Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska ulica 26d
Poslovni broj: Gž-1352/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Milku Samboleku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja KĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nemanji Nožiniću, odvjetniku u Novoj Gradiški, protiv tuženika OTP banka d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, (pravni slijednik SOCIETE GENERALE - SPLITSKA BANKA d.d., Split, Ruđera Boškovića 16, OIB 69326397242), zastupanog po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, povodom žalbe tuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj: P- 450/2023-18 od 2. kolovoza 2024., dana 3. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj: P-450/2023-18 od 2. kolovoza 2024. u pobijanom dijelu, toč. I. i III. izreke.
II. U nepobijanom dijelu, toč. II., IV. i V. izreke, presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradiški, poslovni broj: P-450/2023-18 od 2. kolovoza 2024. nije bila predmet ispitivanja u žalbenom postupku.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 641,18 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, u toč. II. izreke odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom da se naloži tuženiku da mu isplati iznos od 161,14 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, u toč. III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 655,34 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. kolovoza 2024. do isplate, u toč. IV. izreke tužitelj je odbijen sa zatraženim parničnom troškom preko dosuđenog iznosa, dok je u toč. V. izreke utvrđeno da je tužitelj po zakonu oslobođen plaćanja sudskih pristojbi.
2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženik pobija presudu u toč. I.
III. izreke i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03, 88/05; 2/07-odluka US RH; 84/08; 96/08-odluka US RH; 123/08-ispravak; 57/11; 148/11-pročišćeni tekst; 25/13; 89/14-odluka US RH; 70/19; 80/22; 114/22; 155/23 i 146/25; dalje: ZPP). Predlaže da nadležni županijski sud ukine presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
2.1. Kako prema odredbi čl. 365. st. 1. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onome dijelu u kojem se pobija žalbom, a tuženik ne pobija presudu u toč. II., IV. i V. izreke, odlučeno je kao u toč. II. izreke ove presude.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prije ispitivanja prvostupanjske presude ovaj sud utvrđuje:
- da je tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi tužitelj tražio da mu tuženik isplati glavnični iznos od 12.500,00 kn (1.659,04 EUR),
- da je u podnesku od 23. travnja 2024. tužitelj smanjio tužbeni zahtjev tako da sada traži da mu tuženik isplati ukupan iznos od 802,32 EUR i to na ime pretplate više plaćenog iznosa temeljem primjene valutne klauzule 641,18 EUR i na ime pretplate više plaćenog iznosa temeljem ugovorene promjenjive kamatne stope 161,14 EUR,
- da su prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP-a sporovi male vrijednosti sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR,
- da će se prema odredbi čl. 464. st. 2. ZPP-a ako tužitelj do zaključenja glavne rasprave koja se vodi prema odredbama tog Zakona u redovnom postupku smanji tužbeni zahtjev tako da više ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, daljnji postupak provesti prema odredbama tog Zakona o postupku u sporovima male vrijednosti.
5.1. Stoga je ova parnica spor male vrijednosti, a prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pa žalbene navode koje tuženik ističe izvan tih žalbenih razloga ovaj sud nije ovlašten razmatrati.
6. Nakon što je konstatirao da je među strankama nesporno:
- da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu od 19. rujna 2006. na iznos od 7.910,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti (dalje: Ugovor o kreditu),
- da je u Ugovoru o kreditu ugovorena valutna klauzula na način da tužitelj otplaćuje mjesečne anutitete u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora i
- da se o odredbama članaka Ugovora o kreditu nije pojedinačno pregovaralo,
prvostupanjski sud se poziva na pravne učinke presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih prava kod Trgovačkog suda u Zagrebu vođenog po tužbi Udruge Potrošač, pod poslovnim brojem P-1401/2012 te utvrđuje da su odredbe Ugovora o kreditu u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i to na način da se ista veže za valutu švicarski franak (CHF), nepoštene, a posljedica čega je ništetnost tih odredbi, kod čega konstatira da zbog ništetnosti ugovorne odredbe (valutne klauzule), nije bilo nužno postaviti deklaratorni zahtjev jer se radi o pravnom pitanju koje je razjašnjeno u kolektivnom sporu i o istom se može raspraviti i odlučiti kao o prethodnom pitanju.
6.1. Prvostupanjski sud otklanja prigovor zastare u odnosu na potraživanje temeljem primjene valutne klauzule, a nakon provedenog financijsko knjigovodstvenog vještačenja zaključuje da je došlo do pretplate mjesečnih anuiteta uslijed primjene tečaja CHF na dan otplate kredita u odnosu na tečaj CHF koji je bio na dan isplate kredita u iznosu od 641,18 EUR, slijedom čega u tom dijelu prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja. Na dospjele mjesečne anuitete prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18; 126/21; 114/22; 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) dosuđuje tužitelju zatezne kamate koje teku od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate.
7. Žalba tuženika se u cijelosti svodi na problematiziranje tzv. „negativnih razlika valutnog tečaja“ tako da tuženik u toč. IV. žalbe navodi:
„Ostalo je u ovoj fazi postupka sporno pitanje upute za vještačenje, metodologije izračuna vještaka, kao i pitanje tzv. „negativnih razlika valutnog tečaja“ u odnosu na koje je prvostupanjski sud očigledno zauzeo pravno shvaćanje da je to irelevantno za odlučivanje o tužbenom zahtjevu te je vještačenje prihvatio kao stručno i objektivno i na temelju istoga donio pobijanu presudu, iako nije obrazloženo otklonio osnovan prigovor tuženika da je vještačenje matematički točno.“,
kod čega tuženik naglašava da se negativne razlike moraju uzimati u obzir i da u tu svrhu nije morao istaknuti prigovor radi prijeboja ili protutužbeni zahtjev, već je dovoljno da istakne prigovor usmjeren na samu visinu tužbenog zahtjeva.
8. Suprotno žalbenom stajalištu tuženika ovaj sud prihvaća pravno stajalište koje je u toč. 31. obrazloženja iznio prvostupanjski sud a prema kojem tužitelj pri preciziranju tužbenog zahtjeva (pravilno: smanjenju tužbenog zahtjeva kao u podnesku od 23. travnja 2024.) nije uzeo u obzir iznos od 16,98 EUR koji je u nalazu i mišljenju vještaka utvrđen kao iznos koji je manje plaćen tijekom otplatnog utuženog razdoblja, a koju „(…) negativnu razliku nije trebalo niti uzeti s obzirom na najnoviju sudsku praksu, a imajući u vidu da nije istaknut prigovor prijeboja niti protutužbeni zahtjev za taj iznos.“
8.1. U tom kontekstu nije osnovana tvrdnja tuženika da je Vrhovni sud Republike Hrvatske donošenjem presude, poslovni broj: Rev-549/2023 od 18. studenog 2023. odstupio od stabilne, ustaljene i dosljedne prakse u činjenično i pravno identičnom predmetu (Rev-1277/2022) te da je: „(…) za očekivati da glede problematike tzv. negativnih razlika neće postojati jedinstveno pravno shvaćanje sve dok svoje shvaćanje ne zauzme sjednica Građanskog odjela Vrhovnog suda RH koje pravno shvaćanje bi bilo obvezujuće.“
8.2. Naime, u navedenoj je odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske u proširenom vijeću, nakon što je rješenjem poslovni broj: Revd-680/2023 od 1. ožujka 2023., dopustio podnošenje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:
„Može li sud u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev tužitelja umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima odnosno negativnim tečajnim razlika na temelju materijalnopravnih prigovora tuženika koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK/CHF bio manji od tečaja HRK/CHF na dan isplate kredita?“,
iznio slijedeće pravno shvaćanje, koje prihvaća i ovaj sud, a koje glasi:
„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog pitanja prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužitelju tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koje se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio od manji tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.“.
8.3. Ovaj sud još primjećuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u toč. 9. obrazloženja predmetne odluke naveo i slijedeće:
„Vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske prilikom vijećanja ocijenilo je da bi svojom odlukom odstupilo od dosadašnje prakse ovoga suda (odluka broj Rev-1277/2022-2 od 8. ožujka 2023.), te je odluku povodom revizije u ovoj pravnoj stvari prepustilo proširenom vijeću od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske sukladno odredbi čl. 390. st. 2. ZPP-a.“
8.4. Prema odredbi čl. 390. st. 2. ZPP-a ako vijeće ocijeni da bi svojom odlukom odstupilo od ustaljene prakse ili odluke proširenog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske ili da praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske u vezi s pravnim pitanjem o kojem se odlučuje nije jedinstvena, odluku će prepustiti proširenom vijeću od 13 sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske.
9. Zbog navedenog, pravnim shvaćanjem u odnosu na tzv. „negativne razlike valutnog tečaja“ prvostupanjski sud nije počinio niti jednu „osobito tešku povredu parničnog postupka“ (kod čega tuženik u žalbi ne konkretizira bilo koju „osobito tešku povredu“), niti je zbog pogrešne primjene materijalnog prava tuženiku povrijeđeno temeljno pravo iz odredbi čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6. toč. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
10. Kako u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP-a, a prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u iznosu od 641,18 EUR koji se odnosi na preplatu iznosa temeljem primjene valutne klauzule, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo (sud se u toč. 30. obrazloženja poziva na relevantne materijalno pravne odredbe ZOO-a koje se odnose na posljedice ništetnosti ugovora i stjecanje bez osnove), to je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke.
11. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju je prvostupanjski sud utemeljio na odredbi čl. 154. st. 2. u vezi čl. 155. ZPP-a, a koju tuženik pobija samo tvrdnjom da je iz iznesenih žalbenih razloga neosnovana i odluka o parničnom trošku, bez ikakve konkretizacije i argumentacije takve tvrdnje. Stoga je prvostupanjska presuda potvrđena i u toč. III. izreke, te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.
12. Tuženik nije uspio sa žalbom pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka i odlučeno kao u toč. III. izreke ove presude.
U Varaždinu 3. veljače 2026.
Sudac
Milko Sambolek
