Republika Hrvatska

Općinski sud u Puli-Pola

Stalna služba u Rovinju-Rovigno

Rovinj, Obala P. Budicin 4

Posl.br. P-130/2024-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

D J E L O M I Č N A P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A i

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno, po sutkinji Alessandri Gržinić-Matika, u pravnoj stvari tužitelja RZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branku Kirinu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika: 1. HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Draganu Antiću, odvjetniku iz Pule; 2. DZ (rođena HZ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. VZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 18. prosinca 2025. godine, u prisutnosti tužitelja, prvo i trećetuženika, njihovih punomoćnika te u odsutnosti uredno pozvane trećetužene, dana 03. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj RZ u 1/1 dijela vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], u naravi "Cal della Croce“, ukupne površine 200 m2 od čega "pašnjak" površine 200m2, k. o. [katastarska općina] i k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], u naravi " [adresa] e [adresa], ukupne površine 146 m2, od čega "dvorište" površine 146 m2, k. o. [katastarska općina], sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Rovinj- Rovigno, što su tuženici dužni priznati i trpjeti brisanje svoga prava vlasništva na predmetnim zemljišnoknjižnim česticama uz istovremeni upis toga prava u korist tužitelja.

II. Nalaže se prvotuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od 37.104,70 eura uz zakonske zatezne kamate od donošenja presude do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 21.880,72 eura odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Dana 26. veljače 2024. godine kod ovoga suda pod posl.br. P-130/2024 zaprimljena je tužba tužitelja RZ protiv tuženika; 1. ĆZ, 2. HZ, 3. DZ (rođene HZ) i 4. VZ, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama označenim kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], na kojima tuženici dolaze upisani u suvlasničkim dijelovima.

1.1. Tijekom postupka k. č. br. [katastarska čestica]/Z kuća sa terasom i stepeništem te dvorištem od ukupno 580 m2 cijepa se sa neizmijenjenim vlasništvom na k. č. br. [katastarska čestica] kuća sa 117 m2, garaža sa 22 m2 i dvorište sa 268 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] dvorište sa 146 m2.

2. U tužbenoj osnovi tužbe se navodi:

- da je tijekom 1991. godine tužitelj započeo s gradnjom stambene građevine katnosti P+2, površine vanjskih gabarita 117,60 m2, površine 362,03 m2 na k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], ZK tijelo 2 u naravi „voćnjak“, površine 200m2, k. o. [katastarska općina] i na k. č. br. [katastarska čestica]/Z (ranije: z. k. č. [katastarska čestica]), upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], ZK tijelo 4, u naravi „kuća sa terasom i stepeništem pop.br. 3147 u Ulici braće Lorenzetto 2 te dvorište “, površine 580m2, k. o. [katastarska općina] (nadalje: „stambena građevina“);

- da budući je tužitelj započeo s gradnjom stambene građevine prije izdavanja građevinske dozvole tijekom 1991. godine i 1992. godine u dva navrata je proveden inspekcijski nadzor gdje je utvrđeno kako je jedini investitor tužitelj;

- da je pri izricanja prekršajno-pravne sankcije gradnja bila gotovo u cijelosti završena (izgrađeni temelji, podrumski dio, prizemlje, prvi kat i izlivena ploča visokog potkrovlja), tj. nedostajalo je samo izgraditi krovište;

- da je tužitelj 20. studenoga 1991. godine podnio zahtjev za zadržavanje objekta u prostoru temeljem članak 3. stavka 1. Zakona o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje, a temeljem kojeg zahtjeva tužitelja je doneseno Rješenje Istarske županije, Ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u [adresa], klasa: UP/I-350-05/98-01/45, Ur.broj: 2163-05/2-98-3 od 26. ožujka 1998. godine kojim se stambena građevina može zadržati u prostoru;

- da je Istarska Županija, Grada Rovinja, Upravni odjel za komunalno gospodarstvo donio dana 11. lipnja 1998. godine Rješenje UP/I-363-01/98-01/23, Ur.broj: 2171/01- 3-07-98-2, gdje je u točki 1. tužitelj izričito naveden kao vlasnika građevinske čestice z. k. č. [katastarska čestica] i zgr.č. 3829 k. o. [katastarska općina], tj. stambene građevine u cijelosti;

- da je tužitelj nakon dugog i mukotrpnog postupka, a po završetku sudjelovanja u Domovinskom ratu, 1999. godine podnio zahtjev za građevinskom dozvolom na z. k. č. [katastarska čestica]/Z (ranije: z. k. č. [katastarska čestica]), k. o. [katastarska općina] i z. k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koja je Građevna dozvola, klasa: UP/I-361-03/99-01/84, ur.broj: 2163-12/05-03-14 odobrena dana 17. veljače 2003. godine te postala pravomoćna dana 28. ožujka 2003. godine;

- da se na k. č. br. [katastarska čestica]/Z (ranije: z. k. č. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] nalazi više građevina i to: poluugrađena obiteljska kuća koja se sastoji od stana u prizemlju s terasom, stana na katu s terasom, tavana i vanjskog stubišta, za koju je ishođena Dozvola za upotrebu: klasa: 05-UP/I-724/4-72 od 14. lipnja 1972. godine, izdana po Općinskom zavodu za komunalne poslove i urbanizam, Općina Rovinj, pravomoćna dana 06.07.1972. godine (nadalje: „Građevina 1“), te pomoćni objekat – 2 (dvije) garaže za koje je ishođena Uporabna dozvola za građevine izgrađene do 15. veljače 1968. godine klasa: UP/I- 361-05/23-30/000111, ur.broj: 2163-8-05-02/11-23-0005 od 22.11.2023., izdana po Gradu Rovinju, Upravnom odjelu za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i izdavanje akata, pravomoćna dana 13. prosinca 2023. godine (nadalje: „Građevine 2“) i dio stambene građevine;

- da je trgovačko društvo GeoIstra d.o.o., Labinska ulica - Via Albona 2C, Pula-Pola, OIB: 29563447626 izradilo elaborat broj EL-298-01/21 s prijedlogom parcelacije z. k. č. [katastarska čestica]/Z, k. o. [katastarska općina] u svrhu ishođenja Rješenja o utvrđivanju građevne čestice kojim se predviđa buduća z. k. č. [katastarska čestica] u k. o. [katastarska općina] koju će činiti dio sadašnje z. k. č. [katastarska čestica]/Z, k. o. [katastarska općina], a na kojoj se nalaze Građevina 1 i Građevina 2;

- da je Upravni odjel za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i izdavanje akata dana 07. kolovoza 2023. godine izdalo je Rješenje o utvrđivanju građevne čestice, klasa: UP/I- 350-05/23-05/000012, ur.broj: 2163-8-05-02/6-23-0005 kojom je utvrdio građevnu česticu odnosno zemljište nužno za redovitu uporabu Građevine 1 i Građevine 2, a koje čini dio z. k. č. [katastarska čestica]/Z (ranije: z. k. č. [katastarska čestica]), k. o. [katastarska općina], u površini od cca 434 m² k. o. [katastarska općina] ([adresa]), a navedeno Rješenje o utvrđivanju građevne čestice postalo pravomoćno dana 12. rujna 2023. godine;

- da preostali dio z. k. č. [katastarska čestica]/Z (ranije: z. k. č. [katastarska čestica]), k. o. [katastarska općina] površine cca 150 m2 zajedno sa z. k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] površine cca 200m2 čini zemljište nužno za redovitu uporabu stambene građevine;

- da je važećim prostornim planom Grada Rovinja, i to člankom 71., propisana najmanja površina za polu ugrađene građevine stambene namjene unutar zona niske izgradnje, a što je i ova stambena građevina;

- da je prostornim planom za stambenu građevinu propisana minimalna površina čestice od 350 m2, a što jest buduća površina predmetne čestice;

- da su stambena građevina kao i zemljište nužno za redovitu uporabu stambene građevine osjenčani crtama zelene boje na grafičkom prikazu z. k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], i z. k. č. [katastarska čestica]/Z, k. o. [katastarska općina];

- da je pred Općinskim sudom u Puli-Pola, Stalnom službom u Rovinju-Rovigno pod poslovnim brojem P-24/2023 u tijeku postupak radi proglašenja nedopuštenom ovrhe na suvlasničkom dijelu 1/4 idealnog suvlasničkog dijela z. k. č. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], u naravi „voćnjak“, površine 200m2, k. o. [katastarska općina] i to: ZK tijela 2 - 3. Suvlasnički dio: ¼ na kojem je kao zemljišno knjižni vlasnik naveden MZ;

- da su u tom postupku saslušani svjedoci koji su potvrdili činjenicu da je RZ vlasnik stambene građevine, kao i zemljišta nužnog za redovitu uporabu stambene građevine;

- da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli-Pola, Zemljišnoknjižni odjel Rovinj-Rovigno, na 3. Suvlasničkom dijelu: 1/4, z. k. č. [katastarska čestica]/Z (ranije z. k. č. [katastarska čestica]), upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], ZK tijelo 4, pod brojem Z-18340/2023 upisana zabilježba spora između HZ i ĆZ, a koji spor vodi pred Općinskim sudom u Puli-Pola pod posl.br. P-970/2023;

- da budući MZ i ĆZ oduvijek znaju kako da je 3. Suvlasnički dio: 1/4, z. k. č. [katastarska čestica]/Z (ranije z. k. č. [katastarska čestica]), upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], ZK tijelo 4, predstavlja u naravi stan na 1. katu građevine 1, to će iz dokumenata koji prileže spisu u predmetu pod posl.br. P-970/2023 biti nedvojbeno potvrđeno;

- da je tužitelj je započeo s gradnjom stambene građevine prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 i dr., nadalje: „ZV“), dok je još na snazi i u primjeni bio Zakon o osnovnim vlasničko pravnim odnosima (Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, NN 53/91; nadalje: „ZOVO“);

- da budući je tek ZV-om u pravni sustav Republike Hrvatske uvedeno načelo superficies solo cedit, tj. pravno jedinstvo nekretnine, odnosno tek od 01. siječnja 1997. godine, to se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba člana 24. ZOVO-a u kojem je zastupljeno načelo solum superficiei cedit;

- da je odredbom člana 24. ZOVO-a propisano: „Osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio.“

- da je tužitelj stambenu građevnu gradio na svojem dijelu z. k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] i na z. k. č. [katastarska čestica]/Z (ranije: z. k. č. [katastarska čestica]), a što potvrđuje činjenica da se gradnji nikada nisu usprotivili pokojna majka tužitelja CZ, brat tužitelja MZ, kao ni kasniji upisani zemljišno knjižni suvlasnici slijedom čega je tužitelj je građenjem stekao pravo vlasništva stambene građevine i zemljišta nužnog za redovitu uporabu stambene građevine, kako je to označeno na grafičkom prikazu na skici.

- da podredno tužitelj smatra kako ima mjesta da sud utvrdi da je temeljem članka 159. stavka 2. ZV-a tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine, tj. stambene građevine i zemljišta nužnog za redovitu uporabu stambene građevine, kako je to označeno na grafičkom prikazu na skici;

- da je čl. 159. st. 1. ZV-a propisano kako se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari;

- da tužitelj ima samostalan i zakonit posjed nekretnine još od 1991. godine nadalje, isti nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja te je stoga posjed nekretnine tužitelja istinit;

- da tužitelj u trenutku stjecanja, a i nakon toga nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjeda, stoga je posjed nekretnine od strane tužitelja pošten;

- da upis prava vlasništva na nekretnini u zemljišne knjige nije od utjecaja na kakvoću i trajanje sukladno recentnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanoj u Rješenju RH Rev x 76/2014-2 od 21. listopada 2014. godine - „činjenica da je posjedovana nekretnina upisana u zemljišnim knjigama na drugu osobu ne čini sama po sebi posjed nepoštenim, a do nepoštenja posjeda ne dovodi ni propust posjednika da povjerava stanje u zemljišnim knjigama.“;

- da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (1/19) održane 14. veljače 2019. zauzeto shvaćanje da pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe;

- da budući je tužitelj u vrijeme podnošenja tužbe ispunio pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sukladno članku 159. stavku 1. i stavku 2. ZV-a, isti da je stekao pravo vlasništva nekretnine, tj. stambene građevine i zemljišta nužnog za redovitu uporabu stambene građevine, kako je to označeno na grafičkom prikazu na skici, dosjelošću.

2.1. Slijedom svih prednjih navoda predlaže se sudu usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te istoga utvrditi vlasnikom k. č. br. [katastarska čestica] pov. 200 m2 i dijela k. č. br. [katastarska čestica]/Z pov. 580 m2 stečenog građenjem na tuđem zemljištu.

3. Kako naprijed najavljeno (točka 1.1.), utužena k. č. br. [katastarska čestica]/Z (4. tijelo) ukupne površine 580 m2 (kuća s terasom i stepeništem te dvorište) sa neizmijenjenim vlasništvom u tijeku postupka biva cijepana na novonastale k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], da bi nakon cijepanja predmetne, sporne ostale k. č. br. [katastarska čestica] pov. 200 m2 u suvlasništvu tužitelja i tuženika HZ, DZ i VZ, svakoga u 1/4 dijela te k. č. br. [katastarska čestica] dvorište površine 146 m2, na koju dolaze upisani tužitelj te tuženici EZ, DZ i VZ svaki u 1/4 dijela.

4. Djelomičnom presudom na temelju priznanja posl.br. P-130/2024-43 od 07. studenoga 2025. godine, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na prvotuženika ĆZ, kako je isti podneskom od 07. svibnja 2024. godine priznao tužbeni zahtjev, odnosno, dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi glede novonastale k. č. br. [katastarska čestica], upisana nakon postupka automatskog prevođenja u BZP u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], dvorište površine 146 m2 na kojoj je prvotuženik ĆZ dolazio upisan na 3. suvlasničkom dijelu u 1/4 dijela.

5. U odgovoru na tužbu od 23. svibnja 2024. godine (list 108-110) tuženik MZ osporava tužbeni zahtjev u cijelosti, a sve uz slijedeće navode:

- da su tužitelj i sada prvotuženik MZ braća;

- da nije sporno da je tužitelj 1991. godine započeo s gradnjom stambene građevine međutim, da je tužitelj izgradnju započeo temeljem obiteljskog dogovora RZ i HZ s njihovom majkom pok. CZ;

- da su na predmetnim nekretninama bili suvlasnici otac i majka tužitelja ZZ i HZ;

- da je otac NZ i RZ poklonio svoj suvlasnički udio svojim sinovima na jednake dijelove, tako da su na predmetnim nekretninama postali suvlasnici majka NZ i RZ pok. CZ u 1/2 dijela, a RZ i HZ u po 1/4dijela;

- da su se neposredno pred početak rata RZ i HZ sa svojom majkom pok. CZ dogovorili da MZ dobije staru kuću, a da pored nje RZ podigne sebi kuću na način da se za podizanje iste utroši uglavnom obiteljski novac;

- da RZ tako predmetnu kuću, nije gradio svojim novcem već obiteljskim novcem u iznosu od 40.000 njemačkih maraka;

- da je osim tog novca, kuća građena i na način da je obitelj RZ platila radove na novoj kući automobilom Renault 21 koji je bio vlasništvo NZ, a predmetni automobil je bio kupljen na kredit, te je obitelj RZ kako bi vratila kredit za predmetni automobil i gradila kuću prodala više parcela u Ližnjanu;

- da je tužitelj RZ gradio objekt opisan u tužbi, ali ne svojim novcem, nego obiteljskim novcem;

- obzirom da su tužitelj i MZ stekli svoje suvlasničke udjela kao poklon od oca, da je tužitelj oduvijek znao da je MZ suvlasnik u 1/4 dijela predmetne parcele;

- da je, obzirom da je pok. CZ svoj udio u predmetnoj nekretnini po smrti prepustila djeci tužitelja, dogovor o podjeli imovine kakav je bio postignut prije gradnje kuće postao je nemoguć, te stoga tužitelj smatra da tuženik nema pravni osnov za stjecanje njegovog suvlasničkog udjela po bilo kom osnovu na predmetnim nekretninama;

- da je nesporno da se gradnji nisu usprotivili niti pokojna majka tužitelja, CZ, a niti brat tužitelja, ovdje tuženik MZ, jer je tužitelj gradio u skladu s obiteljskim dogovorom, od koga se naknadno odustalo;

- da se tužitelj poziva na čl. 24. ZOVO-a kojim je propisano: "Osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj), stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio.";

- da je tužitelj oduvijek znao da gradi na tuđem zemljištu i to obiteljskim novcem, jer je znao da je od oca stekao kao i MZ 1/4 dijela predmetne nekretnine, tako da ne može tvrditi da nije znao da gradi na zemljištu koje nije njegovo vlasništvo, pa se predmetni članak ne može primijeniti na pravnu situaciju u kojoj se nalazi tužitelj;

- da tužitelj ne može niti putem dosjelošću steći pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu tužitelja budući da zna da nije vlasnik nekretnine koju posjeduje, već da je suvlasnik u 1/4 dijela te da nema pravo na posjed nego na suposjed predmetne stvari;

- da je odredbom čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano: "(3) Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada";

- da je odredbom čl. 159. st. 2. i 3. ZV-a propisano: "(2) Samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja i, (3) Samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja";

- da obzirom na iznesene zakonske članke, te da tužitelj oduvijek zna da nema pravo na posjed kao suvlasnik stvari nego na suposjed kojeg izvršava po dogovoru s HZ ne može steći pravo vlasništva na suvlasničkom dijelu HZ dosjelošću.

5.1. Slijedom svega navedenog, predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška.

6. Tuženici LZ i VZ, koji su djeca tužitelja RZ, priznali su tužbeni zahtjev tužitelja na raspravnom zapisniku od 14. studenoga 2024. godine (list 144 spisa), potvrdivši i sve navode iz tužbe i istovremeno osporilli navode tuženika iz odgovora na tužbu, a isto ponovili i kroz stranački iskaz.

7. Sukladno odredbi čl. 331. Zakona o parničnom postupku (NN - 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZPP) ako tuženik do zaključenja glavne rasprave prizna tužbeni zahtjev, sud će bez daljnjeg raspravljanja donijeti presudu kojom prihvaća tužbeni zahtjev (presuda na temelju priznanja).

7.1. Slijedom takva izričita priznanja tužbenog zahtjeva od strane tuženika DZ, rođene RZ i VZ, sud je bez daljnjeg raspravljanja, a sukladno odredbi čl. 331. st. 1. ZPP-a donio djelomičnu presudu kojom prihvaća glavni tužbeni zahtjev samo u odnosu na ove tuženika (presuda na temelju priznanja).

8. Radi utvrđenja relevantnih okolnosti za presuđenje ove pravne stvari u odnosu na prvotuženika sud je proveo sve predložene dokaze po strankama i to:

- uvidom u izvadak iz zemljišne knjige (list 12-14, 130-144, 248-266);

- čitanjem zapisnika Općine Rovinj, Sekretarijata za poslove uprave od 08. svibnja 1992. godine (list 15);

- čitanjem rješenja - dozvole za upotrebu Općine Rovinj od 14. lipnja 1972. godine (list 16-17);

- čitanjem zapisnika Općine Rovinj, Sekretarijata za poslove uprave od 20. kolovoza 1991. godine (list 18-20);

- čitanjem rješenja Grada Rovinja, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo od

11. lipnja 1998. godine (list 21-23);

- čitanjem uporabne dozvole Grada Rovinja-Rovigno od 22. studenoga 2023. godine (list 24-26);

- čitanjem potvrde pravomoćnosti rješenja Grada Rovinja-Rovigno od 13. prosinca 2023. godine (list 27-28);

- čitanjem rješenja o utvrđivanju građevne čestice Grada Rovinja od 07. kolovoza 2023. godine (list 29-32);

- čitanjem potvrde pravomoćnosti rješenja Grada Rovinja-Rovigno od 12. rujna 2023. godine (list 33-34);

- uvidom u skicu izmjere GeoIstra d.o.o. od 27. ožujka 2023. godine (list 35);

- čitanjem građevne dozvole Grada Rovinja od 17. veljače 2023. godine (list 39-42);

- čitanjem rješenja Istarske županije, Ureda za prostorno uređenje, stambeno- komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 26. ožujka 1998. (list 43-46);

- čitanjem zapisnika Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno posl.br. P-24/2023-18 od 07. studenoga 2023. godine (list 47-51);

- uvidom u prijedlog parcelacije GeoIstra d.o.o. (list 52-96);

- uvidom u kupoprodajni ugovor (list 149-152);

- čitanjem rješenja Općinskog suda u Rovinju posl.br. R1-66/93 od 07. prosinca 1993. godine (list 153-155);

- uvidom u ponudu Roplast br. 22-9288 (list 157-162);

- uvidom u zemljišnoknjižni izvadak (list 163-172);

- čitanjem ovjerene izjave PZ od 14. studenoga 2024. godine (list 174-177);

- čitanjem nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Milke Kosanović, dipl. ing. geod. od

27. rujna 2025. godine (list 225-233);

- očevidom provedenom dana 13. lipnja 2025. godine, uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Milke Kosanović, dipl. ing. geod. (list 212-213);

- saslušanjem svjedoka: JZ, GZ, IZ, ŽZ, ŠZ i SZ, na ročištu održanome na licu mjesta dana 13. lipnja 2025. godine (list 214-219), AZ, FZ, BZ i KZ na ročištu od 22. listopada 2025. godine (list 270- 276);

- saslušanjem tuženice DZ na ročištu od 07. studenoga 2025. godine (list 290-292) te tužitelja RZ i tuženika HZ i VZ na ročištu od 18. prosinca 2025. godine (list 323-329).

9. Tužbeni zahtjev tužitelja (glavni) je osnovan.

10. Predmet spora je deklaratorni zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva novonastale k. č. br. [katastarska čestica] (dio kč. br. [katastarska čestica]) i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] kojih je isti suvlasnik u 1/4 dijela, a koje je prema činjeničnim navodima tužbe tužitelj stekao građenjem, i kondemnatorni zahtjev za trpljenjem uknjižbe svog prava vlasništva.

10.1. Tužitelj postavlja i drugi zahtjev kao eventualno kumulirani radi utvrđenja prava vlasništva istih nekretnina dosjelošću.

11. U ovoj pravnoj stvari nije sporno:

- da je tužitelj suvlasnik kč. br. [katastarska čestica] površine 200 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] (prije BZP-a upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška]) k. o. [katastarska općina], uz njegova brata prvotuženika HZ i svoje djece drugotuženice DZ i trećetuženika VZ, svaki u 1/4 dijela;

- da je tužitelj (nakon sprovedene djelomične presude na temelju priznanja od 7. studenoga 2025. u odnosu na ranijeg tuženika ĆZ) suvlasnik u 2/4 dijela k. č. br. [katastarska čestica] pov. 146 m2, upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (nastala od dijela k. č. br. [katastarska čestica]/Z, ranije upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška]), uz suvlasnike DZ i VZ svaki u 1/4 dijela;

- da se predmetna sporna stambena građevina proteže preko dvije nekretnine i to spornih k. č. br. [katastarska čestica] pov. 146 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] pov. 200 m2;

- da su k. č. br. [katastarska čestica] površine 434 m2 i k. č. br. [katastarska čestica] površine 146 m2 nastale od matične k. č. br. [katastarska čestica]/Z koja je prije cijepanja bila u suvlasništvu majke tužitelja i prvotuženika, pok. CZ u 2/4 dijela te tužitelja RZ i R

RZ, svakog u 1/4 dijela;

- da se na matičnoj k. č. br. [katastarska čestica]/Z pored novosagrađenog objekta koji je predmet spora nalazi i "stara kuća" za koju je izdato rješenje o utvrđivanju građevne čestice od 7. kolovoza 2023. i za istu, formiranjem čestice, dodijeljen broj iz parcelacije 10637/1 površine 434 m2;

- da je tužitelj kao investitor započeo gradnju kuće na dijelu tada matične k. č. br. [katastarska čestica]/Z 1991. godine i ista zaustavljena inspekcijskim nadzorom provedenim 8. svibnja 1992. godine;

- da je tužitelju kao investitoru i vlasniku građevne čestice k. č. br. [katastarska čestica] i zgr.č. 3829 izdato rješenje od 11. lipnja 1998. Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo o obvezama plaćanja komunalnog doprinosa u svezi nadogradnje stambene zgrade u iznosu od 26.531,60 kuna;

- da je tužitelju kao investitoru izdana građevna dozvola 17. veljače 2003. kojom se dozvoljava dogradnja postojeće stambene građevine i gradnja garaže na zgr.č. 3829 i k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u [adresa] u [adresa] prema izrađenom projektu, a koja građevna dozvola je dostavljena njemu kao investitoru i suvlasnicima, odnosno susjedima pok. RZ CZ, RZ NZ i ĆZ EZ;

- da je na nadograđenom stambenom objektu dovršena izgradnja krova, fasade i ugradnja stolarije nakon izdate građevne dozvole 2003.;

- da je tužitelj u posjedu izgrađenog stambenog objekta na k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica];

12. Sporno je:

- da li je tužitelj kao suvlasnik zemljišta, k. č. br. [katastarska čestica] i novonastale 10637/2 uz znanje i odobrenje ostalih suvlasnika (pok. CZ i brata HZ) započetom gradnjom stambene zgrade 1991. uz nastavak gradnje nakon izdate građevne dozvole 2003. godine stekao vlasništvo utuženih nekretnina na kojima se nalazi sagrađeni stambeni objekat uz okućnicu nužnu za upotrebu zgrade;

- da li je tužitelj savjestan graditelj;

- da li su vlasnici zemljišta u trenutku gradnje bili savjesni;

- da li je tužitelj financirao gradnju nadograđenog objekta svojim sredstvima.

13. Dana 13. lipnja 2025. održano je ročište za glavnu raspravu na licu mjesta u nazočnosti vještaka geodetske struke dipl. ing. geod. Milke Kosanović kada je ista prema kazivanju tužitelja i u nazočnosti prvotuženika ukazala na dijelove nekretnina krenuvši od k. č. br. [katastarska čestica] nastale od dijela ranije k. č. br. [katastarska čestica]/Z na kojoj se nalazi obiteljska stambena zgrada, starije gradnje, okućnica, odnosno, dvorišni dio te pomoćni objekat sa dvije garaže i temeljem u nastavku. Dakle, da predmetna zgrada ima podrumski dio i na njenoj cijeloj sjevernoj strani utvrđena je izvedena dogradnja na način da se podrumski dio stare zgrade nastavlja zbog visinske razlike na prizemni dio nove zgrade koja je i evidentirana u katastarskom operatu, te se proteže preko dvije nekretnine odnosno, preko k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]. Preostali dio k. č. br. [katastarska čestica] čini dio okućnice, kao i dio zapadno od zgrade s podzidom koji dijeli ukopani dio i veći dio visinske razlike, dok se na k. č. br. [katastarska čestica] osim zgrade nalazi i okućnica te dio zida što je po vještaku prikazano u skici pisanog nalaza i mišljenja dostavljenog sudu 27. rujna 2025. (list 225 - 233 spisa).

13.1. U pisanom nalazu i mišljenju vještaka analizira se provedena parcelacija kroz katastarski elaborat izrađena po GeoIstra d.o.o. od 11. srpnja 2024. pa se ponavlja da su od matične k. č. br. [katastarska čestica]/Z nastale nove k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica]. Dakle, da je parcelacija provedena nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari kada je predmetna bila k. č. [katastarska čestica]/Z uz k. č. br. [katastarska čestica]. U odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] je evidentirano stanje koje odgovara zatečenome na licu mjesta, odnosno stambena zgrada ("stara kuća") koja je ranije postojala sa dvije garaže i okućnicom i kako konstatiranome na uviđaju na tu zgradu nastavno u smjeru sjevera izgrađena je nova stambena zgrada na k. č. br. [katastarska čestica] koja se dijelom, proteže i na k. č. br. [katastarska čestica], koja nije evidentirana. Predmetne identificirane stambene objekte uz opisane detalje vještakinja je prikazala u skici elaborata koji je proveden kroz katastarski operat za koji potvrđuje da odgovara skici uz tužbu odnosno, da je identičan prijedlogu parcelacije uz tužbu koja je u tijeku postupka u međuvremenu i uslijedila. Sastavni dio predmetnog nalaza su i fotografije zatečenih stambenih objekata od kojih se na broj 1 uočava predmetna sporna nova stambena zgrada a poveznica između dviju zgrada, stare i nove, zorno prikazana na fotografiji broj 2, uz slijed fotografija dvorišnih dijelova, dviju garaža i pristupnog puta za novu zgradu sa pregledom zgrade sa svih strana.

14. Iz iskaza saslušanih svjedoka: JZ, TZ, IZ, ČZ, SZ, AZ, KZ, proizlazi da svi oni imaju saznanja o tome da je tužitelj bio investitor izgrađenog objekta koji se nadozidao uz staru postojeću kuću sagrađenu po roditeljima braće HZ i to građeno u prvoj fazi do ploče iznad II. kata kada je zaustavljena gradnja inspekcijskim nadzorom, i u drugoj fazi izgradnjom krova i izradom fasade (žbuke), a kasnije ugradnjom stolarije. Nadalje, svi oni isto tvrde da je isključivo tužitelj uz izvođače PZ viđen na tom objektu u tijeku gradnje kroz prvu i drugu fazu, a onda uz njega i njegovog sina VZ kada se ugrađivala stolarija i nakon toga.

14.1. Svjedok TZ, po struci arhitektonski tehničar, iskazivao je sudu o svojim saznanjima iz razdoblja kada je za tužitelja, kao investitora, izradio projekat za izgradnju nove nadograđene kuće početkom 1990-ih godina koja se naslanja na stari dio kuće, to tvrdi da je isključivo sa tužiteljem komunicirao u vezi gradnje, koji da je projekt i platio, kao i sve komunalije i doprinose za gradnju, a izvođači bili braća PZ. U pogledu same gradnje tvrdi da je u početku to bio dvojni objekta, međutim da ovdje svaka kuća ima svoj zid, odnosno da je nadograđeni dio po tužitelju sagrađen sa novim zidom, s time da ne pamti vlasničku strukturu čestica.

14.2. Susjedi predmetnih spornih nekretnina saslušani kao svjedoci: JZ, OZ, ĐZ i ŠZ, svi istovjetno tvrde da je početkom 1990-ih tužitelj započeo sa izgradnjom novog objekta za potrebe stanovanja njegove obitelji u dogovoru s bratom i majkom i da njega smatraju investitorom, mada nitko od njih nema neposrednih saznanja o tome kako je tužitelj financirao gradnju, izuzev susjede ČZ koja tvrdi da je bila nazočna jednom razgovoru u njihovoj obitelji kada se razgovaralo o tome da bi MZ uzeo kredit od 40.000,00 DM što je za nju tada bilo jako puno i to dao RZ za gradnju te nadograđene kuće, a da mu ovaj ustupi, jedno sutra donji kat stare kuće, jer da je gornji kat MZ već imao. Na taj način bi cijelu staru kuću imao H, a je RZ dobio novu. Svjedokinja nema saznanja o tome da li je taj novac bio dovoljan za izgradnju novog objekta, a niti da li se taj kredit realizirao međutim, tvrdi da je od pok. CZ čula kada je kuća već bila pod krov da je ovaj novi nadograđeni objekat od RZ. U pogledu odnosa majke i djece potvrdila je navode stranaka da je bilo različitih faza u njihovom odnosu, tako da je pok. CZ jedno vrijeme hvalila samo prvotuženika, onda obratno u zadnje vrijeme posvađana s njime spominjala samo tužitelja, a o razlozima svađe svjedokinja nema saznanja.

14.3. Svjedokinji SZ, inače tetki tužitelja i prvotuženika poznat je dogovor u obitelji kada su se njezin pok. brat D i pok. CZ razveli, pa je otac ostavio djeci polovicu svoga djela tako da je pok. CZ u jednoj polovini stare kuće ostala u prizemlju, a braća NZ i RZ dobili svaki 1/4 stare kuće, odnosno u naravi stan na prvome katu gdje su neko vrijeme i stanovali, a CZ ostala u prizemlju. Svjedokinja prepričava slijed financiranja gradnje novog objekta prema pričanju pok. CZ, RZ i NZ pa navodi, da je H uzeo kredit i isplatio brata za 1/4 vlasništva, odnosno pola stana na katu ne znajući visinu toga kredita, kojim novcem (uz vlastiti) su RZ i njegova tadašnja supruga KZ krenuli sa gradnjom. Tvrdi da je CZ nekada govorila da će stara kuća biti Robertova, a nova Pjerinova, međutim da je prije smrti promijenila odluku i rekla da neće NZ to dati, svjedokinji iz nepoznatih razloga. Svjedokinja ima saznanja da je pok. CZ za života prodala nekretnine u Ližnjanu kada se nadograđeni objekat već gradio i da je po pričanju CZ i jednom i drugom sinu dala jednako novaca od te prodaje.

14.4. Svjedok FZ iskazuje sudu o svojim saznanjima tek iz razdoblja od 2000./2001., a sve vezano za dovršetak spornog nadograđenog objekta kojeg od prvog viđenja 2000. ili 2001. pamti izgrađenog do ploče bez krova kada je objekat imao prizemlje i prvi kat do druge ploče, a onda njegov pok. bivši punac UZ radio na toj kući krovište i vanjsku žbuku, za što da mu je RZ dugovao novac, a on ga osobno molio da UZ plati obavljeni posao jer je bio u financijskim problemima. Svjedok nema saznanja o daljnjim radovima na objektu jer posljednjih 10 godina nije bio kod prvotuženika niti znade kako se kuća financirala.

14.5. Svjedokinja BZ je bivša supruga prvotuženika koja je s njime bila u braku od 2003. do 2020. i stanovala u staroj kući na prvome katu od 2000. do 2019. sagrađenu po roditeljima braće HZ, a u prizemlju bila njihova majka, pok. CZ. U tom razdoblju tvrdi da su tužitelji njegova bivša supruga KZ već bili razvedeni, a RZ živio u [adresa] i povremeno dolazio boraveći u prizemlju majčinoga stana. Tvrdi da je 2000. godine do stare kuće postojao nadograđeni novi dio objekta i to do zadnje ploče, podrazumijevajući garažu, prizemlje i prvi kat, bez krovišta, a onda u narednom razdoblju dok je još tamo stanovala da se sagradio krov. Svjedokinja nema saznanja o tome tko je investirao gradnju do zadnje ploče prije njezina dolaska u tu kuću, ali znade da je tužitelj završio gradnju te kuće izgradnjom krova i prve faze žbuke. Svjedokinja tvrdi da je osobno čula od pok. CZ da će nova kuća biti od tužitelja, a stara od NZ, međutim, da tako nije završilo jer je NZ na kraju ostalo samo ono što je od početka bilo njegovo, a to je stan na katu stare kuće. U odnosu na plaćanje UZ ista ima saznanja da je CZ prodala neko zemljište u Raklju, moguće 2010. ii 2011. godine i da je tim novcem to plaćeno, dok nema saznanja o nikakvom kreditu koji bi se uzeo za gradnju te kuće prije njezina dolaska.

14.6. Svjedokinja KZ je bila u braku sa tužiteljem od 1989. do 1999. u kojem braku su rođeni VZ i LZ i za koje trajanje braka je ista stanovala na prvom katu stare kuće koju etažu su dijelili u dvije odvojene cjeline, ona i tužitelj i Robertova obitelj (tadašnja supruga V i njihovi sinovi Ć i M). Ukazuje da je saslušanja svjedokinja RM treća supruga koja je kasnije došla, kada su se ona i tužitelj već razišli. Ovoj svjedokinji su poznati dogovori u obitelji majke i braće koji s bili u obiteljskoj zajednici i tvrdi da je dogovoreno da se sagradi novi objekat uz stari na dijelu gdje je CZ imala vrt i da je taj novi sagrađeni objekat trebao pripasti tužitelju, dok bi NZ ostala stara kuća. Uz takav dogovor majke i sinova da se krenulo u realizaciju gradnje i početak financirao RZ svojim novcem dobivenog od prodaje automobila izvođačima braći PZ, uz novac koji je ona dobila od očuha njegova majke za tu gradnju na dar u iznosu od 10.000,00 DEM, a to služilo za materijal. U vrijeme dok je ona još stanovala u staroj kući znade da se novi objekat sagradio do zadnjeg kata, ali bez krova jer je uslijedila prijava susjeda C, kada je građevinski inspektor zaustavio gradnju 1991. godine. Iza toga da tužitelj odlazi na ratište, pa povratkom u Njemačku, a iza toga slijedi njihov razvod da bi tek kasnije se dovršio i krov s time da ona nema saznanja o tom dijelu financiranja dok znade da su njezina djeca financirala stolariju na cijeloj kući. U pogledu stare kuće ona ima saznanja da je tužitelj isplaćen kako bi MZ postao vlasnikom cijelog stana na katu stare kuće, a isto tako znade da se pok. CZ predomislila od prethodnog namjeravanog a to je, da nije ostavila NZ cijelu staru kuću, već njezinoj djeci.

15. Iz stranačkog iskaza tužitelja potvrđuju se navodi iz tužbe da je u obitelji misleći na braću i pok. majku CZ postojao dogovor po kojem bi se uz postojeću kuću roditeljskog doma kojega je majka bila suvlasnica u 1/2, a njih dvojica svaki u 1/4 sagradio novi objekat kojim bi jedan od braće riješio stambeno pitanje, dok bi drugome uz isplatu ostao stan na prvome katu obiteljskog doma. Konačno da je dogovoreno, da on gradi novi objekat uz isplatu od strane NZ za 1/4 stare kuće odnosno, polovinu stana na prvome katu stare kuće, kojim novcem bi započeo gradnju novog objekta na zemljištu kojeg su svi troje bili suvlasnici. Navedeno da se realiziralo time što je MZ ishodio kredit od poslodavca (45.000,00 DEM) i time isplatio tužitelja za polovinu stana na prvome katu stare kuće i upravo uz suglasnost i odobrenje brata i majke da je isti vjerujući da neće imati problema dao izradiiti projekat od TZ i započeo gradnju izvođačima Braći Rašić do druge ploče, kada je zbog prijave susjeda C uslijedio inspekcijski nadzor i time zaustavljena gradnja 1991, nakon čega je stao sa radovima i otišao na ratište, a onda povratkom neko vrijeme radio u Njemačkoj, za koje vrijeme se na kući ništa nije radilo. Daljnji je navod tužitelja da se tek nakon donošenja prostornog plana i po ishođenju građevinske dozvole 2003. nastavilo sa radovima dovršetkom krova i fasade i to po izvođaču UZ. Tužitelj je učinio nespornim da je majka u fazi pauze u gradnji prodala nekretnine u Ližnjanu i o tome dostavlja sudu dokaz kupoprodajnog ugovora iz 1994. (list 149 - 150 spisa) i dobivenim novcem pomogla financirati gradnju krova, a dio novca dala i bratu jer je istim trebao namiriti svoje dugove, s time da ukazuje da je veći dio novca dobio brat. Nakon ovih građevinskih radova navodi da mu u investicijama pomažu djeca E i LZ koji uzimaju kredite radi ugradnje stolarije, a on financira preinake ulaza i pregradnih zidova kako bi se ishodila uporabna dozvola. Tužitelj je učinio nespornim da je u okviru dogovorene izgradnje novog stambenog objekta majka govorila da će on dobiti novu kuću čiju izgradnju je financirao, a MZ staru. Međutim, da su se odnosi majke i brata za vrijeme njegova boravka u Italiji poremetili, tako da oni nisu razgovarali 8 godina, a živjeli u istoj kući, iako je kasnije ipak uspostavljen neki odnos za vrijeme bolesti majke koji se opet poremetio 2021. godine kada se oni opet posvađaju i nakon toga opet ne pričaju. Tužitelj je izričit u navodima da je on isključivo investirao svojim novcem gradnju novog objekta, a nesporno i novcem koji je majka dala za krov, a u isto vrijeme novac dala i NZ iz ostvarene cijene prodane nekretnine. Tvrdnja je tužitelja, da je u skladu sa obiteljskim dogovorom krenula izgradnja novog objekta, kada su oba suvlasnika, misleći na majku i brata, znali za gradnju, odobrili gradnju i dopustili tužitelju da kao suvlasnik zemljišta gradi novi objekat namijenjen za stanovanje njegove obitelji.

16. Prvotuženik MZ dijelom je potvrdio bratove navode glede stečenog suvlasništva obiteljske kuće po razvodu roditelja, odnosno da su on i brat dijelili stan na prvome katu kao suvlasnici 1/4 kuće, a majka zadržala prizemlje kao 1/2 vlasništva nekretnine.

Potvrdio je i navode tužitelja da su s majkom dogovorili da jedan od njih isplati drugoga za stan na katu (1/4 dijela) a onda uz pomoć majke i učešća da se gradi, odnosno nadogradi na stari objekat novi objekat. Konačno da se tužitelj odlučio graditi novi objekat jer je želio veću izgradnju od prvotuženika, pa kako se ukazala prilika da on uzme kredit od poslodavca u iznosu do 45.000,00 DEM odlučio je ustupiti bratu mogućnost gradnje i ovim novcem kredita isplatio RZ za 1/4 dijela kuće, odnosno 1/2 stana na prvome katu roditeljskog doma. Uz opisanu situaciju devalvacije u vrijeme isplate kreditnog iznosa od 45.000,00 DEM od kojeg je na dan isplate odobrenog kredita u stvarnosti isplaćeno samo 35.000,00 DEM da je tužitelj započeo gradnju, a sve uz novac koji je on ostvarivao prodajom automobila i tako stigao gradnjom do druge ploče kada je građevinska inspekcija zaustavila gradnju i nastupio zastoj u radovima. Nakon toga da se tužitelj razveo od KZ i otišao u Italiju. Izvođači gradnje da su bili Z, a TZ da je bio projektant. Što se tiče plaćanja radova do druge ploče prvotuženik tvrdi da to nije isplaćivano ostvarenim sredstvima od kredita ili majčinim novcem,, već da je to plaćeno novcem kojeg je majka dobila prodajom nekretnine u Ližnjanu, a sve kako je tužitelj bio u dugu jer je trošio na kocku pri čemu pominje da bi se dio cijene Rašićima platio vrijednošću automobila koji je glasio na njega. Prvotuženik je učinio nespornim da je dijelom ostvarene kupoprodajne cijene za nekretnine u Ližnjanu majka riješila N i njemu dala 10.000,00 DEM te platila njegov dug prema ŠKZ Zlatnik kada je doista tuženik ustupio veći dio novaca radi vraćanja tog duga. Tuženik je učinio nespornim da su se odnosi između njega i majke poremetili jer ga je povrijedila u ponašanju preferirajući brata i njegovu djecu kada doista zadnjih 3 godine nisu razgovarali, a onda je prije toga bio period od 3 godine kada jesu i nisu razgovarali. U konačnosti tuženik osporava tužiteljev zahtjev smatrajući da je dogovor u obitelji otpao kako njemu nije pripala stara kuća, s obzirom je majka darovanjem unucima promijenila odluku i time on ostao oštećen jer nije dobio ono kako su se dogovorili i zbog čega je isplatio brata za dio stana da bi dobio cijelu staru kuću.

17. Tuženici LZ i VZ koji su priznali očev zahtjev (glavni) potvrdili su njegove navode glede postojećeg dogovora, da su baka CZ i MZ dopustili gradnju nove kuće njihovom ocu. Međutim, nijedno od njih nemaju saznanja kako je financiranje teklo iako znadu da je uvijek bilo govora o tome da stara kuća ostaje stricu NZ, a nova kuća njihovom ocu RZ. Oboje su potvrdili očeve navode da su tijekom 2021. kreditima sudjelovali pomažući ocu u kupnji stolarije i plaćanju arhitekta, statičara i potrebnih elektroenergetskih suglasnosti uz troškove koje je snosio i otac glede preinaka na ulazu, otvora za novu stolariju, unutrašnjeg stubišta, da se odvoji dugi kat i potkrovlje, a sve u cilju da se ishodi uporabna dozvola.

18. Pomenuti PZ predložen kao svjedok od strane tužitelja, od kojeg je dokaznog prijedloga odustao zbog njegovog zdravstvenog stanja dostavio je sudu ovjerenu izjavu po javnom bilježniku od 14. studenoga 2024. (list 174 - 175 spisa)u kojem u bitnome potvrđuje tužiteljeve navode da je isključivo s njime pregovarao i dogovarao uvijete gradnje stambene građevine katnosti P+2 koja se nalazi sjeverno od već postojeće kuće (stare kuće) obitelji VZ od kojega je i isplaćen za izvođenje radova na toj izgradnji prve faze i to dijelom vrijednošću automobila, a dijelom novcem te da su se radovi izvodili 1991. i 1992. godine.

19. Tužitelj tvrdi da je započeo s gradnjom stambene građevine prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnom pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 dalje: ZV) dok je još na snazi i u primjeni bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91 dalje: ZOVO). Ističe da je tek ZV-om u pravni sustav Republike Hrvatske utvrđeno načelo superficies solo cedit, tj. pravno jedinstvo nekretnine, odnosno tek od 01. siječnja 1997. godine, to da se u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 24. ZOVO-a u kojem je zastupljeno načelo solum superfices cedit. S tim u svezi tužitelj ističe da je predmetnu stambenu građevinu gradio na svojem dijelu k. č. br. [katastarska čestica] i na dijelu matične k. č. br. [katastarska čestica]/Z s čime da su pok. majka CZ i brat MZ bili suglasni, nikada se tome nisu usprotivili, ni tada, a ni kasnije kao upisani zemljišnoknjižni suvlasnici.

20. Stjecanje vlasništva građenjem na tuđem zemljištu je izvorno stjecanje, a izvorna stjecanja spadaju u stjecanja na temelju zakona, tj. radi se o stjecanju vlasništva vanjskim priraštajem nekretnini. Vlasništvo se stječe u trenutku kada budu ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke. Za stjecanje vlasništva građenjem na tuđoj stvari trebaju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke, tj. da je izgrađena zgrada, da je izgrađena na tuđem zemljištu i da vlasništvo nije stečeno na nekom drugom pravnom temelju. Bespravnu gradnju definira se kao svako građenje koje nema potrebno uporište u nekoj pravnoj normi. Naime, tko gradi na tuđem zemljištu taj nema pravo to činiti.

21. Prije svega treba upozoriti na odredbi čl. 388. st. 2 ZV-a prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinka. To znači da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno do 01. siječnja 1997. pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi.

21.1. U svezi toga napominje se, da se nakon pravnih pravila OGZ-a na stjecanje i učinke prava vlasništva primjenjivao ZOVO i to od 01. rujna 1980., a od 01. siječnja 1997. ZV koji propisi su sadržavali pravila o stjecanju prava vlasništva građenjem.

22. U ovoj pravnoj stvari nespornim je učinjeno po tuženicima, a što tužitelj i tvrdi u svojoj tužbi, da je gradnja započela kao bespravna 1991. godine i zaustavljena inspekcijskim pregledom iste godine 25. kolovoza 1991. i to u fazi gradnje druge ploče, pa nastavljena tek po ishodovanju građevne dozvole od 17. veljače 2003. dovršetkom krovišta i vanjske žbuke, a onda opetovano kroz treći fazu 2021. ugradnjom stolarije i preinakama u interijeru sukladno projektnoj dokumentaciji kako bi se ishodila uporabna dozvola.

23. Dakle, pravne učinke građenja na tuđem zemljištu u ovoj pranoj stvari treba sagledati primjenom propisa koji se je primjenjivao u vrijeme nastanka spornog objekta, a prema mišljenju ovoga suda to je tek gradnja nakon izdane građevne dozvole kada se objekat dovršio i izgradnjom krova, ožbukao i naknadno ugradila stolarija, s čime u svezi se imaju primijeniti odredbe ZV-a.

24. Naime, sukladno odredbi čl. 152. st. 3. ZV-a sa stajališta toga Zakona smatra se zgradom svaki građevinski objekat koji se razmjerno trajno povezao sa zemljišnom česticom na njezinoj površini ili ispod nje, s time da je zgrada izgrađena kada je dovedena u takvo stanje da ju je moguće rabiti za svrhu kojoj takve zgrade redovito služe. Kada je u pitanju kuća za stanovanje, to podrazumijeva da je izgrađena tako da se u njoj može stanovati pri čemu nije relevantno je li nadležno upravno tijelo izdalo uporabnu dozvolu ili nije.

25. Imajući u vidu da su suvlasnici zemljišta, odnosno, tužiteljeva majka pok. CZ i brat MZ dopustili gradnju uz postojanje dogovora od samoga početka da će tužitelj graditi predmetnu kuću na sada predmetnim nekretninama koje su nastale novom parcelacijom, nakon što je za stari objekat utvrđena građevna čestica i da je za to tužitelj pribavio potrebnu dozvolu za gradnju nakon intervencije građevne inspekcije, platio komunalnu naknadu određenu odlukom Grada Rovinja i da se po tome (dakle, prema "stvarnoj volji svih suvlasnika zemljišta") gradnja vršila s namjerom i stvarnim ciljem da ta kuća bude od tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je do građenja na tuđem zemljištu došlo na temelju sporazuma svih suvlasnika.

26. Sud cijeni tužitelja savjesnim graditeljem s obzirom je isti krenuo s tom gradnjom uz znanje i odobrenje suvlasnika zemljišta i na temelju postignutog sporazuma sviju, a vlasnici istog, pok. majka CZ i brat MZ se istome nikada nisu protivili, znajući da je on investitor i da ga se kao takvim oslovljava kroz sve donesene odluke potrebne za ovu investiciju, tim više što su iste i dostavljene njima kao suvlasnicima.

27. Polazeći od naprijed utvrđenih činjenica i odredbe čl. 153 ZV-a prema kojoj ako je vlasnik zemljišta znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju poštenom graditelju, zemljišna čestica sa zgradom koja je na njoj izgrađena pripada graditelju, a prijašnji vlasnik zemljišta ima samo pravo zahtijevati naknadu tržišne vrijednosti zemljišta, sud temelj svoju odluku. Naime, zaključak je suda da tužitelj nije imao nikakvog razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina, što ga čini poštenim posjednikom jer je gradio kuću na predmetnim česticama uz dopuštenje brata i majke koja mu je i pomogla pri gradnji iste.

28. Činjenica, da se majka tužitelja i prvotuženika predomislila u odnosu na raspolaganje imovinom po smrti u korist unuka, a ne prvotuženika po motrištu suda, nije od utjecaja za ovu pravnu, stvar imajući u vidu da je prvotuženik isplatio tužitelja za 1/4 suvlasništva stare kuće i time postao suvlasnik stana na prvome katu, da je vrijednost ostvarene kupoprodajne cijene za nekretnine u Ližnjanu koje je majka prodala nakon već prve faze izvedenih radova podijeljena između obojice sinova kao dar djeci, što da nije od utjecaja kod ocjene za financiranja izgrađenog stambenog objekta imajući u vidu da to nisu novci prvotuženika, niti je isti dokazao da bi vlastitim novcem sudjelovao u toj investiciji.

29. Slijedom svega navedenog sud je odlučio usvojiti glavni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i to imajući u vidu priznanje drugo i trećetuženika presudom na temelju priznanja, odnosno kroz raspravljanje i provedeni dokazni postupak presudom i u odnosu na prvotuženika koji je jedini osporio tužiteljev zahtjev i samo u odnosu na k. č. br. [katastarska čestica] koje je ostao suvlasnik u 1/4 djela.

30. Nastavno tako donesenoj odluci, a kako sukladno odredbi čl. 154. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, sud je odlučio o zahtjevu tuženika za naknadu parničnog troška kao u točki II. izreke ove presude.

30.1. Tuženik je podnio zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 58.985,42 eura (zajedno s PDV-om) sastojećeg od: troškova sastava tužbe u iznosu od 4.512,00 eura, zastupanja na ročištima od 14. studenoga 2024. godine, 13. lipnja 2025. godine, 7. studenoga 2025. godine i 18. prosinca 2025. (svako po 4.512,00 eura) sastav prijedloga za upis zabilježbe spora (1.000,00 eura), sastav podnesaka od 04. studenoga 2024., 06. listopada 2025. i 06. studenoga 2025. (svako po 4.512,00 eura) i za podnesak od 06. prosinca 2025. (50,00 eura) uz pripadajući iznos PDV-a 10.642,40 eura, sudske pristojbe u iznosu od 670,24 eura i trošak vještačenja u iznosu od 602,68 eura.

30.2. Sud je ocijenio potrebnim i osnovanim nastale troškove zastupanja tuženika sastojećih od troškova: sastava tužbe, sastava prijedloga za upis zabilježbe spora, zastupanja na 5 održanih ročišta, sastava 3 podnesaka prema tarifnom broju 8.3 i jednog podneska prema tarifnom broju 8.4 OT uz pripadajući iznos PDV-a, nastale troškove vještačenja u iznosu od 426,60 eura (300,00 + 176,08 eura) te sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 663,62 eura.

30.3. Slijedom navedenog, usvojen je zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 37.104,70 eura, kao u točki II. izreke ove presude, dok je u preostalom dijelu u iznosu od 21.880,72 eura odbijen kao u točki III. izreke ove presude, a sve temeljem odredbi čl. 154. i čl. 155. ZPP-a te primjenom odvjetničke tarife i to Tar. br. 7., 8.3., 8.4., 9.1., 46. i 54. te Zakona o sudskim pristojbama, odlučio usvojiti kao u izreci ove presude.

U Rovinju 03. veljače 2026. godine

S u t k i n j a :

Alessandra Gržinić-Matika

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.