Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava Fašizma 7
Poslovni broj: P-1361/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A N A T E M E L J U P R I Z N A N J A
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja MK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Zajedničkom odvjetničkom uredu Matković & Bezjak, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, zastupana po punomoćniku Odvjetničkog društva Vukić i partneri, odvj. iz Rijeke, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 3. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Proglašava se nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava po Zahtjevu za naplatu od dana 20. travnja 2023., tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tužitelja MK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] temeljem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, posl. broj Ovrv-618/07 donesenog od strane javnog bilježnika Borčić Jadranka, dana 27. kolovoza 2007.
II. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 144,91 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 12. kolovoza 2025. navodi da Zaključkom od 29. srpnja 2025., posl. broj Ovr-1072/2025, Općinski sud u Rijeci uputio ovršenika, u ovom slučaju tužitelja da iz razloga propisanih čl. 50. st. 1. t. 11. a u svezi s čl. 210. OZ-a, pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja (ovdje tuženika) radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim u roku od 15 dana od dostave navedenog Zaključka, slijedom čega tužitelj podnosi ovu tužbu u za to zakonom propisanom roku.. Rješenje o ovrsi na temelju kojega je tuženik podnio zahtjev za naplatu doneseno je dana 27. kolovoza 2007., a koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno dana 30.studenog 2007. Tuženik da je podnio Zahtjev za naplatu tek 20. travnja 2023. godine, nakon što je odavno protekao 10-godišnji zastarni rok te je nesporno kako je tražbina tuženika u zastari. Iz svega ranije navedenog, razvidno da je kako tuženik nema valjanog pravnog osnova za provođenjem postupka izravne naplate.. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva.
2. Sukladno odredbi čl. 10 st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025, dalje ZPP-a) propisano da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.
3. Odredbom čl. 2. st. 1 ZPP-a propisano je da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku, a čl. 7. st. 1 da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje tužbeni zahtjev.
5. Odredbom čl. 3 ZPP-a propisano je da stranke mogu slobodno raspolagati zahtjevima koje su stavile u tijeku postupka (st. 1), one se mogu odreći svog zahtjeva, priznati zahtjev protivnika i nagoditi se (st. 2), a sud neće uvažiti raspolaganja stranaka koja su u suprotnosti s prisilnim propisima i pravilima javnog morala (st.3).
6. Pri tome se ističe da sud nije ovlašten izvesti dokaze koje stranke nisu predložile te odlučuje na temelju činjenica dokazanih po strankama, pa je stoga budući je tuženik priznao tužbeni zahtjev, sud bez daljnjeg raspravljanja donio presudu kojom je prihvatio takav zahtjev (čl. 331. st. 1 i čl. 338. st. 5 ZPP-a), te odlučio kao u izreci presude na temelju priznanja.
7. Tužitelju je temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku budući je u cijelosti uspio u sporu imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 50), i to trošak sastava tužbe u iznosu od 100,00 eura, (Tbr. 7 t.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), sve uvećano za PDV 25% (25,00 eura), sve uvećano za trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 13,27 eura i presudu 6,64 eura odnosno parnični trošak u iznosu od 144,91 eura, slijedom čega je valjalo presuditi kao u točki II. izreke presude zbog ogluhe.
U Rijeci 3. veljače 2006.
Sutkinja:
Danijela Mandekić Lerga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare.
Ova se odluka može pobijati samo zbog bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
