REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-3804/2025-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice OS, državljanke Crne Gore, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Franjo Ribić, odvjetnik u Zagrebu, Gajeva 59, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave dana, 03. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-217-03/21-06/1157, Urbroj: 511-01-212-25-31 od 10. rujna 2025. godine.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Franji Ribiću, Zagreb, Gajeva 59, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, te za pristup na ročište 29.01.2026. g. iznos od 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR, plus 25% PDV-a na taj iznos što je 250,00 EUR i što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR (tisućudvijestopedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-217-03/21- 06/1157, Urbroj: 511-01-212-25-31 od **.**.2025. OS, rod. 23.03.1974. godine u mjestu Podgorica, Crna Gora, državljanki Crne Gore odbijen je prijedlog za obnovom postupka okončanog rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: UP/I-217-03/21-06/1157, Urbroj: 511-01-212-22-17 od 03.03.2023. godine kojim je OS, rod. 23.03.1974. godine u mjestu Podgorica, Crna Gora, državljanki Crne Gore odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužiteljica u tužbi navodi kako je pobijano rješenje tuženika nezakonito te dalje ističe kako pri donošenju rješenja, tuženik nije uzeo u obzir nove činjenice i dokaze koje je ona navela pa tako dolazi do pogrešnog zaključka u rješenju kada navodi da činjenica kojom je suprug tužiteljice dobio supsidijarnu zaštitu na teritoriju Republike Hrvatske ne bi dovela do drugačijeg rješenja u postupku odlučivanja o zahtjevu za međunarodnu zaštitu podnesenog od strane tužiteljice. Tuženik svoje mišljenje opravdava činjenicom da je tužiteljica prilikom ispitivanja u postupku odlučivanja o zahtjevu za međunarodnu zaštitu iskazala da nije u Crnoj Gori imala nikakvih problema niti bi ih povratkom u Crnu Goru mogla imati jer krvna osveta ne obuhvaća žene i djecu. Suprotno tim tvrdnjama, naglašavamo najvažnije činjenice kojima pobijamo navode tuženika. Tuženik nije potpuno, okolnosno i pravilno utvrdio da su ispunjene okolnosti za donošenje predmetnog rješenja. Uopće nije razvidno temeljem čega je utvrđeno da na temelju novih činjenica i dokaza tužiteljica ne bi ispunjavala uvjeta za pokretanje obnove postupka. Kako tuženik navodi, takav postupak se provodi individualno te samim time je potrebno utvrditi sve razloge i okolnosti na temelju kojih bi se odlučivalo o odobrenju azila odnosno supsidijarne zaštite za tužiteljicu. S tim u vezi, nesporno je da se u Crnoj Gori odvija sukob između škaljarskog i kavačkog 2 klana koji se smatraju dvama najvećim balkanskim mafijaškim klanovima. Također je nesporno da je suprug tužiteljice u srodstvu s O i BS koji se smatraju vođama škaljarskog klana. Tužiteljica u kratkim crtama ističe da je kao posljedica krvne osvete između klanova došlo do smrti suprugovog strica CS. Nakon njega, ubijen je AS kao osveta za njegovu smrt. Tužiteljica još jednom naglašava kako je glavni razlog odmazde zapravo njihovo krvno srodstvo. Temeljem takvih okolnosti je njenom suprugu i djeci odobrena supsidijarna zaštita na području Republike Hrvatske odnosno po presudi Upravnog suda u Zagrebu, posl.br. Us I-1980/2024 od dana 25. rujna 2024. godine te po presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Usž-3977/2024, dana 12. ožujka 2025. godine, Sud im je priznao pravo na supsidijarnu zaštitu na teritoriju Republike Hrvatske.

Preveliki, a nepotreban značaj tuženik stavlja na činjenicu da je tužiteljica u vrijeme davanja svog iskaza istaknula da nije bilo nikakvih problema za nju i njezinu djecu. Tim više, tuženik je takvu izjavu izvukao iz konteksta budući da je tužiteljica u svom iskazu izričito navela da ju je strah zbog kriminalnih obračuna u Crnoj Gori koji su u zadnje vrijeme učestali, tim više što je njezin suprug izravno povezan s vođama škaljarskog klana, a u to vrijeme je od krvne osvete stradao i stric njenog supruga. Također je navela da su uglavnom do tog trenutka žene i djeca bili pošteđeni od ubojstava, ne isključujući činjenicu da se takve okolnosti mogu promijeniti. Posebice ističu činjenicu da se tuženik osvrće na izjavu tužiteljice danu prije 4 godine, od kada su se okolnosti slučaja bitno promijenile. Naime, krvne osvete između kavačkog i škaljarskog klana su postale sve učestalije, a često su žene i djeca kolateralna šteta. Stoga, zanemaruje se činjenica da bi se tužiteljica povratkom u Crnu Goru izložila opasnosti i stvarnom riziku od krvne osvete, osobito u slučajevima kada je suprugu tužiteljice i njihovoj djeci odobrena supsidijarna zaštita u drugoj državi.

U prilog tome, dostavljaju novinske članke, posebice novinski članak portala Slobodna Evropa iz srpnja 2025. godine u kojem se navodi:

„...eskalacije nasilja na ulicama i sukoba kriminalnih klanova, koji s pravom izazivaju zabrinutost i strah građana...“;

„Lakše povrede zadobila je slučajna prolaznica, a teže prijatelj jednog od ubijenih.“; "..uzimajući u obzir drskost, sreća je što nemamo slučajne žrtve";

U drugom pak članku portala Slobodna Bosna, od dana 22. kolovoza 2022. godine, se navodi: „...u Budvi je ubijena prva slučajna žrtva kokainskog rata.“;

“Kriminalni klanovi nemaju milosti prema žrtvama, pa ubijaju i mlađe momke i starije ljude, napadaju obitelji, a događale su se i tragedije u kojima su živote u jednom događaju gubile po dvije osobe”, navodi se u izvještajima o sigurnosnom stanju u Crnoj Gori. “;

U novinskom članku portala Radiotelevizija Nikšić, od dana 21. rujna 2025. godine se navodi:

„Od nekad čuvenog „mafijaškog kodeksa“ nije ostalo ništa, pa „kavčani“ i „škaljarci“ ne mare za slučajne žrtve svog krvavog rata do istrebljenja, a još manje obraćaju pažnju na ono što je nekad bilo svetinja čak i najokorelijim kriminalcima – da žene, djecu i roditelje ne miješaju u svoje obračune.“

Pozivanjem na novinske članke u rješenju, tuženik opravdava činjenicu kako za tužiteljicu ne prijeti opasnost od krvne osvete. Međutim, takve novinske članke ne podvodi pod konkretno stanje u kojem se nalazi tužiteljica, budući da je ovdje riječ o otvorenoj krvnoj osveti koja se temelji na krvnom srodstvu između crnogorskih obitelji, a da je njezin suprug sljedeći po redu za krvnu osvetu nakon smrti njegovog strica CS. Osim toga, tuženik olako shvaća navode da tužiteljica ne bi mogla imati nikakvih problema povratkom u Crnu Goru, posebice uz činjenicu da je cijeloj njezinoj obitelji odobrena supsidijarna zaštita te da je krvna osveta u Crnoj Gori još zastupljenija danas nego prošlih godina. Stoga su novinski članci na koje se poziva tuženik daleko od današnje stvarnosti. Naime, članci na koje se poziva tuženik samo na papiru objašnjavaju što je to pojam krvne osvete te kako je 'nepisano pravilo' kako su žena i djeca pošteđeni od sukoba koji se javljaju između klanova. Međutim, pravila krvne osvete su drugačija u praksi. Tako se najnoviji slučajevi krvne osvete koji su se odvijali, odvijali upravo na tako drzak i okrutan način da je pravo čudo da nije bilo kolateralnih žrtava, čime se izravno dovode u opasnost ne samo muškarci nego i njihove supruge i djeca. Stoga, navodi tuženika koje temelji na iskazu tužiteljice danog prije skoro četiri godine (u okolnostima u kojima nisu bile poznate novoiznesene činjenice i dokazi) pogrešno smatra da nije došlo do novih činjenica i dokaza kojim bi došlo do drugačijeg rješenja te su isti u potpunosti promašeni. Takvo obrazloženje je u potpunosti nedovoljno da bi se samo na temelju njega moglo odlučiti o pokretanju obnove postupka u korist tužiteljice. Upravo na temelju činjenica da je njenom suprugu odobrena supsidijarna zaštita, dakle okolnost na temelju koje hrvatsko pravosudno tijelo smatra da uistinu postoji opasnost za supruga tužiteljice i njihovu djecu, obrazloženje koje daje tuženik je potpunosti nedovoljno da bi se samo na temelju njega moglo odlučiti o pokretanju obnove postupka u korist tužiteljice.

Stoga, u ovom slučaju je objektivno opravdan strah tužiteljice da joj prijeti krvna osveta upravo zbog njezine povezanosti odnosno srodstva koje ima suprug tužiteljice s članovima klana te na temelju svih iznesenih činjenica ostvaruje pravo na obnovu postupku kako bi se na pravilan i zakonit način, uzimajući u obzir novoiznesene činjenice i dokaze, moglo odlučiti o njenom zahtjevu za međunarodnu zaštitu. Treba istaknuti da tuženik u predmetnom rješenju nije na adekvatan način obrazložio predmetno rješenje, čime je došlo do povrede zakona. S tim u vezi, treba istaknuti odredbu članka 98. stavak, 5. Zakona o općem upravnom postupku kojom je propisano da obrazloženje sadržava kratko izlaganje zahtjeva stranke, utvrđeno činjenično stanje, razloge koji su bili odlučujući pri ocjeni pojedinih dokaza, razloge zbog kojih nije usvojen koji od zahtjeva stranaka, razloge donošenja zaključaka u tijeku postupka te propisi na temelju kojih je riješena upravna stvar. U obrazloženju rješenja, tuženik nije u dovoljnoj mjeri razložio razloge odbijanja zahtjeva, već samo paušalno navodi odredbe Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima, bez da je iste uzeo u obzir pri utvrđivanju činjeničnog stanja i bez da je utvrđeno činjenično stanje podveo pod opisane norme.

Zaključno predlaže sudu poništiti osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba u cijelosti neosnovana. Tužiteljica u tužbi ističe da u njezinom slučaju postoje nove činjenice i okolnosti u smislu da kriminalni klano vi „sada nemaju milosti pa ubijaju i mlađe momke i starije ljude te napadaju obitelji". Također dodaje izvješće u kojem navodi da kavačani i škaljarci više ne obraćaju pažnju na ono što je nekad bilo sveto u smislu da „žene, djecu i roditelje ne miješaju u svoje obračune." Tuženik nije našao niti jedan članak u kojem se navodi da su kavačani i škaljarci ubijali supruge jednog od njih kako bi se krvno osvetili. Štoviše članak portala Kurir navodi zaista brojene situacije u kojima su pripadnici klanova bili ubijeni dok su njihove supruge i djeca bili pošteđeni. Štoviše, niti jedan od priloženih novinskih članaka od strane tužiteljice ne govori konkretno da su žene i djeca ciljane žrtve krvne osvete već štoviše potvrđuje da su iste bivale pošteđene dok su njihovi supruzi pred njihovim očima bivali ubijeni. Budući da je suprugu tražiteljice ZS sud odobrio supsidijarnu zaštitu isključivo zbog srodstva i moguće krvne osvete, a ne zato jer je povezan sa kriminalnim miljeom nije logično da se ista pravila vezana za krvnu osvetu sada odjednom ne primjenjuju na njegovu suprugu.

Temeljem naprijed navedenog, smatra se daje tužba neosnovana, te se predlaže Upravnom sudu potvrditi rješenje ovog Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 29. siječnja 2026. g. održao usmenu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i opunomoćenika tuženika ali u odsutnosti tužiteljice koja je uredno putem svog odvjetnika obaviještena o prvotno zakazanom ročištu za 25.01.2026. g. pa je to isto odvjetnik iste učinio ili je trebao učiniti i u vezi zaprimljene obavijesti za prelaganje ročišta za 29.01.2026. g., te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12 i 152/14.).

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-217-03/21- 06/1157, Urbroj: 511-01-212-25-31 od 10. rujna 2025. godine Sud je utvrdio da je istim OS, rod. 23.03.1974. godine u mjestu Podgorica, Crna Gora, državljanki Crne Gore odbijen se prijedlog za obnovom postupka okončanog rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: UP/I-217-03/21-06/1 157, Urbroj: 511-01-212-22-17 od 03.03.2023. godine kojim je OS, rod. 23.03.1974. godine u mjestu Podgorica, Crna Gora, državljanki Crne Gore odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj., s obrazloženjem kako je dana **.**.2025. g. OS podnijela prijedlog za obnovu postupka preko opunomoćenika Franje Ribića. Kao razloge podnošenja prijedloga za obnovu postupka navodi da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u predmetu njenog supruga ZS presudom poslovni broj: Usž-3977/2024-2 odbio žalbu Ministarstva i potvrdio presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl- 1980/24-12 od 25.09.2024. kojom je ZS i njihovoj maloljetnoj djeci ĐS i IS odobrena supsidijarna zaštita u Republici Hrvatskoj. Navodi kako je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, a koji se tiče njenog supruga zaprimljena 17.04.2025. Iz toga razloga svoj prijedlog za obnovu postupka smatra pravodobnim. Navodi i kako smatra da se radi o novim činjenicama i okolnostima sukladno čl. 123. stavku. 1. točki 1. Zakona o općem upravnom postupku.

Uvidom u spis predmeta OS utvrđeno je da je ista dana 28.09.2021. godine podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Razlozi na koje se pozivala prilikom podnošenja zahtjeva su opasnost od krvne osvete nad njenim suprugom ZS. Vlastitih razloga za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu nije imala te je izričito izjavila da se nad ženom i djecom krvna osveta ne izvršava. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-217- 03/21-06/1157, URBROJ: 511-01-212-22-17 od 03.03.2023. imenovanoj je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj budući da vlastitih razloga za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu nije imala. Na navedeno rješenje ista je podnijela tužbu te je Upravni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Usl-1193/23- 8. dana 30.06.2023. odbio njezin tužbeni zahtjev. Na navedenu presudu ista je uložila žalbu te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske dana 20.12.2023 presudom Poslovni broj: Usž-3440/2023- 2 odbio žalbu i potvrdio presudu Upravnog suda u Zagrebu.

Prijedlog za obnovom postupka nije osnovan.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je prijedlog pravodoban obzirom da je podnesen u roku sukladno članku 123. stavku 1. točki 1. i stavku 3. istog članka. Tražiteljičino rješenje postalo je izvršno još 29.01.2024. te imenovana od tada nema pravo boravka u Republici Hrvatskoj. Uvidom u NBMIS sustav Ministarstva vidljivo je kako je za imenovanu evidentiran izlazak iz RH dana 18.5.2024. godine i ponovni ulazak 24.5.2024. godine, nakon čega nije evidentiran izlazak iz RH. Budući da su suprug imenovane, ZS i njihova djeca ĐS i IS dana 25.9.2024. godine stekli status supsidijarne zaštite u Republici Hrvatskoj i imaju prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] ([adresa]) tijekom upoznavanja sa pravima i obvezama u Republici Hrvatskoj gospodin IS je izjavio kako supruga OS boravi u [adresa] i daje zaposlena u Avenue Mallu te da je putem odvjetnika zatražila reguliranje statusa u RH. U informacijskom sustavu MUP-a vidljivo je daje OS dana 30.7.2025. podnijela zahtjev za reguliranje statusa stranca u Republici Hrvatskoj koji je trenutno u postupku, bez obzira što njezin suprug, iako je zatraženo od njega, nije dostavio dokaz daje podnesen zahtjev za reguliranje statusa stranca za njegovu suprugu.

Nedvojbeno je utvrđeno da je došlo saznanja za nove činjenice i okolnosti, međutim ovo Ministarstvo smatra da navedena informacija ne bi dovela do drugačijeg rješenja. Naime, zahtjev za međunarodnu zaštitu procjenjuje se individualno i činjenica da je njezin suprug dobio supsidijarnu zaštitu ne mijenja činjenicu da ista nema vlastitih razloga za odobrenje azila niti supsidijarne zaštite. Naime, prema vlastitom iskazu u Crnoj Gori nije imala nikakvih problema niti bi ih, sukladno njezinoj vlastitoj izjavi, mogla imati po povratku u Crnu Goru jer krvna osveta ne obuhvaća žene i djecu što je potvrđeno i u izvješću portala Analitika , Informer te Hrčak .

Razumljiva je težnja OS da se zbog obiteljskih razloga ne želi vratiti u Cmu Goru već želi za suprugom i djecom ostati u Republici Hrvatskoj. S obzirom na to daje OS supruga osobe kojoj je odobrena supsidijarna zaštita na istu se primjenjuje članak 66. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Sukladno stavku 2. istog članka, maloljetno dijete azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koje nije zasnovalo vlastitu obitelj slijedi pravni položaj zakonskog zastupnika kojem je odobrena međunarodna zaštita, o čemu Ministarstvo donosi odluku. Sukladno stavku 3. istog članka članovi obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koji nisu navedeni u stavku 2. istog članka, boravak reguliraju sukladno odredbama Zakona o strancima.

Iz navedenog proizlazi da Ministarstvo nema zakonskog temelja za odobravanje međunarodne zaštite OS sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti niti sukladno odredbama o Zakona o općem upravnom postupku. Međutim, imenovana može u svrhu ostvarivanje jedinstva obitelji regulirati svoj boravak u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama Zakona o strancima za što je već podnijela zahtjev vidljiv u informacijskom sustavu MUP-a.

Slijedom navedenog, utvrđeno je kako okolnosti odnosno dokazi na koje se poziva podnositeljica prijedloga za obnovu postupka ne bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja te je temeljem članka 126. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci.

8. Odredbom članka 123. stavkom 1. točkom 1. Zakona o upravnom postupku propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

9. Odredbom članka 123. stavkom 3. Zakona o upravnom postupku propisano je da stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.

10. Odredbom članka 124. stavkom 3. . Zakona o upravnom postupku propisano je da prijedlog za obnovu postupka ne odgađa izvršenje rješenja po kojem se obnova traži. Iznimno, tijelo nadležno za odlučivanje o prijedlogu može rješenjem odgoditi izvršenje dok se ne odluči o pitanju obnove postupka.

11. Odredbom članka 126. stavkom 2. . Zakona o upravnom postupku propisano je da ako su uvjeti za obnovu postupka ispunjeni, nadležno tijelo ispitat će mogu li okolnosti, odnosno dokazi koji se iznose kao razlog za obnovu dovesti do drukčijeg rješenja. Ako utvrdi da ne mogu, odbit će prijedlog rješenjem.

12. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, Naime, uvidom u spis predmeta OS utvrđeno je da je ista dana 28.09.2021. godine podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj. Razlozi na koje se pozivala prilikom podnošenja zahtjeva su opasnost od krvne osvete nad njenim suprugom ZS. Vlastitih razloga za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu nije imala te je izričito izjavila da se nad ženom i djecom krvna osveta ne izvršava. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova KLASA: UP/I-217-03/21-06/1157, URBROJ: 511-01-212-22-17 od 03.03.2023. imenovanoj je odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj budući da vlastitih razloga za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu nije imala. Na navedeno rješenje ista je podnijela tužbu te je Upravni sud u Zagrebu presudom poslovni broj: Usl-1193/23- 8. dana 30.06.2023. g. odbio njezin tužbeni zahtjev. Na navedenu presudu ista je uložila žalbu te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske dana 20.12.2023. g. presudom Poslovni broj: Usž-3440/2023- 2 odbio žalbu i potvrdio presudu Upravnog suda u Zagrebu. Tražiteljičino rješenje postalo je izvršno još 29.01.2024. g. te imenovana od tada nema pravo boravka u Republici Hrvatskoj. Uvidom u NBMIS sustav Ministarstva vidljivo je kako je za imenovanu evidentiran izlazak iz RH dana 18.5.2024. godine i ponovni ulazak 24.5.2024. godine, nakon čega nije evidentiran izlazak iz RH. Budući da su suprug imenovane, ZS i njihova djeca ĐS i IS dana 25.9.2024. godine stekli status supsidijarne zaštite u Republici Hrvatskoj i imaju prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] ([adresa]) tijekom upoznavanja sa pravima i obvezama u Republici Hrvatskoj gospodin IS je izjavio kako supruga OS boravi u [adresa] i daje zaposlena u Avenue Mallu te da je putem odvjetnika zatražila reguliranje statusa u RH. U informacijskom sustavu MUP-a vidljivo je d aje OS dana 30.07.2025. g. podnijela zahtjev za reguliranje statusa stranca u Republici Hrvatskoj koji je trenutno u postupku, bez obzira što njezin suprug, iako je zatraženo od njega, nije dostavio dokaz da je podnesen zahtjev za reguliranje statusa stranca za njegovu suprugu. Nedvojbeno je utvrđeno da je došlo saznanja za nove činjenice i okolnosti, međutim tuženo Ministarstvo smatra, po mišljenju Suda, osnovano i utemeljeno zaključilo da navedena informacija ne bi dovela do drugačijeg rješenja. Naime, zahtjev za međunarodnu zaštitu procjenjuje se individualno i činjenica da je njezin suprug dobio supsidijarnu zaštitu ne mijenja činjenicu da ista nema vlastitih razloga za odobrenje azila niti supsidijarne zaštite. Naime, prema vlastitom iskazu u Crnoj Gori nije imala nikakvih problema niti bi ih, sukladno njezinoj vlastitoj izjavi, mogla imati po povratku u Crnu Goru jer krvna osveta ne obuhvaća žene i djecu što je potvrđeno i u izvješću portala Analitika, Informer te Hrčak. e OS je dakle supruga osobe kojoj je odobrena supsidijarna zaštita na istu se primjenjuje članak 66. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Sukladno stavku 2. istog članka, maloljetno dijete azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koje nije zasnovalo vlastitu obitelj slijedi pravni položaj zakonskog zastupnika kojem je odobrena međunarodna zaštita, o čemu Ministarstvo donosi odluku. Sukladno stavku 3. istog članka članovi obitelji azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom, koji nisu navedeni u stavku 2. istog članka, boravak reguliraju sukladno odredbama Zakona o strancima.

Iz navedenog proizlazi da Ministarstvo doista nema zakonskog temelja za odobravanje međunarodne zaštite OS sukladno Zakonu o međunarodnoj i privremenoj zaštiti niti sukladno odredbama o Zakona o općem upravnom postupku. Međutim, kako je i navedeno u osporavanom rješenju, imenovana može u svrhu ostvarivanje jedinstva obitelji regulirati svoj boravak u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama Zakona o strancima za što je već podnijela zahtjev vidljiv u informacijskom sustavu MUP-a.

13. Slijedom svega gore navedenog pravilno je i zakonito tužiteljici odbijen prijedlog za obnovom postupka okončanog rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: UP/I-217-03/21-06/1 157, Urbroj: 511-01-212-22-17 od 03.03.2023. godine kojim je OS, rod. 23.03.1974. godine u mjestu Podgorica, Crna Gora, državljanki Crne Gore odbijen zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

14. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

15. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

16. Kako je tarifnim brojem 27. važeće Tarife propisano da u upravnim sporovima za sastav tužbe i zastupanje na raspravi u neprocjenjivim predmetima odvjetniku pripada 500 bodova, a vrijednost boda prema tarifnom broju 54. citirane Tarife iznosi Vrijednost boda iznosi 2,00 eura, to je Sud točkom III. izreke presude naložio tuženiku da isplati odvjetniku Franji Ribiću, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500 EUR, te za pristup na ročište dana 29. siječnja 2026. g. iznos od 500,00 EUR, ukupno 1.000,00 EUR plus 25% PDV – 250,00 EUR – sveukupno 1.250,00 EUR.

U Zagrebu 03. veljače 2026.

Sutkinja:

Željka Babarović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude

DNA:

1. Odvjetnik Franjo Ribić, [adresa] Zagreb, Gajeva 59,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, [adresa] Zagreb, Ilica 335,

3. U spis