REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula

Poslovni broj Psp-46/2022-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja IC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milenko Ilić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika EC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marino Folo, odvjetnik u Puli, zbog smetanja posjeda, nakon glavne rasprave zaključene 10. studenog 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ane Gortan, odvjetnice u Puli i punomoćnika tuženika Marina Fola, odvjetnika u Puli, 3. veljače 2026. objavio i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu stana koji se nalazi u zgradi, a koja pripada nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica]/ zgr. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to stana u prizemlju, koji ima ulaz sa južne strane, kako je to označeno crvenim poprečnim linijama na Skici lica mjesta iz Nalaza i mišljenja ovlaštenog geodeta Veting d.o.o. i to na način da je promjenio bravu ulaznih vratiju i zauzeo posjed stana te tako onemogućio tužitelja u posjedu i korištenju istog.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 24 sata uspostavi ranije posjedovno stanje i da tužitelju vrati oduzeti posljednji mirni posjed stana u zgradi, a koja pripada nekretnini označenoj kao kč. br. [katastarska čestica]/ zgr. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], i to stana u prizemlju, koji ima ulaz sa južne strane, kako je to označeno crvenim poprečnim linijama na Skici lica mjesta iz Nalaza i mišljenja ovlaštenog geodeta Veting d.o.o. i to na način da tužitelju preda ključeve ulaznih vratiju stana i napusti posjed istog te tako omogući tužitelju ulazak i neposredan posjed istog.

III. Zabranjuje se tuženiku svako daljnje takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja nad predmetnom nekretninom pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 5.000,00 kuna.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos troškova teku od dana presuđenja pa do isplate stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

II. Nalaže se tužitelju IC, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku EC, OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 500,00 eura u roku od 15 dana.

III. Odbijen je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova ovog postupka na ime sudskih pristojbi.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je posljednji mirni posjednik i vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/ zgr. upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja stan u prizemlju s kuhinjom, kupatilom, sobom A i B, te stan na katu (desni ulaz) sa sobom i terasom. Tužitelj je prije podnošenja ove tužbe došao do saznanja da je na nekretnini iz točke I. ove tužbe počinjeno neovlašteno smetanje i to na način da je promijenjena brava ulaznih vratiju i zauzeta je od strane nepoznate osobe. Obzirom na navedeno, tužitelj je pred naslovnim sudom pokrenuo izvanparnični postupak posl.br. R1-61/2022 radi osiguranja dokaza kako bi se predmetna nekretnina identificirala te kako bi se utvrdilo tko je neovlašteno ušao u posjed nekretnine tužitelja iz točke I. tužbe te je nastavno uviđajem održanim 28. lipnja 2022. u izvanparničnom postupku utvrđeno kako je tuženik EC počinio smetanje posjeda na način da je promijenio bravu na ulaznim vratima i zauzeo posjed iste. Tuženik stoga bez valjanog pravnog temelja drži nekretninu iz točke I. tužbe u posjedu i ne želi je predati u posjed tužitelju kao vlasniku i posljednjem mirnom posjedniku iste, iako ga je tužitelj više puta nakon saznanja da ju upravo tuženik neovlašteno drži u posjedu, pozivao da mu je preda. Takvim postupanjem, tuženik je tužitelja samovlasno smetao u njegovom posljednjem mirnom posjedu nekretnine iz točke I. tužbe na način da mu je oduzeo posjed iste te je tužitelj primoran zatražiti sudsku posjedovnu zaštitu.

1.1. Tužitelj je tužbeni zahtjev konačno specificirao podneskom od 17. prosinca 2024. nakon što je zaprimio nalaz i mišljenje vještaka mjernične struke, čime je preinačio tužbeni zahtjev, a predmetna je preinaka dopuštena na temelju odredbe članka 190. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ocijenivši da je ista svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Tužitelj konačno zahtijeva da se utvrdi da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem mirnom posjedu stana promjenom brave na ulaznim vratima, da mu se naloži uspostava ranijeg posjedovnog stanja te da mu zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti. Ističe da tužitelj u tužbi uopće ne navodi kada je smetanje posjeda počinjeno, stoga tuženik ističe prigovor prekluzije odnosno proteka roka za podnošenje tužbe radi smetanja posjeda. Naime, tužitelj u svojoj tužbi navodi da je posljednji mirni posjednik i vlasnik nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/zgr k. o. [katastarska općina] te da je prije podnošenja tužbe došao do saznanja da je tuženik neovlašteno smetao posjed predmetne nekretnine na način da je promijenjena brava ulaznih vrata, a da je to utvrdio u izvanparničnom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Puli pod posl.br. R1-61/2022. Iz citiranog rješenja R1-61/2022 od 14. lipnja 2022. razvidno je da je tužitelj (predlagatelj osiguranja) svoj prijedlog za osiguranje podnio 2. ožujka 2022. Iz prijedloga za osiguranje vidljivo je da je tužitelj još u vrijeme podnošenja prijedloga (2. ožujak 2022.) znao da je tuženik u posjedu predmetnih nekretnina jer ga je točno označio po imenu, prezimenu, OIB i adresi. Dakle, saznanje o smetanju posjeda i tko je to učinio tužitelj je imao najkasnije 2. ožujka 2022., a tužbu radi smetanja posjeda podnio je tek 28. srpnja 2022., dakle nakon više od 4 mjeseci i 26 dana od smetanja, odnosno po proteku prekluzivnog roka od 30 dana propisanog čl. 21 st. 3 ZVDSP. Međutim, tužitelj je više godina imao saznanje da je tuženik neprekidno u posjedu predmetne nekretnine, što proizlazi rješenja Općinskog suda u Puli posl.br. Ovr-3147/2018 od 1. listopada 2018. kojim je ukinuto rješenje o ovrsi Ovr-2147/18-2 od 15. lipnja 2018. i odbačen prijedlog ovrhovoditelja (ovdje tužitelja) od 21. svibnja 2018. kao nedopušten. Naime, svojim prijedlogom za ovrhu tužitelj je zahtijevao odrediti ovrhu protiv tuženika radi ispražnjenja i predaje u posjed upravo k. č. [katastarska čestica]/zgr k. o. [katastarska općina], a koja je predmet i ovog postupka za smetanje posjeda. Navedeni odbačaj potvrđen je i rješenjem Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl.br. Gž Ovr-567/2018-2 od 17. prosinca 2018. Dakle, tužitelj je još 2015. pa čak i ranije, znao tko je u predmetnoj nekretnini, odnosno da on sam nije bio mirni posjednik iste neprekidno od tada do danas.

3. U tijeku postupka pročitano je rješenje o osiguranju dokaza posl.br. R1-61/2022-6, izvadak iz zemljišne knjige, zapisnik o uviđaju od 28. lipnja 2022. u predmetu posl.br. R1-61/2022, iskaz svjedoka DC, tužitelja IC, tuženika EC, nalaz i mišljenje vještaka mjernika Veting d.o.o. te zapisnik s uviđaja s lica mjesta kao i sva druga dokumentacija priležeća spisu te su pribavljeni i priloženi ovosudni spisi Ovr-417/2015, Ovr-3147/2018 i R1-61/2022 (list 27 spisa) u koje je izvršen uvid.

4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu sud pruži posjedovnu zaštitu u pogledu posjeda nekretnine k. č. br. [katastarska čestica]/zgr k. o. [katastarska općina], tvrdeći da mu je tuženik oduzeo posjed te nekretnine promjenom brave ulaznih vrata.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Odredbom članka 22. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZVDSP) propisano je da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. U stavku 2. istog članka određeno je da sud pruža zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvom društvenom, javnom ili sličnom interesu.

6.1. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od trideset dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastaloga smetanja, kako je propisano člankom 21. stavkom 3. ZVDSP-a.

6.2. Odredbom članka 441. ZPP-a propisano je da će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

7. Uzimajući u obzir predmetne zakonske odredbe relevantne u parnicama u kojima se zahtijeva posjedovna zaštita, u ovom je postupku utvrđeno da između stranaka nije sporno:

- da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine,

- da se između parničnih stranaka vodilo više sudskih postupaka vezano za posjed predmetne nekretnine pri Općinskom sudu u Puli-Pola na način da je tužitelj uvijek bio na aktivnoj, a tuženik na pasivnoj strani,

- da se prvo vodio parnični postupak radi predaje u posjed predmetne nekretnine u kojemu je donesena pravomoćna i ovršna presuda posl.br.P-582/08-19 od 1. veljače 2013. kojom je naloženo ovdje tuženiku da tužitelju preda predmetnu nekretninu u posjed,

- da je po prijedlogu tužitelja kao ovrhovoditelja na temelju predmetne pravomoćne i ovršne presude određena ovrha protiv ovdje tuženika kao ovršenika u ovosudnom predmetu posl.br.Ovr-417/2015 u kojem je postupku konačno ovrha i provedena uvođenjem ovdje tužitelja u posjed predmetne nekretnine i promjenom brave ulaznih vrata u prizemlju što je zapisnički konstatirano 22. ožujka 2017.,

- da je tužitelj ponovno pokrenuo, drugi po redu, ovršni postupak protiv ovdje tuženika kao ovršenika i to na temelju istog ovršnog naslova radi predaje u posjed iste nekretnine u ovosudnom predmetu pols.br.Ovr-314/2018 u kojem je isprva doneseno rješenje o ovrsi, koje je potom prihvaćanjem žalbe ovdje tuženika kao ovršenika ukinuto te je prijedlog za ovrhu tužitelja kao ovrhovoditelja odbačen pravomoćnim rješenjem od 1. listopada 2018. uz obrazloženje da je u prethodnom ovršnom postupku konzumirana zaštita pružena istom ispravom,

- da je tužitelj 2. ožujka 2022. podnio prijedlog za osiguranje dokaza protiv ovdje tuženika predloživši provođenje uviđaja na predmetnoj nekretnini radi utvrđenja tko je u posjedu iste kako bi došao do saznanja tko bi bio pasivno legitimiran u posjedovnoj parnici koju namjerava pokrenuti radi posjedovne zaštite posjeda iste nekretnine te je u tom predmetu posl.br.R1-61/2022 na uviđaju tuženik kao protustranka potvrdio da je upravo on uz posjedu nekretnine.

7.1. Osim što predmetne činjenice između stranaka nisu sporne, one proizlazi iz dokumentacije koju su stranke dostavile, a osobito iz priloženih ovršnih spisa i spisa osiguranja dokaza.

8. Međutim, sporno je i valja utvrditi prije svega je li tužba podnesena u zakonom propisanom prekluzivnom roku, s obzirom da je između stranaka sporno kada je izvršeno smetanje posjeda te kada je tužitelj saznano za čin smetanja, a kada za osobu počinitelja.

9. Pravo na traženje posjedovne zaštite ograničeno je subjektivnim i objektivnim rokom sukladno citiranoj odredbi članka 21. stavka 3. ZVDSP-a. Navedeni rokovi su prekluzivne naravi i na njih sud pazi po službenoj dužnosti. Stoga tužitelj tužbu treba podnijeti u roku od 30 dana od dana kada je saznao za smetanje posjeda i počinitelja smetanja, a ako je od dana kada je smetanje izvršeno protekao objektivni rok od godine dana, tužba za zaštitu posjeda se više ne može podnijeti.

10. Stav je ovoga suda da je tužitelj prekludiran u traženju posjedovne zaštite na kakvu podnošenjem tužbe pretendira.

10.1. Vezano za to valja istaknuti da tužitelj nije niti u tužbi u ovom predmetu, a niti u prijedlogu za osiguranje dokaza, naveo kada je saznao za čin smetanja. Naime, tužitelju ne može ostati nepoznato kada je saznao da je smetanje počinjeno odnosno kada je saznao da mu je posjed oduzet. Navedeno mu mora biti poznato i neovisno je o saznanju o osobi koja je smetanje počinila. Međutim, tužitelj samo paušalno i neodređeno u historijatu tužbe navodi da je za neovlašteno smetanje saznao prije podnošenja tužbe i tvrdi da konstantno dolazi do oduzimanja posjeda. Tužitelj svoje navode ne konkretizira niti do zaključenja prethodnog postupka te ne nudi logično prihvatljivo objašnjenje vezano za vremensku odrednicu saznanja o činu smetanja. U svom iskazu tužitelj samo navodi da je jednog dana došao i nije mogao otključati ulazna vrata te da se obratio odvjetnicima, pri tom ne navodeći kada je to bilo.

10.2. Iz iskaza stranaka i svjedoka DC (tuženikovog oca) utvrđeno je da tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine raspolaganjima tuženika u svrhu osiguranja povrata zajma kojeg je tužitelj dao ocu tuženika DC. Dakle, prije tužitelja upravo je tuženik bio vlasnik predmetne nekretnine. Također je utvrđeno da je tužitelj u posjed uveden putem suda, ali da predmetna nekretnina nije oslobođena od zatečenih stvari već su iste popisane i ostavljene u nekretnini. Navedeno proizlazi i iz zapisnika od 22. ožujka 2017. iz ovosudnog spisa posl.br.Ovr-417/2015 (list 100 spisa). Iz iskaza tuženika utvrđeno je da je tuženik nastavio koristiti predmetnu nekretninu čak i nakon formalne predaje u posjed ovdje tužitelju u sklopu toga predmeta. Iz njihovih je iskaza također utvrđeno da je u korist tužitelja donesena i presuda kojom je naloženo tuženiku da tužitelju plati iznose u visine najamnine za korištenje predmetne nekretnine, što sve govori u prilog navodima tuženika o tome da je on neprekidno u posjedu. Tuženik u svom iskazu objašnjava da je predmetna nekretnina zapravo dio obiteljskog "kompleksa" te da njegov otac živi u obiteljskog kući tik do ove nekretnine. Iskazi stranaka su vjerodostojni, stranke su iskazivale sažeto, ali decidirano i uvjerljivo. Njihovi su iskazi u većem dijelu sukladni, a razlikuju se samo u odnosu na to tko je prilikom provedbe ovršnog postupka Ovr-417/2015 bio u posjedu predmetne nekretnine, međutim navedeno nije suštinski niti od odlučujućeg značaja u ovoj parnici.

10.3. Uzimajući u obzir predmetne činjenice i činjenicu da je ovdje tužitelj kao ovrhovoditelj pokrenuo drugi po redu ovršni postupak protiv ovdje tuženika kao ovršenika radi predaje u posjed iste nekretnine, iako je prethodno u prvom ovršnom postupku predmetna nekretnina tužitelju predana u posjed, ovaj je sud stava da je tužitelj o tome da je tuženik ponovno ušao u posjed predmetne nekretnine imao saznanja već u trenutku podnošenja drugog prijedloga za ovrhu, dakle 21. lipnja 2018. Takav zaključak sud izvodi ocjenom sadržaja gore opisanih postupaka i s obzirom da tužitelj u tužbi nije konkretizirao kada se (ovopredmetno) smetanje dogodilo odnosno kada je za isto tužitelj saznao. Stoga je stav ovoga suda da je tužitelj pokretanjem postupka osiguranja dokaza pokušao premostiti prekluziju i "stvoriti" preduvjet za pokretanje posjedovne parnice.

10.4. Vezano za navode tužitelja o tome da nije znao tko je smetanje počinio s obzirom da se u predmetu Ovr-417/2015 spominjalo da su u posjedu predmetne nekretnine ŽC i DC, ističe se da u posjedovnoj parnici pasivno legitimirana može biti osoba koja je neposredno izvršila čin smetanja, osoba koja je naložila smetanje te osoba u čijem je interesu smetanje počinjeno. Navedeno znači da osoba koja je u posjedu predmetne nekretnine ne mora biti ona osoba koja je izvršila čin smetanja. Upravo zbog toga je širok krug osoba koje mogu biti pasivno legitimirane u ovakvoj parnici, a navedeno je i logično uzimajući u obzir da bi u suprotnom bilo gotovo nemoguće dokazati osobu koja je čin smetanja izvršila. Stoga navodi tužitelja da je bio prisiljen pokrenuti postupak osiguranja dokaza radi utvrđenja tko bi bio pasivno legitimiran u ovoj parnici nisu osnovani. Da je tužitelj znao tko može biti pasivno legitimiran proizlazi iz njegovog prijedloga za osiguranja dokaza i činjenice da je upravo tuženika označio kao protustranku, a riječ je o osobi protiv koje je prethodno vodio dva ovršna i jedan parnični postupak.

10.5. S obzirom da je iz provedenih dokaza utvrđeno da jedini čin smetanja koji se spominje datira iz lipnja 2018., sud je zaključno utvrdio da je zasigurno protekao subjektivni rok od 30 dana od saznanja za čin smetanja, ali i objektivni rok od jedne godine od počinjenog smetanja. Naime, sud je utvrdio da, iako tužitelj navodi da je do smetanja došlo prije podnošenja tužbe, zapravo se radi o smetanju zbog kojeg je tužitelj pokrenuo drugi ovršni postupak Ovr-3147/2018. Navedeno je utvrđeno iz provedenog dokaznog postupka jer o niti jednom drugom činu smetanja posjeda saslušane stranke ne iskazuju, a tužitelj ne iznosi konkretne tvrdnje o nekom kasnijem činu smetanja.

11. Slijedom svega navedenog, cijeneći sve utvrđene činjenice, ovaj je sud stava da je tužitelj, uzimajući u obzir odredbu članka 21. stavka 3. ZVDSP-a, prekludiran u traženju predmetne posjedovne zaštite stoga je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

11.1. Ukazuje se da je sud odlučio odbiti tužbeni zahtjev (a ne odbaciti tužbu) s obzirom na mnogobrojnu praksu u tom smjeru (rješenje Županijskog suda u Zadru posl.br. Gž- 600/2023-2 od 7. listopada 2024. i posl.br. Gž-445/2023 od 29. svibnja 2023., rješenje Županijskog suda u Zagreb posl.br. Gž-171/2018-2 od 12. travnja 2018. i posl.br. Gž- 390/19-2 od 12. veljače 2019.).

12. Uzimajući u obzir ovakvu odluka suda, nije bilo potrebno posebno cijeniti druge provedene dokaze u ovom predmetu.

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a. Tuženik ima pravo na nagradu za zastupanje po punomoćniku odvjetniku prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, jer na navedeno upućuje Tbr.br.48. nove Tarife („Narodne novine“ broj 138/23, dalje: Tarifa). Stoga je tuženiku priznato pravo na jednokratnu nagradu u visini od 200 bodova što, uzimajući u obzir vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr.54. Tarife) i PDV (Tbr.46. Tarife) prema aktualnoj Tarifi, ukupno iznosi 500,00 eura.

13.1. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova na ime sudskih pristojbi s obzirom da u odnosu na tuženika još nije dospjela obveza plaćanja niti jedne sudske pristojbe u ovom predmetu.

14. Posljedično navedenoj odluci o trošku koja se temelji na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška u cijelosti (u sklopu točke I izreke rješenja).

U Puli 3. veljače 2026.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa rješenja za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćniku uz R/pristojba na rješenje o smetanju (uz točku II.)

2. Tuženiku po punomoćniku