Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: R1-260/2025-8

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sutkinji Martini Budinski Modronja, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi FĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Lani Kostanjšek, odvjetnici u Sisku, nakon provedenog postupka i rasprave održane i zaključene u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT FĆC **.**.2026., u prisutnosti prisilno smještene osobe, njegove punomoćnice, te voditeljice odjela BĆ, dr. med. spec. psih., temeljem članka 59. stavka 1., 2. i 6. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14. - dalje u tekstu: ZZODS), istoga dana,

r i j e š i o  j e

Produžuje se prisilni smještaj FĆ u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, u trajanju do godine dana, počevši od 8. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom i izvršnom presudom Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-471/2025 od 5. svibnja 2025. utvrđeno je da je OĆ u neubrojivom stanju počinio protupravno djelo zakonskih obilježja kaznenog djela tjelesne ozljede opisano u članku 117. stavak 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/212., 114/23., 36/24. - u daljnjem tekstu: KZ/11), u svezi sa člankom 24. stavak 2. KZ, te mu je na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08), a u svezi s člankom 51. stavkom 1. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama "Narodne novine" br. 76/14, dalje - ZZODS) određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

2. Rješenjem Županijskog suda u Splitu poslovni broj R1-80/2025-3 od **.**.2025. OĆ upućen je u na prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu NEUROPSIHIJATRIJSKU BOLNICU DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje. NPB Popovača), na rok od 6 (šest) mjeseci, koji rok počinje teći od dana smještaja u psihijatrijsku ustanovu 8. kolovoza 2025.

3. NPB Popovača 19. siječnja 2026. podnijela je prijedlog kojim predlaže produljenje prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi temeljem članka 58. stavka 1. ZZODS.

4. U pisanom prijedlogu neuropsihijatrijske bolnice navodi se da pacijent OĆ prema svom aktualnom psihičkom stanju i nadalje ispunjava kriterije iz članka 51. stavak 1. ZZODSA-a, radi čega se predlaže produženje njegovog smještaja u NPB Popovača koji je prema rješenju Županijskog suda u Splitu, odobreno do 8. veljače 2026.

4.1. Navodi se da je prethodno provedenim psihijatrijskim vještačenjem, utvrđeno je da se radi o osobi koja boluje od težih duševnih smetnji, odnosno akutnog psihotičnog poremećaja nalik na shizofreniju i nespecificirane neorganske psihoze. Nadalje da je kod prijema psihički status: pri svijesti, u kontaktu, orijentiran u svim pravcima, intrapsihički napet, psihomotorno miran, osnovno raspoloženje je sniženo, afektom slabije modulira, tok misli je formom uredan, sadržajno bez sumanutosti, negira halucinacije i ne doima se pod utjecajem istih, aktualno nije hetero destruktivan, jasno se verbalno udaljava od suicidalnih ideja i nakana, voljni i vitalni dinamizmi su sniženi, kognitivno-mnestičke funkcije ne doimaju se bitno reduciranima.

4.2. U prijedlogu se navodi da je kod dolaska na forenzični odjel, pacijentu nastavljena inicijalna terapija, koja se kasnije modificira sukladno prezentiranoj kliničkoj slici, da se provode individualni razgovori te se postupno uključi u socioterapijsku zajednicu heterogenog sastava u okviru koje se provode terapijski postupci, u kojima pacijent sudjeluje sukladno psihičkom stanju, vlastitim mogućnostima i interesima, da pacijenta karakterizira emocionalna praznina i ambivalencija. Nadalje se navodi da unatoč primijenjenim metodama liječenja, kod pacijenta se i dalje uočava manjak osobne inicijative, uz izraženu pasivnost, da su interpersonalni odnosi sa subolesnicima vrlo oskudni i nedovoljno razvijeni, da je sklon izolaciji i povlačenju, naglašen je osjećaj nepovjerenja prema drugima, da pravila kućnog reda prihvaća pasivno, da u radnookupacionoj terapiji sudjeluje sukladno sa svojim kapacitetima, da ima odobren izlaz u krug bolnice uz pratnju, da je u redovitom je kontaktu s obitelji, majkom i sestrom koje mu dolaze u posjete. U prijedlogu se navodi da tijekom individualnih razgovora pokazuje sklonost umanjivanju svojih postupaka što dodatno govori o smanjenom uvidu u vlastito stanje i postupke, da je upoznat sa prijedlogom produžetka prisilnog liječenja, te da se sa istim pasivno slaze.

4.3. U prijedlogu se navodi da je forenzički tim mišljenja da još uvijek perzistira psihopatologija radi koje uslijedila njegova neubrojivost, a ujedno je tek započelo forenzičko liječenje te da je potreban daljnji forenzično-psihijatrijski tretman u hospitalnim µuvjetima radi provođenja rehabilitacije i socioterapije kroz slijedećih godinu dana sukladno zakonu o ODS-a.

5. Radi utvrđenja odlučnih činjenica o potrebi produženja prisilnog smještaja u postupku je uzeta izjava prisutne liječnice i saslušan OĆ, izvršen je uvid u spis i medicinsku dokumentaciju. Prisutna liječnica je i na ročištu izjavila da ostaje u cijelosti kod navoda iz pisanog prijedloga.

6. Tijekom razgovora s VĆ isti je iskazao da mu je doktorica rekla da je prijedlog podnesen. Na pitanje što o prijedlogu misli i da li se s istim slaže pacijent je odgovorio: „Mislim, ako triba ostat, onda ću ostat na liječenju”. Pacijent je potom izjavio da je u bolnici sve u redu, da je zadovoljan kako se prema njemu ophode, od terapije uzima lijekove koje pije, injekcije ne dobiva, da ne može reći koje lijekove pije, ne zna kako se zovu, misli da je leponex. Iskazao je da sada od kada pije terapiju da se osjeća bolje, da vrijeme provodi tako što ide na radnu terapiju, sudjeluje u čišćenju odjela, igra košarku u dvorani, slaže se sa drugim pacijentima i sa nikim nema nikakvih problema. Iskazao je da je inače iz Splita, da nije završio nikakvu školu, samo osnovnu, da je radio u skladištu, da od obitelji ima majku, brata i sestru, da živi sa majkom i bratom, sestra je udata, te je sa njima u telefonskom kontaktu. Iskazao je da zna zašto je na liječenju, umro mu je otac pa je napravio štetu u odnosu na majku, slučajno je bacio frižider koji je onda pao na majku.

7. Na temelju provedenih dokaza, navoda iz prijedloga i sadržaja spisa ovaj sud je utvrdio da se radi o osobi koja boluje od težih duševnih smetnji koje su sukladno međunarodnim dijagnostičkim psihijatrijskim kriterijima dijagnosticirane kao akutni psihotični poremećaj nalik na shizofreniju i nespecificirane neorganske psihoze. Navedeno proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Sanje Batina koje vještačenje je provedeno tijekom kaznenog postupka. Nadalje temeljem tog nalaza i mišljenja je utvrđeno da je OĆ bio u diskontinuiranom psihijatrijskom tretmanu (bolničkom i ambulantom) od 2017. pod dijagnozom psihotičnog poremećaja, te da je u prosincu 2021. bio u demisiji, kao i da prije počinjenja protupravnog djela nije uzimao propisanu terapiju.

7.1. Nadalje utvrđeno je da unatoč primijenjenim metodama liječenja

(psihofarmakoterapija, individualna psihoterapija, socioterapijske aktivnosti, radnookupaciona terapija) u dosadašnjem liječenju nije došlo do značajnijeg poboljšanja psihičkog stanja pacijenta, odnosno da pacijentu i dalje manjka osobna inicijativa, izražena je pasivnost, a u terapijskim postupcima sudjeluje sukladno svojim kapacitetima. Temeljem iskaza pacijenta sud je utvrdio da isti ima sklonost umanjivanja značenja svog ponašanja i počinjenog djela, kao i da mu nedostaje kritičnost i uvid i to kako u bolest i stanje koje zbog bolesti nastaje, tako i potrebu liječenja, ali i uvid u svoje postupke. Naime, ovaj sud je zaključio da prisilno smještena osoba nema uvida ni kritičnosti ni prema protupravnom djelu koje je počinila, odnosno da značaj toga djela umanjuje.

8. U povezanosti s navedenim sud je zaključio da kod prisilno smještene osobe i dalje zbog težih duševnih smetnji, zbog kojih je nastupila njezina neubrojivost, postoji opasnost od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela, kao i da je za otklanjanje opasnosti od ponovnog počinjenja težeg kaznenog djela potrebno nastaviti psihijatrijsko liječenje RĆ u obliku prisilnog smještaja u psihijatrijskoj ustanovi i to u trajanju do godinu dana.

9. S obzirom na to da je sud u ovom postupku utvrdio da OĆ i dalje ima teže duševne smetnje zbog kojih je nastupila njegova neubrojivost, da u tijeku dosadašnjeg liječenja, unatoč psihofarmakoterapijskom tretmanu kao i grupnom i individualnom psihoterapijskom tretmanu nije došlo do znatnijeg poboljšanja psihičkog stanja, da je rehabilitacijski proces, odnosno liječenje tek počelo, da i dalje postoji vjerojatnost da bi on mogao ponovno počiniti teže kazneno djelo, te da je za otklanjanje te opasnosti i dalje potreban prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi, u ovom konkretnom predmetu ispunjene su pretpostavke iz članka 51. stavka 1. i članka 59. stavka 2. ZZODS za produženje prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi.

10. Slijedom svega navedenog je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Sisak, 3. veljače 2026.

Sutkinja

Martina Budinski Modronja

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu u Sisku, u roku od tri dana od dana dostave rješenja. Žalbu mogu podnijeti neubrojiva osoba, zakonski zastupnik i odvjetnik. Žalba ne zadržava izvršenje rješenja.

Dostavna naredba:

1. OĆ, NPB DR. IVAN BARBOT POPOVAČA, III D odjel

2. Punomoćnica: Lana Kostanjšek, odvjetnica u Sisku

3. NPB DR. FĆC, III D odjel

4. Hrvatski zavod za socijalni rad

5. Općinski sud u Splitu, na broj K-471/2025

6. U spis