REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] R 5
Poslovni broj: Us I-2223/2025-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Nikola Jukić, odvjetnik u Puli, Dalmatinova ulica 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi šutnje uprave, 2. veljače 2026.,
r i j e š i o j e
I. Upravni spor se obustavlja.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovog spora od 1.250,00 EUR (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je 7. studenoga 2025. podnijela tužbu protiv tuženika radi šutnje uprave jer tuženo tijelo nije u zakonskom roku odlučilo o njezinoj žalbi od 22. kolovoza 2025. izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 18. srpnja 2025.
2. Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio sudu rješenje od 22. prosinca 2025. kojim je odbio žalbu tužiteljice uz prijedlog za obustavu spora. Ujedno je predložio da sud odbije zahtjev tužiteljice za naknadu troškova spora jer da se radi o „jednostavnoj tužbi“ i „jednostavnom sporu“ u kojem je i tuženik i sud mogao pomoći stranci te zastupanje po odvjetniku nije ni nužno ni opravdano.
3. Sukladno odredbi čl. 100. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS) sud je rješenjem pozvao tužitelja da se u roku od 15 dana od primitka tog rješenja očituje da li proširuje tužbeni zahtjev na novu odluku.
4. Kako je tužitelj dao izjavu da je zadovoljan odlukom, a tuženik je u tijeku upravnog spora postupio po tužbenom zahtjevu, sud je predmetni spor obustavio na temelju odredbe čl. 100. st. 2. ZUS-a, odnosno odlučio je kao u t. I. izreke ovog rješenja.
5. Budući je povodom tužbe usmjerene na donošenje pojedinačne odluke koja nije donesena u propisanom roku, tuženik naknadno (u tijeku spora) postupio po tužbi i donio odluku, tužitelj primjenom odredbe čl. 147. st. 6. ZUS-a ima pravo na naknadu troškova spora. Stoga je tužitelju sukladno navedenoj odredbi, kao i čl. 144. ZUS-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., 107/25.; dalje: Tarifa), priznat kao opravdan i nužan trošak zastupanja po kvalificiranom opunomoćeniku (odvjetniku) za sastav tužbe u visini od 500 bodova, visina boda 2 eura, odnosno 1.000,00 eura (Tbr. 27.1. i Tbr. 27.2. u svezi Tbr. 54. Tarife), što uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46. Tarife) iznosi ukupno 1.250,00 eura. Slijedom, odlučeno je kao u t. II. izreke rješenja.
6. U odnosu na razloge osporavanja zatraženog troška, ovaj sud smatra neosnovanim navode tuženika da bi predmetna tužba, kao i tužbe ove vrste općenito, bila jednostavna za prosječnu stranku. Naime, sud polazi od toga da stranka koja nije pravno obrazovana ne mora biti upoznata s temeljnim institutima upravnog prava, uključujući pojam i pravne učinke tzv. šutnje uprave, niti se od nje može razumno očekivati da poznaje procesne pretpostavke, rokove i način ostvarivanja sudske zaštite u takvim situacijama. Takvoj stranci ne mora uopće biti poznato ni da ima mogućnost obratiti se sudu radi zaštite svojih prava.
7. Sud je nadalje mišljenja da složenost pravne radnje ne proizlazi isključivo iz formalnog opsega podneska, već iz potrebe pravilne primjene relevantnih zakonskih odredbi, poznavanja sudske prakse te pravilne pravne kvalifikacije činjeničnog stanja. Logikom stvari, da je predmetna tužba tužiteljici doista jednostavna, ista ne bi imala potrebe zatražiti pravnu pomoć kvalificiranog opunomoćenika, već bi bila u mogućnosti sama sastaviti tužbu i poduzeti potrebne procesne radnje.
8. Osim toga, i sam opunomoćenik - odvjetnik, neovisno o navodnoj „jednostavnosti“ predmeta, prije sastavljanja tužbe mora proučiti upravni spis, mjerodavne zakonske odredbe te ocijeniti pravni okvir zahtjeva. Slijedom navedenog, prema mišljenju ovog suda, opunomoćenik, odnosno stranka, ima pravo na naknadu troškova sukladno važećoj Tarifi.
9. Ovaj sud smatra potrebnim dodatno ukazati da bi, da je tuženik postupao u zakonom propisanim rokovima, do šutnje uprave ne bi ni došlo, a posljedično ni do troška čiju osnovanost tuženik u ovom postupku osporava. Stoga se odgovornost za nastanak navedenog troška ne može prebacivati na tužiteljicu, koja je bila primorana zatražiti sudsku zaštitu radi ostvarivanja svojih prava, a čime joj je nastao predmetni trošak.
10. Kako tužba nije odbačena niti je tužbeni zahtjev odbijen, već je upravni spor obustavljen, to tužiteljica nije u obvezi platiti sudske pristojbe sukladno odredbi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).
U Rijeci 2. veljače 2026.
Sutkinja
Ana Sabljak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.
Žalba ne odgađa izvršenje točke I. rješenja (čl. 128. st. 3. ZUS-a).
Žalba odgađa izvršenje točke II. ovog rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).
