REPUBLIKA HRVATSKA

Upravni sud u Osijeku

Osijek, Vukovarska cesta 31

Us I-625/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sucu Eugenu Jakopoviću, uz sudjelovanje zapisničarke Adele Franc, u upravnom sporu tužitelja VU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Igor Plavšić, odvjetnik u Vinkovcima, Vladimira Nazora 1, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Trg Nevenke Topalušić 1, Zagreb, OIB: 95131524528, kojeg zastupa UU, državnoodvjetnička savjetnica u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, prema generalnoj punomoći P-112/2025, radi priznavanja statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata, 2. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-05/24-03/43, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 13. ožujka 2024.

II. Poništava se rješenje Vukovarsko-srijemske županije, Službe za opću upravu, KLASA: UP/I-562-03/22-01/04, URBROJ: 2196-18-03/5-24-24 od 23. siječnja 2024.

III. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojemu je prvostupanjsko tijelo obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju odluke.

IV. Nalaže se tuženiku Ministarstvu hrvatskih branitelja Republike Hrvatske da tužitelju VU naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1.250,00 EUR (slovima: tisuću dvije stotine pedeset eura) u roku od 60 (šezdeset) dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-562-05/24-03/43, URBROJ: 522- 4/1-1-2-24-2 od 13. ožujka 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Vukovarsko-srijemske županije, Službe za opću upravu, KLASA: UP/I-562-03/22- 01/04, URBROJ: 2196-18-03/5-24-24 od 23. siječnja 2024.

1.1. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata.

2. Tužitelj u tužbi prvotno iznosi kronologiju upravnih postupaka koji su prethodili ovom sporu. Zatim ističe da se osporeno rješenje temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava, kao i povredi Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09., 110/21. – dalje: ZUP), Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata („Narodne novine“ br. 84/21.) i Ustavom zajamčenih prava tužitelja. Smatra da su pogrešno interpretirane odredbe Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, odnosno da nisu ispunjenje pretpostavke iz članka 9. istog Zakona. Tvrdi da postupanje tijela/tuženika ukazuje na apsolutno arbitrarno postupanje, potpuno pogrešnu primjenu materijalnog prava i arbitrarno utvrđivanje činjenica, s obzirom na to da niti iz obrazloženja prvostupanjskog tijela, niti tuženika, ne proizlazi iz kojih to činjenica tužitelju ne pripada pravo na utvrđenje statusa, kao i na temelju čega se odlučuje da se na cjelokupni događaj u kojem je stradao tužitelj ne može primijeniti članak 9. stavak 1. točka d) Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata.

2.1. Nadalje, ističe kako navodi tuženika nisu ničim potkrijepljeni s obzirom na to da predmetna rješenja nisu argumentirana niti potkrijepljena dokazima, odnosno da su u potpunoj suprotnosti s materijalnom dokumentacijom, koju tuženik uporno ignorira. Tu prije svega misli na dokaze poput arhivskog gradiva Opće županijske bolnice Vinkovci (ratni odjel), odjel JIL, odjel kirurgije (indeks bolesnika za 1992., prijava Medicinskom centru Vinkovci Sekretarijatu - Stanici javne sigurnosti, Kriminalističkoj službi o ranjavanju VU), dopisa Državnog arhiva u Osijeku u svezi zamolbe za dostavom kaznene prijave od 2. listopada 1992. – u kojem se navodi da ne posjeduje gradivo Vojnog tužiteljstva, no da posjeduje gradivo Vojnog suda u Osijeku iz razdoblja 1992-1996., kao i dopis Županijskog državnog odvjetništva Osijek KR-DOP-129/23 da ne raspolažu kaznenom prijavom, već samo upisnikom, (u kojem je vidljivo da je Vojna policija podnijela kaznenu prijavu KU- 79/92, da je ista proslijeđena Vojnom tužiteljstvu pod brojem KT-2329/92, da je oštećenik i sam tužitelj, da je Vojni sud Osijek donio rješenje o provođenju istrage Kio-628/92, zbog kaznenog djela iz članka 162. stavka 4. Kaznenog zakona (…“ Vojna osoba koja obavljajući službu na granici postupi protivno propisima…. ako je djelo iz stavka (1) ovoga članka počinjeno iz nehata…“), da je Vojni sud u Osijeku donio presudu K-16/93 kojim se optuženi BU osuđuje na kaznu zatvora), a koji izrijekom navode da je tužitelj 11. rujna 1992. ranjen iz vatrenog oružja od strane vojne osobe i da je Vojni sud u Osijeku proglasio krivim osobu koja je bila pripadnik Hrvatske vojske.

2.2. Tužitelj smatra da je posve pogrešno utvrđeno činjenično stanje, uz arbitrarno postupanje i selektivno utvrđivanje činjenica te ignoriranje dokaza koje je predložio tužitelj. U vezi tog ističe kako tuženik ne navodi koje su to okolnosti „u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata“, već kratko i šturo navodi da se sam događaj ranjavanja tužitelja ne može svrstati pod te okolnosti, iako tužitelj smatra notornim da je ranjen u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. iz vatrenog oružja od strane pripadnika oružanih snaga RH. Stoga postavlja pitanje zbog čega je tužitelju priznato pravo na odštetu u pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Vinkovcima P- 258/97 gdje je utvrđeno da je Republika Hrvatska odgovorna za nastalu štetu i to jer su vojne osobe koje su dužile oružje kao pripadnici Hrvatske vojske i koji su pucali u pravcu automobila (po prethodnom dogovoru), a u kojem se nalazio i sam tužitelj. Također, napominje da su vojne osobe proglašene krivima presudom Vojnog suda u Osijeku broj K-163/93 te da je člankom 48. Zakona o službi u oružanim snagama RH propisano da za štetu koju vojna osoba u svezi s obavljanjem vojne službe počini trećim osobama odgovora Republika Hrvatska. Tužitelj ističe da je ranjen od strane vojne osobe, a vojna osoba BU proglašen je krivim na temelju Zakona o službi u oružanim snagama („Narodne novine“ br. 23/95., 33/95.), koji navodi kako su vojne osobe u oružanim snagama RH, u patroli, na zadatku, pucali s puškama koje su dobili od RH, u navedenom vremenskom periodu i koja je vojna osoba proglašena krivim zbog navedenog pa tužitelju stoga ostaje apsolutno nejasan i nerazumljiv zaključak iz obrazloženja pobijanog rješenja kojim se istom ne priznaje status.

2.3. U vezi toga navodi da tuženik prihvaća pogrešan stav prvostupanjskog tijela o relevantnim činjenicama, odnosno da pogrešno utvrđuje i cijeni činjenice, temeljeći svoju odluku na dopisu MUP-a koji daje podatke 30 godina kasnije od samog događaja iz kojih se zaključuje kako se radi o „fizičkom sukobu“. U slučaju da se radilo o fizičkom sukobu, kako to navodi MUP ili pobijano rješenje, tužitelj zaključuje da su tada zasigurno osobe koje su pucale iz vatrenog oružja koje su dobili od RH i to prema prethodnom dogovoru BU, PU, JU i OU, proglašeni krivim za događaj pred Vojnim sudom u Osijeku jer su počinili kazneno djelo prema trećim osobama/civilu VU, u svezi s obavljanjem vojne službe. Stoga tužitelj zaključuje da ispunjava pretpostavke iz članka 9. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, iz razloga što je ranjen od strane vojnih osoba u oružanim snagama RH, u patroli, na zadatku, koji su pucali s puškama koje su dobili od RH i to 11. rujna 1992. jer je tužitelj osoba koja je zbog uporabe vatrenog oružja, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., izvan ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata (dakle u patroli) zadobila ozljedu/prostrijelnu ranu.

2.4. Dakle, tužitelj zaključuje kako iz materijalne dokumentacije proizlaze činjenice da je ranjen iz vatrenog oružja 11. rujna 1992. oko 23,00h i to od strane pripadnika HV-a koji su iz automatskih pušaka otvorili vatru na vozilo u kojem se nalazio tužitelj. Nadalje, da je protiv pripadnika HV podignuta kaznena prijava, da postoji materijalna dokumentacija o ranjavanju tužitelja iz gradiva Opće županijske bolnice Vinkovci (ratni odjel) te da Državni arhiv u Osijeku posjeduje gradivo Vojnog suda u Osijeku iz razdoblja od 1992. do 1996., a koje gradivo tuženik nije zatražio. Zatim, da iz dopisa Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku proizlazi da je optuženi BU proglašen krivim presudom Vojnog suda u Osijeku zbog kaznenog djela iz članka 162. stavka 4. Osnovnog krivičnog zakona (iz glave KRIVIČNA DJELA PROTIV ORUŽANIH SNAGA REPUBLIKE HRVATSKE).

2.5. Navodi da je tuženik povrijedio načelo zakonitosti iz članka 8. ZUP-a i načelo samostalnosti i slobodne ocjene dokaza iz članka 9. ZUP-a. Zatim, da nije u cijelosti (a na štetu tužitelja) koristio institut pravne pomoći iz članka 26. ZUP-a, čime je povrijedio članak 47. ZUP-a. Smatra da je tuženik došao do pogrešnog zaključka da se navedeni događaj ne može svrstati pod okolnosti propisane člankom 9. stavkom 1. Zakona o civilnim stradalnicama iz Domovinskog rata vodeći se isključivo Dopisom MUP-a, PU Vukovarsko srijemske od 28. veljače 2022. o uzroku i okolnostima stradavanja, pri čemu je zanemarena sva materijalna dokumentacija koja ukazuje na okolnosti iz Domovinskog rata. Dakle, da je iz obrazloženja osporavanog rješenja vidljivo kako se isto temelji na jednostranim utvrđenjima temeljenom na „Dopisu MUP- a iz 2022.“, koja su arbitrarna, neprovjerena i nisu utemeljena na dokazima u spisu, već predstavljaju mišljenje policijskog službenika pa tako i upravnog tijela, pri čemu su pogrešno primijenjene materijalne odredbe Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, a u svezi ZUP-a te pogrešno tumačeći propise i stavljajući „mišljenje MUP-a“ iznad naprijed navedenih Zakona i ostale materijalne dokumentacije, pogrešno primjenjujući materijalno pravo, čime je povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmetno rješenje prvostupanjskog tijela uz naknadu troška upravnog spora tužitelju.

3. U odgovoru na tužbu tuženik najprije iznosi kronologiju upravnih postupaka koji su prethodili ovom sporu. Tako pojašnjava da je nadležno prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku trebalo otkloniti nedostatak, odnosno povredu upravnog postupka jer tužitelju nije sukladno ZUP-u omogućeno sudjelovanje, odnosno izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari pa je novim rješenjem valjalo odlučiti o zahtjevu stranke. Ističe da uvidom u dokaze priložene u spisu predmeta, zahtjev tužitelja kao i žalbene navode tužitelja proizlazi da tužitelj status civilnog invalida iz Domovinskog rata traži zbog ranjavanja 11. rujna 1992. u Vinkovcima iz vatrenog oružja. Tuženik upućuje na članak 9. stavak 1. i članak 73. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata.

3.1. Tuženik dalje napominje kako je u spis predmeta pribavljeno izvješće Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije, Vinkovci, od 28. veljače 2022., podaci dobiveni elektroničkim putem od 10. veljače 2023., dopis Državnog arhiva u Osijeku od 16. veljače 2023., dopis Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku Broj: KR-DO-129/2023 od 22. ožujka 2023. i dopis Opće Županijske bolnice Vinkovci od 25. listopada 2021. uz koji su dostavljene preslike medicinske dokumentacije neposredno po ranjavanju za VU, glede kojih ponavlja već iznesene navode u osporavanom rješenju. Navodi da je postupajući po uputama danim u rješenju Ministarstva hrvatskih branitelja, KLASA: UP/II-562-05/23-03/145, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-2, od 6. srpnja 2023. nadležno prvostupanjsko tijelo na zapisnik 23. studenog 2023. uzelo izjavu stranke vezano za okolnosti njegovog ranjavanja, nakon čega tuženik u odgovoru na tužbi izlaže sadržaj navedene izjave. Nadalje, da je nakon dopunjenog postupka prvostupanjsko tijelo novim rješenjem od 23. siječnja 2024., odbilo zahtjev tužitelja. Protiv tog rješenja tužitelj je izjavio žalbu, čije navode tuženik cijeni neosnovanim. Zatim tuženik iznosi sadržaj tužbe te ističe da u vezi tužbenih navoda i zahtjeva imenovanog u cijelosti ostaje kod osporavanog rješenja iz razloga navedenih u njemu.

3.2. Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe da se osporavano rješenje temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava, povredi ZUP-a, da su pogrešno i nepravilno interpretirane odredbe Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, jer smatra da je njegovo oštećenje organizma nastalo pod okolnostima iz članka 9. istog Zakona, nisu osnovani jer je nadležno prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku sukladno članku 30. stavku 1. ZUP-a omogućilo stranci izjašnjavanje o svim činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje upravne stvari. Tuženik ističe da je s obzirom na sve navedene dokaze o uzroku i okolnostima stradavanja tužitelja, koji su pribavljeni u prethodnom i ponovnom postupku, a poglavito priloženo izvješće Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije, Vinkovci, od 28. veljače 2022., utvrđeno da se sam događaj prema okolnostima ne može svrstati pod okolnosti propisane člankom 9. stavkom 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 20. siječnja 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja Ive Kaselj Šabić, odvjetnice u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri te opunomoćenice MU, državnoodvjetničke savjetnice u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, prema generalnoj punomoći P-112/2025.

4.1. Zamjenica opunomoćenika tužitelja na raspravi je navela da u cijelosti ostaje kod svih navoda iz tužbe, kao i kod tužbenog zahtjeva. Ostala je kod svih dokaznih prijedloga navedenih u tužbi s tim da napominje kako ne predlaže saslušanje tužitelja iz razloga jer je isti teško pokretna osoba, koja je preživila nekoliko srčanih i moždanih udara zbog čega mu je pristup sudu otežan. Potražuje trošak prema troškovniku predanom u spis.

4.2. Opunomoćenica tuženika na raspravi je ostala kod odgovora na tužbu i svih navoda iz istog. Predložila je sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže istima.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Upravni postupak koji je prethodio ovom sporu pokrenut je na zahtjev tužitelja za priznavanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata zaprimljenog kod prvostupanjskog tijela 13. siječnja 2022.

8. Iz dokumentacije u spisu upravnog postupka proizlazi da je prvostupanjsko tijelo na zapisnik (KLASA: UP/I-562-03722-01/04, URBROJ: 2196-18-03/5-23-23) od 23. studenog 2023. uzelo izjavu stranke vezano za okolnosti njegovog ranjavanja. U izjavi je tužitelj naveo da je 11. rujna 1992. kada se dogodilo njegovo ranjavanje on bio star 24 godine. Zatim, da je taj dan, to jest, tu večer, nekako iza 22-23 sata, a to je bilo u jednoj kući u [adresa], točnije u Erveničkoj ulici i radi se o nezavršenoj kući, bio s prijateljima KU, pokojnim ĆU i IU, koji su se dovezli do kuće. Tužitelj je dalje naveo da je ostao pokraj auta (auto su ugasili), a njih trojica su ušli u kuću, a on je cijelo vrijeme bio vani kraj auta (radi se o autu Zastava 101, registarske oznake [registarska oznaka]). Izjavio je da su u toj nezavršenoj kući bili pripadnici Hrvatske vojske, njih 5. Nadalje, da sve što on zna je da su njegovi prijatelji IU, KU i ĆU izašli iz te kuće i sjeli u auto, da je on sjeo iza, a pored njega s jedne strane ĆU, a s druge IU, a V je bio naprijed u vozilu i krenuli su autom. Izjavljuje da su tek što je KU upalio auto i krenuo, vojnici počeli pucati po autu rafalom. Nadalje, da se on savio između dva sjedala i stavio glavu između nogu i osjetio metke, (jedan kraj srca, jedan kraj kičme i jedan u lopaticu na drugoj ruci). Izjavio je da su ga prijatelji odmah odvezli u bolnicu, on je jedini stajao na nogama, a ĆU je umirao. Dalje je izjavio da su ga tada u bolnici zbrinuli u sobu i povadili mu metke i jedno vrijeme da je ležao u bolnici, a kada su ga otpustili iz bolnice još je neko vrijeme išao na previjanje. Tužitelj je nadodao da nisu pucali ti vojnici koji su izašli za njegovim prijateljima iz kuće, već da su pucali hrvatski vojnici koji su bili kraj kanala, koji od te kuće nije bio udaljen ni 50 metara, dakle da se sve odvilo u toj ulici. Naveo je da zna da se radilo o vojnicima Hrvatske vojske, jer je kroz prozor vidio hrvatske uniforme, a isto tako da zna da su ti hrvatski vojnici proglašeni krivim za ovaj događaj kod Vojnog suda u Osijeku presudom K- 163/93, jer su ti vojnici bili na zadatku i proglašeni su krivim jer su se zajednički i prethodno dogovorili da iz automatskih pušaka koje su zadužili kao pripadnici Hrvatske vojske pucaju u osobni automobil Zastava 101 reg. oznake [registarska oznaka]. Navedenu izjavu stranka je uredno potpisala.

9. Iz pribavljenog izvješća Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave

Vukovarsko-srijemske, Službe kriminalističke policije, Broj: 511-15-04/3-84-16-4/21-18 T.Dž, od 28. veljače 2022. prvostupanjsko tijelo je izviješteno da je uvidom u evidencije Policijske uprave Vukovarsko-srijemske utvrđeno da je 11. rujna 1992. oko 23,00 sata u Vinkovcima u ulici Ervenička ispred kućnog broja 6 došlo do fizičkog sukoba između civilnih osoba i pripadnika HV-a, a u blizini se nalazio i VU rođen **.**.1968. iz [adresa]. Nadalje, da su se po završetku fizičkog sukoba KU svojim osobnim automobilom Zastava 101" i VU, IU, ĐU i CU uputili prema centru grada [adresa]. Nakon što su se automobilom udaljili dvadesetak metara od mjesta događaja pripadnici HV-a su iz automatskih pušaka otvorili vatru na vozilo uslijed čega su putnici u vozilu VU, ĐU i IU, koji su bili na zadnjem sjedištu automobila ranjeni, a IU je uslijed zadobivenih ozljeda preminuo. U svezi navedenog Uprava vojne policije je 2. listopada 1992. pod brojem: 79/92 LJŽ Vojnom tužiteljstvu u Osijeku dostavila kaznenu prijavu.

10. U spis predmeta pribavljeni su podaci od 10. veljače 2023. kojima se izvješćuje prvostupanjsko tijelo da u sačuvanom arhivskom gradivu Općinskog javnog tužiteljstva Vinkovci iz 1992. nisu pronađeni podaci o predmetnom događaju. Nadalje, ističe se kako se u sačuvanom gradivu Opće bolnice Vinkovci (ratni odjel) osoba imena VU navodi u prijemnom registru kao zaprimljeni pacijent 12. rujna 1992. na odjel jedinice intenzivnog liječenja (broj dosjea 262), a potom i na odjel kirurgije (broj dosjea 1182). Isto tako se navodi da, nažalost, predmetni dosjei s povijestima bolesti nisu sačuvani u preuzetom gradivu Opće bolnice Vinkovci. Što se tiče gradiva vojnih organa (iz spisa je razvidno da je prijava podnesena Vojnom tužiteljstvu u Osijeku) isti upućuju prvostupanjsko tijelo da se obrati nadležnom državnom arhivu u Osijeku (K. Firingera 1, Osijek), te Središnjem vojnom arhivu Ministarstva obrane Republike Hrvatske koji preuzima i pohranjuje arhivsko gradivo vojnih jedinica u svom sastavu.

11. Iz dopisa Državnog arhiva u Osijeku od 16. veljače 2023. (KLASA: 611-03/23- 07/46, URBROJ: 123-07/1-23-2) u svezi zamolbe za dostavom kaznene prijave podnesene 2. listopada 1992. Vojnom tužiteljstvu u Osijeku, razvidno je da Državni arhiv u Osijeku izvješćuje prvostupanjsko tijelo kako ne posjeduje gradivo Vojnog tužiteljstva u Osijeku te stoga ne može dostaviti tražene podatke, uz napomenu da Državni arhiv u Osijeku posjeduje gradivo Vojnog suda u Osijeku iz razdoblja od 1992. do 1996.

12. U dokumentaciji u spisu upravnog postupka predmeta nalazi se i dopis Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku broj: KR-DO-129/2023 od 22. ožujka 2023. kojim izvješćuju prvostupanjsko tijelo da Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku ne raspolaže presudom povodom kaznene prijave od 2. listopada 1992. vojnom tužiteljstvu u Osijeku, već upisnikom Vojnog tužiteljstva u Osijeku u kojem je evidentirano zaprimanje navedene kaznene prijave i radnje koje je Vojno tužiteljstvo potom poduzelo. Navodi se kako su iz predmetnog upisnika vidljivi sljedeći podaci:

Vojna policija podnosi kaznenu prijavu broj KU-79/92 koja je zaprimljena 2. listopada 1992. u Vojnom tužiteljstvu i evidentirana pod brojem Kt-2329/92, prijavljen je BU, rođ. 1967. iz [adresa], oštećenici su ĐU, VU i IU, kvalifikacija kazneno djelo iz članka 162. stavka 4. Kaznenog zakona Hrvatske, vrijeme događaja 11. rujna 1992. Dalje je navedeno da Vojni sud u Osijeku donosi rješenje o provođenju istrage broj Kio-628/92 od 22. listopada 1992., istraga dovršena 19. veljače 1993., Vojno tužiteljstvo u Osijeku podiže optužnicu protiv BU **.**.1993., Vojni sud u Osijeku donosi prvostupanjsku presudu broj K-163/93 od 27. lipnja 1994. kojom se optuženi BU osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, presuda postaje pravomoćna donošenjem drugostupanjskog rješenja broj Kž-637/94 od 13. studenog 1996. U navedenom dopisu napominje se da u slučaju potrebe za pronalaženjem presude prvostupanjsko tijelo može poslati upit Županijskom sudu u Osijeku ili Državnom arhivu u Osijeku.

13. U spis predmeta upravnog postupka pribavljen je i dopis Opće Županijske bolnice Vinkovci od 25. listopada 2021. uz koji su dostavljene preslike medicinske dokumentacije neposredno po ranjavanju za VU (uz istu je priložena preslika dijela Indeksa bolesnika za 1992. Bolnice Vinkovci, preslika dijela Registra kirurškog odjela, Indeks bolesnika 90/91 i 91/92 te prijava Medicinskog centra Vinkovci Sekretarijatu-Stanici javne sigurnosti, Kriminalističkoj službi, Grada Vinkovci od 12. rujna 1992. o ranjavanju VU).

14. Člankom 9. stavkom 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata propisano je da je civilni invalid iz Domovinskog rata osoba kojoj je organizam oštećen za najmanje 20% zbog rane ili ozljede koju je dobila:

a) zbog zatočenja u logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu od strane pripadnika, pomagača, suradnika neprijateljskih vojnih i paravojnih formacija u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. odnosno drugih događaja lišenja slobode u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata

b) u vezi s ratnim događajima iz Domovinskog rata (zbog korištenja sredstava i metoda kojima se izvode ratne operacije kao što su bombardiranje, eksplozija minsko- eksplozivnih sredstava, zalutali metak i sl.) u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

c) od eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava zaostalih nakon završetka ratnih operacija u Domovinskom ratu ili

d) zbog eksplozije minsko-eksplozivnih sredstava ili uporabe vatrenog oružja, u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996., izvan ratnih operacija, ali u vezi s okolnostima iz Domovinskog rata.

15. Sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, činjenica da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona utvrđuje se ispravama. Prema stavku 2. istog članka, ispravama u smislu stavka 1. ovog članka za utvrđivanje činjenice da je rana ili ozljeda dobivena pod okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona smatra se sljedeća dokumentacija izdana od nadležnih tijela Republike Hrvatske:

a) potvrda o uzroku i okolnostima pod kojima se slučaj dogodio, izdana od nadležne policijske uprave i drugih nadležnih tijela i

b) medicinska dokumentacija o liječenju neposredno nakon ranjavanja ili ozljeđivanja, a u slučaju ranjavanja ili ozljeđivanja pod okolnostima iz članka 9. stavka 1. točaka a), b) i d) ovog Zakona medicinska dokumentacija najkasnije od 30. rujna 1996.

16. Dakle, iz članka 9. Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata proizlaze uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi određena osoba imala status civilnog invalida iz Domovinskog rata (koji se prema članku 8. istog zakona smatraju civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata). Prvenstveno je za istaknuti kako se prema članku 9. stavku 1. predmetnog Zakona zahtijeva ispunjenje uvjeta oštećenja organizma za najmanje 20% zbog rane ili ozljede, što nije utvrđeno niti obrazloženo u predmetnim upravnim rješenjima. U tom smislu sud ističe da unatoč postojanju obveze ispunjenja kumulativnih pretpostavki potrebno je da javnopravno tijelo raspravi o svim činjenicama i okolnostima bitnima za rješavanje upravne stvari. Nadalje, tako utvrđeni postotak oštećenja se mora dovesti u vezu s okolnostima iz članka 9. stavka 1., točaka a) do d) Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata odnosno utvrđeni postotak oštećenja mora u cijelosti nastati kao posljedica ranjavanja u konkretnom slučaju.

17. Dodatno, potrebno je utvrditi ima li cjelokupan događaj uporabe oružja obilježje djelovanja u vezi s okolnostima Domovinskog rata, posebno uzimajući u obzir činjenicu da je Vojni sud u Osijeku 27. lipnja 1994. donio prvostupanjsku presudu broj K-163/93 kojom se optuženi BU osuđuje na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i tri mjeseca, a koja presuda postaje pravomoćna 13. studenog 1996. U tom smislu, a poradi utvrđivanja potpunog činjeničnog stanja tuženik je morao postupiti po napomeni iz dopisa Državnog arhiva u Osijeku, KLASA:611-03/23-07/46, URBROJ: 123-07/1-23-2 od 16. veljače 2023. te zatražiti gradivo Vojnog suda u Osijeku, odnosno gore navedenu presudu čime bi se poštivalo načelo utvrđivanja materijalne istine propisano člankom 8. ZUP-a i postupilo sukladno članku 47. stavku 1. ZUP-a. Nadalje, javnopravna tijela nisu na zadovoljavajući način obrazložila u kojem svojstvu je tužitelj djelovao kritične zgode. U tom smislu sud skreće pozornost na podnesak žalitelja (sada tužitelj) od 19. lipnja 2023, koji prileži spisu upravnog postupka, a u kojem žalitelj navodi kako je bio pripadnik pričuvne (rezervne) policije Dalj i to od 14. siječnja 1991. bez navođenja formalnog završetka. Svrha Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata je pružiti moralnu, ali i novčanu satisfakciju osobama koje nisu bile službeni sudionici Domovinskog rata, već oni za koje su događanja povezana s Domovinskim ratom imala negativnu posljedicu u vidu tjelesnog oštećenja organizma. Nadalje, a s obzirom na činjenicu da tuženik svoje odluke u pretežitom smislu temelji na izvješću o okolnostima stradavanja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Vukovarsko srijemske, Službe kriminalističke policije, Vinkovci od 28. veljače 2022. potrebno je ispitati na temelju čega, odnosno koje materijalne dokumentacije se navedena policijska uprava očitovala o uzrocima i okolnostima stradavanja. Iz navedenog dopisa proizlazi da se radilo o fizičkom sukobu, međutim navedena konstatacija nije potkrijepljena odgovarajućom materijalnom dokumentacijom.

18. Dakle, slijedom svega navedenog jasno je da su javnopravna tijela postupila suprotno načelu utvrđivanja materijalne istine odnosno u ovom trenutku nisu utvrdila pravo stanje stvari to jest sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari. U tom smislu postupljeno je i suprotno članku 47. stavku 1. ZUP-a koji nameće obvezu službenoj osobi utvrditi sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari. Slijedom svega navedenog, Sud ocjenjuje kako činjenično stanje u postupku nije pravilno niti potpuno utvrđeno.

19. Stoga je sud osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog tijela ocijenio nezakonitim i odlučio kao pod točkama I. i II. izreke presude u skladu s člankom 117. stavkom 1. ZUS-a te vratio predmet na ponovni postupak kao u točki III. izreke presude, a u kojemu će se otkloniti navedeni nedostaci, pridržavajući se pravnih shvaćanja ovog suda, kako to nalaže članak 151. stavak 2. ZUS-a.

20. U ponovljenom postupku će se dati pojašnjenje o postojanju oštećenja organizma za najmanje 20% zbog rane ili ozljede dobivene u vezi s okolnostima iz članka 9. stavka 1. točaka a) do d) Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata, kao i detaljno pojasniti ima li predmetni događaj od 11. rujna 1992. obilježje djelovanja u vezi s Domovinskim ratom. Također, detaljnije će se ispitati uloga tužitelja u navedenom događaju, a pri tome će svrha donošenja Zakona o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata predstavljati nit vodilju. Nadalje, od Državnog arhiva u Osijeku pribavit će se osuđujuća presuda vezana za inkriminirani događaj te će se tražiti dostava materijalne dokumentacije odnosno činjeničnog supstrata na temelju kojeg je nadležna policijska uprava izvela zaključak da se radi o fizičkom sukobu.

20.1. Slijedom cjelokupnog obrazloženja sud je poništio osporeno rješenje tuženika te je predmet, a uzevši u obzir prirodu stvari vratio tuženiku na ponovni postupak sukladno članku 117. stavak 1. ZUS-a.

21. U pogledu zatraženih troškova upravnog spora od strane tužitelja, sud je donio odluku primjenom članka 147. ZUS-a. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, stoga mu pripadaju i troškovi spora.

21.1. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je na raspravi 20. siječnja 2026. predala troškovnik kojim se specificira zatražena naknada troška upravnog spora i to 250 bodova za sastav tužbe i 250 bodova za zastupanje na raspravi uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost.

21.2. Stoga je sud u granicama tužbenog zahtjeva (članak 47. stavak 1. ZUS-a), ne prekoračujući tužbeni zahtjev, odlučio o trošku upravnog spora. S obzirom na to da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, to se sukladno Tbr. 27. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23., 107/25. - dalje: Tarifa) i sukladno postavljenom zahtjevu priznaje nagrada 250 bodova za sastav tužbe i 250 bodova za zastupanje na raspravi 20. siječnja 2026. prema Tbr. 27. točki 2. Tarife, što iznosi ukupno 500 bodova. Prema Tbr. 54 vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, što za zatraženih 500 bodova iznosi 1.000,00 EUR. Na navedeni iznos se obračunava PDV od 25 % sukladno Tbr. 46, što sveukupno iznosi 1.250,00 EUR koji se priznaju tužitelju. Slijedom iznesenog, u pogledu troškova sud je donio odluku kao u točki IV. izreke presude.

Osijek, 2. veljače 2026.

SUDAC

Eugen Jakopović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Žalba nije dopuštena protiv točaka I., II. i III. izreke presude, jer je pojedinačna odluka javnopravnog tijela poništena i predmet prvi put vraćen na ponovni postupak (članak 127. ZUS-a).

Protiv točke IV. ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu. . Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku, po opunomoćeniku