REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-5066/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Neral Ključević, odvjetnica u Samoboru, Gajeva 4a, protiv tuženika EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, kojeg zastupa punomoćnik Matko Bogdan, odvjetnik u Sinju, Domovinskog rata 33, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa sredstava nedopuštenim, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, 2. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nedopuštena pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužiteljice GF iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) u korist tuženika EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82 (OIB 76674680107) na temelju rješenja o ovrsi javnog bilježnika Anite Škurjanec od dana 25. srpnja 2007. godine pod poslovnim brojem Ovrv – 33623/07 sa datumom pravomoćnosti 20. listopada 2009. godine te datumom ovršnosti 20. listopada 2009. godine .

2. Nalaže se tuženiku EOS MATRIX d.o.o. iz Zagreba, Horvatova 82 (OIB 76674680107) da nadoknadi tužiteljici GF iz [adresa] (OIB [osobni identifikacijski broj]) troškove postupka u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužiteljici GF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknaditi tuženiku EOS Matrix d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107 trošak parničnog postupka u iznosu 250,00 Eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je Zaključkom Općinskog suda u Rijeci od 26. srpnja 2024. broj:Ovr-319/2024 upućena, kao ovršenica, da u roku od 15 dana od dostave odluke pokrene parnicu protiv tuženika, kao ovrhovoditelja, radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanih u čl.50.st.1.toč.11. u vezi s čl.210. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22; dalje:OZ), da je u tom postupku ona tražila donošenje rješenja kojim se FINA-i nalaže odgoda izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem zahtjeva za izravnu naplatu ovdje tuženika, podnesenog 7. studenog 2023., temeljem vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anite Škurjanec broj: Ovrv-33623/07 od 25. srpnja 2007. te da se ovrha utvrdi nedopuštenom, o kojem zahtjevu još nije odlučeno, da je tuženik 14. rujna 2023. dostavio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anite Škurjanec od 25. srpnja 2007. broj:Ovrv-33623/07 (sa datumom pravomoćnosti i ovršnosti 20. listopada 2009.), da je ona 2. studenog 2023. pristupila u FINA-u i tamo su joj uručili zahtjev za izravnu naplatu kojim se traži ponovno vraćanje u redoslijed naplate osnove za naplatu novčane tražbine iz spomenutog rješenja o ovrsi, koji zahtjev je FINA primila 14. rujna 2023., ali ju o istom nije obavijestila prema čl.209.st.5. OZ-a, da ona nije imala nikakvih saznanja o tome da se vodi navedeni ovršni postupak odnosno da bi tražbina tuženika, kao i njegovog navodnog prednika, bila u redoslijedu naplate, a iz dopisa uručenog od FINA-e proizlazi da je u pitanju zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine iz gore navedenog rješenja o ovrsi od prije više od 15 godina, da je institut izravne naplate utvrđen tek 2012. te je zakonom bilo izrijekom navedeno kako osnove za plaćanje koje su donesene i postale pravomoćne prije donošenja izmjena i dopuna Ovršnog zakona iz 2012. ne mogu „konvalidirati“ tijekom vremena, slijedom čega predmetna osnova za plaćanje nije mogla biti predmetom ovršnog postupka od 2009.-2012., a ona nema saznanja da bi se ovdje tuženik ili njegov prednik nakon 2012. pokušavali naplatiti po navedenoj osnovi za plaćanje, pa kako nije imala saznanja da se vodi predmetni postupak na način da je ovrha temeljem navedenog rješenja bila i pokušavana, ističe prigovor zastare predmetne tražbine. Također navodi da ona nikada nije bila u ugovornom odnosu s tuženikom i navodne ugovore o cesiji 19. prosinca 2016. sklopljene s Erste Card Club d.o.o. i ovjerene kod javnih bilježnika, na koje se tuženik poziva u dopisu od 12. rujna 2023., njoj nisu dostavljeni niti je o tome bila obaviještena, a tuženik se isto tako od 2016. pa nadalje njoj nije obratio radi specifikacije navodne tražbine, da je pred Općinskim sudom u Rijeci proveden pod brojem Sp-681/2022 jednostavni postupak stečaja nad njezinom imovinom, kao potrošača, te je u Očevidniku FINA-e bila jedna neizvršena osnova za plaćanje Ovrv-1848/19 izdana od javnog bilježnika OF (vjerovnik RI–STAN d.o.o.), dok se na oglas javio vjerovnik HRT s postojanjem tražbine i osnovom za plaćanje Ovrv–8194/18 izdane od javnog bilježnika OF, iz čega proizlazi da je tražbina tuženika, koji se nije javio na oglas, svakako u zastari odnosno da tuženik ovakvim postupanjem nad njom provodi pravno nasilje odnosno da je gore navedena sporna osnova za plaćanje svakako bila brisana iz očevidnika prije kolovoza 2022., ako je 2012. i bila evidentirana u Očevidniku, da je, prema čl. 5.st.3. i 4. OZ-a, ovrhovoditelj dužan u roku od dva mjeseca od obavijesti o nemogućnosti provedbe ovrhe predložiti novo sredstvo ili predmet ovrhe, jer će se u suprotnom će se ista obustaviti, slijedom čega smatra da je tuženik prekludiran u vraćanju predmetnog rješenja o ovrsi u očevidnik odnosno da je ovrha nedopuštena i po toj osnovi te da je u postupku pred Općinskim sudom u Rijeci Sp–681/2022 utvrđeno da nije ostvarila nikakav dohodak ili primitak s osnova plaće/mirovine odnosno da nema druge imovine, a od listopada 2023. je stekla uvjete za starosnu mirovinu, koja joj se isplaćuje u minimalnom iznosu od 234,99 EUR i stoga smatra da je u postupanju tuženika vidljiva zlouporaba ovlaštenja te zlonamjernost jer osnova za plaćanje nije dostavljena na izravnu naplatu sve do priznavanja prava na mirovinu i isplate prve rate iste, slijedom čega predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev sadržaja pobliže opisanog u stavku I. izreke presude.

1.1. U podnesku od 30. listopada 2025. tužiteljica ponavlja navod da nije sudjelovala u postupku Ovrv-33623/2007 iz kojeg proizlazi rješenje o ovrsi, a na poseban upit na ročištu održanom 18. prosinca 2025. ističe da potvrda pravomoćnosti i ovršnosti tog rješenja nije ukinuta.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je tražbina utvrđena rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Ive Hanžeković-Živković i Lade Škarićić-Sinčić od 25. srpnja 2007. broj: Ovrv-33623/07, koje je postalo pravomoćno i ovršno 20. listopada 2009., slijedom čega je zastara počela teći 21. listopada 2009., u skladu s čl.233., čl.215. i čl.214. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18. 126/21, 114/22, 155/23; dalje:ZOO) te bi nastupila bi 21. listopada 2019., međutim, raniji je vjerovnik Erste Card Club d.o.o. poduzimao pravne radnje usmjerene na naplatu tražbine koje su dovele do prekida tijeka zastarnog roka jer je 5. srpnja 2012. pokrenuo postupak naplate tražbine utvrđene navedenim rješenjem o ovrsi Ovrv-33623/07 i stoga je do prekida tijeka zastare došlo upravo 5. srpnja 2012., da je 19. prosinca 2015. između Erste Card Club d.o.o. i tuženika, temeljem čl.80. do čl.87. ZOO-a, sklopljen ugovor o cesiji temeljem kojeg je tuženik postao vlasnik potraživanja utvrđenog istim rješenjem o ovrsi, koji ustup tražbine je tuženik dokazao FINA-i, a ova je nastavila voditi postupak naplate tražbine u ime i za račun tuženika prema čl.32. OZ-a, da je prekid tijeka zastare trajao je od 5. srpnja 2012. do 4. kolovoza 2018., kad je stupanjem na snagu čl.12.st.1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima predmetna osnova Ovrv-33623/07 isknjižena iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje kojeg vodi FINA, dakle, radi se o ex lege isknjiženju osnove, a ne na temelju zahtjeva tuženika, kao ovrhovoditelja, da je nakon tog prekida zastara počela teći iznova i to 5. kolovoza 2018., da je 15. siječnja 2019. novi vjerovnik pokrenuo novi postupak naplate tražbine utvrđene spomenutim rješenjem o ovrsi Ovrv-33623/07 te je 9. rujna 2022. opozvao zahtjev za naplatu iste, međutim, opoziv zahtjeva ne utječe na zastaru te je 10.-godišnji zastarni rok ponovno počeo teći 5. kolovoza 2018., a 14. rujna 2023., kada je ponovno FINA-i ponesen zahtjev za naplatu tražbine po osnovi gore navedenog rješenja o ovrsi, je došlo do novog prekida tijeka zastare, pa kako od 21. listopada 2009. (pravomoćnost i ovršnost rješenja o ovrsi) do 5. srpnja 2012. (zahtjev ranijeg vjerovnika za naplatu tražbine pred FINA) odnosno od 5. kolovoza 2018. (prvi dan nakon primjene čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i isknjiženja osnove) do 14. rujna 2023. (podnošenje novog zahtjeva za naplatu) nije proteklo 10 godina, to tuženika smatra da je prigovor zastare neosnovan.

2.1. Tuženik također ističe da je rješenje o ovrsi Ovrv-33623/07 pravomoćno i ovršno, slijedom čega da su netočne tvrdnje tužiteljice da nije imala saznanja da se vodi ovršni postupak, da eventualno propuštanje FINA-e obavijestiti ovršenika o podnošenju prijedloga za postupak naplate tražbine iz ovršne isprave nema utjecaj na valjanost postupka naplate niti na tražbinu, da su paušalne i tvrdnje u pravcu da osnove za plaćanje koje su donesene i postale pravomoćne prije donošenja izmjena i dopuna OZ-a iz 2012., kojim je uveden institut izravne naplate, nisu mogle „konvalidirati“ tokom vremena, a da predmetna osnova za plaćanje nije mogla biti predmetom ovršnog postupka od 2009 – 2012., s obzirom da se za tražbine utvrđene rješenjem o ovrsi provodi postupak naplate, a ne postupak izravne naplate, a da pojam konvalidacije označava naknadno osnaženje nevaljanoga pravnog posla, a spomenuto rješenje o ovrsi Ovrv-33623/07 nikad nije predstavljalo nevaljani pravni posao koji je naknadno osnažio, uz napomenu da je 2012. uveden jedinstveni sustav naplate novčane tražbine u kojem je jedinstveno provedbeno tijelo postala FINA, a prije toga su postupak naplate provodile banke te da nema osnove niti za odgodu ovrhe jer nije učinjeno vjerojatnim postojanje okolnosti iz čl. 65. OZ-a.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u rješenje i zaključak Općinskog suda u Rijeci od 26. srpnja 2024. broj:Ovr-319/2024-4 i 23. ožujka 2023. broj:Sp-687/2022, dopis tužitelja od 12. rujna 2023., zahtjev za naplatu od 14. rujna 2023., rješenje o ovrsi javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković i Lade Škaričić-Sinčić od 25. srpnja 2007. broj:Ovrv-33623/07, dopis FINA-i od 4. srpnja 2012., specifikaciju osnove za plaćanje, zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu od 9. rujna 2022., obavijest o prijenosu potraživanja od 3. siječnja 2017., opomenu od 21. siječnja 2018., akcijsku ponudu od 1. veljače 2019. i dio ugovora o cesiji od 19. prosinca 2016.

3.1. Sud nije posebno razmatrao i cijenio dokumentaciju koja se odnosi na razloge izvan zaključka Općinskog suda u Rijeci od 26. srpnja 2024. broj:Ovr-319/2024-4, dakle, izvan razloga iz čl.50.st.1. toč.11. OZ-a.

3.1.1. Prijedlog tužiteljice da se pribavi predmet Ovrv-33623/07 i izvede dokaz njezinim saslušanjem nije prihvaćen jer je činjenično stanje bilo dovoljno raspravljeno i utvrđeno za donošenje odluke.

3.2. Vrijednost predmeta spora određena je u iznosu kojeg je naznačila tužiteljica, skladu s čl.40.st.2. i 3. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23, 146/25; dalje:ZPP) te čl.19. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne Novine" 118/18 i 51/23).

3.3. Podnesak tuženika od 8. prosinca 2025. sud nije uzeo u obzir temeljem čl.299. a. st.3. i 4. ZPP-a.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić (u potpisu je prisjednik SF) od 25. srpnja 2007. broj:Ovrv-33623/07 naloženo tužiteljici, kao ovršenici, isplatiti određen novčani iznos ovrhovoditelju Diners Club Adriatic d.d., koje rješenje je postalo pravomoćno i ovršno 20. listopada 2009.,

-da je Erste Card Club d.d. dopisom od 4. srpnja 2012. zatražio od FINA-e, prema Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, isplatu iznosa iz gore navedenog rješenja o ovrsi na račun naznačen u dopisu,

-da je između tuženika i Erste Card Club d.o.o. zaključen 19. prosinca 2016. ugovor o cesiji kojim se tuženiku prenosi tražbina prema tužiteljici u određenom novčanom iznosu po osnovi odluke javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić od 25. srpnja 2007. broj:Ovrv-33623/07 (uz naznaku ovršnosti),

-da je tuženik 3. siječnja 2017. sastavio dopis naslovljen na tužiteljicu kojim ju obavještava o prijenosu potraživanja temeljem ugovora o cesiji zaključenim s Erste Card Club d.o.o., uz poziv na plaćanje, opomenom od 2. siječnja 2018. ju poziva na plaćanje duga, a 1. veljače 2019. nudi otplatu duga,

-da je rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 26. srpnja 2024. broj:Ovr-319/2024-4 odbijen prijedlog tužiteljice, kao ovršenice, za donošenje rješenja kojim se nalaže FINA-i da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, dok je zaključkom tužiteljica upućena pokrenuti parnicu protiv tuženika, kao ovrhovoditelja, radi proglašenja predmetne pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim iz razloga propisanog u čl. 50.st.1. toč.11. OZ-a, iz obrazloženja koje odluke proizlazi da je tužiteljica iznijela tvrdnju, između ostalog, da je potraživanje po osnovi rješenja javnog bilježnika Anite Škurjanec od 25. srpnja2007. broj:Ovrv-33623/07 u zastari, jer je od pravomoćnosti i ovršnosti istog prošlo više od 14 godina,

-da je tuženik 9. rujna 2022. podnio zahtjev za opoziv zahtjeva za naplatu po osnovi Ovrv-33623/2007 od 25. srpnja 2007. javnog bilježnika Anite Škurjanec,

-da je kod FINA-e 14. rujna 2023. primljen zahtjev tuženika protiv tužiteljice za naplatu osnove Ovrv-33623/2007 od 25. srpnja 2007. javnog bilježnika Anite Škurjanec protiv tužiteljice,

-da je tuženik 12. rujna 2023. obavijestio FINA-u o sklapanju ugovora o cesiji s Erste Card Club d.o.o. 19. prosinca 2016., kojim je na njega prenesena tražbina po osnovi rješenja o ovrsi ovjerenog kod javnog bilježnika Anite Škurjanec Ovrv-33623/2007, slijedom čega traži izvršiti promjenu ovrhovoditelja odnosno osnovu za naplatu vratiti u redoslijed naplate ,

-da je u specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje od 28. ožujka 2024. vidljivo da je FINA 5. srpnja 2012., 15. siječnja 2019. i 14. rujna 2023. primila rješenje o ovrsi Ovrv- 33623/2007,

6. Prvenstveno valja istaći da sud nije razmatrao niti utvrđivao činjenice vezane uz tvrdnje izvan razloga iz čl.50.st.1.toč.11. OZ-a, uz napomenu da iz navoda tužiteljice s ročišta održanog 18. prosinca 2025. proizlazi da potvrda pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi Ovrv-33623/2007 nije ukinuta, slijedom čega je navod da nije imala saznanja o tom postupku bespredmetan.

6.1. Također valja istaći da nije bilo potrebno pribaviti predmet Ovrv-33623/2007 na okolnosti na koji tužiteljica upire - da se u zahtjevu za izravnu naplatu i dokumentaciji iz odgovora na tužbu na jednom mjestu navodi da je u pitanju odluka javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić, a na drugom mjestu da je u pitanju SF. Naime, ne samo da se ne radi o okolnostima zbog koje je tužiteljica upućena u parnicu već je i uvidom u rješenje o ovrsi javnog bilježnika Lade Škaričić-Sinčić od 25. srpnja 2007. broj:Ovrv-33623/07 (l.42. spisa) utvrđeno da se u potpisu istog nalazi prisjednik SF.

7. U odnosu na prigovor zastare, zbog kojeg je tužiteljica i upućena u parnicu, ističe se da je odredbom čl.241. ZOO-a propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine te da se smatra da prekid nije nastupio ako vjerovnikova tužba ili zahtjev budu odbačeni ili odbijeni ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage, dok je odredbom čl.233.st.1. ZOO-a propisano da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog tijela javne vlasti ili nagodbom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za 10 godina.

7.1. Kako iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi da je rješenje o ovrsi od 25. srpnja 2007. broj:Ovrv-33623/07 postalo pravomoćno i ovršno 20. listopada 2009., da je 5. srpnja 2012. pokrenut postupak radi naplate te tražbine od strane prednika tuženika, da je do isknjiženja te osnove na FINA-i najranije moglo doći 4. kolovoza 2018., kada je stupio na snagu čl.12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (slijedom čega je prekid tijeka zastare trajao od 5. srpnja 2012. do 4. kolovoza 2018.), da je tuženik 15. siječnja 2019. pokrenuo novi postupak naplate, a 9. rujna 2022. je opozvao zahtjev za naplatu te da je tuženik, u konačnici, 14. rujna 2023. podnio novi zahtjev za naplatu, to valja zaključiti proizlazi da je prigovor zastare neosnovan jer od pravomoćnosti i ovršnosti 20. listopada 2009. do pokretanja postupka naplate 5. srpnja 2012. odnosno od 5. kolovoza 2018. do 14. rujna 2023. nije protekao rok od 10 godina, pa je tužbeni zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude.

8. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.1. ZPP-a, a isti je trošak odmjeren u skladu s Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT) i to za sastav podneska od 27.8.2025. iznos od 200,00 Eur, uz pdv u iznosu 50,00 Eur – sveukupno 250,00 Eur.

8.1. Tuženiku ne pripada trošak ročišta radi objave presude temeljem čl.155.st.1. u vezi s čl. 335.st.9-10. ZPP-a. Naime, ako stranka ne pristupi na ročište na kojem se presuda objavljuje sud presudu ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova, a stranka ovjereni prijepis iste može naknadno preuzeti u sudskoj zgradi, iz čega proizlazi da je presuda stranci dostupna putem interneta istoga dana kada se održava ročište radi objave presude i njezin dolazak na to ročište, a time i trošak, nije potreban za vođenje parnice. Posebno se napominje da okolnost što je odredbom Tbr.9/3 OT-a propisano pravo na nagradu za ročište na kojem se presuda objavljuje ne otklanja primjenu čl.155.st.1. ZPP-a, dakle, okolnost što je propisano pravo na nagradu za određenu radnju ne znači ujedno da je trošak iste i potreban za vođenje postupka. U tom smislu se upućuje na jasan sadržaj čl.155.st.1. ZPP-a iz kojeg proizlazi da sud vodi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i po jedno pripremno ročište i ročište za glavnu raspravu.

U Zagrebu, 2. veljače 2026.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom /pisanom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelj

2. tuženik