REPUBLIKA HRVATSKA

P-1235/2021

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužiteljice KN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Boško Šiljeg, odvjetnik u Pločama, protiv tuženice TN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Katarina Zrilić, odvjetnica u Splitu, radi utvrđenja da nekretnina ne ulazi u ostavinsku masu, 2. veljače 2026.

r i j e š i o  j e :

I. Vrijednost predmeta spora se utvrđuje u iznosu od 18.252,00 eura.

II. Nalaže se tužiteljici KN, OIB [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženici TN, OIB [osobni identifikacijski broj], troškove ovog parničnog postupka u novčanom iznosu od 3.178,67 eura.

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji je zaprimljen kod ove Službe 2. travnja 2021., a glasi:

"1.Utvrđuje se da nekretnina položena u k. o. [katastarska općina] i označena kao kat. čest. [katastarska čestica] ne ulazi u ostavinsku masu ostavitelja,pok.KNZ.

2. Dužna je tuženica naknaditi tužiteljici troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama po stopi propisanoj čl.29.st.2 Zakona o obveznim odnosima(NN.35/05 i NN.78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima,izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3%-tna poena,koje kamate teku od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. Pred ovom Stalnom Službom vodi se ostavinski postupak iza pok. KNZ pod poslovim brojem O-2122/2020, u kojem postupku je rješenjem od 8. ožujka 2021. jedna od nasljednica (ovdje tužiteljica) KN, upućena pokretnuti parnični postupak protiv druge nasljednice (ovdje tuženice) TN, radi utvrđenja da određena nekretnina, u konkretnom slučaju č.z. 501/6 k. o. [katastarska općina], ne ulazi u ostavinsku masu iza ostavitelja.

2. Predmetni parnični postupak pokrenut je zaprimanjem tužbe 30. ožujka 2021. Tužbom se tvrdi kako nekretnina oznake č.z. 501/6 k. o. [katastarska općina] ne bi trebala ući u ostavinsku masu iza pok. KNZ, jer da je ostavitelj (inače otac parničnih stranaka), s ovdje tužiteljicom sklopio Ugovor o doživotnom uzdržavanju 19. rujna 2018., kojim je istoj, nakon svoje smrti, ostavio kuću u [adresa], zajedno s okućnicom i pomoćnom zgradom. Iako predmetna čestica nije izrijekom navedena u sklopljenom i ovjerenom Ugovoru, tužiteljica tvrdi da na terenu, ta čestica s okolnim česticama čini jedinstvenu cjelinu, te smatra da je volja ostavitelja bila da njoj pripadne cijli kompleks, odnosno, kuća s okućnicom i pomoćnom zgradom. Tužbenim zahtjevom se traži utvrđenje da čestica oznake č.z. 501/6 k. o. [katastarska općina] ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. KNZ.

3. Uz rješenje od 16. prosinca 2021., tuženici je dostavljena tužba na davanje pisanog odgovora, te je ista upozorena na zakonske posljedice oko davanja pisanog odgovora, te predlaganja dokaza.

4. U svojem odgovoru na tužbu, zaprimljenom kod ove Službe 19. siječnja 2022., tuženica osporava u cijelosti tužbeni zahtjev, te navodi da je istina kako je sada pok. otac parničnih stranaka – KNZ, s ovdje tužiteljicom sklopio Ugovor o doživtnom uzdržavanju, kojim je tužiteljici prenio u vlasništvo, nakon svoje smrti, čestice oznake č.z. 509/2, 509/6, 501/7, 509/2, 509/5, 509/6, 501/5, 501/7, sve k. o. [katastarska općina]. Sporna nekretnina – č.z. 501/6 k. o. [katastarska općina] nije obuhvaćena ugovorom o doživotnom uzdržavanju. Činjenica da ostale nabrojane čestice predstavljaju kuću s okućnicom u [adresa], ne znači da i predmetna čestica predstavlja isto. Ističe se kako je prilikom sklapanja Ugovora, isti protumačen potpisnim stranama, jer da je sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, te da sada nije moguće dodavati čestice u ugovor. Tuženica tvrdi da ne osporava valjanost Ugovora o doživotnom uzdržavanju, ali spori tvrdnju tužiteljice da utužena čestica ne ulazi u ostavinsku masu iza ostavitelja.

5. U postupku je 21. ožujka 2022. održano pripremno ročite, na kojem je odlučeno o dokaznim prijedlozima stranaka, pa je tako u nastavku postupka odlučeno izvesti sljedeće dokaze: pregledana je cjelokupna dokumentacija dostavljena u spisu od strane stranaka; pregledan je ostavinski spis ove Službe, oznake O-2122/2020; obavljen je očevid, uz sudjelovanje vještaka mjernika (zapisnik na listu 30-34 spisa); pregledan je pisani nalaz i mišljenje vještaka mjernika ĐN (list 35-43 spisa); saslušana je u svojstvu svjedokinje TNZ (iskaz na zapisniku s očevida 4. travnja 2024., list 30-30-34 spisa); te su saslušane parnične stranke (iskaz tužiteljice na zapisniku s ročišta 11. studenog 2025., list 66-68 spisa; iskaz tuženice na zapisniku s ročišta 11. prosinca 2025., list 70-71 spisa).

6. Tijekom postupka je predloženo i saslušanje svjedoka RN, od koje prijedloga je tužiteljica odustala prije njegova izvođenja.

7. Cijeneći rezultate provedenog dokaznog postupka, kako cjelokupnih dokaza, tako i svakog dokaza pojedinačno, na temelju odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 ), ovaj sud je stave kako tužbeni zahtjev nije osnovan, iz razloga kako slijedi dalje u obrazloženju.

8. U postupku među strankama nije prijeporno postojanje i valjanost Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 19. rujna 2018., kao što nije bilo prijepora ni oko činjenica da utužena nekretnina nije navedena u spomenutom Ugovoru.

9. Ono oko čega je u postupku bilo prijepora, te je valjalo utvrditi, jest volja ostavitelja u pogledu predmetne čestice, te da li utužena nekretnina čini poezanu i neodvojivu cjelinu s ostalim nekretninama navedenim u Ugovoru o doživotnom uzdržavanju.

10. Pregledom dostavljenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju, sklopljenog 19. rujna 2018. (list 9 spisa) između ovdje tužiteljice, kao davateljice uzdržavanja, te KNZ, kao primatelja uzdržavanja, utvrđeno je kako je predmet ugovora prijenos vlasništva nekretnina oznaka č.z. 509/2, 509/6, 501/7, 509/5, 501/5, sve k. o. [katastarska općina], sve nakon smrti primatelja uzdržavanja.

11. Na očevidu, obavljenom 4. travnja 2024., proizlazilo bi da predmet spora predstavlja na terenu nekretninu s čije jedne strane se nalaze postavljeni betonski temelji, iznad kojih ništa nije izgrađeno, a u drugom dijelu obuvaća dio radionice. Pokazana čestica se nalazi unutar ograđenog prostora, a pored (na drugoj čestici) se nalaze obiteljska kuća i okućnica.

12. Na terenu, stranke nisu imale primjedbe na opis predmeta spora.

13. Kasnije, na ročištu 11. studenog 2025. tuženica je prigovarala nalazu i mišljenju, te je predložila provesti novi očevid na licu mjesta, što je na istom ročištu odbijeno.

14. Na očevidu 4. travnja 2024. saslušana je i svjedokinja ĐNZ, inače supruga KNZ i majka parničnih stranaka. U svojem iskazu je navela da su suprug i ona, kada su došli u godine da im treba skrb i briga, odlučili kuću i sve oko kuće dati onoj kćeri koja se bude brinula o njima, a da je tu brigu preuzela upravo ovdje tužiteljica. Kada se svjedokinju pitalo za utuženu česticu, koja na terenu predstavlja zabetonirane temelje, sve do radionice, ista je potvrdila da je i to obuhvaćeno ugovorom. Svjedokinja tvrdi kako suprug i ona nisu htjeli da im se kćeri dijele u odnosu na ovu kuću i okućnicu, pa da su ovdje tuženici planirali dati staru kuću u [adresa], zajedno sa zemljištem, međutim, na kraju da seto nije ostvarilo. Ovjeri ugovor kod javnog bilježnika, svjedokinja nije bila prisutna, ali tvrdi da joj je prethodno ugovor predočen i pročitan.

15. U svojem stranačkom iskazu (list 66-67 spisa), tužiteljica je navela kako je KNZ htio njoj ostaviti u vlasništvo cijelu kuću i sve oko nje, s tim da bi njena setra – ovdje tuženica imala pravo plodouživanja cijeli svoj život, ali bi tužiteljica "upravljala svime", kako je, tvrdi, bilo i do tada. Tužiteljica ne spori da utužena čestica nije obuhvaćena Ugovorom od 19. rujna 2018., no tvrdi da je bila namjera oca ostaviti sve, uključujući it u česticu njoj, ali da su i otac i ona pravno neuki.

16. U svojem stranačkom iskazu (list 71 spisa), tuženica tvrdi da je njihov otac bio teško bolestan, te da njoj nikada nije pričao o namjeri da tužiteljici ostavi sve nekretnine, već da su joj to jednom, KN i njihova majka rekle, kada su već bile na putu za Ploče, radi potpisa Ugovora. Tvrdi da joj otac nije pričao nit o namjeri njenog "plodouživanja" na ovim nekretninama. Tuženica spori da sve čestice uključujući i utuženu, na terenu čine jedinstvenu cjelinu, te da nisu povezane. Naime, zid koji opasava sve čestice, tuženica tvrdi da je sagrađen nakon očeve smrti.

17. Uvidom u ZU 3637 k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je vlasništvo čestice č.z. 501/6 k. o. [katastarska općina] upisano za ½ na ime pok. KNZ, dok je za ½ upisano na ime ovdje tužiteljice KN.

18. Odredba članka 6. Zakona o parničnom postupku obvezuje stranke iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je u ovom pogledu ograničen, odnosno, iznimno je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile samo u slučaju da sumnja kako stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a Zakona o parničnom postupku).

19. Na temelju izvedenih dokaza, ocjena je ovog suda kako bi ½ čestice oznake 501/6 k. o. [katastarska općina] ulazila u ostavinsku masu iza pok. KNZ. Prvenstveno se navodi, a što u postupku nije ni sporno, da navedena čestica nije obuhvaćena Ugovorom od 19. rujna 2018., dok u pogledu navoda tužiteljice da ova čestica čini jednu cjelinu s okolnim česticama, te čini dio kuće i okućnice, sud nije sklon ovakvom tumačenju, jer se iz pisanog nalaza i mišljenja vještaka ne bi mogao izvesti takav zaključak. Naime, na utuženoj čestici su betonirani temelji, te se nalazi dio spremišta, odnosno radionice. Kuća je na susjednoj čestici, te ove dvije nekretnine nemaju, po opažanju suda, dodirnih točaka, niti su logički nečim povezane. Nadalje, kada se na snimci Geoportala pregleda stanje na terenu za razdoblje 2017.-2018. može se vidjeti kako cijelo to područje nije uopće bilo izgrađeno, te se na snimci, u južnoj polovici vidi zemlja, a u sjevernoj masline i raslinje. Tek se na snimci za razdoblje nakon 2019. -2020. vide nekakve građevine i popločani teren. Dakle, kada se ovo uzme u obzir s vještvom i opažanjima sudu na licu mjesta, takvo stanje više odgovara iskazu tuženice, nego li tužiteljice, u pogledu da na utuženoj čestici ranije nije postojao zid, a niti da ona čini jedinstvenu cjelinu s kućom, koja se zaista vidi na susjednoj čestici, ali, ponavlja se, ne čine logičnu cjelinu. Kako je Ugovor sklopljen 2019., to bi proizlazilo da su i spremište i zid, kao i betonirani temelji u vrijeme sklapanja Ugovora ili nakon, što tvrdi tuženica. Kada se svemu još pridoda i osnovna činjenica izostanka utužene čestice iz ugovora, ocjena je ovog suda kako tužbeni zahtjev nije osnovan, radi čega je isti valjalo odbiti.

20. Što se tiče vrijednosti predmeta spora, ističe se kako je tužbom ista označena u visini 11.000,00 kuna / 1.459,95 eura, na što je tuženica prigovorila, te predložila da se utvrdi vrijednost sukladna vrijednosti zemljišta, budući da je riječ o građevinskom zemljištu u [adresa], a da ovako postavljena vrijednost ne odražava stvarno stanje. Predlaže se zatražiti podatke od nadležne Ispostave Porezne uprave.

21. Prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske i to sa sjednice 6. lipnja 2022., u postupku u kojem je povodom pravodobnog prigovora tuženika, sud propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, prvostupanjski sud i nakon toga mora odlučiti o prigovoru tuženika i odrediti vrijednost predmeta spora, jer propuštanje da se o tome pravodobno odluči (najkasnije na pripremnom ročištu) ne može ići na štetu stranke.

22. Za istaknuti je kako Porezna uprava sudu ne dostavlja podatke o vrijednosti zemljišta, već jedino može angažirati vještaka radi procjene vrijednosti, a ovo nakon predujma troškova od stranaka.

23. Budući da na drugi, brz i prikladan način, nije moguće utvrditi vrijednost, to su pregledane tržišne cijene građevinskog zemljišta u istoj katastarskoj općini, te se na ovaj način uzeo uzorak od nekoliko oglasa za prodaju i došlo do prosječne cijene zemljišta po metru kvadratnom, nakon čega se isto pomnožilo s površinom utuženog dijela nekretnine od 108 m[2] .

24. Ovdje se napominje kako je stvarna površina čestice 501/6 po upisu u zemljišnu knjigu 216 m[2] , no, KNZ je upisan za ½ dijela cjeline, dok je ostali dio od ½ vlasništvo ovdje tužiteljice. Stoga se za određivanje vrijednost uzima polovica površine.

25. Pronađeno je ukupno 6 oglasa za prodaju na području općine Sućuraj, pa je tako prosječna cijena po metru kvadratnom iznosila 169,00 eura (prosječna cijena po oglasu: 200,00 eura, 136,00 eura, 274,00 eura, 200,00 eura, 114,00 eura, što podijeljeno sa šest daje 169,00 eura).

26. Dakle, budući da površina čestice koja ulazi u ostavinsku masu iznosi 108 m[2] , ovo pomnoženo s iznosom od 169,00 eura, daje 18.252,00 eura.

27. Radi navedenog, a kako nije bilo drugog mogućeg brzog i prikladnog načina radi provjere vrijednosti zemljišta, odlučeno je kao u izreci.

28. Zaključno, odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku. Visina troška je odmjerena prema vrijednosti predmeta spora od 18.252,00 eura i sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova zarad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023).

29. Budući da je tuženica uspjela u postupku, a istu je zastupala punomoćnica odvjetnica, valjalo joj je dosuditi parnični trošak na teret tužiteljice.

30. Prema Tbr. 7.1. svaka radnja u konkretnom slučaju vrijedi 250 bodova.

31. Prema Tbr. 54. vrijednost jednog boda iznosi 2,00 eura.

32. Tužiteljica je popisala trošak kako slijedi:

a. sastav odgovora na tužbu – 250 bodova;

b. pristup na ročište 21. ožujka 2022. – 250 bodova;

c. pristup na ročište 4. travnja 2024. – 250 bodova;

d. pristup na ročište 11. studenog 2025. – 250 bodova;

e. pristup na ročište 17. prosinca 2025. – 250 bodova;

f. PDV 25%;

g. troškovi pristojbi – 53,67 eura.

33. Tuženici je valjalo u cijelosti priznati popisani trošak, jer se na svakom od navedenih ročišta meritorno raspravljalo.

34. Kada se zbroje radnje punomoćnice tuženice u postupku, dobije se 1.250 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda od 2,00 eura daje novčani iznos od 2.500,00 eura. Porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% na navedeni iznos je 625,00 eura, što zbrojeno daje 3.125,00 eura. Kada se pribroji trošak pristojbi, ukupan trošak tuženice iznosi 3.178,67 eura.

35. Slijedom svega iznijetog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Starom Gradu, 2. veljače 2026.

Sudac

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DOSTAVTI:

- tužiteljici po punomoćniku, e-komunikacijom;

- tuženici po punomoćnici, e-komunikacijom;

- u spis.