Poslovni broj: Povrv-119/2025-8

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu Jasenki Pavišić Čačić kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja EASY MONEY d.o.o., Matulji, Kvarnerska cesta 49, OIB 93955113344, koju zastupaju ZŠ i drugi odvjetnici iz OD Vukić i partneri iz Rijeke, N. Tesle 9, protiv tuženika AETERNUM d.o.o., Kraljevica, Kalina 4, OIB 68186361248, radi isplate, bez održavanja rasprave, dana 2. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Veronike Fućak Zvonarić iz Rijeke, poslovni broj Ovrv-17066/2025 od 13. kolovoza 2025. godine kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.294,81 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 20. ožujka 2025. godine do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a koja se određuje uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine kao i u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 212,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 13. kolovoza 2025 godine do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao suvišan i nepotreban prijedlog za održavanjem ročišta i za provođenjem dokaza saslušanjem stranaka (zastupnika po zakonu tužitelja VŠ i zastupnika po zakonu tuženika GŠ).

Obrazloženje

1. Tužitelj je prijedlogom za ovrhu utužio iznos od 1.294,81 EUR na temelju računa br. 3/1/1 (str. spisa 7).

2. Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave naložena je tuženiku isplata utuženog iznosa i nadoknada troškova ovrhe u iznosu od 212,50 EUR.

3. Tuženik je u prigovoru naveo da s tužiteljem nikada nije bio u poslovnoj suradnji te da nikada nije sklopio ugovor. Istaknuo je da je 4. lipnja 2025. godine uputio tužitelju dopis u kojem je naveo da odbija plaćanje predmetne fakture no da je, unatoč tome, tužitelj pokrenuo ovrhu.

4. Rješenjem, poslovni broj Povrv-388/2025 od 15. listopada 2025. godine, Općinski sud u Rijeci se oglasio stvarno nenadležnim, nakon čega je, predmet dostavljen naslovnom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

5. Rješenjem ovoga suda od 21. studenoga 2025. godine stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha te su u tom dijelu ukinute provedene radnje. Stranke su pozvane da u određenom roku iznesu sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predlože dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica. Ujedno su upozorene da se radi o sporu male vrijednosti koji predstavlja pisani postupak i u kojem će sud održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog.

6. U podnesku od 9. prosinca 2025. godine tužitelj je naveo da je utuženi račun ispostavljen nakon izvršenja usluge tuženiku. Komunikacija između stranaka da je vođena putem aplikacije WhatsApp. U prilog izvršene usluge dostavio je fotografije obavljenih radova koje su vremenski i sadržajno povezane s narudžbom tuženika. Tuženik da je dostavio tužitelju troškovnik u vezi opsega i vrste radova te cijene radova. Iz navedenog da proizlazi da je tužitelj aktivno sudjelovao u određivanju troškova i specifikaciji poslova. Tuženikovo osporavanje ocijenio je neutemeljenim.

7. U podnesku od 30. prosinca 2025. godine tuženik je ustrajao kod prigovora promašene pasivne legitimacije. Naveo je da je korespondencija između stranaka vođena isključivo u svrhu pružanja pomoći tužitelju oko bojanja spornog objekta. Tuženik da je bio kontaktiran od strane društva Teh-projekt za izvođenje molerskih radova na objektu koje zbog zauzetosti nije mogao odraditi zbog čega je tuženik prepustio te poslove tužitelju. Tuženik da je tužitelja upoznao s voditeljem poslovanja na objektu Teh-projekt s kojim da je tužitelj dogovorio radove. U tim radovima tuženik da nije sudjelovao. Tuženik da je pružao tužitelju pomoć isključivo iz razloga što isti nije bio siguran u svoje znanje te je imao poteškoće u nabavci materijala zbog čega da je tuženik dopustio da se na njegov račun uzme i materijal kojeg tužitelj nikada nije namirio tuženiku. Ustrajao je kod osporavanja postojanja obveze prema tužitelju.

8. Sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog raspravljanja, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

10. Sporna je okolnost jesu li stranke bile u poslovnim odnosima odnosno je li tužitelj izvršio uslugu dobave materijala i ličenja obračunatih po računu br. 3/1/1 (str. spisa 7) po narudžbi tuženika.

11. Sporno je u vezi toga je li tužitelj bio tuženikov podizvođač u uređenju objekta društva Teh-projekt. Sporna je dakle, pasivna legitimacija tuženika.

12. Uvidom u utuženi račun br. 3/1/1 od 19. ožujka 2025. godine (str. spisa 7) utvrđeno je da je tužitelj obračunao tuženiku radove u vezi ličenja stropova, instalacija i greda u poslovnom prostoru Teh-projekt, Fiorello la Guardia 13, u razdoblju od 3. ožujka 2025. do 19. ožujka 2025. godine.

13. Uvidom u otpremnicu br. 85/25 (str. spisa 53) utvrđeno je da je zastupnik po zakonu tužitelja UŠ u razdoblju vršenja usluge, 18. ožujka 2025. godine, kupovao materijal na račun tuženika kao kupca. Uvidom u dostavljene fotografije na str. spisa 54-56 kao i prepisku vođenu između stranaka, prema ispisu na str. spisa 57-62, utvrđeno je da su stranke neposredno prije ispostavljanja računa bile u intenzivnoj i izravnoj komunikaciji u sklopu koje je tužitelj obavještavao tuženika o predmetnim radovima.

14. Iz dostavljenih fotografija na str. spisa 63-75 kao i navoda tuženika proizlazi da tuženik ne osporava samu činjenicu izvođenja utuženih radova već da otklanja postojanje obveze prema tuženiku.

15. Navodi o prepuštanju posla tužitelju kao i daljnja angažiranost i prepiska vođena putem WhatsApp aplikacije upućuju na zaključak da je tužitelj predmetne poslove izvodio kao tuženikov podizvođač. U protivnom tužitelj s tuženikom ne bi vodio intenzivnu prepisku oko radova u predmetnom objektu, a kako to proizlazi iz ispisa na str. spisa 57-62. Naime, prema stavu ovoga suda neuvjerljivo je, neživotno i nelogično da bi tužitelj obavještavao tuženika o izvedenom da se nije radilo o tuženikovom podizvođaču. Osim toga, sud je cijenio okolnost da tuženik u prilog istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije nije predložio provođenje bilo kakvog dokaza. Činjenica uzimanja materijala na račun tuženika, dodatno potvrđuje činjenicu da se radilo o tuženikovom podizvođaču zbog čega je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju naknadu za izvršene radove prema računu br. 3/1/1 (str. spisa 7).

16. Dostavom dopisa na str. spisa 27 uz e-mail od 4. lipnja 2025. godine (str. spisa 28) kao odgovor na tužiteljev mail od 29. svibnja 2025. godine (str. spisa 29), tuženik nije s uspjehom otklonio svoju pasivnu legitimaciju budući da iz predmetnog dopisa proizlazi da tuženik osporava postojanje obveze prema tužitelju zbog formalnih razloga odnosno izostalog sklapanja ugovora odnosno ispostavljanja narudžbenice. Kako se radi o pravnom poslu za koji zakonom nije propisana pisana forma, izostala pisana narudžbenica, odnosno pisani ugovor ne predstavlja dokaz u prilog osnovanosti prigovora promašene pasivne legitimacije.

17. Tuženikov osporavanje pasivne legitimacije dodatno je ocijenjeno neuvjerljivim i iz razloga što je upravo tuženik dostavio tužitelju troškovnik u vezi ličilačkih radova, a kako to proizlazi iz ispisa komunikacije na str. spisa 57 i 58 pa navedeno potvrđuje okolnost da je za tu vrstu radova upravo tuženik angažirao tužitelja u svojstvu podizvođača. Da je tužitelj bio u izravnom poslovnom odnosu s društvom Teh projekt, a kako to navodi tuženik, logično bi bilo da troškovnik tužitelju dostavlja društvo Teh projekt, a ne tuženik.

18. Imajući u vidu okolnost da je dostavljenom prepiskom na str. spisa 57-62 te dostavom fotografija na str. spisa 54-56 tužitelj dokazao izvršenje obračunatih usluga, sud je ocijenio pravno osnovanim zahtjev za isplatom naknade za izvršene radove pozivom na odredbu čl. 613. st. 1 ZOO-a prema dostavljenom troškovniku za ličilačke radove kojeg je u obvezi podmiriti tuženik kao naručitelj radova (čl. 590. ZOO-a).

19. Budući da je račun izdan po izvršenom pružanju uslugu, sud je ocijenio osnovanim i datum dospijeća od 19. ožujka 2025. godine budući da iz prepiske proizlazi da je do toga dana izvršena usluga zbog čega je od idućeg dana priznata tužitelju zakonska zatezna kamata pozivom na odredbu čl. 29. st. 2 (trgovački ugovori) ZOO-a. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 451. st. 3 ZPP-a (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22, 155/23) odlučiti kao izreci presude.

20. S obzirom na utvrđeno postojanje poslovnog odnosa između stranaka i dokazanu činjenicu da je tuženik od tužitelja naručio usluge obračunate utuženim računom, tužiteljev dokazni prijedlog za saslušanjem zastupnika po zakonu stranaka sud je ocijenio suvišnim pozivom na odredbu čl. 461.a st. 4 ZPP-a budući da se pravično vođenje postupak može osigurati i bez održavanja ročišta. Navedeno osobito stoga što tuženik u postupku, osim dostavljenih isprava nije predlagao provođenje drugih dokaza. Zbog toga je odlučeno kao u izreci rješenja.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na primjeni odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155 ZPP-a. Tužitelju je s obzirom na uspjeh u sporu priznat nastali trošak ovršnog postupka s obzirom da je utuženje ocijenjeno osnovanim zbog čega je i u tom dijelu održan na snazi platni nalog (čl. 451. st. 3 ZPP-a) te je odlučeno kao u izreci presude.

U Rijeci, 2. veljače 2026. godine

Sudac

Jasenka Pavišić Čačić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Odluka o sporu male vrijednosti može se pobijati zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2 ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st.2 toč. 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1 ZPP-a).

Žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (čl. 467. a ZPP-a).