REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-71/2024-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćniku Antoniu Mihoci, odvjetniku Zajedničkog odvjetničkog ureda Bojana Doneskog, Perice Medakovića, Nere Panjkret, Antonia Mihocia i Kristine Burcar Štargl sa pisarnicom u Bjelovaru, J. Jelačića 2, protiv tuženika ĆT iz [adresa] i LT iz [adresa], oboje sada nepoznatog boravišta, zastupanih po privremenom zastupniku Hrvoju Čačiću, odvjetniku u Bjelovaru, A.K. Miošića 32, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 18. prosinca 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužiteljice, te privremenog zastupnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), dana 02. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužiteljica NT OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] D.L. 4, oranica sa 4809 m2, a tuženici ĆT iz [adresa], sada nepoznatog boravišta i LT iz [adresa], sada nepoznatog boravišta, su dužni trpjeti upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini na ime i u korist tužitelja, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika.

II. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, kojim je od tuženika zatraženo da tužiteljici priznaju pravo vlasništva na navedenoj nekretnini u roku od 15 dana, a što bi u protivnom zamijenila ova presuda.

III. Utvrđuje se opravdan trošak ovog postupka, privremenom zastupniku oba tuženika, odvjetniku Hrvoju Čačiću u iznosu od 550,00 Eura.

IV. Naređuje se računovodstvu Općinskog suda u Bjelovaru, da iznos predujma od 312,50 Eura (uplaćenog na račun suda od strane sina tužiteljice, OT dana 02. listopada 2024. godine), sa računa suda, isplati privremenom zastupniku tuženika, odvjetniku Hrvoju Čačiću OIB: [osobni identifikacijski broj], na račun otvoren kod Erste&Steiermarkische bank d.d. Rijeka, IBAN: [broj bankovnog računa], po pravomoćnosti ove odluke.

V. Naređuje se tužiteljici NT OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], da preostali iznos od 237,50 Eura, do ukupno priznate svote od 550,00 Eura na ime naknade opravdanih parničnih troškova, isplati navedenom privremenom zastupniku tuženika, odvjetniku Hrvoju Čačiću, na isti broj računa dotičnog navedenog u točci III., ovoga rješenja, nakon pravomoćnosti ove odluke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv oba tuženika, podnijela tužbu podneskom od 23. siječnja 2024. godine, radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini broj 870/2 oranici [adresa] u [adresa] sa 1337 čhv, koja se vodi u zemljišnoj knjizi kao suvlasništvo tuženika i koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. U tužbi je navela da je pravni prednik tužiteljice, pok. MT, djed tužiteljice, kupio predmetnu nekretninu još prije više od 70 godina i od tada njezina obitelj posjeduje i obrađuje predmetnu nekretninu. Nakon smrti djeda tužiteljice, MT, predmetnu nekretninu je nastavila obrađivati majka tužiteljice, sada pok. PT, koja je umrla dana **.**.2007., a njezinom nasljednicom je bila proglašena tužiteljica. U posjedovnom listu kao posjednici predmetne nekretnine su upisani navedena pokojna majka tužiteljice, PT i brat tužiteljice, sada pokojni, ŠT. Tužiteljica je pojasnila da ona, a niti njezina obitelj, nisu imali saznanja da su na predmetnoj nekretnini, kao suvlasnici evidentirani u zemljišnoj knjizi, tuženici, obzirom da su se tužiteljica i njezini prednici sveukupno nalazili u posjedu predmetne nekretnine, svakako više od 70 godina, koristeći ju kao vlasnici, odnosno kao zakoniti, istiniti i pošteni posjednici, te ih nitko nije nikada sprječavao da istu koriste, niti polagao bilo kakvo pravo na predmetnu nekretninu.

3. Kako je boravište tuženika nepoznato, tužiteljica je predložila da im sud postavi privremenog zastupnika, a kako smatra da je stekla pravo vlasništva na navedenoj nekretnini, ne navodeći pravnu osnovu stjecanja prava vlasništva, predložila je da ju se utvrdi vlasnicom navedene nekretnine i da joj tuženici priznaju pravo vlasništva (ovaj dio tužbenog zahtjeva bi bio smislen da tužiteljica kojim slučajem svoje pravo vlasništva temelji na pravnom poslu, a u suprotnom je i besmislen i neosnovan – opaska suca), ali i da trpe upis prava vlasništva na toj nekretnini na ime tužiteljice, uz istovremeno brisanje tog prava sa imena tuženika (jasno je da tužbenom zahtjevu tužiteljice da bi bio potpun i sačinjen na potreban način nedostaju riječi "u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru", no kako tužiteljica pretendira posredstvom svog odvjetnika da i sa istaknutim zahtjevom realizira upis uknjižbe prava vlasništva u zemljišnoj knjizi ovoga suda na svoje ime, vrijeme će pokazati da li će to uspjeti – opaska suca).

4. Šturo sročenu tužbu je tužiteljica na zahtjev suda, podneskom od 18. travnja 2024. godine, samo djelomično dopunila navođenjem kako nema saznanja od koje je to osobe njezin pokojni djed kupio predmetnu nekretninu, ali da joj je iz priče pokojnog djeda poznato da ju je od neke osobe kupio svojevremeno. Također, tužiteljici nije bilo poznato da li je njezin djed tu nekretninu kupio od zemljišnoknjižnog vlasnika, na dan kupnje, te je navela da ne posjeduje nikakav materijalni dokaz u vezi navedene kupoprodaje.

5. Na zadnjoj održanoj raspravi u ovome predmetu, punomoćnik tužiteljice je obavijestio sud da je u međuvremenu od podnošenja tužbe, došlo do promjene upisanog zemljišnoknjižnog stanja u vezi predmetne nekretnine na način da je ista sada upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kao čestica broj 870/2 D.L. 4, oranica sa 4809 m2, te je u tom dijelu preinačio tužbu promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva, uskladivši vlasnički zahtjev tužiteljice na tako upisano u zemljišnoj knjizi ovoga suda, novonastalo stanje.

6. Tuženicima je tijekom ove parnice, kao osobama nepoznatog prebivališta i boravišta, a u što se sud uvjerio na temelju dopisa P.U. Bjelovarsko – bilogorske, Službe zajedničkih i upravnih poslova od 06. lipnja 2024. godine, bio postavljen privremeni zastupnik u osobi odvjetnika Hrvoja Čačića, koji je u ime tuženika i dostavio odgovor na tužbu, kojim je opreza radi, osporio činjenične navode tužiteljice iz historijata tužbe, kao i osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica izvedeni su dokazi uvidom u izvadak iz zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru, za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa stanjem na dan 24.10.2023 .g. (list 4), prijepis posjedovnog lista broj 154 za k. o. [katastarska općina] od 24.10.2023.g. (list 5), izvod iz katastarskog plana za predmetnu nekretninu iz k. o. [katastarska općina] sa stanjem na dan 23.01.2024.g. (list 6), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru broj O-462/2007 od 12.07.2007. g. (list 7- 8), Uvjerenje bjelovarskog Područnog ureda za katastar od 27.05.2024.g. (list 26 -27), dopis PU, Bjelovarsko-bilogorske od 06.06.2024.g. (list 28), uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje geodetskog vještaka ST dana 10.09.2025.g. (list 71-74), na kojem uviđaju su saslušani vještak ST, svjedoci NTV i OT, ali i tužiteljica u svojstvu stranke.

8. Izvedeni dokazi su ocijenjeni u smislu čl. 8. ZPP.

9. Konačni tužbeni zahtjev tužiteljice je bio osnovan.

10. Između stranaka se ne može reći da je nešto bilo nesporno u ovome postupku jer je privremeni zastupnik osporio čak i činjenične navode tužiteljice iz historijata tužbe.

11. Između stranaka je bilo sporno da li je tužiteljica vlasnica predmetne nekretnine ili nije, odnosno u tom kontekstu da li su tuženici uopće dužni tužiteljici priznati pravo vlasništva u roku od 15 dana ili nisu, ali i da li su dužni trpjeti da se tužiteljica na temelju ove presude upiše u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, kao vlasnica predmetne nekretnine.

12. Iz izvatka iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu datiranog sa 24. listopadom 2023. godine (list 4 spisa), jasno proizlazi da je toga dana predmetna nekretnina bila upisana u zemljišnoj knjizi ovoga suda i to u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao suvlasništvo tuženika ĆT u 1/3 dijela, te tužene LT u 2/3 dijela, a iz javno dostupnog uvida u neslužbenu kopiju izvatka iz zemljišne knjige Općinskog suda u Bjelovaru, za nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je na dan donošenja ove presude (kako je to i naveo odvjetnik tužiteljice na zadnjoj raspravi) predmetna nekretnina upisana u Bazi zemljišnoknjižnih podataka, kao čestica broj 870/2 D.L.4 i to kao oranica sa 4809 m2, temeljem odluke Z - 13295/2025, kada je ta nekretnina prenesena iz uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u navedeni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], očito radi usklađivanja katastarskih i zemljišnoknjižnih podataka, time da su suvlasnici te predmetne nekretnine u tom novom ulošku bili upisani tuženici u istim suvlasničkim omjerima, kao što su bili upisani u ulošku broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

13. Iz prijepisa posjedovnog lista broj 124 sa stanjem na dan 24. listopada 2023. godine, jasno proizlazi da su kao formalni – knjižni, posjednici kod nadležnog katastarskog tijela evidentirani ŠT iz [adresa], te PT iz [adresa].

14. Nadalje, iz Uvjerenja Područnog ureda za katastar Bjelovar od 27. svibnja 2024. godine, proizlazi da su u evidencijama nadležnog tijela, upisani posjednici predmetne nekretnine bili:

- MT iz [adresa] u razdoblju od 1972. godine, do 1980. godine,

- PT iz [adresa] i ŠT iz [adresa] u razdoblju od 1980. godine, pa sve do danas.

15. Prilikom uviđaja koje održan na licu mjesta dana 14. listopada 2025. godine, geodetski vještak je identificirao predmetnu nekretninu na licu mjesta, a vještak je tu nekretninu identificirao nakon što su sudsku komisiju i vještaka tik do te nekretn ine doveli tužiteljica i njezin sin OT.

16. Kako je položaj te nekretnine bio prikazan na izvodu iz katastarskog plana sa stanjem na dan 23. siječnja 2024. godine (list 6 spisa) u odnosu na okolno zemljište, sud nije tražio od geodetskog vještaka da nekakvu posebnu skicu izmjere u vezi predmetne nekretnine uopće dostavlja sudu jer se na taj način smanjio parnični trošak, odnosno trošak geodetskog vještačenja, no vještak je prilikom saslušanja na uviđaju, istakao da je prilikom identifikacije predmetne nekretnine utvrdio da se radi o poljoprivrednom zemljištu – oranici, koja se proteže u smjeru sjever – jug, a na kojoj je na dan uviđaja bio zatečen posađen kukuruz, pri čemu sa istočne strane te nekretnine međa nije bila vidljiva jer predmetna nekretnina i njoj susjedna s istočne strane čine zemljišni blok.

17. Svjedokinja NTV (sestrična tužiteljice) je navela da joj je poznatu da su za svog života, roditelji tužiteljice – N i MT, koje je svjedokinja poznavala, koristili i obrađivali predmetnu nekretninu, a kako su umrli prije nekih 15 i 17 godina, tužiteljica je naslijedivši svoju majku postala isključiva posjednica i korisnica te predmetne nekretnine, ali samo kao posredni posjednik i korisnik jer ju je davala u zakup i DT i osobi sa prezimenom Ć. Svjedokinja misli da je pokojni otac tužiteljice od negdje 1970. godine, koristio i obrađivao tu nekretn inu za svog života, a svjedokinji je bilo poznato i da je umro brat tužiteljice, ŠT, prije više od 40 godina. Svjedokinja nije poznavala ĆT i LT iz [adresa].

18. Sin tužiteljice, OT je naveo da zadnjih cca 20-tak godina, osoba koja se preziva Ć iz [adresa], koristi predmetnu nekretninu i bio je siguran da je upravo Ć posadio kukuruz koji je bio zatečen na predmetnoj nekretnini na dan održavanja uviđaja. Taj svjedok je naveo kako ne može tvrditi da li je njegova majka (tužiteljica), a prije tužiteljice, baka svjedoka, sklopila bilo kakav pisani ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta sa navedenim Ć, te je dopustio da su njih dvije dale tu predmetnu nekretninu, Ć u zakup. Svjedok je naveo da mu je poznato kako je prije Macičeka i u razdoblju od 1984. godine, pa do 2005. godine, posredni posjednik te predmetne nekretnine, bila tužiteljica u vrijeme kada je svjedok vršio neposredni posjed i obrađivao to poljoprivredno zemljište – oranicu, na način da je jedne godine sadio kukuruz, a druge sijao pšenicu, na koji način su prije njegovog faktičkog korištenja, isto tu nekretninu obrađivali njegovi prednici u posjedovanju i to o tac svjedoka L (koji je umro 1993. godine), ujak ŠT (brat tužiteljice), koji je umro prije oca svjedoka, ali i djed svjedoka po majci, MT. Svjedok nije nikada čuo za tuženike, te ih nije nikada niti upoznao, a naveo je da njega nije nitko, nikada ometao u korištenju i posjedovanju te nekretnine u razdoblju od punih 20 godina.

19. Tužiteljica je prilikom saslušanja u svojstvu stranke, potvrdila da je njezin sin točno kazivao o činjenicama koje je iznio, te je dodala kako je njezin djed MT, koji je bio otac tužiteljičinog oca koji se isto zvao MT, prvi koristio tu nekretninu i prvi stekao pravo na posjed tog zemljišta, a pretpostavlja da je kupio tu nekretninu od nekoga. Kako joj sjećanje seže na razdoblje od 1960. godine i kako se sjećala svog pokojnog djeda MT koji je još tada koristio tu predmetnu nekretninu (tužiteljica je rođena tijekom 1945. godine – opaska suca), tužiteljica je navela da je poslije njezinog djeda, tu nekretninu faktički koristio njezin otac, MT, a kako je on umro prije majke tužiteljice, PT, muž tužiteljice, L je koristio tu nekretninu nakon smrti oca tužiteljice i to zajedno sa sinom tužiteljice OT (koji je saslušan u ovoj parnici), sve dok ju isključivo sin tužiteljice, OT nije sam počeo faktički koristiti, nakon smrti svog oca i muža tužiteljice. Tužiteljica je navela kao je sigurna da je njezina majka, PT zadnjih par godina prije svoje smrti davala tu predmetnu nekretninu u zakup, navedenom Ć, a nakon smrti svoje majke, koju je tužiteljica isključivo naslijedila (na istinitost te tvrdnje upućuje rješenje o nasljeđivanju sa lista 7-8 spisa), tužiteljica je osobno, dugi niz godina, sve do danas davala tu nekretninu u zakup, Ć, no u vezi tog pravnog posla nisu sklopili poseban pisani ugovor o zakupu, već su usmeno dogovorili zakup, temeljem kojeg usmenog dogovora, Ć tužiteljici plaća novčanu naknadu za korištenje predmetne nekretnine.

20. Iskazi svih saslušanih osoba su prihvaćeni kao istiniti jer za suprotno utvrđenje nije bilo opravdanog razloga, ali niti nekog dokaza.

21. Vodeći računa o činjenici da je zemljišnoknjižnim suvlasnicima predmetne nekretnine nepoznato prebivalište i boravište, te da ih nitko nije upoznao od saslušanih osoba u ovoj parnici, niti je čuo za njih, ali da iz u bitnom suglasnih iskaza saslušanih osoba proizlazi da se predmetna nekretnina nalazi u kontinuiranom i nesmetanom posjedu članova obitelji O (roditelja tužiteljice) i OT (tužiteljice), koji seže svakako barem od 1972. godine, na što upućuje navedeno katastarsko Uvjerenje od 27. svibnja 2024. godine, pored iskaza saslušanih osoba , od koje 1972. godine su predmetnu nekretninu koristili pravni prednici tužiteljice (njezin pokojni suprug, te njezin pokojni otac i majka, a prije njih i djed tužiteljice), a potom ju nakon smrti svih navedenih prednika, odnosno svoje majka, kao njezina zakonska nasljednica, koristi posredno tužiteljica i to posredstvom svog sina OT i osobe koja se preziva Ć, kojoj daje u zakup tu nekretninu, sud utvrđuje da je tužiteljica u trenutku smrti svoje majke postala izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine u smislu Zakona o nasljeđivanju, ali i čl. 159. i čl. 160. st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

22. Kako je majka tužiteljice PT, kao jedan od ovlaštenika prava na posjed u vezi predmetne nekretnine, do kojeg prava na posjed je došla nasljeđivanjem svojih prednika u posjedovanju, umrla **.**.2007. u kojem trenutku smrti je i sama bila izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine po utvrđenju ovoga suda, kao očito savjestan ili pošten posjednik i to u smislu čl. 159. i čl. 160. st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, tužiteljica je na dan smrti svoje majke, dakle, 17. svibnja 2007. godine, postala izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine u smislu Zakona o nasljeđivanju (jer u trenutku smrti ostaviteljice PT, njezina imovina, pa tako i izvanknjižno pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini je prešlo na tužiteljicu, kao njezinu nasljednicu u smislu Zakona o nasljeđivanju), kao savjestan i pošten, samo posredni, posjednik te nekretnine jer su muškarci očito nastavili obrađivali tu nekretninu, kao neposredni posjednici i to počevši od sada pokojnog muža tužiteljice, pa sina tužiteljice i navedenog Ć.

23. Na temelju činjenice što u ovoj parnici nije bilo dokazano na koji je to način sada pokojni djed tužiteljice MT, prije više od 50 godina, stekao pravo na posjed i uopće počeo koristiti predmetnu nekretninu, nije bilo moguće u ovom slučaju tret irati djeda tužiteljice ili bilo kojeg drugog prednika tužiteljice, pa tako niti tužiteljicu, kao savjesnog, istinitog i zakonitog posjednika (kvalificiranog posjednika), već su svakako majka tužiteljice (također, kao posredni posjednik predmetne nekretnine), koja je bila pravni prednik tužiteljice u posjedovanju, a koju je tužiteljica naslijedila i tužiteljica mogli biti tretirani kao savjesni ili pošteni posjednici, koji su naslijedili svoje pravne prednike u posjedovanju jer se poštenje posjeda presumira u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tuženici posredstvom privremenog zastupnika, na kojima je bio teret dokaza u suprotno, nisu dokazali u ovo j parnici da tužiteljica ili njezina majka ne bi bili savjesni ili pošteni posjednici predmetne nekretnine.

24. Imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica postala izvanknjižni vlasnik predmetne nekretnine dosjelošću (nakon što je naslijedila svoju pokojnu majku), te da je dakle na temelju Zakona, postala vlasnica predmetne nekretnine, tužiteljica je u smislu čl. 129. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, postala vlasnica te nekretnine po ispunjenu zakonskih uvjeta za stjecanje te nekretnine dosjelošću, a to je bilo upravo na dan smrti majke tužiteljice i u tom kontekstu uknjižba prava vlasništva na ime tužiteljice u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, na predmetnoj nekretnini nema, niti može imati konstitutivni značaj, već samo deklaratorni.

25. Ta okolnost upućuje na zaključak da tuženici nemaju što priznavati tužiteljici njezino pravo vlasništva u nekakvom zatraženom roku od 15 dana jer priznali oni to tužiteljici ili ne u navedenom roku, tužiteljica je odavno već vlasnica predmetne nekretnine, pa će se po provođenju ove presude u zemljišnoj knjizi, moći deklarirati prema svim trećim osobama tužiteljičino pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

26. U drugu ruku, tuženici su dužni samo trpjeti upis uknjižbe prava vlasništva na ime tužiteljice u zemljišnoj knjizi, odnosno istovremeno brisanje upisa uknjižbe prava vlasništva na svoje ime, pa je zbog toga usvojen samo dio istaknutog tužbenog zahtjeva tužiteljice, na način naveden u točci I., izreke ove odluke.

27. Kao neosnovan je u ovom slučaju odbijen samo nebitan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice, a o čemu je odlučeno u točci II., izreke ove presude.

28. Kako tužiteljica nije potraživala naknadu parničnih troškova, a privremeni zastupnik tuženika jest, valjalo je udovoljiti osnovanom zahtjevu privremenog zastupnika u pogledu naknade parničnih troškova, koji zahtjev privremenog zastupnika je za sada usvojen do iznosa od 550,00 Eura.

29. Naime, privremeni zastupnik tuženika je troškovnikom od 18. prosinca 2025. godine, potraživao naknadu parničnih troškova u ukupnom iznosu od 612,50 Eura.

30. Međutim, za sada mu je priznat iznos od 110,00 Eura za svaku od ukupno 4 radnje u smislu važeće Odvjetničke tarife (vodeći računa o činjenici da je u ovoj parnici zastupao dva tuženika, te da je stoga imao pravo na 10%, povećani iznos naknade i nagrade za svaku pravnu radnju) i to za sastav podneska kojim je dostavio odgovor na tužbu, te za zastupanja tuženika na održanom uviđaju dana 14. listopada 2025. godine, ali i na ročištima održanim dana 07. veljače i 18. prosinca 2025. godine. Na taj opravdani trošak od 440,00 Eura, je još valjalo priznati privremenom zastupniku tuženika, zatraženi porez na dodanu vrijednost od 110,00 Eura, što daje ukupan opravdan trošak privremenog zastupnika u iznosu od 550,00 Eura.

31. Privremeni zastupnik navedenih tuženika, kojeg je sud imenovao u ovoj parnici, ima pravo u ovakvim slučajevima potraživati naknadu parničnih troškova za svoj rad u cijelosti prema vrijednosti predmeta spora i Odvjetničkoj tarifi, sukladno objavljenom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a ne kako se to ranije u praks i sudova određivalo u smislu čl. 264.st.2. Obiteljskog zakona (N.N.br.103/15, 98/19, 47/20, 49/23), a u vezi čl. 3. st. 2. Pravilnika o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika (N.N. br. 5/14), temeljem koje odredbe se naknada za obavljanje pravnih radnji privremenog zastupnika u osobi odvjetnika, određivala u iznosu od 50% nagrade za rad, koja bi mu pripadala u smislu Odvjetničke tarife.

32. Kako je sin tužiteljice, već platio na žiro račun ovoga suda, iznos od 312,50 Eura predujma, na zahtjev suda, tijekom ovog postupka, upravo za podmirenje pretpostavljenih troškova navedenog privremenog zastupnika tuženika, sud je naložio računovodstvu suda da taj iznos od 312,50 Eura, isplati odvjetniku Hrvoju Čačiću, a preostalu razliku je tužiteljica obvezana sama isplatiti navedenom privremenom zastupniku tuženika.

33. Ovom odlukom nije odlučeno o preostalom zahtjevu privremenog zastupnika tuženika u vezi naknade troška za zastupanje tuženika na ročištu na kojem će biti objavljena presuda i pripadajućeg poreza na taj trošak u ukupnom iznosu od 62,50 Eura, obzirom da je u vrijeme izrade ove odluke, buduća neizvjesna činjenica hoće li se uopće na tom ročištu za objavu presude, pojaviti navedeni privremeni zastupnik tuženika, pa će se tek nakon održavanja tog ročišta, posebnim rješenjem odlučiti i o tom zahtjevu navedenog zastupnika, ukoliko za usvajanje istog bude bio ispunjen zakonski uvjet.

U Bjelovaru, 02. veljače 2026. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 03. veljače 2026. godine, a putem ovoga suda.