REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIK

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. Povrv-57/2024-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sucu tog suda Anki Muhoberac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja GRAD KORČULA, OIB 92770362982, Trg Antuna i Stjepana Radića 1, 20260 Korčula, zastupan po punomoćnici Nadi Ogresta odvjetnici u Dubrovniku protiv tuženika LEDA d.o.o. za brodogradnju, trgovinu i turizam, OIB 19131454393, Dubrovačka cesta 20, 20260 Korčula, zastupan po punomoćniku Anti Dragičeviću odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja osporene tražbine na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 30. listopada 2025. godine u nazočnosti punomoćnice tužitelja Nada Ogresta odvjetnica u Dubrovniku i zamjenika punomoćnika tuženika Nikola Ficović odvjetnik u Dubrovniku, dana 2. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se osnovanom tražbina tužitelja GRAD KORČULA, Trg Antuna i Stjepana Radića 1, 20260 Korčula, OIB: 92770362982 kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 17.727,19 EUR (133.565,54 HRK) u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom LEDA d.o.o. za brodogradnju, trgovinu i turizam u stečaju, Dubrovačka cesta 20, 20260 Korčula, OIB: 19131454393 koji stečajni postupak se vodi pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku pod posl. br. St-46/2020.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se traži utvrditi osnovanom tražbina tužitelja GRAD KORČULA, Trg Antuna i Stjepana Radića 1, 20260 Korčula, OIB: 92770362982 kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 102.289,16 EUR (770.697,69 HRK) u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom LEDA d.o.o. za brodogradnju, trgovinu i turizam u stečaju, Dubrovačka cesta 20, 20260 Korčula, OIB: 19131454393 koji stečajni postupak se vodi pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku pod posl. br. St-46/2020.

III. Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u visini od 5.568,22 EUR dok se tuženik odbija po istoj osnovi u visini od 7.227,36 EUR.

O b r a z l o ž e n j e

1.Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivna Kaliman iz [adresa] posl.br. Ovrv-113/2019 od 25. rujna 2019. godine obvezan je tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od 338.547,96 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka kako je to specificirano u navedenom rješenju o ovrsi.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je tada kao ovršenik, pravodobno izjavio prigovor navodeći, u bitnom, kako osporava potraživanje po osnovu i visini, da isto nema zavedeno u svojim poslovnim knjigama, te da isto nije utemeljeno na zakonskim propisima.

3. Rješenjem Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli posl. br. Povrv-291/2019 od 18. listopada 2019. godine stavljeno je izvan snage predmetno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su provedene radnje sukladno čl. 57. i 58. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, dalje OZ-a), te je određeno da će se postupak nastaviti voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj tijekom postupka, do zaključenja prethodnog postupka navodi (podnesak tužitelja zaprimljen u predmetni spis 24. prosinca 2019 – l.s. 11-13) da isti svoje potraživanje temelji na Zakonu o komunalnom gospodarstvu, Odluci o komunalnoj naknadi Grada [adresa], te Odluci o određivanju vrijednosti obračunske jedinice-boda za obračun visine komunalne naknade i to za korištenje od strane tuženika koji obavlja gospodarsku djelatnost na području Grada Korčule i koristi određene prostore i to prostor označen kao prostor 5110 (druga zona, površine 6883 m2, koeficijenta namjene 5 i vrijednosti boda 0,35 kn što mjesečno da iznosi 10.238,46 kn) i prostor označen kao prostor 5111 (druga zona, površine 45.792 m2, koeficijenta namjene 0,50 i vrijednosti boda 0,35 kn mjesečno što mjesečno da iznosi 6.811,56 kn). Nadalje navodi da je rješenja kojim je utvrđena komunalna naknada tuženik zaprimio 25. travanja 2012. godine i na ista da nisu izjavljene žalbe čime da su postala pravomoćna i ovršna, a da se radi o rješenjima Jedinstvenog upravnog odjela Grada Korčule Klasa:UP/I-363-03/12-04/238 od 30.3.20112 i Klasa: UP/I-363-03/12-04/415 od 30.3.2012. i to Odluci o komunalnoj naknadi Grada [adresa] i Odluci o određivanju vrijednosti obračunske jedinice boda. Nadalje navodi da su Hrvatske vode Vodnogospodarski odjel za slivove južnog Jadrana, Vodnogospodarska ispostava za mali sliv "Neretva – Korčula" Opuzen donijela

Rješenje Klasa: Up/I-325-08/18-08/151324, Urbroj: 374-3407-18-1 od 7.12.2018. kojim da je tuženiku utvrđen mjesečni iznos naknade za uređenje voda od 1.376,60 kn za poslovni prostor površine 6883 m2, te Rješenje Klasa:

Up/I-325-08/18-08/151633, Urbroj: 374-3407-18-1 od 7.12.2018. kojim da je tuženiku utvrđen mjesečni iznos naknade za uređenje voda od 4.579,20 kn za poslovni prostor površine 45792 m2. Nadalje navodi da tuženik koristi navedene prostore kao koncesionar i u obvezi Vladi RH kao davatelju koncesije plaćati koncesijsku naknadu za korištenje općeg dobra, a istovremeno kao korisnik tog koncesijskog područja dužan plaćati i komunalnu naknadu Gradu Korčuli pozivajući se na praksu Upravnog suda Us-2700/2000 od 5.5.2004.

5. Podneskom tužitelja zaprimljenom u predmetni spis 8. siječnja 2020. isti specificira svoje tužbeno traženje u odnosu na trošak ovrhe.

6. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. Povrv-33/2020 od 24. srpnja 2020. godine utvrđen je prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari jer je nad tuženikom otvoren stečajni postupak.

7. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. Povrv-150/2020 od 11. studenog 2020. godine nastavljen je prekinuti postupak.

8. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. Povrv-150/2020 od 12. studenog 2020. godine utvrđen je prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari jer je nad tuženikom otvoren stečajni postupak.

9. Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. Povrv-104/2023 od 6. travnja 2023. godine nastavljen je prekinuti postupak.

10. Podneskom tužitelja zaprimljenom u predmetni spis 7. travnja 2023. isti navodi da je prijavio tražbinu u stečajnom postupku otvorenom nad tuženikom, te da je stečajni upravitelj prijavljenu tražbinu osporio što da proizlazi iz rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku Posl.br.7. St. 46/2020 od 17. veljače 2021. godine, kojim su utvrđene i osporene tražbine u stečajnom postupku nad stečajnim dužnikom Leda d.o.o. Grad Korčula da je u otvorenom roku izjavio žalbu.

11. Podneskom tužitelja zaprimljenom u predmetni spis 19. travnja 2023. godine isti uređuje tužbeni zahtjev koji sada glasi na utvrđenje osnovanosti tražbine tužitelja kao tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 904.263,23 kn/120.016,35 eur.

12. Tuženik tijekom postupka do zaključenja prethodnog postupka, osim navoda iz prigovora da utuženo potraživanje osporava po osnovi i visini, te da isto nema zavedeno u svojim poslovnim knjigama navodi i da (podnesak tužitelja zaprimljen u predmetni spis 12. lipnja 2024.) tužbeni zahtjev koji je postojao u trenutku osporavanja tražbine nije istovjetan tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 19. travnja 2024. godine, odnosno da u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nije bio već pokrenut parnični postupak o tražbini u iznosu od 904.263,23 kn/120.016,35 EUR već za iznos od 338.547,56 kn/44. 932,98 EUR. Stoga tuženik pojašnjava da dopuštenje za takvu tužbu predstavlja već pokrenuti parnični postupak o tražbini u vrijeme otvaranja stečajnog postupka, a što da je u ovom sporu samo za iznos od 338.547,96 kuna /44.933,04 EUR. Dakle tuženik navodi da u preostalom iznosu utvrđenja tražbine preko iznosa od prvotno utuženih 338.547,96 kuna /44.933,04 EUR tužba nije dopuštena. U odnosu na pravnu osnovu iz platnog naloga iz Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Ivne Kaliman, Ovr-113/19 tuženik smatra kako ista ne spada u sudsku nadležnost. Ovršni postupak koji se vodi radi naplate komunalne naknade i naknade za uređenje voda da spada u upravni postupak i da je nadležno upravno tijelo. Tuženik smatra da u ovom postupku inicijalni zahtjev od 338.547,96 kuna /44.933,04 EUR sadržan u platnom nalogu iz Rješenja o ovrsi 13. Javnog bilježnika Ivne Kaliman, Ovr-113/19 je predmet upravnog postupka, te da ne spada u sudsku nadležnost. Stoga da tužbeni zahtjev valja odbaciti iz dva razloga, jedan da je inicijalno pogrešno upućen tužbeni zahtjev sudu, odnosno javnom bilježniku, a koji zahtjev da ne ide u rješavanje u sudsku nadležnost, a drugi razlog da je što za tražbinu (predmet zahtjeva za utvrđenje) u pretežitom dijelu nije bio već pokrenut parnični postupak o toj tražbini u vrijeme otvaranja stečajnog postupka.

14. Na prvom pripremnom ročištu održanom 27. lipnja 2024. godine stranke su upozorene da nove činjenice i nove dokaze mogu isticati odnosno predlagati do zaključenja prethodnog postupka, a sve s obzirom na odredbe ZPP koje su vrijedile u vrijeme započinjanja predmetnog postupka (čl. 299. st. 2. Zakona o parničnom postupku ''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Tužba u predmetnoj pravnoj stvari je podnesena 18.9.2019. Stoga, osnovom spomenute zakonske odredbe sud u dokaznom postupku nije uzeo u obzir isprave priložene spisu nakon zaključenja prethodnog postupka i to isprave na l.s. 197-219 (tuženik) kao i isprave na l.s.398-402 priložene spisu na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava - 30.10.2025 (tuženik), dok je isprave na l.s.140-143 (tužitelj) uzeo u obzir u dokaznom postupku jer su vremenski nastale nakon zaključenja prethodnog postupka čime tužitelju nije bilo moguće dostaviti ih ranije.

15. Na drugom pripremnom ročištu održanom 17. listopada 2024. godine zaključen je prethodni postupak i donesen plan upravljanja postupkom, te je do te faze postupka tužitelj predložio vještačenje po vještaku financijsko knjigovodstvene struke, te uvid u stečajni spis ovoga suda St-46/2020, a tuženik je predložio građevinsko vještačenje na okolnost stvarnog postojanja broja kvadrata odnosno površine koja bi bila temelj za određivanje komunalne naknade i naknade za uređenje voda, te predložio izvršiti uvid u ugovor o koncesiji.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje osnovanosti tražbine drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 120.016,35 EUR (904.263,23 kuna) u stečajnom postupku nad tuženikom koji stečajni postupak se vodi pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku pod posl. br. St-46/2020, a koja tražbina po svojoj osnovi predstavlja komunalnu naknadu za korištenje i naknadu za uređenje voda za korištenje od strane tuženika dva prostora i to prostora označenog kao prostor 5110 - druga zona, površine 6883 m2 i prostora označenog kao prostor 5111 - druga zona, površine 45.792 m2.

17. Tužiteljica je u ovom postupku tražila utvrditi osnovanom tražbinu u visini od 120.016,35 EUR (904.263,23 HRK) budući je istoj u stečajnom postupku nad tuženikom od prijavljene tražbine u visini od 1.004.526,22 kn stečajni upravitelj priznao 100.262,99 kn, a osporio 904.263,23 kn

18. Iz tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je tražio utvrditi osnovanom tražbinu drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 120.016,35 EUR (904.263,23 HRK) razvidno je da isti tužbenim zahtjevom nije tražio utvrditi tražbinu u visini od 100.262,99 kn za koju je Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. St- 46/2020 od 17. veljače 2021. godine (l.s. 123-131) utvrđeno da je istu priznao stečajni upravitelj (točka II/11), a tužitelj je svojim tužbenim traženjem tražio utvrditi u stečajnom postupku osporen iznos od 904.263,23 kn (točka IV).

19. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje: ZPP), ovaj sud je došao do uvjerenja kako je tužbeni zahtjev tužitelja u manjem dijelu osnovan.

20. Tužitelj kao stečajni vjerovnik je tužbenim zahtjevom zahtijevao utvrditi osnovanim njegovu tražbinu II. višeg isplatnog reda prema tuženiku kao stečajnom dužniku, po osnovi neplaćene komunalne i vodne naknade u vremenu počevši od 1.7.2016. pa do 1.7.2020. (neposredno pred otvaranje stečajnog postupka nad dužnikom LEDA d.o.o. za brodogradnju, trgovinu i turizam Korčula), u ukupnom iznosu od 120.016,35 EUR (904.263,23 HRK) u kojem iznosu je sadržana do 26.1.2018. obračunata zakonska zatezna kamata u visini od 11.735,98 kn označena stavkom "Obračunate kamate". Navedeno proizlazi iz Izvatka iz poslovnih knjiga na dan 16.12.2020. (l.s. 122) koja isprava je sastavni dio prijave tražbine tužitelja (118-120) iz kojeg proizlazi potraživanje vjerovnika (ovdje tužitelja) prema dužniku Leda d.d. "u stečaju" u ukupnom iznosu od 1.004.526,22 kn u spomenutom razdoblju i osnovama, kako je i prijavljeno u stečajnom postupku nad tuženikom kao dužnikom. Tužbenim zahtjevom tužitelj nije tražio utvrditi tražbinu u visini od 100.262,99 kn za koju je Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. St-46/2020 od 17. veljače 2021. godine (l.s. 123-131) utvrđeno da je istu priznao stečajni upravitelj (točka II/11).

21. Pravno relevantna činjenica u ovom postupku je da li, među strankama nesporna, činjenica da je tuženik obveznik plaćanja koncesijske naknade spram Vlade RH kao davatelja koncesije utječe na obvezu tuženika da isti kao obveznik komunalne naknade i naknade za uređenje voda za iste poslovne prostore plaća tužitelju Gradu Korčuli navedenu komunalnu naknadu za korištenje navedenih prostora i naknadu za uređenje voda.

22. Na pripremnom ročištu održanom 17. listopada 2024. godine na kojem je zaključen prethodni postupak i donesen plan upravljanja postupkom ovaj sud je odlučio da će se u svrhu utvrđenja spornih činjenica izvesti predloženi dokazi i to uvidom u stečajni spis St-46/2020, uvidom u ugovor o koncesiji dok se dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke, predložen od strane tuženika, neće izvoditi kao nepotreban.

23. Na istom ročištu sud je dopustio preinaku tužbe poduzete podneskom tužitelja zaprimljenog u predmetni spis 19. travnja 2023. godine radi svrsishodnosti rješavanja odnosa među strankama.

24. Nespornim među parničnim strankama je da je tuženik koristio navedene prostore kao koncesionar u obvezi Vladi RH kao davatelju koncesije plaćati koncesijsku naknadu za korištenje općeg dobra, ali je sporno da li je tuženik istovremeno kao korisnik tog koncesijskog područja dužan plaćati i komunalnu naknadu Gradu Korčuli ovdje tužitelju odnosno može li se utvrditi osnovanom takva tužiteljeva tražbina, te da li ista spada u sudsku nadležnost.

25. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu:

-Izvadak iz poslovnih knjiga na dan 16. rujna 2019. (list spisa 6 i 30) iz kojeg proizlazi u poslovnim knjigama tužitelja upisana tražbina spram tuženika u visini od utuženih 338.547,96 kn osnovom komunalne naknade i vodne naknade za razdoblje od 1. siječnja 2018. do zaključno s 1. lipnja 2019.

-Rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Grada Korčule Klasa: UP/I-363-03/12- 04/415 od 30.3.2012. (l.s. 14) s povratnicom iz kojeg proizlazi da se radi o Odluci o komunalnoj naknadi Grada Korčule, te Odluci o određivanju vrijednosti obračunske jedinice-boda za obračun visine komunalne naknade 0,35 kn/m2 korisne površine stambenog prostora i to za korištenje od strane tuženika prostora označenog kao prostor 5111 (druga zona, površine 45.792 m2, koeficijenta namjene 0,50 i vrijednosti boda 0,35 kn mjesečno što mjesečno iznosi 6.811,56 kn) dok iz poštanske povratnice na poleđini l.s. 14 proizlazi da je pravni prednik tuženika LEDA d.o.o., Korčula zaprimila odluku – rješenje broj 26402 dana 25.4.2012. međutim rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Grada Korčule Klasa: UP/I-363-03/12-04/415 od 30.3.2012. (l.s. 14) nosi brojčanu oznaku 26579, a ne 26402 koju brojčanu oznaku nosi rješenje na l.s 15 (Rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Grada Korčule Klasa:UP/I-363-03/12- 04/238 od 30.3.2012 o kojem se obrazlaže u nastavku),

-Rješenje Jedinstvenog upravnog odjela Grada Korčule Klasa:UP/I-363-03/12- 04/238 od 30.3.2012 (l.s. 15) s povratnicom, iz kojeg proizlazi da se radi o Odluci o komunalnoj naknadi Grada Korčule, te Odluci o određivanju vrijednosti obračunske jedinice-boda za obračun visine komunalne naknade 0,35 kn/m2 korisne površine stambenog prostora i to za korištenje od strane tuženika prostora označenog kao prostor 5110 (druga zona, površine 6.883 m2, koeficijenta namjene 5 i vrijednosti boda 0,35 kn što mjesečno iznosi 10.238,46 kn), dok iz poštanske povratnice na poleđini l.s. 15 proizlazi da je pravni prednik tuženika LEDA d.o.o., Korčula zaprimila navedenu odluku 25.4.2012.

26. Ovdje s napomenom da tuženik nije prigovarao da je prethodno spomenuta rješenja zaprimio 25. travnja 2012. godine.

- Odluka gradskog vijeća Grada Korčule o komunalnoj naknadi (l.s. 16-20) kojom odlukom je regulirano plaćanje komunalne naknade na području Grada Korčule,

- Odluka gradskog vijeća Grada Korčule o određivanju vrijednosti obračunske jedinice boda (l.s. 21) iz koje proizlazi da ista regulira i određuje elemente za izračun komunalne naknade u Gradu Korčuli,

- Rješenje Hrvatskih voda Vodnogospodarskog odjela za slivove južnog Jadrana, Vodnogospodarska ispostava za mali sliv "Neretva – Korčula" Opuzen Klasa: Up/I-325-08/18-08/151633, Urbroj: 374-3407-18-1 od 7.12.2018. kojim je tuženiku utvrđen iznos naknade za uređenje voda od 4.579,20 kn godišnje (ovdje s napomenom da tužitelj u tužbi netočno navodi da bi se radilo o mjesečnoj naknadi) za poslovni prostor površine 45792 m2 na adresi [adresa] (l.s. 22), dok iz poštanske povratnice na poleđini l.s. 22 proizlazi da je pravni prednik tuženika LEDA d.o.o., Korčula zaprimila navedenu odluku 20.12.2018.

- Rješenje Hrvatskih voda Vodnogospodarskog odjela za slivove južnog Jadrana, Vodnogospodarska ispostava za mali sliv "Neretva – Korčula" Opuzen Klasa: Up/I-325-08/18-08/151324, Urbroj: 374-3407-18-1 od 7.12.2018. kojim je tuženiku utvrđen mjesečni iznos naknade za uređenje voda od 1.376,60 kn mjesečno za poslovni prostor površine 6883 m2 na adresi [adresa] (l.s. 23), dok iz poštanske povratnice na poleđini l.s. 23 proizlazi da je pravni prednik tuženika LEDA d.o.o., Korčula zaprimila navedenu odluku 14.12.2018.

- Informacija o donošenju rješenja o komunalnoj naknadi Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja (l.s. 24),

- Kartica po dokumentu (l.s. 31-37) iz koje proizlazi naznaka da se radi o fakturama s datumima od 01.01.1990 do 8.1.2020. za komunalnu naknadu za objekte oznake 5110 i 5111 (l.s. 37) i obračunom kamata za komunalnu naknadu (l.s. 36) s konačnim saldom od 749.598,94 kn (nakon što se od dugovanja 2.404.090,56 kn odbilo potraživanje od 1.654.491,62 kn),

-Izvadak iz sudskog registra za tuženika (l.s. 43-45) iz kojeg proizlazi da je Trgovački sud u Dubrovniku rješenjem broj St-299/2019 od 7.2.2019. potvrdio predstečajni sporazum u predstečajnom postupku nad tuženikom, te se radi o razdoblju prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom budući je navedeni Izvadak od 17.1.2020. dok je stečajni postupak otvoren 1.7.2020. (Rješenje na l.s. 59-61),

- Rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. St-46/2020 od 1. srpnja 2020. godine (l.s. 59-61 i 66-68) iz kojeg proizlazi da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak,

-Izvadak iz sudskog registra za tuženika (l.s. 104-111) iz kojeg proizlazi da je nad tuženikom otvoren stečajni postupak, Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. St-46/2020 od 1. srpnja 2020. godine i nakon ukidnog rješenja Pž-3202/2020-2 od 22.7.2020. da je nad tuženikom opet Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. St-46/2020 od 9. studenog 2020. godine otvoren stečajni postupak,

- dopis tuženika od 16.12.2020. (l.s. 117) iz kojeg proizlazi da je poslan stečajnom upravitelju tuženika u prilogu propisanog obrasca za prijavu tražbina i iz kojeg proizlazi pojašnjenje tužitelja stečajnom upravitelju kako je u predmetnom sudskom postupku Grad Korčula kao tužitelj potraživala iznos od 338.547,96 kn uvećan za zakonske zatezne kamate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 4.687,60 kn, a kako tuženik nije podmirio svoje obveze prema tužitelju od 2017. godine, te ni prema predstečajnom sporazumu to da Grad Korčula prijavljuje nenamirenu dospjelu tražbinu u ukupnom iznosu od 1.004.526,22 kn,

- propisani obrazac za prijavu tražbina br 16.(l.s. 118-120, 154-155) iz kojeg proizlazi da je tužitelj stečajnom upravitelju prijavio tražbinu u ukupnom iznosu od 1.004.526,22 kn u prilogu s izvatkom iz poslovnih knjiga. Vjerovnik (tužitelj) da raspolaže s ovršnom ispravom za iznos od 286.465,68 kn,

- Izvadak iz poslovnih knjiga na dan 16.12.2020. (l.s. 121-122, 156-157, 294- 295) iz kojeg proizlazi potraživanje vjerovnika (ovdje tužitelja) prema dužniku Leda d.d. "u stečaju" u ukupnom iznosu od 1.004.526,22 kn. Također se zamjećuje da se u stavkama s datumom dokumenta od 1.1.2018. pa do 1.6.2019. nalaze potraživanja koja su u ovoj pravnoj stvari bila predmet Rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivna Kaliman iz Korčule posl.br. Ovrv-113/2019 od 25. rujna 2019. godine kojim je obvezan tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od 338.547,96 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

- Rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. St-46/2020 od 17. veljače 2021. godine (l.s. 123-131) iz kojeg proizlazi da je stečajni upravitelj priznao tražbinu tužitelja u visini od 100.262,99 kn (točka II/11), te osporio iznos od 904.263,23 kn (točka IV) s obrazloženjem razloga osporavanja radi sudskog spora u tijeku.

Žalba tužitelja (l.s. 130-133) iz koje proizlazi da se ovdje tužitelj žali na rješenje ovoga suda Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. St-46/2020 od 17. veljače 2021. godine, te navodi da je u vrijeme otvaranje stečajnog postupka već bio pokrenut parnični postupak za tražbinu na ime komunalne i vodne naknade za poslovne prostore u kojima tuženik obavlja svoju gospodarsku djelatnost, uvećan za iznos troška ovršnog postupka u iznosu od 4.687,60 kn. Da za priznatu tražbinu od 100.262,99 kn postoji ovršna isprava iz pravomoćnog predstečajnog sporazuma St-299/2019 od 7. veljače 2019. godine. Nadalje navodi da se iznos od 240.312,96 odnosi na komunalnu i vodnu naknadu za period od 1.9.2019. do 1.7.2020. godine i isti da nije obuhvaćen sudskim postupcima u tijeku. Nadalje da se iznos od 127.463,64 kn odnosi na period od 1.7.-31.12.2020. godine, te da će stečajni dužnik istoga podmiriti kao obvezu stečajne mase,

-Rješenje VTS RH posl.br. Pž-904/2023-3 od 22. ožujka 2023. godine (l.s.140- 143) iz kojeg proizlazi da je odbijena kao neosnovana žalba stečajnog vjerovnika, ovdje tužitelja i potvrđeno rješenje ovoga suda Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. St-46/2020 od 17. veljače 2021. godine,

-Ugovor o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja pomorskog dobra luke posebne namjene-brodogradilišne luke na dijelu k. o. [katastarska općina], Korčula (l.s.171-191) s grafičkom podlogom - snimci stvarnog stanja kao sastavnog dijela ovog Ugovora (l.s.179-190), te bjanko mjenice u prilogu (l.s.188) iz kojeg proizlazi da je sklopljen između vlade RH kao davatelja koncesije i društva LEDA d.o.o., Dominče, Korčula kao ovlaštenika koncesije,

-Dodatak broj 1 Ugovoru o koncesiji na pomorskom dobru u svrhu gospodarskog korištenja pomorskog dobra luke posebne namjene-brodogradilišne luke na dijelu k. o. [katastarska općina], Korčula (l.s.193-196) s grafičkom podlogom- snimci stvarnog stanja kao sastavnog dijela ovog Ugovora (l.s.179-190), te bjanko mjenice u prilogu (l.s.188) iz kojeg proizlazi da je sklopljen između vlade RH kao davatelja koncesije i društva LEDA d.o.o., Dominče, Korčula kao ovlaštenika koncesije,

27. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u stečajni spis ovoga suda St- 46/2020 iz istoga preslikao isprave, nakon što je preslike sravnio s izvornikom, a sve na ročištu glavne rasprave održanom 5. prosinca 2024., navedene isprave sud je pročitao i pregledao (l.s.226-355). Čitanjem i pregledanjem navedenih isprava utvrđeno je i to; Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. St- 46/2020-37 od 9. studenog 2020. godine (l.s.244-245), te Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku posl. br. St-332/2018-25 od 25. rujna 2018. godine (l.s.281-288) da je u predstečajnom postupku nad dužnikom Leda d.o.o., Korčula utvrđena tražbina vjerovnika Grad Korčula za iznos od 286.465,68 kn (I/22); Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. St-299/2019 od 7. veljače 2019. godine (l.s.289-393) od strane vjerovnika u predstečajnom postupku nad dužnikom Leda d.o.o., Korčula prihvaćen je izmijenjeni plan restruktuiranja i potvrđen predstečajni sporazum kojim se Gradu Korčula od ukupnog iznosa utvrđene tražbine od 286.465,68 kn ima od strane dužnika otplatiti iznos od 100.262,99 kn jer da je taj vjerovnik otpustio dužniku dio utvrđene tražbine u visini od 186.202,69 kn; Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku posl. br. St-332/2018-25 od 25. rujna 2018. godine (l.s.281-288) da je u predstečajnom postupku nad dužnikom Leda d.o.o., Korčula utvrđena tražbina vjerovnika Grad Korčula za iznos od 286.465,68 kn (točkom I/22); Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. St-46/2020 od 5. listopada 2019. godine (l.s.347-352) od strane vjerovnika u stečajnom postupku nad dužnikom Leda d.o.o., Korčula prihvaćen i potvrđen stečajni plan kojim se Gradu Korčula ima isplatiti iznos od 10.026,10 kn/1.330,69 eur (prikazano kao 10% tražbine); Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. St-46/2020 -146 od 19. siječnja 2024. godine (l.s.354-355) da je iz razloga pravomoćnosti stečajnog plana stečajni postupak nad dužnikom Leda d.o.o., Korčula zaključen.

28. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku ovog suda za knjigovodstvo i financije. Za vještačenje je određen sudski vještak ovog suda IVANKA RRIF d.o.o., Dubrovnik.

29. Vještak je u svom nalazu i mišljenu (l.s. 367-371) utvrdio da prvotno utuženo razdoblje iz prijedloga za ovrhu nije zastarjelo. Prijavljena tražbina u stečajnom postupku u iznosu od 100.262,99 kn da je priznata bez navođenja na što se odnosi već da je navedeno da se tražbina u iznosu od 904.263,23 kn osporova radi vođenja parnice bez navođenja što se osporava. Nadalje vještak navodi da obračun kamata na iznos od 11.735,98 kn naveden na kartici tužitelja nije dostavljen da bi bilo vidljivo na koji iznos je kamata obračunata i po kojoj kamatnoj stopi. Vještak u svom dopunskom vještvu navodi da se ne može utvrditi da li je tužitelj uvrstio zakonsku zateznu kamatu u osporeni iznos od 904.263,23 kuna jer da kod osporavanja nije navedeno koji iznosi se osporavaju.

30. Na ročištu glavne rasprave održanom 30. listopada 2025. usmeno izlažući o vještvu vještak je pojasnio da su iznosi iskazani u tablici koja je u prilogu osnovnog vještva na (l.s. 369-370) iskazani u valuti "kuna" budući su takvi podaci bili u spisu i u prijavi tražbina. Pojašnjava da je u tablici koja je u prilogu osnovnog vještva na (l.s. 369-370) obuhvaćeno razdoblje i od 1.7.2016. do 26.1.2018., a u tablici pod brojem 12. da je iznos 11.735,98 kuna koji predstavlja obračun kamata naveden na kartici tužitelja, ali je u svom osnovnom vještu navela da takav obračun vještaku nije dostavljen da bi bilo vidljivo na koji iznos je kamata obračunata i po kojoj kamatnoj stopi.

31. Vezano za zastaru utužene tražbine vještak je odgovorio da u tablici koja je u prilogu osnovnog vještva na (l.s. 369-370) od 1.1.2018. pa nadalje nije ništa zastarjelo.

32. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem stečajnog upravitelja odnosno saslušanjem parničnih stranaka predložen od strane tužitelja kao nepotreban u okolnostima kada su za donošenje meritorne odluke bile dovoljne isprave u spisu.

33. Sud je odlučivao na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti, te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 57/13, 48/13,89/14 dalje: ZPP-a).

34. Prigovor tuženika da tužbeni zahtjev koji je postojao u trenutku osporavanja tražbine nije istovjetan tužbenom zahtjevu iz podneska tužitelja od 19. travnja 2024. godine, odnosno da u vrijeme otvaranja stečajnog postupka nije bio već pokrenut parnični postupak o tražbini u iznosu od 904.263,23 kn/120.016,35 EUR već za iznos od 338.547,56 kn/44. 932,98 EUR pa da da u preostalom iznosu utvrđenja tražbine preko iznosa od prvotno utuženih 338.547,96 kuna /44.933,04 EUR tužba nije dopuštena. Takav prigovor tuženika nije osnovan. U smislu odredbe čl. 266. SZ stečajni vjerovnik čija je tražbina osporena (kad ne postoji ovršna isprava) upućuje se u parnicu radi utvrđenja osporene tražbine.

35. U smislu odredbe čl. 269. SZ koji regulira nastavljanje postojećih parnica koje su bile pokrenute prije otvaranja stečajnog postupka ako vjerovnik kojem je tražbina osporena ne predloži (pravodobno) nastavak smatra se da je odustao od prava na vođenje parnice.

36. Procesno pitanje koje proizlazi iz prigovora tuženika da li je tužitelj mogao povećati tužbeni zahtjev ponad prvotno utuženog na utvrđenje tražbine u većem iznosu proizlazi dopuštenim osnovom odredbe 190.. st.1. i 2. i 191. st.1. ZPP koja regulira dopuštenost preinake tužbe, a koja zakonska odredba se supsidijarno primjenjuje osnovom čl. 10. SZ u smislu koje se na stečajni postupak odgovarajuće primjenjuju pravila parničnoga postupka u postupku pred trgovačkim sudovima.

37. Iz Rješenja Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. St-299/2019 od 7. veljače 2019. godine (l.s.289-393) proizlazi da su u predstečajnom postupku koji se vodio nad dužnikom Leda d.o.o., Korčula vjerovnici prihvatili izmijenjeni plan restruktuiranja i da je potvrđen predstečajni sporazum kojim se Gradu Korčula od ukupnog iznosa utvrđene tražbine od 286.465,68 kn ima od strane dužnika isplatiti iznos od 100.262,99 kn jer da je taj vjerovnik otpustio dužniku dio utvrđene tražbine u visini od 186.202,69 kn.

38. Iz Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 16.12.2020 (l.s. 122) proizlazi potraživanje vjerovnika (ovdje tužitelja) prema dužniku Leda d.d. "u stečaju" u ukupnom iznosu od 1.004.526,22 kn i to u stavkama s datumom dokumenta od 1.7.2016. pa do 1.7.2020.

39. Tražbine iz Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 16.12.2020 (l.s. 122) i to u stavkama s datumom dokumenta od 1.7.2016. pa do 1.10.2017. predstavljaju potraživanja tužiteljice u visini od 286.465,68 kn (toliko iznosi zbroj navedenih stavki) koja tražbina tužiteljice prema tuženiku je utvrđena Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku posl. br. St- 332/2018-25 od 25. rujna 2018. godine (l.s.281-288) u predstečajnom postupku nad dužnikom Leda d.o.o., Korčula.

40. Također iz Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 16.12.2020 (l.s. 122) proizlazi da se u stavkama s datumom dokumenta od 1.1.2018. pa do 1.6.2019. nalaze potraživanja koja su u ovoj pravnoj stvari bila predmet Rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivna Kaliman iz Korčule posl.br. Ovrv-113/2019 od 25. rujna 2019. godine kojim je obvezan tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od 338.547,96 kuna.

41. Budući je Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku posl. br. St-332/2018-25 od 25. rujna 2018. godine (l.s.281-288) u predstečajnom postupku nad dužnikom Leda d.o.o., Korčula utvrđena tražbina vjerovnika Grad Korčula za iznos od 286.465,68 kn (točka I/22) to potvrđuje da se radi o tražbini tužiteljice nastale u vremenu prije donošenja Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivna Kaliman iz Korčule posl.br. Ovrv-113/2019 od 25. rujna 2019. godine kojim je obvezan tuženik tada kao ovršenik, platiti tužitelju tada kao ovrhovoditelju, iznos od 338.547,96 kuna. Stoga, ako iz Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 16.12.2020 (l.s. 122) proizlazi da se u stavkama s datumom dokumenta od 1.1.2018. pa zaključno s 1.6.2019. nalaze potraživanja koja su u ovoj pravnoj stvari bila predmet Rješenja o ovrsi donesenog na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivna Kaliman iz Korčule posl.br. Ovrv-113/2019 od 25. rujna 2019. godine onda tražbine iz Izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 16.12.2020 (l.s. 122) i to u stavkama s datumom dokumenta od 1.7.2016. pa do 1.10.2017. predstavljaju potraživanja tužiteljice u visini od 286.465,68 kn (a toliko iznosi i zbroj navedenih stavki) koja tražbina tužiteljice prema tuženiku je utvrđena Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku posl. br. St-332/2018-25 od 25. rujna 2018. godine (l.s.281-288) u predstečajnom postupku nad dužnikom Leda d.o.o., Korčula.

42. Preostalo evidentirane tražbine iz Izvatka iz poslovnih knjiga tužiteljice na dan 16.12.2020 (l.s. 122) u stavkama s datumom dokumenta od 1.9.2019. pa do 1.7.2020. predstavljaju potraživanje tužiteljice prema tuženiku osnovom komunalne i vodne naknade u razdoblju nastalom nakon donošenja Rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Ivna Kaliman iz Korčule posl.br. Ovrv-113/2019 od 25. rujna 2019. godine (prvotno utuženi iznos od 338.547,96 kuna), a prije otvaranja stečajnog postupka nad tuženikom dana 1. srpnja 2020. (Rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku posl. br. St-46/2020).

43. Sva prethodno navedena potraživanja tužiteljice prema dužniku Leda d.d. "u stečaju" proizlaze iz Izvatka iz poslovnih knjiga tužiteljice na dan 16.12.2020 (l.s. 122) iskazana u ukupnom iznosu od 1.004.526,22 kn koji izvadak iz poslovnih knjiga tužiteljice na dan 16.12.2020 predstavlja sastavni dio prijave tražbine tužiteljice u stečajnom postupku nad tuženikom priložena propisanom obrascu za prijavu tražbine na l.s. 118-120, 154-155.

44. Budući tužiteljici nije isplaćena tražbina iz prihvaćenog izmijenjenog plana restruktuiranja kojim je potvrđen predstečajni sporazum kojim se Gradu Korčula od ukupnog iznosa utvrđene tražbine od 286.465,68 kn ima od strane dužnika otplatiti iznos od 100.262,99 kn jer da je taj vjerovnik otpustio dužniku dio utvrđene tražbine u visini od 186.202,69 kn, to tužiteljica ima pravo u stečajnom postupku prijaviti, a u ovom parničnom postupku tražiti utvrditi osnovanom i dio tražbine iz predstečajnog postupka koji se vodio nad tuženikom u kojem je tužitelj pristao na otpuštanje duga dužniku u visini od 186.202,69 kn od priznatih u tom postupku 286.465,68 kn.

45. Navedeni iznos od priznatih u tom predstečajnom postupku 286.465,68 kn (unutar kojeg je iznos od 186.202,69 kn kojeg je tužitelj otpustio dužniku u postupku predstečajne nagodbe) tužitelj je ponovno prijavio u stečajnom postupku. Navedeno proizlazi iz Izvadka iz poslovnih knjiga na dan 16.12.2020. (l.s. 122) iz kojeg proizlazi potraživanje vjerovnika (ovdje tužitelja) prema dužniku Leda d.d. "u stečaju" u ukupnom iznosu od 1.004.526,22 kn. Dakle, tužitelj je u stečajnom postupku prijavio ukupan iznos od 286.465,68 kn (unutar kojeg je iznos od 186.202,69 kn kojeg je tužitelj otpustio dužniku u postupku predstečajne nagodbe kao i iznos od 100.262,99 kn koji je tužitelju priznat u postupku predstečajne nagodbe i za koji iznos ima ovršnu ispravu pravomoćni prihvaćen izmijenjeni plan restruktuiranja i potvrđen predstečajni sporazum.

46. Iz pročitanih i pregledanih isprava i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tužbeno traženje tužitelja u manjem dijelu osnovano.

47. Vezano za zastaru utužene tražbine sud ne prihvaća utvrđenje vještaka da prvotno utvrđeno razdoblje iz prijedloga za ovrhu nije zastarjelo odnosno da od 1.1.2018. pa nadalje nije ništa zastarjelo, a kako navodi u tablici koja je u prilogu osnovnog vještva na (l.s. 369-370).

48. Odredbom čl. 90 .- 92. OPZ-a („Narodne novine“ broj: 127/00, 86/01 i 150/02; dalje: OPZ/00) i čl. 94. - 96. OPZ-a („Narodne novine“ broj 147/08 i 18/11; dalje: OPZ/08) pravo upravnog tijela na utvrđivanje porezne obveze i pripadajućeg davanja, pokretanje postupka radi naplate poreza i troškova, zastarijeva za tri godine, računajući od dana kada je zastara počela teći, a st. 4. tog čl. propisano je da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe.

49. Odredbom čl. 92. OPZ/00 i čl. 96. OPZ/08 propisan je apsolutni rok zastare prava na utvrđivanje i naplatu poreza i sporednih davanja, a koji rok iznosi šest godina, računajući od dana kada je zastara počela prvi puta teći.

50. Apsolutna zastara ima za posljedicu da se neko pravo uz prigovor zastare ne može naplatiti prisilno. Nakon što je istekao i posljednji dan roka od šest godina, tužitelj nema zakonske osnove za naplatu komunalne naknade koju u tom vremenu, uz primjenu svih dopuštenih mjera nije uspio naplatiti, jer protekom tog roka nastupa zastara samog prava iz porezno-dužničkog odnosa.

51. Sporno pitanje u ovom predmetu je jesu li radnje tužitelja; pokretanje ovršnog postupka, predaja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka – uzrokovale prekid tijeka zastare te da li se, u odnosu na zastaru, primjenjuje odredba OPZ-a (čl. 90 .- 92.; 94. - 96.) ili odredba Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01; dalje: ZOO/91) odredba čl. 379. odnosno čl. 233. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO/05).

52. U odnosu na tuženikov prigovor zastare tražbine komunalne i vodne naknade dospjelih tražbina;

53. Budući zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe potrebno je istaknuti da je tuženik oba rješenja o komunalnoj naknadi, nesporno, zaprimio 25.4.2012. kako tužitelj navodi u tužbi dok je odluke o vodnoj naknadi zaprimio 20.12.2018. (l.s. 22) i 14.12.2018. (l.s. 23), što također nije osporavano tijekom postupka.

54. Iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je u odnosu na tužiteljevu tražbinu prijavljenu s osnova glavnice komunalne i vodne naknade takva tražbina tužitelja zastarjela u razdoblju od donošenja ove presude 2.1.2026. pa unazad šest godina koliko iznosi rok za apsolutnu zastaru. Stoga je zastarjela svaka tražbina iz Izvatka iz poslovnih knjiga na l.s. 122) u razdoblju od prve tražbine (od 1.7.2016.) do 2.1.2020. što obuhvaća i tražbinu iz Izvatka iz poslovnih knjiga na l.s. 122 dospjelu na dan 16.12.2019. Ovakvom utvrđenju suda nije u skladu nalaz i mišljenje vještaka u dijelu koji se odnosi na zastaru tražbine pa taj dio vještva nije ni korišten kod donošenja ove presude.

55. Sve preostale tražbine u Izvatku iz poslovnih knjiga na dan 16.12.2020 na l.s. 122 nakon prethodno navedenih tražbina obuhvaćenih zastarom, a radi se o tražbinama s datumom dokumenta od 1.6.2020. do zaključno s tražbinom datuma dokumenta od 1.7.2020. nisu u zastari. Dakle, u zastari nisu tražbine s datumom dokumenta od 1.6.2020. na iznos od 70.206,60 kn, s datumom dokumenta od 1.6.2020 na iznos od 8.259,60 kn, s datumom dokumenta od 1.6.2020. na iznos od 46.707,84 kn, s datumom dokumenta od 1.6.2020. na iznos od 2.289,60 kn, s datumom dokumenta od 1.7.2020. na iznos od 70.206,60 kn, s datumom dokumenta od 1.7.2020 na iznos od 8.259,60 kn, s datumom dokumenta od 1.7.2020. na iznos od 46.707,84 kn, te s datumom dokumenta od 1.7.2020 na iznos od 2.289,60 kn što sveukupno iznosi 254.927,28 kn.

56. Kada se za razdoblje koje nije obuhvaćeno zastarom (od 1.6.2020. do zaključno s četvrtom stavkom istog datuma 1.7.2020. u Izvatku iz poslovnih knjiga na dan 16.12.2020 na l.s. 122 zbroje svi mjesečni iznosi komunalne naknade i to; temeljem Rješenja tužitelja o komunalnoj naknadi na l.s. 14 s mjesečnom naknadom od 6.811,56 kn, temeljem Rješenja tužitelja o komunalnoj naknadi na l.s. 15 s mjesečnom naknadom od 10.238,46 kn, temeljem Rješenja tužitelja o vodnoj naknadi na l.s. 22 s godišnjom naknadom od 4.579,20 kn, te temeljem Rješenja tužitelja o vodnoj naknadi na l.s. 23 s mjesečnom naknadom od 1.376,60 kn što ukupno iznosi 133.565,54 kn/17.727,19 EUR (za 2020. godinu komunalna naknada; 10.238,46 x 7mj. i 6.811,56 x 7mj.), (za 2020. godinu vodna naknada; 1.376,60 x 7mj i 4.579,20 x 1 - godišnja naknada)

57. Za razliku do više zatraženih od strane tužitelja 904.263,23 kn (770.697,69 kn/102.289,16 EUR) tužitelj se odbija u svom zahtjevu.

58. S napomenom da iz tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je tražio utvrditi osnovanom tražbinu drugog višeg isplatnog reda u iznosu od 120.016,35 EUR (904.263,23 HRK) proizlazi da isti nije tražio utvrditi tražbinu u visini od 100.262,99 kn za koju je Rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. St- 46/2020 od 17. veljače 2021. godine (l.s. 123-131) utvrđeno da je istu priznao stečajni upravitelj (točka II/11), te za koju proizlazi da postoji ovršna isprava (pravomoćni predstečajni sporazum St-299/2019 od 7. veljače 2019. na l.s. 289- 393).

59. U odnosu na potraživanje osnovom zateznih kamata iz Izvatka iz poslovnih knjiga na dan 16.12.2020 na l.s. 122 proizlazi da, kako navodi i vještak u svom vještvu, da obračun kamata na iznos od 11.735,98 kn naveden na kartici tužitelja nije dostavljen pa da nije vidljivo na koji iznos je kamata obračunata i po kojoj kamatnoj stopi. Međutim navedeno nije niti bitno budući se spomenuti obračun kamata odnosi na razdoblje prije 26.1.2018. koje razdoblje je obuhvaćeno šestogodišnjim apsolutnim rokom zastare iz kojeg razloga u tom dijelu tužbeni zahtjev treba odbiti. Nakon tog razdoblja iz Izvatka iz poslovnih knjiga na dan 16.12.2020 na l.s. 122 ne proizlazi da bi tužitelj na glavnicu obračunavao zakonsku zateznu kamatu pa visinu kamate nije trebalo ni utvrđivati. Iz prethodno navedenih razloga nije prihvaćen prijedlog tužitelja za dopunskim vještačenjem po vještaku financijske struke predložen od strane tužitelja na okolnost nedostatka dokumentacije vezano za zakonske zatezne kamate.

60. U odnosu na troškove ovršnog postupka ukazuje se da tužitelju nije priznata osnovanom tražbina ovršnog troška javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule posl.br. Ovrv-113/2019 od 25. rujna 2019. godine iz razloga što iako tužitelj u odnosu na navedenu tražbinu ima status stečajnog vjerovnika jer je nastala prije otvaranja stečajnog postupka (Rješenje Trgovačkog suda u Dubrovniku posl.br. St-46/2020 od 9. studenog 2020. l.s. 104-111) i istu može ostvariti jedino traženjem deklaratorne pravne zaštite uz prethodno osporavanje pravodobno prijavljene tražbine u stečajnom postupku, iz Izvatka iz poslovnih knjiga na dan 16.12.2020 na l.s. 122, koja isprava je sastavni dio prijave tražbine tužitelja u stečajnom postupu nad tuženikom, ne proizlazi da je u istoj sadržana stavka ovršnog troška u iznosu od 4.687,60 kn koji proizlazi iz Rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivne Kaliman iz Korčule posl.br. Ovrv-113/2019 od 25. rujna 2019. godine.

61. Za pojasniti je, da se naknada za koncesiju sukladno čl. 103. Zakona o komunalnom gospodarstvu koristi za financiranje građenja i/ili održavanja komunalne infrastrukture čijim se korištenjem obavlja komunalna djelatnost za koju je koncesija dodijeljena.

62. Člankom 91. Zakona o komunalnom gospodarstvu je određeno kako je komunalna naknada novčano javno davanje koje se plaća za održavanje komunalne infrastrukture.

63. Dakle, oba davanja predstavljaju javna davanja, te iako služe za istu svrhu međusobno se nikako ne isključuju, pa je pogrešno stajalište tuženika da nema mjesta plaćanju komunalne naknade u slučaju kada se plaća naknada za koncesiju. Navedeno iz razloga što Ugovor o koncesiji kao dvostrani javnopravni posao u kojem je koncesionar obveznik plaćanja koncesijske naknade ne isključuje pravo jedinica lokalne samouprave (tužitelj) da u okviru svojih nadležnosti, na svom području istodobno određuju i naplaćuju komunalnu naknadu donoseći pojedinačna rješenja o komunalnoj naknadi protiv kojih je dopuštena žalba upravnom tijelu županije u čijem su djelokrugu poslovi komunalnog gospodarstva kako to i proizlazi iz Rješenja o komunalnoj naknadi u spisu (l.s. 14, 15, 22, 23).

64. Isto tako sporovi vezani za naplatu oba davanja (komunalna i vodna naknada) i to temeljem pravomoćnih pojedinačnih rješenja o komunalnoj odnosno vodnoj naknadi spadaju u sudsku nadležnost dok bi u nadležnost 65. Upravnog suda spadalo pitanje da li je tuženi obveznik komunalne naknade, u kojem opsegu i visini. Stoga prigovor tuženika da bi valjalo utvrditi za koju točno površinu se uopće može naplatiti komunalna naknada bi spadalo u nadležnost upravnog sudovanja. Stoga ovaj sud nije izvodio dokaz vještačenjem po vještaku građevinske struke, kako je to predložio tuženik na okolnost utvrđenja činjenice kolika je stvarna površina objekata danih u koncesiju, da li se svi objekti mogu koristiti i da li ta površina odgovara površini za koju je obračunata komunalna naknada.

66. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

67. Uzimajući u obzir djelomičan uspjeh stranaka u sporu (tužiteljev 14,78 %, a tuženikov uspjeh 85,22%) jer je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tražilo utvrditi osnovanom tražbinu tužitelja u visini od 102.289,16 eur (VPS je 120.016,35 eur) dok je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu kojim se tražilo utvrditi osnovanom tražbinu tužitelja u visini od 17.727,19 eur o troškovima je valjalo odlučiti na temelju odredbe čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a.

4. Tuženiku pripada pravo na trošak (vrijednost predmeta spora je 120.016,35 eur):

- trošak zastupanja na ročištima od 17.10.2024., 5.12.2024.,te 30.10.2025. na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari u visini od 903,42 bodova po ročištu (Tbr.

9. Toč.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje: Tarifa - OT) što iznosi 1.806,84 eur po ročištu (vrijednost boda 2,00 eura) uvećano za 25% PDV-a (451,71 eur) iznosi 2.258,55 eur po ročištu odnosno ukupno 6.775,65 eur,

-trošak zastupanja na ročištu od 27.6.2024.,(pogrešno navedeno ročište od 27.4.2024. koje ne postoji) na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima u visini od 451,71 bodova (Tbr. 9. Toč.2. OT) što iznosi 903,42 eur po (vrijednost boda 2,00 eura) uvećano za 25% PDV-a (225,85 eur) iznosi 1.129,27 eur, što sveukupno iznosi 7.904,92 eur.

68. Za razliku više zatraženih 7.227,36 eur tuženik se odbija u svom zahtjevu.

69. Tako se tuženik odbija u zahtjevu za sastav podneska od 12.6.2024. iz razloga što je istim isticao prigovore koji su ovom presudom odbijeni. Isto je i s podneskom od 7.11.2024.

70. Tako se tuženik odbija u zahtjevu za sastav podneska od 17.10.2024. budući isti dostavlja zamjensku punomoć, koju je mogao priložiti spisu na ročištu. Isto je i s podneskom od 4.12.2024.

71. Kada se od tuženikovog postotka (85,22%) oduzme postotak uspjeha tužitelja u sporu (14,78 %) dobije se postotak od 70,44%. Stoga tuženiku pripada pravo na naknadu troška parničnog postupka u istom postotku od 70,44 eur odnosno 5.568,22 eur u korist tuženika.

72. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

U Dubrovniku, dana 2. veljače 2026.

S u d a c:

Anka Muhoberac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, odnosno od dana objave presude ukoliko uredno pozvana stranka nije pristupila na ročište za objavu odnosno od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude na ročištu za objavu za stranku koja je pristupila na ročište za objavu, pozivom na gornji poslovni broj spisa. Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Dubrovniku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

U žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka.

DN-a:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika.