REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU
Zadar, Plemića Borelli 9
Poslovni broj: 18 Kž-534/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ODC zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, - dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnijetoj putem branitelja Dina Hadžiomerovića, odvjetnika u Dubrovniku protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj K-321/2022 od 23. listopada 2024., temeljem čl. 474. a. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika ODC kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom od 23. listopada 2024. Općinski sud u Dubrovniku je okrivljenika ODC proglasio krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, djelo označeno i kažnjivo po čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. Kaznenog zakona ( Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 –dalje u tekstu: KZ/11) te je na temelju odredbe čl. 139 st. 3. KZ/11 za kazneno djelo iz čl. 139. st. 3. u svezi sa st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci.
1.1. Na temelju odredbe čl. 55. st. 1. KZ/11 izrečena kazna zatvora okrivljenom ODC u trajanju od 7 (sedam) mjeseci, zamjenjuje se radom za opće dobro, s time da se, na temelju čl. 55. st. 3. KZ/11, jedan dan zatvora zamjenjuje s 2 sata, rada za opće dobro.
1.2. Na temelju čl. 55. st. 5. i 6. KZ/11 rad za opće dobro izvršit će se samo uz pristanak okrivljenika i to u roku koje odredi nadležno tijelo za probaciju, vodeći računa o mogućnostima okrivljenika obzirom na njegove osobne prilike i zaposlenje, s time da rok ne može biti kraći od jednog mjeseca, niti dulji od 2 (dvije) godine, računajući od početka izvršavanja rada za opće dobro.
1.3. Na temelju čl. 55. st. 7. KZ/11. ako se okrivljenik u roku od 8 (osam) dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak, nadležno tijelo za probaciju će o tome obavijestiti nadležnog suca izvršenja ako je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro.
1.4. Na temelju čl. 55. st. 8. KZ/11. ako okrivljenik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro u propisanom roku, sud će odmah donijeti rješenje kojim se određuje izvršenje izrečene kazne u cijelosti ili u neizvršenom dijelu.
1.5. Na temelju čl. 54. KZ/11 okrivljenom ODC se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode od 27. lipnja 2022. u 09:10 sati, do 28. lipnja 2022.
1.6. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje u tekstu: ZKP/08) troškovi ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 1. t. 1. do 8. ZKP/08, od kojih paušalna svota iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, iznosi 200,00 eura padaju na teret okrivljenika ODC, koji je te troškove dužan podmiriti u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude a pod prijetnjom ovrhe uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj primatelja 6084-3847-32122 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K- 321/2022), te dokaz o uplati dostaviti ovom Sudu.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Dina Hadžiomerovića, odvjetnika u Dubrovniku, iz svih zakonom dopuštenih razloga, a posebno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i okrivljenika oslobodi od optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku, s prijedlogom da se odbije žalba okrivljenika kao neosnovana.
4. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.
5. Žalba okrivljenika nije osnovana.
6. Iako okrivljenik u žalbi navodi da se žali iz svih žalbenih razloga, što ukazuje da se žali i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne obrazlaže o kojoj bitnoj povredi bi se radilo niti u čemu bi se konkretno sastojala takva povreda, već iz sadržaja žalbe proizlazi da dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.
6.1. Stoga, nije osnovana žalba zbog bitnih povreda odredaba kaznenog povreda odredaba kaznenog postupka. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi isti kritične zgode prijetio oštećeniku OD, a kako se to tereti u činjeničnom opisu izreke presude.
7.1. Naime, suprotno navodima žalbi, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenika OD, tvrdeći da je postupanje oštećenika, odnosno podnošenje kaznene prijave za kazneno djelo prijetnje usmjereno na nanošenje štete okrivljeniku i njegovoj obitelji, s obzirom da se i sam oštećenik "u fušu" službenim vozilom bavi prijevozom putnika.
7.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojan prihvaća iskaz oštećenika OD koji je detaljno i okolnosno opisao tijek događaja, te naveo kako mu je okrivljenik inkriminiranog dana prijetio smrću i koje prijeteće riječi mu je uputio, a njegov iskaz potvrđuje snimka video nadzora sačinjena kamerom postavljenom u ... od 8. lipnja 2022. Ističe se da, a nasuprot navodima obrane koja upire na motiv oštećenika da lažno prijavi okrivljenika, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da s obzirom na iskaz oštećenika koji je detaljno, jasno i uvjerljivo opisao tijek i dinamiku događaja, nije bilo razloga sumnjati u vjerodostojnost navedenog iskaza, ovo tim više što oštećenik kao službena osoba zasigurno nema razloga neistinito teretiti okrivljenika, pogotovo pored činjenice što je njegov iskaz potvrđen predmetnom snimkom video nadzora.
7.3. Činjenica da sam oštećenik BD nije podnio kaznenu prijavu za kazneno djelo prijetnje istog dana kada se događaj zbio, već po proteku vremenskog odmaka od šest dana od događaja, o čemu je oštećenik dao valjane i detaljne razloge, opisujući kako je zvao načelnika policije, koji je poslao policijskog službenika, a nakon toga da je obavijestio i svoje nadređene koji su ga uputili da događaj prijavi policiji, ne dovodi u pitanje vjerodostojnost njegovog iskaza da mu je kritične prigode oštećenik ozbiljno prijetio kao službenoj osobi u vezi s njegovim radom. Također, navodi obrane da je podnošenje kaznene prijave protiv okrivljenika očigledno reakcija oštećenika koja je uslijedila četiri dana nakon primitka e-maila uz fotografije, a iz kojih po navodima obrane proizlazi da je oštećenik upotrebljavajući vozilo državnog inspektorata obavljao iste one poslove koje je i nadzirao, ničim nisu dokazani niti potkrijepljeni, te ne umanjuju činjenicu da je okrivljenik kritične prigode uputio prijeteće riječi oštećeniku.
7.4. Nasuprot tome, prvostupanjski sud je detaljno obrazložio iz kojih razloga ne prihvaća kao vjerodostojnu obranu okrivljenika, te je dao valjane i detaljne razloge iz kojih ne prihvaća kao vjerodostojne iskaze svjedoka ĆD i ŠD, kako je to obrazloženo pod toč. 12. i 14. obrazloženja pobijane presude, a koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.
7.5. Nasuprot navodima žalbe, pravilno je prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 2. i 4. ZKP/08 odbio dokazni prijedlog da se pribavi podatak o policajcima koji su došli na mjesto događaja i da se isti ispitaju kao nevažan i odugovlačeći, te dokazni prijedlog za pribavljanje prekršajnog spisa tog suda, također kao nevažan i odugovlačeći, a što je adekvatno i obrazloženo pod toč. 6. obrazloženja pobijane presude.
7.6. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je oštećeniku rekao "vidio sam te sve obitelji, riješit ću ja tebe i obitelj" čime je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela prijetnje za koje je proglašen krivom.
7.7. Naime, navedene prijetnje okrivljenika, na način kako su izrečene i manifestirane prema oštećeniku, kao službenoj osobi u vezi s njegovim radom, nedvojbeno su bile sasvim konkretne te u pravnom smislu vrlo ozbiljne, objektivno pogodne da izazovu osjećaj ustrašenosti i uznemirenosti kod oštećenika. One su, a usmjerene na usmrćenje oštećenika i njemu bliskih osoba, imale sadržaj ozbiljnosti jer su bile djelotvorne u svojem subjektivnom i objektivnom učinku. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje kako u subjektivnom tako i u objektivnom sadržaju, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivim.
7.8. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim.
8. Nadalje, okrivljenik se žali i glede odluke o kazni, međutim, ovo drugostupanjsko vijeće smatra da žalba zbog odluke o kazni okrivljenika nije osnovana.
9. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kaznu, kako je to detaljno obrazloženo pod toč. 20. obrazloženja presude, a koje okolnosti prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja. Uzevši u obzir sve navedene olakotne i otegotne okolnosti, pravilno je prvostupanjski sud okrivljenika za navedeno kazneno djelo prijetnje osudio na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, pri čemu je istu kaznu zamijenio radom za opće dobro, na način kako je to precizirano u izreci pobijane presude.
9.1. Slijedom toga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da će se izrečenom kaznom zatvora, koja je zamijenjena radom za opće dobro, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio razloge na stranici 9 prvostupanjske presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.
10. Također, pravilno je prvostupanjski sud, a s obzirom da je okrivljenik proglašen krivim, istog obvezao na snašanje troška kaznenog postupka u iznosu od 200,00 eura, vodeći pri tome računa o trajanju i složenosti ovog postupka te imovinskim prilikama okrivljenika.
11. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru, 2. veljače 2026.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dijana Grancarić
