REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-141/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Bruni Frankoviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ČG, OIB: [osobni identifikacijski broj], Dvor, Č 58, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Milenko Jakšić i Vanja Jakšić, odvjetnicima iz Siska, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku ĆG iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj: P-28/2025-11 od 16. siječnja 2026., 2. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tuženika i preinačuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Hrvatskoj Kostajnici poslovni broj: P-28/2025-11 od 16. siječnja 2026. u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka ( točka IV. izreke) na način da ista u tom dijelu, sada, preinačena glasi:

„ IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, naknaditi tužitelju ČG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u visini od 695,22 €, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude, tj. od dana 16. siječnja 2026., pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, kao neosnovan odbija.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana ovog rješenja pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka, kao neosnovan odbija.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka koji se odnosi na troškove njegova odgovora na žalbu tuženika.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:

„I. Utvrđuju se ništetnima odredbe Ugovora o kreditu broj: 158-50-3105224, sklopljenog u Sisku između tužitelja i tuženika dana 20. listopada 2005. godine, sadržane u čl. 3. i čl. 9. Ugovora o kreditu, u dijelovima koji glase:

„3. /treće/ NAKNADA: 3,30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.“

„Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu otplatu kredita samo uz suglasnost i uz uvjete koje odredi Kreditor.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, isplatiti tužitelju ČG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 375,63 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 21. listopada 2005. do 31. srpnja 2015., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koju je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije rerfinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, isplatiti tužitelju ČG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], iznos od 120,05 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za razdoblje od 18. listopada 2007. godine do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 01. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koju je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije rerfinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB 53056966535, naknaditi tužitelju ČG, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u visini od 1.257,72 €, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude, tj. od dana 16. siječnja 2026., pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u dijelu pod točkom IV. izreke navedene presude žalbu, pravovremeno, podnosi tuženik. Žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalbeni je prijedlog da se pobijano rješenje o troškovima postupka preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova žalbenog postupka ili da se navedena presuda u ovom pobijanom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).

4. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu. Ujedno zahtijeva i naknadu troškova koji se odnosi na njegov odgovor na žalbu tuženika.

5. Žalba tuženika je osnovana.

6. U ovom postupku u kojem je predmet spora bio zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnosti odredaba čl. 3. i čl. 9 Ugovora o kreditu broj: 158-50-3105224, sklopljenog 20. listopada 2005. u Sisku između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao davatelja kredita kojima je između njih ugovorena naknada za obradu kredita i prijevremenu otplatu kredita i posljedično tome njegov zahtjev za isplatu iznosa od 375,63 eura na ime plaćene naknade za obradu kredita i iznos od 120,05 eura na ime plaćenog troška za prijevremenu otplatu kredita, sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, temeljeći svoj zahtjev na tvrdnji da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo već su one od strane tuženika, kao kreditora unesena u tzv. tipski ugovor sastavljenim od strane tuženika, na koji on, kao potrošač nije mogao utjecati, a što je protivno kogentnim odredbama čl. 81. st. 1. i 2. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03, 46/07 i 79/07 - dalje: ZZP/03), koji je bio na snazi za vrijeme sklapanja navedenog ugovora, u ovom dijelu postupka, obzirom na žalbu tuženika, nije sporna odluka o glavnom zahtjevu tužitelja, već je sporna odluka o troškovima postupka.

7. Odlučujući o ovom spornom dijelu ( troškovima postupka) sud prvog stupnja je tužitelju troškove postupka priznao prema označenoj vrijednosti predmeta spora u ukupnom iznosu od 1.257,72 eura primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe iznos od 200,00 eura (Tbr. 7/1, Tarife), zastupanja na ročištima za glavnu raspravu od 23.4.2025. i 2.7.2025. u visini od po 200,00 eura (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9. točki 3. u visini od 100,00 eura i na ime troškova sastava podneska od 23.4.2025. 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. Tarife), sve uvećano za troškove PDV sukladno odredbi Tbr. 46. Tarife. Pored toga priznao mu je i troškove postupka koji se odnose na trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 132,72 eura.

8. Ispitujući pobijano rješenje o troškovima postupka sadržano pod točkom IV. navedene presude u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi parničnog postupka (čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijano rješenje nije pravilno i zakonito.

8.1. Prije svega, u odnosu na žalbene navode tuženika u dijelu u kojem smatra da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer su u pobijanom rješenju o troškovima postupka navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedenog rješenja nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njegova zakonitost i pravilnost.

8.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 12. ZPP na koju također ukazuje tuženik jer je sud prvog stupnja odlučio u granicama postavljenog zahtjeva za naknadu troškova postupka.

8.3. Sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. u vezi odredbe čl. 381. ZPP, pa je žalba tuženika u ovom dijelu u kojem ukazuje na bitne povrede odredaba parničnog postupka u cijelosti neosnovana.

9. Međutim, po pravnom shvaćanju ovog suda drugog stupnja, sud prvog stupnja je odlučujući o troškovima postupka djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo.

9.1. Naime, u okolnostima konkretnog slučaja kada je tužitelj u cijelosti uspio u ovoj parnici, sud prvog stupnja je o troškovima postupka pravilno odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa).

9.2. Međutim, odlučujući o tim troškovima postupka sud prvog stupnja je troškove postupka pogrešno odmjerio prema vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi jer se tužbeni zahtjev koji sadrži zahtjev za utvrđenje i zahtjev za isplatu, kao posljedicu takvog utvrđenja ne može smatrati kao dva različita zahtjeva u smislu članka 37. st. 1. ZPP, kako to sadržajno pogrešno shvaća sud prvog stupnja ( iako to izrekom ne navodi), već se radi o situaciji iz članka 187. st. 3. ZPP, kada je tužitelj pored kondemnatornog istaknuo i deklaratorni tužbeni zahtjev odnosno deklaratorni preambul koji predstavlja nužnu logičku pretpostavku svake kondemnatorne odluke, radi čega je u konkretnom slučaju tužitelju valjalo troškove postupka priznati prema kondemnatornom zahtjevu odnosno njegovom zahtjevu za isplatu ukupnog iznosa od 495,68 eura. Naime, u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe čl. 40. st. 3. ZPP jer do primjene ove odredbe dolazi samo za slučaj da je tužitelj u tužbi u kojoj se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio očito suviše visoko ili suviše nisko naznačio i posljedično tome tuženik nije ni trebao prigovarati označenoj vrijednosti predmeta spora, kako to pogrešno smatra tužitelj u odgovoru na žalbu, jer je, kako je to i prethodno navedeno, pravilnom primjenom materijalnog prava, tužitelju trebalo troškove postupka priznati prema kondemnatornom zahtjevu.

9.3. Pri tome valja istaknuti da je ovakvo pravno shvaćanje podudarno i sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženim npr. u odlukama poslovni broj: Rev-1927/2017 od 18. siječnja 2022., Revt-156/2013 od 7. svibnja 2014., Revr- 475/2008 od 27. listopada 2008., Revr-774/2005 od 13. prosinca 2005., Revr- 220/2004 od 15. rujna 2004. i drugo.

9.4. Posljedično tome, tužitelju je na temelju prema Tbr. 7. točka 1. Tarife valjalo za sastav tužbe priznati 50 bodova, za zastupanje na ročištima za glavnu raspravu od 23.4.2025. i 2.7.2025. prema Tbr. 9. točki 1. Tarife po 50 bodova, za sastav podneska od 23.4.2025. prema Tbr. 8 točki 1. Tarife 50 bodova i za zastupanje na ročištu za objavu presude prema Tbr. 9. točki 3. Tarife 25 bodova, odnosno ukupno mu je trebalo priznati 225 bodova, što prema vrijednosti boda od 2,00 eura prema Tbr. 54. Tarife iznosi ukupno 450,00 eura i sve uvećano za troškove PDV prema Tbr. 46. Tarife iznosi ukupno 562,50 eura. Pored toga tužitelju pripada pravo i na trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu iznosu ukupnom iznosu od 132,72 eura, pa u ovom postupku tužitelju pripada pravo na troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 695,22 eura, a koji trošak mu je dužan naknaditi tuženik, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka valjalo kao neosnovan odbiti.

10. Slijedom navedenog, valjalo je kao osnovanu prihvatiti žalbu tuženika i na temelju odredbe čl. 380. točke 3. u vezi odredbe čl. 166. st. 2. ZPP riješiti kao u izreci pod točkom I. ovog rješenja.

11. Obzirom da je u ovom postupku tuženik u cijelosti uspio sa svojom žalbom i da je zahtijevao naknadu troškova žalbenog postupka u ukupnom iznosu od 187,50 eura uvećan za troškove PDV-a, a koji trošak se odnosi na trošak sastava žalbe, tuženiku je valjalo priznati troškove ovog žalbenog postupka primjenom Tbr. 10. st. 4. Tarife u ukupnom iznosu od 25 bodova što uz primjenu Tbr. 54. i Tbr. 46. Tarife daje iznos od ukupno 62,50 eura, pa je posljedično tome na temelju čl. 166. st. 2. u vezi odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP tužitelja valjalo obvezati da tuženiku naknadi ove troškove postupka, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka valjalo, kao neosnovan odbiti i posljedično tome riješiti kao u izreci pod točkom II. ovog rješenja.

12. Tijekom žalbenog postupka tužitelj je zahtijevao naknadu troškova postupka koji se odnosi na njegov odgovor na žalbu tuženika, ali je ovaj njegov zahtjev, kao neosnovan valjalo odbiti jer taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice ( čl. 166. st. 1. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP), pa je posljedično tome odlučeno kao u izreci pod točkom III. ovog rješenja.

Pula - Pola, 2. veljača 2026.

S u d a c:

Bruno Franković