REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli-Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-35/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to: Roberta Fabrisa, predsjednika vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Biljane Pamić, članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja PE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Višiću, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Višić & Višić d.o.o., odvjetnicima iz Splita, protiv tuženika UNIQA osiguranje d.d., OIB: 75665455333, Planinska ulica 13A, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Rašica & partneri d.o.o., odvjetnicima iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-999/2022- 30 od 9. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se, kao neosnovane žalbe tužitelja i tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-999/2022- 30 od 9. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suda prvog stupnja suda suđeno je:

„ I. Tuženik UNIQA osiguranje d.d., OIB 75665455333, Planinska ulica 13A, Zagreb, dužan je platiti tužitelju PE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 6.892,92 EUR sa zakonskom zateznom tekućom od 4.3.2022. do plateža i to od 4.3.2022. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 1.1.2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za platež iznosa od 919,08 EUR sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 11. svibnja 2021. do plateža kao i sa dijelom tužbenog zahtjeva za platež zakonskih zateznih kamata na iznos od 4.892,92 EUR za razdoblje od 11.5.2021. do 4.3.2022.

III. Tuženik UNIQA osiguranje d.d., OIB 75665455333, Planinska ulica 13A, Zagreb, dužan je platiti tužitelju PE, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], trošak parničnog postupka u iznosu od 2.261,26 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9.9.2025. do plateža po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve to u roku od 15 dana.“

2. Protiv odbijajućeg dijela ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da sud prvog stupnja prilikom određivanja pravične novčane naknade zbog štete koju trpi nije u dovoljnoj mjeri cijenio objektivne ekonomske uvjete i utjecaj inflacije na realnu vrijednost dosuđenog iznosa. Pri tome ukazuje na odredbu čl. 3. ZOO i na pravna shvaćanja nekih drugih županijskih sudova izraženih u sličnim predmetima kakav je i ovaj aktualan.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se, kao osnovan u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Protiv dosuđujućeg dijela ove presude žalbu, pravovremeno, podnosi i tuženik. Žalbu podnosi zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primijene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ističe da je dosuđena pravična novčana naknada za štetu koju trpi tužitelj dosuđena u novčanim iznosima koji su značajno izvan okvira Orijentacijskih kriterija utvrđenih na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod poslovnim brojem: Su-IV-47/2020. Pri tome ukazuje i na odredbu čl. 1100. ZOO. Prigovara i odluci o troškovima postupka.

Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda preinači na način da se, kao neosnovan u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova postupka ili da se ona ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

4. Sa žalbama tužitelja i tuženika postupljeno je temeljem odredbi čl. 359. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP ).

5. Na žalbe nije odgovoreno.

6. Žalbe tužitelja i tuženika nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tome – dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka temeljem odredbe čl. 365. ZPP, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

7.1. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, valja istaknuti da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 11. ZPP na koju ukazuje tuženik obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni dovoljno jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

7.2. Osim toga, sud prvog stupnja nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, a kako niti sam tužitelj ističući da žalbu podnosi i iz ovog zakonskog žalbenog razloga ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja, to ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pa je žalbe oba žalitelja u ovom dijelu valjalo ocijeniti neosnovanima.

8. Nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koji žalbeni razlog također ukazuju žalitelji jer je sud prvog stupnja raspravio sve tvrdnje na kojima su stranke temeljile svoje zahtjeve i prigovore, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama ( čl. 7. i 8. ZPP), pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, a za što je ovom sudu dao u svemu vrlo jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti ni tužitelji u svojim žalbama.

9. U ovom postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

10. Predmet ovog spora, u ovom dijelu postupka, je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju trpi iz štetnog događaja – prometne nezgode koja se dogodila 26.2.2020. u mjestu Kolača, u kojoj je, kao putnik u vozilu u vlasništvu Ministarstva obrane registarskih oznaka [registarska oznaka], zadobio teške tjelesne ozljede, smatrajući osiguranika tuženika odgovornim za nastanak štetnog događaja ( prometne nezgode), koji je upravljao motornim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka] osiguranim kod tuženika, sve utemeljeno na odredbi čl. 1045., čl. 1095. i čl. 1100. u vezi odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje: ZOO).

11. Obzirom na žalbene navode oba žalitelja, u ovom dijelu postupku, nije sporna pasivna procesna legitimacija tuženika, niti sama pravna osnova zahtjeva tužitelja, kao ni činjenica da je tuženik na ime naknade štete koju tužitelj trpi iz ovog štetnog događaja, izvansudskim putem, a temeljem njegovog odštetnog zahtjeva od 10.5.2021. isplatio tužitelju ukupni iznos od 51.000,00 kn ( 6.768,86 eura).

12. Sporna je visina štete, koju iz navedenog štetnog događaja trpi tužitelj.

13. Tijekom ovog postupka sud prvog stupnja je nakon dovoljne raspravljenosti svih, za ovaj dio spora, relevantnih činjenica pravilno, i po ocjeni ovog suda, utvrdio ( čl. 8. ZPP ):

- da je tužitelj u navedenom štetnom događaju od 26.2.2020. zadobio natučenje glave i prsnog koša, trzajnu ozljedu vrata te višeiverni prijelom desne bedrene kosti ;

- da je tužitelj u vezi ozljeda zadobivenih u navedenom štetnom događaju trpio fizičke bolove jakog intenziteta oko 5 dana, srednjeg intenziteta oko 12 dana i manjeg intenziteta još oko 8 tjedana;

- da je trpio tzv. primarni strah koji je bio intenzivan i kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta oko 3 dana, srednjeg intenziteta oko 7 dana i manjeg do mjesec dana, a zatim da je trpio i povremeni strah u obliku zabrinutosti za zdravlje i ishod liječenja oko 3 mjeseca;

- da je kod tužitelja u vezi sa zadobivenim ozljedama došlo do smanjenja opće životne aktivnosti od 10-12%, u kojem omjeru su mu potrebni pojačani napori u svakodnevnom životu i radu;

- da je kod tužitelja zbog zadobivenih ozljeda prisutna naruženost srednjeg stupnja i to na korijenu nosa u vidu jedva zamjetnog ožiljka od 1 cm, koji je lako pigmentiran, te ožiljka na desnom bedru s prednje bočne strane duž cijele natkoljenice dužine 36 cm;

- da je tužitelju bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od 4 sata dnevno od izlaska iz bolnice 9.4.2021. do odlaska u Varaždinske toplice 12.5.2021., a potom je trebao je pomoć u ukupnom trajanju od 3 mjeseca po 2 sata dnevno zbog nemogućnosti hoda i oslonca odnosno koristio se dvjema štakama, te potom još 6 tjedana po 1 sat dnevno koliko se služio jednom štakom;

- da je tuženik na ime naknade štete koju tužitelj trpi iz ovog štetnog događaja, izvansudskim putem, a temeljem njegovog odštetnog zahtjeva od 10.5.2021. isplatio tužitelju ukupni iznos od 6.768,86 eura ( 51.000,00 kn).

14. Temeljem ovako utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 8. ZPP) sud prvog stupnja zaključuje da tužitelju na temelju odredbe čl. 1100. u vezi odredbe čl. 19. i čl. 1095. ZOO pripada pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 13.661,78 eura i to na ime pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove iznos od 3.300,00, pretrpljene duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 2.200,00 eura, pretrpljene duševne bolove zbog naruženja srednjeg intenziteta iznos od 3.600,00 eura i pretrpljenog straha iznos od 3.500,00 eura, kao i iznos od 1.061,78 eura na ime tuđe pomoć i njege, od kojeg iznosa valja oduzeti nesporno isplaćeni iznos naknade štete od 6.768,86 eura i tuženika u ovom postupku obvezati da je tužitelju dužan naknaditi i preostali iznos štete od 6.892,92 eura.

15. Ovakva činjenična utvrđenja suda prvog stupnja i posljedično tome primjenu materijalnog prava, suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, prihvaća u cijelosti i ovaj drugostupanjski sud jer je za to sud prvog stupnja dao ovom sudu u svemu jasne i uvjerljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti niti žalitelji svojim žalbama.

16. Na temelju odredbe čl. 1045. st. 1 ZOO propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

16.1. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

17. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, a koja činjenična utvrđenja nisu dovedena u dvojbu ni žalbenim razlozima žalitelja, sud prvog stupnja je, suprotno žalbenim navodima oba žalitelja, i po ocijeni ovog drugostupanjskog suda, pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete iz navedenog štetnog događaja, koju trpi zbog povrede prava osobnosti, pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu u presuđenom novčanom iznosu, cijeneći pri tom pravilno sve činjenice koje utječu na odmjeravanje svih vidova ove pravične novčane naknade, a napose okolnosti konkretnog slučaja, kao i životnu dob tužitelja, radi čega je i žalbe žalitelja valjalo ocijeniti neosnovanima.

17.1. Pri tome, u odnosu na žalbene navode žalitelja valja istaknuti da je sud prvog stupnja visinu pravične novčane naknade na ime neimovinske štete koju trpi tužitelj odmjerio uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe iz čl. 1100. ZOO i Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a cijeneći pri tome sve okolnosti konkretnog slučaja. Pri tome, valja istaknuti da ti kriteriji i iznosi predstavljaju samo određenu orijentaciju u dosuđivanju pravične novčane naknade nematerijalne štete. Međutim, oni ne mogu predstavljati matematičku formulu koja pukim automatizmom služi za izračunavanje pravične novčane naknade, te su nužna odstupanja od iznosa navedenih u kriterijima, jer se novčana naknada određuje prema svim okolnostima svakog konkretnog slučaja, a što je sud prvog stupnja svakako uzeo u obzir prilikom dosude ove pravične novčane naknade.

17.2. Osim toga, u odnosu na žalbene navode tužitelja u dijelu u kojem ukazuje na činjenicu da sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade nije u dovoljnoj mjeri cijenio objektivne ekonomske uvjete i utjecaj inflacije na realnu vrijednost dosuđenog iznosa valja istaknuti da je sud prvog stupnja, iako to nije izričito i navedeno, prilikom odmjeravanja ove pravične novčane naknade očito vodio računa i o ovim činjenicama ( objektivnim ekonomskim uvjetima i utjecaju inflacije na realnu vrijednost dosuđenog iznosa) jer su dosuđeni iznosi naknade neimovinske štete odmjereni u nešto višem iznosu u odnosu na one koji su predviđeni Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020, pa je žalbu tužitelja, valjalo ocijeniti neosnovanom i u ovom dijelu.

17.3. Pri tome, u odnosu na žalbene navode ovog žalitelja u dijelu u kojem ukazuje na pravna shvaćanja nekih drugih županijskih sudova u predmetima sličnim ovom aktualnom valja, prije svega, istaknuti da ovaj sud nije „vezan“ pravnim shvaćanjima drugih županijskih sudova, sve imajući u vidu i navedene Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a i činjenicu da je tuženik dio štete isplatio tužitelju neposredno nakon nastanka navedenog štetnog događaja. Osim toga, osnovom navedenog valja zaključiti i da su i ta pravna shvaćanja drugih županijskih sudova izražena u odnosu na nešto drugačija činjenično pravna utvrđenja, pa ona ni iz tog razloga nisu primjenjiva u okolnostima konkretnog slučaja.

18. Iako žalitelji u žalbama samo paušalno osporavaju visinu dosuđene imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, valja istaknuti da je cijeneći utvrđeno činjenično stanje koje ni žalitelji izričito ne dovode u dvojbu, pravilno primijenio materijalno pravo kada je i u tom dijelu zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim i tužitelju s ove osnove dosudio navedenu naknadu štete, radi čega je žalbe oba žalitelja valjalo, kao neosnovane odbiti i u ovom dijelu.

19. Suprotno žalbenim navodima tuženika, kao žalitelja, sud prvog stupnja je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st. 5. u vezi odredbe čl. 155. st. 1. ZPP i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23 – dalje u tekstu: Odvjetnička tarifa) pravilno primijenio materijalno pravo i kada je odlučio o troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao dovoljno jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti niti ovaj žalitelj u svojoj žalbi, pa je posljedično tome žalbu ovog žalitelja valjalo, kao neosnovane odbiti i u ovom dijelu. Naime, na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP propisano je da sud može odlučiti da jedna stranka nadoknadi sve troškove koje su protivna stranka i njezin umješač imali ako protivna stranka nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi, a što je u konkretnom slučaju i riječ, obzirom da je tužitelj u ovom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva ( uspio je sa 88,37% zahtjeva).

20. Slijedom navedenog, kako je sud prvog stupnja u svemu pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, kako je na tako utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo, a pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su žalitelji ukazivali u svojim žalbama, a niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbe oba žalitelja odbiti u cijelosti, kao neosnovane i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci ove presude.

Pula - Pola, 2. veljača 2026.

Predsjednik vijeća:

Robert Fabris