Poslovni broj: Us I-1959/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, u upravnom sporu tužitelja Dubrovačko građevinsko društvo d.o.o., Kriva 7, Dubrovnik, OIB: 32694890923, Podružnica Šipanska Luka, Šipanska Luka, Luka 72, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) DĐ, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Prisavlje 14, Zagreb, OIB: 22874515170, radi izdavanja iskaznice za vozilo u svrhu ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz vozila u javnom pomorskom prijevozu, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 07. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja a u odsutnosti tuženika, dana 02. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I.Poništava se rješenje tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Klasa: UP/II-342-18/24-02/1, Urbroj: 530-03-2-1-2-24-5 od 27. lipnja 2024.

II.Poništava se rješenje Agencije za obalni linijski pomorski promet Split, Klasa:

UP/I-342-34/23-02/2, Urbroj: 6240/2023 od 19. prosinca 2023. te se predmet vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak i odlučivanje, u kojem je prvostupanjsko tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-342-18/24-02/1, Urbroj: 530- 03-2-1-2-24-5 od 27. lipnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Agencije za obalni linijski pomorski promet Split, Klasa: UP/I-342-34/23-02/2, Urbroj: 6240/2023 od 19. prosinca 2023. (dalje: prvostupanjsko rješenje).

2.Navedenim prvostupanjskim rješenjem je riješeno: „I.Odbacuje se zahtjev tvrtke Dubrovačko građevinsko društvo d.o.o., Podružnice Šipanska Luka, Luka 72., 20223 Šipanska Luka, OIB: OIB: 32694890923 podnesen dana 8. studenog 2023. godine za izdavanjem Otočne iskaznice za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] u njenom vlasništvu. II. Zahtjev iz točke I. ovog Rješenja odbacuje se iz razloga što sukladno važećim propisima predmetnom zahtjevu nije moguće udovoljiti jer za isto nisu ispunjene pretpostavke iz Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu (NN 19/2022)".

3.Tužitelj u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu u bitnome navodi da se rješenjem prvostupanjskog tijela odbacuje zahtjev tužitelja jer "nisu ispunjene pretpostavke iz Zakona u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu (NN 19/2022)". Nastavno se u tužbi ukazuje na odredbu članka 32. stavak 2. točka 4. navedenog Zakona, koja odredba se i citira, te navodi da je odredba jasna bez obzira kako bi eventualno određeni podzakonski akti regulirali ovu materiju pa da se stoga zahtjev tužitelja ne može odbiti a još manje odbaciti. Nadalje se navodi da je tužitelj registriran u [adresa] te da već duže vrijeme značajni dio poslova obavlja na području otoka Šipana, da je stoga osnovana Podružnica sa sjedištem na tom otoku te uredno upisana u sudski registar Trgovačkog suda u Dubrovniku. Uzgred se napominje da je i otok Šipan dio Grada Dubrovnika, a ne nekakva zasebna općina ili grad. Posebno se naglašava, imajući u vidu zakonske odredbe, da je stav prvostupanjskog tijela u konkretnom slučaju neosnovan i suprotan odredbama članka 32. stavak 2. točka 4. Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu. Tuženik da potvrđuje stav jedne institucije kojoj je povjerila obavljanje određenog posla u njeno ime a koja da nema pravo izbjegavati provođenje upravnog postupka i tužitelju na taj način onemogućit sva prava koja mu pripadaju. Osim toga ovakvim postupanjem da se na nedozvoljen način svjesno narušava pravni poredak Republike Hrvatske ili da se pak pokazuje krajnje neznanje. Nadalje se ukazuje na odredbe članka 32. i 33. navedenog Zakona, koje odredbe se i citiraju, te navodi da je Zakonom utvrđeno što Pravilnik može i smije regulirati ali da je jasno da u djelokrug Agencije i regulativu Pravilnika ne spada i utvrđivanje prava na povlašteni prijevoz. U konkretnom da je upravo to u pitanju. Nadalje se navodi kronologija postupanja po prijašnjim zahtjevima i prigovorima tužitelja. Ističe se da pobijanim rješenjem tuženika, tuženik zauzima stav da pravo utvrđeno Zakonom o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu (NN 19/2022) nije primjenjivo jer ministar nije donio odgovarajući Pravilnik iz članka 32. stavak 7.navedenog Zakona, a kojeg je bio obvezan donijeti u roku od 6 mjeseci od stupanja na snagu tog Zakona. Pravilnik da nije donesen ni do danas a tužitelja da se onemogućava i uskraćuje mu se pravo koje da mu po Zakonu pripada iz razloga što nadležno Ministarstvo nije donijelo odnosno uskladilo Pravilnik sa novom Regulativom. Takvim postupanjem da se nanosi se šteta gospodarskom subjektu. Ističe se i da nije točno da u konkretnom slučaju ne postoji mogućnost primijeniti odredbe Pravilnika kada je u pitanju Podružnica. Ovo stoga što da je izdavanje otočkih iskaznica bilo da se radi o pravnoj osobi sa sjedištem na otoku ili o podružnici neke pravne osobe istovjetno. Tuženik ističe da im se nanosi šteta koja je znatna jer da kamion ide gotovo svakog dana iz Dubrovnika na otok Šipan i obratno. Slijedom svega navedenog proizlazi da tužitelj traži da se njegova tužba usvoji te osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, poništi.

4.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi ponavlja u osnovi iste tužbene razloge koje je naveo i u žalbi na prvostupanjsko rješenje, a koje da je iscrpno elaborirao u svom drugostupanjskom rješenju od 27. lipnja 2024. Stoga da se poziva na činjenice navedene u drugostupanjskom rješenju. Smatra da je tužba neosnovana i deplasirana te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

5.Tužitelj se u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 10. veljače 2025. usprotivio navodima iz tuženikovog odgovora na tužbu te je ustrajao u navodima iz tužbe.

6.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

7.Tuženik na raspravu nije pristupio, iako uredno pozvan, a svoj izostanak nije opravdao. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tuženika.

8.Tužitelj je po svom opunomoćeniku na raspravi ustrajao u svim navodima iz tužbe te je predložio da se osporavano rješenje tuženika od 27. lipnja 2024., kao i prvostupanjsko rješenje od 19. prosinca 2023., poništi te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Ističe da je ovdje suštinsko pitanje to što podzakonski akti tj. Pravilnik nije usklađen sukladno Zakonu, a što da ne može ići na štetu tužitelja. Naveo je i da nema prijedloga za izvođenje dokaza te je predložio da se rasprava zaključi i odluka donese prema stanju u spisu.

9.Sud je izveo dokaze čitanjem dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentacije spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

10.Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

11.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

12.Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporavanog drugostupanjskog rješenja od 27. lipnja 2024., kao i prvostupanjskog rješenja od 19. prosinca 2024.

13.Iz podataka spisa je razvidno, te među strankama nije sporno, da je tužitelj dana 8. studenog 2023. prvostupanjskom tijelu podnio zahtjev za izdavanjem otočne iskaznice u svrhu ostvarivanja povlaštenog prava na javni pomorski prijevoz vozila registarske oznake [registarska oznaka] koje je u vlasništvu tužitelja.

14.Prvostupanjskim rješenjem od 19. prosinca 2023. zahtjev tužitelja je temeljem odredbe članka 41. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21 – dalje ZUP) odbačen uz obrazloženje, u bitnome, da istom nije moguće udovoljiti jer za to nisu ispunjene pretpostavke iz Zakona o prijevozu u linijskom i povremenom obalnom pomorskom prometu („Narodne novine“ broj: 19/2022 – dalje Zakon) odnosno da se predmetnom zahtjevu ne može udovoljiti jer za to ne postoji pravna osnova odnosno zakonske pretpostavke te provedbeni propis koji definira postupanje.

15.Na prvostupanjsko rješenje tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim drugostupanjskim rješenjem odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje, u bitnome, da do trenutka donošenja tog rješenja nije donesen Pravilnik o povlaštenom prijevozu na temelju članka 32. stavak 7. Zakona; da su za odlučivanje o osnovanosti predmetnog Zahtjeva za izdavanje otočne iskaznice važile odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz na linijama u javnom pomorskom prijevozu (,,Narodne novine", br. 41/17 i 122/20) koji je regulirao problematiku u svezi sadržaja Otočne iskaznice za vozila, ali samo za pravne osobe koje su registrirane na otoku odnosno koje imaju sjedište na otoku; te da je prvostupanjsko tijelo pravilno odbacilo zahtjev tužitelja sukladno odredbi članka 41. stavak 2. ZUP-a.

16.Iz navedenog dakle proizlazi da su upravna tijela u konkretnom slučaju suglasna da zahtjev tužitelja treba odbaciti iz razloga što ne postoji odgovarajući podzakonski propis kojim se regulira ostvarenje prava na besplatni prijevoz vozila za pravne osobe koje imaju podružnicu na otoku.

17.Ovaj sud nije suglasan sa navedenim pravnim shvaćanjem javnopravnih tijela.

18.Naime, člankom 32. stavak 1. Zakona propisano je da pravo na povlašteni i besplatni prijevoz korisnici tog prava ostvaruju u skladu s odredbama ovog Zakona. Stavkom 2. točka 4. istog članka je propisano da pravo na povlašteni prijevoz s popustom ostvaruju vozila domaćih pravnih osoba koje aktivno posluju i imaju sjedište na otoku, vozila podružnica domaćih pravnih osoba i pravnih osoba članica Europskoga gospodarskog prostora ako su podružnice upisane u sudski registar u Republici Hrvatskoj i aktivno posluju te imaju sjedište podružnice na otoku, vozila registrirana na obrt, vozila obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva te vozila fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost slobodnog zanimanja ako aktivno posluju i imaju svoje sjedište na otoku te vozila pravnih i fizičkih osoba iz ove točke ovoga stavka kao korisnika leasinga, pravo na povlašteni prijevoz ostvaruju na svim trajektnim linijama s obvezom javne usluge koje otok na kojem imaju sjedište povezuju s kopnom odnosno koje taj otok povezuju s drugim naseljenim otocima, uz uvjet da su vozila registrirana u nadležnom upravnom tijelu u Republici Hrvatskoj.

19.Stavkom 7. istog članka Zakona propisano je da se Pravilnikom o povlaštenom prijevozu određenih kategorija osoba u javnom linijskom pomorskom prijevozu s obvezom javne usluge utvrđuje dokumentacija na temelju koje se dokazuje pravo na povlašteni i besplatni prijevoz, utvrđuju se pravila i kriteriji za korištenje iskaznice za povlašteni prijevoz, kao i kriteriji za određivanje visine popusta prema kategorijama osoba koje ostvaruju pravo na popust, utvrđuje se sadržaj zahtjeva za izdavanje iskaznica o povlaštenom prijevozu, otvaranje pretplatnog računa, kao i druga pitanja važna za organizaciju i nadzor sustava povlaštenog prijevoza putnika i vozila na linijama s obvezom javne usluge.

20.Stavkom 8. istog članka Zakona je propisano da Pravilnik iz stavka 7. ovoga članka donosi ministar, uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za financije i ministra nadležnog za razvoj otoka.

21.Člankom 161. stavak 4. Zakona propisano je da će Ministar donijeti pravilnik iz članka 32. stavka 7. Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

22.Člankom 163. stavak 4. Zakona propisano je da do stupanja na snagu pravilnika iz članka 32. stavka 7. Zakona ostaje na snazi Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz na linijama u javnom pomorskom prijevozu (,Narodne novine", br. 41/17 i 122/20).

23.Nije sporno da pravilnik iz članka 32. stavak 7. Zakona, iako je propisano da će se donijeti u roku od 6 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona, nije donesen do dana donošenja osporavanih rješenja, a ni tijekom ovog upravnog spora.

24.Međutim, nedonošenje pravilnika iz odredbe članka 32. stavak 7. Zakona, po mišljenju ovoga suda, ne bi trebalo utjecati na prava koja bi tužitelju pripadala temeljem odredbe članka 32. stavak 2. točka 4. Zakona.

25.Upravna tijela su u konkretnom slučaju, po ocjeni ovoga suda, postupala strogo formalistički čime je povrijeđen Zakon na štetu tužitelja koji nema utjecaja na to kada će biti donesen pravilnik iz odredbe članka 32. stavak 7. Zakona. Činjenica da taj pravilnik nije donesen ne dovodi do prestanka obveze tuženika da meritorno odluči o zahtjevu tužitelja obzirom na citiranu odredbu članka 32. stavak 2. točka 4. Zakona koja izrijekom propisuje da predmetno pravo ostvaruju i podružnice pravne osobe, a o čemu je ovdje riječ.

26.Upravna tijela su prvenstveno trebala utvrditi ispunjava li tužitelj uvjete iz odredbe članka 32. stavak 2. točka 4. Zakona. Ukoliko tužitelj ispunjava te uvjete, ovaj sud je mišljenja da se tužitelju traženo pravo ne može uskratiti pozivanjem na Pravilnik o uvjetima i načinu ostvarivanja prava na povlašteni prijevoz na linijama u javnom pomorskom prijevozu (,Narodne novine", br. 41/17 i 122/20) koji je niže pravne snage u odnosu na Zakon.

27.Slijedom navedenog, osporavana rješenja ne mogu se ocijeniti zakonitima. Stoga, je na temelju odredbe članka 117. stavka 1. valjalo poništiti osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. izreke presude.

28.U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno, nakon što pravilno i potpuno utvrdi činjenično stanje, pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja rješenjem koje će biti obrazloženo u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.

U Splitu, 02. veljače 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nije dopuštena žalba.

DNA:

-tužitelju,

-tuženiku,

-u spis.