Poslovni broj: Us I-12/2025-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužiteljice Jadranke Pekez, Kunska 3, Dubrovnik, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) UA, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu, radi priznanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 07. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tuženika a u odsutnosti tužiteljice, dana 02. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-06/24- 01/03302482466, Urbroj: 341-99-05/3-24-3665 od 28. studenog 2024.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-06/24-01/03302482466, Urbroj: 341-99-05/3-24-3665 od 28. studenog 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužiteljice izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Dubrovniku, Klasa: UP/I 141- 06/23-01/03302482466, Urbroj: 341-05-05/3-23-12226 od 23. svibnja 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje), a kojim rješenjem je tužiteljici, rođenoj **.**.1960., utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 30% i odbijen zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

2.Tužiteljica u pravodobno podnesenoj tužbi ovome sudu pobija zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja iz svih zakonom predviđenih razloga. Smatra da je osporavanim drugostupanjskim rješenjem povrijeđen zakon na njenu štetu jer da kompresija kralježnične moždine i noge, Dg G952 nije bila predmet vještačenja. Odlučna činjenica je li tjelesno oštećenje uzrokovano bolešću, posljedično čemu da joj ne bi pripadalo pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja prema odredbi članka 61. stavak 2. ZOMO-a, da se utvrđuje, kako je i propisano, vještačenjem - a to da je razumljivo s obzirom da upravno tijelo ne raspolaže znanjima medicinske struke. Međutim, Zakonom da je propisano da nalaz vještačenja mora biti potpun i da se sastoji od navođenja medicinske dokumentacije pojedinačno uz prikaz sadržaja te da vještaci moraju provesti i vlastito ispitivanje koje nužno uključuje i pregled osiguranice

– tužiteljice. Ovdje da to nije bio slučaj pa da iz nepotpunog nalaza ne može proizlaziti pravilno mišljenje. Stoga da je rješenjem utemeljenom na takvom vještačenju povrijeđen zakon na njenu štetu. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže da se njena tužba usvoji te da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

3.Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica u tužbi u bitnome ponavlja navode iz žalbe izjavljene na prvostupanjsko rješenje. Smatra da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno na temelju potpuno i nedvojbeno utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju mjerodavnih zakonskih odredbi navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja a što da je u skladu s odredbom članka 5., 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/2009, 110/2021 u daljnjem tekstu: ZUP). Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, odnosno iz razloga navedenih u nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda, evidencijski broj vještačenja: 1147457 od 20. studenoga 2024., budući da su vještaci oba stupnja suglasni da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje od 30% nastalo zbog bolesti prema članku 61. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj - 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/2018, 115/2018, 102/2019, 84/2021 i 119/2022- skraćeno: ZOMO) i Listi oštećenja organizma iz Uredbe o metodologijama vještačenja, (Narodne novine, broj: 96/2023 u daljnjem tekstu: Uredba). Tuženik da se u obrazloženju osporavanog rješenja očitovao o svim žalbenim navodima tužiteljice izjavljenim u okviru žalbe protiv prvostupanjskog rješenja te da je tužiteljici tijekom cijelog postupka omogućeno sudjelovanje u postupku. Nadalje se ukazuje na odredbu članka 61. stavkom 2. ZOMO-a, koja se i citira, uz navod da je sukladno toj odredbi ZOMO-a, uzrok tjelesnog oštećenja tužiteljice bolest te da stoga tužiteljici ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja. Ističe da je predmetni postupak proveden u skladu s mjerodavnim odredbama ZOMO-a i Uredbe. U pogledu tužbenih navoda vezano uz osobni pregled ističe se da je u nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, Područnog ureda u Dubrovniku, evidencijski broj vještačenja: 978073 od 2. svibnja 2024., navedena anamneza i status tužiteljice na dan pregleda, te da iz istoga proizlazi da je nalaz i mišljenje vijeća vještaka donesen nakon obavljenog pregleda tužiteljice i nakon uvida u priloženu medicinsku dokumentaciju, a sukladno odredbi članka 13. stavka 2. Uredbe. Tuženik ukazuje i na odredbe članka 21. stavak 4. i 5. Uredbe, koje i citira, uz navod da ne postoji obveza neposrednog pregleda u postupku vještačenja postotka oštećenja organizma – tjelesnog oštećenja. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4.Tužiteljica je u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 24. prosinca 2025. navela da ustraje u navodima tužbe i prijedlogu da se njen tužbeni zahtjev usvoji.

5.U sporu je održavanjem ročišta za raspravu i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6.Tužiteljica na raspravu nije pristupila, iako uredno pozvana. No, ista je podneskom od 24. prosinca 2025. svoj izostanak opravdala navodeći da nije u mogućnosti pristupiti zbog svog zdravstvenog stanja. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tužiteljice.

7.Tuženik je po svojoj opunomoćenici na raspravi ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

8.Sud je izveo dokaze čitanjem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu ovog upravnog spora te dokumentacije spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9.Tužiteljica a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

10.Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavak 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11.Iz podataka spisa je razvidno da je tužiteljica dana 25. svibnja 2023. prvostupanjskom tijelu podnijela zahtjev za ostvarivanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

12.Odredbom članka 61. stavak 1. ZOMO-a propisano je da tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojega tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti (stavak 2.). Vrste tjelesnih oštećenja i postoci tih oštećenja, na osnovi kojih se stječe pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, utvrđuju se posebnim propisom (stavak 3.).

13.Prema odredbi članka 21. stavak 2. Uredbe oštećenje organizma - tjelesno oštećenje vještači se sukladno Listi oštećenja organizma (u daljnjem tekstu: Lista I) koja je utvrđena u Prilogu IV. ove Uredbe i njezin je sastavni dio. Prema stavku 4. istog članka Uredbe Vijeće vještaka na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju iz stavka 3. ovoga članka daje nalaz i mišljenje o oštećenju organizma - tjelesnom oštećenju bez neposrednog pregleda osobe dok je stavkom 5. propisano da iznimno od stavka 4. ovoga članka, vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje.

14.Iz sadržaja spisa je razvidno:

-da je u povodu navedenog zahtjeva tužiteljice prvostupanjsko tijelo pribavilo nalaz i mišljenje Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom (dalje: Zavod za vještačenje), Područnog ureda u Splitu, Izdvojeno mjesto rada Dubrovnik, evidencijski broj vještačenja: 978073 od 2. svibnja 2024., iz kojeg je razvidno da je osoba koja se vještači dala potrebne podatke, da je sadržana socijalna anamneza (sažetak) te anamneza kojom je utvrđeno da je tužiteljica u dobi od 64 godine, da boluje duži niz godina od kroničnih degenerativnih promjena kralježnice u cervikalnom i lumbosakralnom dijelu, da je zbog tegoba provedena dijagnostička obrada kralježnice i desnog ramena, da nalaz ortopeda 9/2019 ukazuje na cervikobrahijalni sindrom i artrozu desnog humeroskapularnog zgloba, da provodi ambulantno i stacionarno fizikalno liječenje, da nalaz ortopeda od 9.2019. ukazuje na cervikobrahijalni sindrom desno i artozu desnog ramena te obostranu gonartrozu, da je naknadno dostavljen nalaz funkcijskih snimki vratne i slabinske kralježnice koji je učinila 9. travnja 2024. prema kojem nalazu je uredna funkcija svih vertborodinamičkih segmenata vratne kralježnice te da u segmentu slabinske kralježnice postoji afunkcija u nivou L1L2, L4L5 i L5S1. Utvrđeno je i da je tužiteljica samostalno pokretna bez pomagala, da joj se javlja bol u lijevoj peti, da su kretnje u LS segmentu ograničene, bez boli, da su kretnje u kukovima primjerene te da je GMS šaka očuvana. Popisana je i medicinska dokumentacija koja je pregledana. Zaključno je utvrđeno da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje od 30 % prema broju poglavlja/potpoglavlja/skupine u LOO X-3, razina 1, Liste oštećenja organizma, koje je nastalo 30. travnja 2024. zbog bolesti;

-da je temeljem tog nalaza i mišljenja doneseno prvostupanjsko rješenje na koje je tužiteljica izjavila žalbu;

-da je povodom žalbe tužiteljice sukladno odredbi članka 133. stavak 3. ZOMO- a tuženik pribavio nalaz i mišljenje vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, evidencijski broj vještačenja: 1147457 od 20. studenog 2024. kojim je potvrđena pravilnost nalaza i mišljenja prvostupanjskog tijela vještačenja a vijeće viših vještaka svoj nalaz i mišljenje obrazlaže navodeći: „Vijeće vještaka je 02.05.2024. utvrdilo da postoji oštećenje organizma tjelesno oštećenje 30%, na donje ekstremitete 0%, 30% zbog potpunog gubitka funkcije dva ili više segmenata lumbalne regije, prema poglavlju X točka 3 LOO; od 30.04.2024., uzrok je bolest. lz priložene medicinske dokumentacije vidljivo je da žaliteljica ima politopne degenerativne promjene vratne i LS kralježnice, artrozu desnog ramena i obostranu koksartrozu i gonartrozu. Posljedično duži niz godina ima tegobe u sklopu CB i LS sindroma sa radikularnom boli u lijevoj nozi, te tegobe desnog ramena i koljena. U kontinuiranom je ambulantnom tretmanu uz provođenje fizikalne terapije. Prema nalazu fizijatra (22.09.2023. i 1.06.2024,) hod je antalgičan, usporen, u kukovima kretnje primjerene, oslabljena fleksija Lijeve natkoljenice i ekstenzija potkoljenice. RAT atenuirani, na rukama simetrični. Ne javlja ispada osjeta. Otežano odiže ramena, više desno. Na pregledu vijeća vještaka je samostalno pokretna, kretnje u LS segmentu su ograničene, bezbolne, kretnje u kukovima primjerene, GMS ruku očuvana javlja bol u lijevoj peti. Funkcijske Rtg snimke vratne kralježnice bilježe urednu funkciju svih vertebrodinamičkih segmenata, dok funkcijske Rtg snimke LS kralježnice pokazuju afunkciju u nivou L1 -L2, L4-L5 i L5-S1 (Rtg nalaz 09 04.2024.). U postupku po žalbi, nakon uvida u medicinsku dokumentaciju i žalbene navode, ne nalazi se osnove za promjenom utvrđene ocjene budući navedene promjene u zdravstvenom stanju u postojećem opsegu i stupnju izraženosti, a sukladno kriterijima Liste oštećenja organizma (Lista I Uredbe o metodologijama vještačenja) uvjetuju oštećenje organizma - tjelesno oštećenje 30%. Nalaz i mišljenje evid.broj: 978073 od 30.09.2024.stavlja se van snage.“;

-da je slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja tuženik osporavanim drugostupanjskim rješenjem žalbu tužiteljice odbio te potvrdio pravilnost prvostupanjskog rješenja.

15.Tužiteljica u suštini osporava nalaze i mišljenja nadležnih tijela vještačenja na kojima je utemeljeno osporavano drugostupanjsko rješenje te smatra da pri vještačenju nije uzeta u obzir dijagnoza G 95.2. kompresija kralježnične moždine niti noge.

16.Kako je i gore navedeno, prema citiranoj odredbi članka 61. ZOMO-a tjelesno oštećenje postoji kada kod osiguranika nastane gubitak, značajnije oštećenje ili znatnija onesposobljenost pojedinog organa ili dijelova tijela što otežava normalnu aktivnost organizma i zahtijeva veće napore u obavljanju životnih potreba, bez obzira na to uzrokuje li ono ili ne uzrokuje smanjenje ili gubitak radne sposobnosti osiguranika. Iz prednjih utvrđenja proizlazi da je suglasna ocjena vještaka u upravnom postupku da kod tužiteljice postoji oštećenje organizma tjelesno oštećenje 30%, na donje ekstremitete 0%, 30% zbog potpunog gubitka funkcije dva ili više segmenata lumbalne regije, prema poglavlju X točka 3 LOO od 30. travnja 2024. a uzrok je bolest. Iz nalaza i mišljenja vještaka u upravnom postupku je, suprotno navodima tužiteljice, razvidno da je pregledana i analizirana sva relevantna medicinska dokumentacija koju je tužiteljica dostavila tijekom upravnog postupka pa tako i naknadno dostavljeni nalaz od 13. lipnja 2024. te da je zdravstveno stanje tužiteljice u dostatnoj mjeri opisano odnosno nalazi i mišljenja su u dostatnoj mjeri obrazloženi. Navesti je da je tužiteljica i uz predmetnu tužbu u bitnome dostavila medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu tuženog tijela, a dijelom i dokumentaciju koja ne prileži spisu tuženog tijela koja datira nakon vještačenja u drugostupanjskom upravnom postupku (npr. Barthelov indeks od 28. studenog 2024., nalaz Opće bolnice Dubrovnik od 28. studenog 2024.), pa ta dokumentacije nije ni mogla biti pregledana od strane vještaka u upravnom postupku. Činjenica je i da tužiteljica, iako je na istoj teret predlaganja relevantnih dokaza u prilog osnovanosti tužbenog zahtjeva, u ovome sporu nije osnovano osporila stručno- medicinska utvrđenja na kojima je utemeljeno osporavano drugostupanjsko rješenje.

17.U odnosu na navode tužiteljice da nije pregledana od strane tijela vještačenja, za reći je da iz nalaza i mišljenja prvostupanjskog tijela vještačenja proizlazi da je vijeće vještaka izvršilo neposredan pregled tužiteljice. Tužiteljici je ukazati i na citiranu odredbu članka 21. stavak 3. i 4. Uredbe.

18.Stoga, a uzevši u obzir sve izloženo, ovaj sud nije imao razloga ne pokloniti vjeru gore navedenim nalazima i mišljenjima koji su mogli poslužiti tuženiku i prvostupanjskom tijelu kao valjana osnova za donošenje zakonitih rješenja. Naime, vještačenja su provedena sukladno mjerodavnim odredbama ZOMO-a i Uredbe te sukladno pravilima medicinske struke, te su, kako je i gore navedeno u dostatnoj mjeri obrazložena.

19.Navedenim je utvrditi da su u konkretnom slučaju temeljem nalaza i mišljenja ovlaštenih tijela vještačenja prvostupanjsko tijelo i tuženik pravilno utvrdili da kod tužiteljice postoji oštećenje organizma tjelesno oštećenje 30%, na donje ekstremitete 0%, 30% zbog potpunog gubitka funkcije dva ili više segmenata lumbalne regije, prema poglavlju X točka 3 LOO od 30. travnja 2024. a uzrok je bolest. Iz podataka spisa ne proizlazi da bi tužiteljica ostvarivala pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja u smislu citirane odredbe članka 61. stavak 2. ZOMO-a. Novi nalazi, a koji datiraju nakon vještačenja u drugostupanjskom upravnom postupku, a koje je tužiteljica priložila uz predmetnu tužbu, mogu biti predmet ocjene u novom upravnom postupku koji tužiteljica može pokrenuti temeljem te nove medicinske dokumentacije.

20.Javnopravna tijela su, po ocjeni ovoga suda, pravilno provela upravni postupak odnosno nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, utvrđene su sve činjenice i okolnosti bitne za zakonito i pravilno rješavanje ove upravne stvari uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Osporavano rješenje je dostatno obrazloženo sukladno odredbi članka 98. stavak 5. ZUP-a. Prigovori tužiteljice nisu osnovani niti su od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari.

21.Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev valjalo kao neosnovan odbiti, odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

U Splitu, 02. veljače 2026.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužiteljici,

-tuženiku,

-u spis.