REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P 3773/22-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) HŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 2) PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], oboje zastupani po pun. Marku Jurkoviću, odvj. u Splitu protiv tuženika pod 1) FŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], pod 2) IŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i pod 3) LŠ, iz [adresa], svi zastupani po pun. Petru Pivcu, odvj. u Splitu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. rujna 2025. g. u prisutnosti pun. tužitelja pod 1) i 2) i pun. tuženika pod 1), 2) i 3), dana 2. veljače 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da oporuka pok. ČŠ, pisana pred svjedocima dana 6. travnja 2020. g., koja je proglašena u predmetu ovog suda broj R2-169/22 dana 26. travnja 2022. g. i koja je bila pohranjena kod ovog suda na čuvanje u predmetu broj Pi 253/20, nije istinita i pravno valjana.

II.Dužni su tuženici pod 1), 2) i 3) u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1) i 2) na ime troškova postupka iznos od 5.107,14 EUR sa zateznom kamatom koja teče od 2. veljače 2026. g. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Obrazloženje

U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 17. listopada 2022. g. tužitelji su naveli da su rješenjem ovog suda od 6. srpnja 2022. g. broj O-5546/21 upućeni na pokretanje parničnog postupka protiv tuženika radi utvrđenja da oporuka iza pok. ČŠ nije istinita i pravno valjana. Ostaviteljica ČŠ, majka tužitelja pod 1) i 2), da je, navodno, oporukom svu svoju imovinu ostavila tuženicima pod 2) i 3), a tužena pod 1) (inače majka ostalih tuženika) da je priznala oporuku kao istinitu i pravno valjanu te nije tražila nužni dio. Iz oporuke predočene tužiteljima u ostavinskom postupku proizlazi kako je pok. ČŠ **.**.2020. uz prisustvo dva svjedoka (ĐŠ i ŠŠ) sačinila oporuku na način da je svu svoju imovinu ostavila unucima odnosno tuženicima pod 2) i 3). U nastavku je citirana odredba čl. 26. st. 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju o tome da oporučitelj u vrijeme sastavljanja oporuke mora biti sposoban za rasuđivanje i što taj pojam znači. Navedeno je da su se tužitelji brinuli o majci, da su bili upoznati s njenim zdravstvenim stanjem, koje da se pogoršalo tijekom 2017. g. (citiran je nalaz neurologa od 11. prosinca 2018. g. i psihologa od 7. ožujka 2019. g.) Tužitelji su osporili da je u pobijanoj oporuci objektivno zabilježena posljednja volja ostaviteljice koja da je bila posebno emotivno vezana za tužitelja pod 2). Nadalje, da iz spomenutog nalaza psihijatra proizlazi da je ostaviteljica bila nepismena pa da je sporno i da je ostaviteljica potpisala oporuku. Ukoliko je ostaviteljica i potpisala predmetnu oporuku, da nije bila u stanju shvatiti koju ispravu i kakvog sadržaja potpisuje jer u vrijeme sastavljanja oporuke nije bila sposobna za rasuđivanje, što znači da je predmetna oporuka ništetna. Nadalje, da je u konkretnom slučaju riječ o pisanoj oporuci pred svjedocima, a prema definiciji iz odredbe čl. 31. Zakona o nasljeđivanju, koja je citirana. Ukazano je da ostaviteljica, koja je bila nepismena, nije mogla potpisati oporuku te su osporeni i potpisi svjedoka na oporuci. Zaključeno je da je i uz primjenu odredbe čl. 31. Zakona o nasljeđivanju predmetna oporuka ništetna. Predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi da oporuka pok. ČŠ, pisana pred svjedocima dana 6. travnja 2020. g., koja je proglašena u predmetu ovog suda broj R2- 169/22 dana 26. travnja 2022. g. i koja je bila pohranjena kod ovog suda na čuvanje u predmetu broj Pi 253/20, nije istinita i pravno valjana. Za slučaj da sud ocijeni kako glavni tužbeni zahtjev nije osnovan tužitelji su postavili podredni zahtjev kojim su predložiti utvrditi da je navedena oporuka ništetna i da ne proizvodi pravne učinke. Za slučaj da sud ocijeni kako ni podredni tužbeni zahtjev nije osnovan postavili su slijedeći podredni zahtjev kojim su predložili poništiti opisanu oporuku.

U odgovoru na tužbu tuženici pod 1), 2) i 3) usprotivili su se tužbi i postavljenim tužbenim zahtjevima ističući da su svi navodi tužitelja o pogoršanju zdravstvenog stanja ostaviteljice te o njenoj nepismenosti u potpunosti promašeni, pogrešni i neistiniti. Ostaviteljica da je do razdoblja neposredno pred smrt bila je u izrazito dobrom psihičkom stanju, vrlo bistra i inteligentna, te da nema nikakvog govora o tome da je u trenutku sastavljanja oporuke bila nesposobna za rasuđivanje pa da bi zbog toga predmetna oporuka bila ništetna. Navedeno je da su upravo tužitelji nagovarali i prisiljavali ostaviteljicu da kod liječnika i psihologa izigrava nestabilno psihičko i fizičko stanje, kako bi njima po toj osnovi priskrbila neku naknadu od države pa da je dostavljena medicinska dokumentacija nevjerodostojna, irelevantna i nezakonito pribavljena. Tuženici, pak, da raspolažu medicinskom dokumentacijom za pok. ČŠ iz koje proizlazi da je neposredno prije smrti bila urednog govora i kontakta te orijentirana u vremenu i prostoru, s tim da je ostaviteljica znatno ranije u vrijeme potpisivanja oporuke sasvim nesporno bila u vrlo dobrom psihičkom stanju i apsolutno sposobna shvatiti značenje svog očitovanja i njegove posljedice te u stanju vladati svojom voljom. O ostaviteljici da su se brinuli upravo tuženici. Ostaviteljica da je bila pismena, što da je tužiteljici pod 1) dobro poznato jer je s majkom zaključila Ugovor o doživotnom uzdržavanju, ovjeren pred ovim sudom, Stalnom službom u Solinu dana 24. svibnja 2012. g. u predmetu broj R1-338/12, a koji Ugovor je sporazumno raskinut 16. ožujka 2015. g. pred ovim sudom 11. svibnja 2015. g. u predmetu R1-151/15, a ostaviteljica je ispred tužiteljice pod 1) i suca oba Ugovora potpisala. Navedeno je i da je ostaviteljica bila izrazito ustrajna u želji i namjeri da sastavi predmetnu oporuku i raspolaže svojom imovinom te je radi toga odlazila na sud po savjet suca, što je detaljno opisano. U vlastoručno napisanoj izjavi pok. ČŠ od 6. srpnja 2020. g. ostaviteljica je obrazložila razloge sastavljanja oporuke te je izjava prepričana. Zaključeno je da je pok. ČŠ u trenutku sastavljanja oporuke bila pismena i sposobna za rasuđivanje te da je predmetnu oporuku sačinila na pravilan i zakonit način, sukladno odredbi čl. 31. Zakona o nasljeđivanju.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom predmeta ovog suda broj O-5546/21, R1-151/15, R2-1544/19, R2-169/22, R1-338/12 i Pi 253/20, medicinske dokumentacije za pok. ČŠ, izjave od 6. srpnja 2020. g., saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka ĐŠ, ŠŠ i KŠ.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev, postavljen kao glavni tužbeni zahtjev, za utvrđenje da pisana oporuka pred svjedocima pok. ČŠ od 6. travnja 2020. g. nije istinita ni pravno valjana.

U ovoj pravnoj stvari trebalo je primijeniti odredbe Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15 i 14/19, dalje ZN) i to temeljem odredbe čl. 253. st. 1. tog Zakona koja propisuje da će se prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđivati po Zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva. Kako je pok. ČŠ umrla **.**.2021., jasno je da je u primjeni Zakon o nasljeđivanju iz 2003. g.

Nakon smrti ČŠ pokrenut je ostavinski postupak pred ovim sudom pod brojem O-5546/21, a oporuka je proglašena u predmetu ovog suda R2-169/22.

Radi se o tužbi na utvrđenje iz odredbe čl. 187. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP) kojom tužitelji traže utvrđenje postojanja ili nepostojanja kakva prava ili pravnog odnosa.

Prema odredbi čl. 31. ZN-a oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Prema st. 2. ovog čl. svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalasku.

Tužitelji su u tužbi, između ostalog, tvrdili da oporuka nije sačinjena na način propisan odredbom čl. 31. ZN-a, a sud je radi provjere tog navoda prije svega saslušao svjedoke oporuke: ĐŠ i ŠŠ.

Svjedok ĐŠ, treba navesti, počeo je davati iskaz i prije nego što mu je sud počeo postavljati opća pitanja o njegovim osobnim podacima, a nakon toga je ispričao da mu je u građevinskog firmi ''Crivac'' gdje radi pristupio KŠ, kojeg poznaje iz firme, koji da je iz Crivca i kojem ne zna ni majku ni oca, i donio jedan papir i pitao ga hoće li to potpisat pa da je odgovorio da hoće ali da nije znao što je potpisao niti mu je KŠ kazao što potpisuje, a niti je čitao što piše na tom papiru. Na pitanje suda je li poznavao pok. ČŠ odgovorio je da ne zna tko je to, nije znao tko su osobe prisutne u sudnici (tužitelji pod 1) i 2) i tuženici pod 1), 2) i 3)) niti tko je ŠŠ. Kad je potpisao papir, a tome da ima dosta vremena, da, osim KŠ, nitko drugi nije bio prisutan, odnosno da se tu nije nalazila nijedna ženska osoba. Potvrdio je da je na papiru koji mu je sud predočio njegov potpis.

Svjedok ŠŠ nije znao zašto je pozvan na sud, a na daljnje pitanje suda da li je ikada potpisao ispravu koja predstavlja oporuku odnosno nečiju posljednju želju odgovorio je da nije. Sud je pokušao daljnjim nizom pitanja doći do bilo kakvih informacija vezanih za potpisivanje oporuke pok. ČŠ u svojstvu svjedoka oporuke pa je svjedok ŠŠ kazao da poznaje KŠ jer je s njim radio u firmi, da mu KŠ nije dao na potpis neki papir odnosno da mu nije pristupio s nekim dokumentom radi potpisivanja niti ga pitao hoće li biti svjedok oporuke, da na oporuci koja mu je predočena nije njegov potpis, da nikom nije davao svoju osobnu iskaznicu ali da je moguće da je netko došao do njegove osobne iskaznice, da poznaje svjedoka ĐŠ jer je s njim radio, da je 2020. g. radio u firmi sa ĐŠ koji da mu nije u to vrijeme pričao da je nešto potpisao. Na kraju je kazao da mu nije poznato tko je ČŠ te da ne poznaje osobe (stranke) prisutne u sudnici.

Iz stilizacije citirane odredbe čl. 31. ZN-a jasno je da je osnovni uvjet valjanosti pisane oporuke pred svjedocima potpis oporučitelja ispred dva istovremeno prisutna svjedoka uz izjavu oporučitelja da se radi o njegovoj oporuci.

U konkretnom slučaju ni jedan ni drugi svjedok oporuke nisu potvrdili da je ispred njih oporučiteljica izjavila da se potpisuje njena oporuka niti je ispred njih oporuku potpisala. Upravo suprotno, ČŠ uopće nije bila prisutna prilikom potpisivanja, kako se svjedok ĐŠ izrazio: papira, a svjedok ŠŠ je čak kazao da nije nikakav papir potpisao i da na oporuci nije njegov potpis. Oba su svjedoka navela da nisu poznavali osobu imena ČŠ.

Stoga je jedini mogući zaključak da pismeno koje je u predmetu ovog suda proglašeno kao oporuka pok. ČŠ ne udovoljava uvjetima za valjanost pisane oporuke pred svjedocima odnosno da je tužbeni zahtjev kojim su tužitelji pod 1) i 2) zatražili utvrđenje da takva oporuka pok. ČŠ proglašena u predmetu ovog suda R2-169/22 nije istinita i pravno valjana (glavni tužbeni zahtjev) u cijelosti osnovan.

Pri tome, treba navesti, iskaz svjedoka KŠ o tome da su svjedoci na haubi odnosno poklopcu motora njegovog automobila zajedno s ČŠ, njegovom nevjestom, istovremeno potpisali oporuku i da su znali što se potpisuje jer im je on to kazao, koji je, dakle, u ključnim dijelovima potpuno suprotan navodima svjedoka ĐŠ i ŠŠ ne može, po ocjeni ovog suda, rezultirati time da sud oporuku ocijeni valjanom, jer su svjedoci oporuke bili decidirani, jasni i nedvosmisleni i njihove iskaze sud nije mogao dovesti u pitanje radi drugačijeg navoda svjedoka KŠ. Ujedno, sud je vodio računa o tome da svjedoci ĐŠ i ŠŠ nisu osobno zainteresirani za ishod postupka dok je svjedok KŠ, kojem je oporučiteljica bila nevjesta i koji je znao da oporučiteljica ima namjeru sastaviti oporuku i koji joj je u tome pomagao, imao razlog za nastojanje da se oporuka ocijeni valjanom.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a jer su tužitelji u cijelosti uspjeli u sporu, zbog čega je tuženike od 1) do 3) trebalo obvezati na naknadu troškova postupka kojima su bili izloženi tužitelji pod 1) i 2).

Tužiteljima pod 1) i 2) je, tako, trebalo priznati trošak sastava tužbe i podneska od 21. siječnja 2025. g. i zastupanja na ročištima od 9. travnja i 17. rujna 2024. g. i 8. siječnja, 13. ožujka i 25. rujna 2025. g. po 250 bodova (ukupno 1750 bodova).

Ukupan iznos bodova od 1750 trebalo je uvećati za zatraženo povišenje tarifnih stavki radi zastupanja više osoba (od 10%) iz Tbr. 40. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje Tarifa) i pomnožiti s vrijednošću boda iz 54. Tarife. Tako se dobije iznos od 3.850,00 EUR koji je trebalo uvećati za zatraženi PDV i zatraženu pristojbu tužbe i presude (po zatraženih 147,32 EUR) i tako dobiti iznos od 5.107,14 EUR, kako je trebala glasiti odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke presude.

Tužiteljima pod 1) i 2) nije priznat trošak sastava podneska od 29. siječnja 2024. g. jer taj trošak, prema ocjeni ovog suda, nije bio potreban za vođenje parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Na dosuđeni iznos troškova postupka tužiteljima pod 1) i 2) priznata je i zatražena zatezna kamata koja, u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a, tužiteljima pripada od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno. Sud je u izreci presude odredio i stopu zatezne kamate propisane zakonom po stopi koja se nakon 1. siječnja 2023. g. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa je tako sud odlučio u izreci, a temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22).

U Splitu, 2. veljače 2026. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).