REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Bjelovaru
Josipa Jelačića 3
43000 Bjelovar
Poslovni broj: Ovr-68/2026-6
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Ani Marković-Ćoso, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja ČG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po ocu IG iz [adresa], a on po punomoćniku Meliti Babić, odvjetnici iz Bjelovara, protiv ovršenika LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima Zajedničkog odvjetničkog ureda Zlatko Gregurić, Tatjana Figač Gregurić, Hrvoje Mladinić iz Bjelovara, Mihanovićeva 15 b, radi ovrhe, 02. veljače 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog ovršenika od 09. siječnja 2026. za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-235/2020-3 od 03. srpnja 2020. i Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 18. svibnja 2020. koji je sastavni dio istoga rješenja.
Obrazloženje
1.Ovršenik je dana 09. siječnja 2026. podnio kod ovoga suda prijedlog radi donošenja rješenja za odgodom prijenosa zaplijenjenih sredstava u postupku izravne naplate na temelju pravomoćnog rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob- 235/2020-3 od 03. srpnja 2020. i Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 18. svibnja 2020. koji je sastavni dio istoga rješenja. U prijedlogu navodi da je primila Obavijest Fine kako su joj zaplijenjena novčana sredstva temeljem Zahtjeva njenog maloljetnog sina s kojim živi, a koji je u ime njenog maloljetnog sina podnio otac – bivši suprug ovršenice IG, time da je zahtjev podnesen temeljem rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-235/2020-3 od 03. srpnja 2020. godine s pripadajućim Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a temeljem kojega sin ovršenice koji s njom živi potražuje iznos od 1.000,00 kn /132,57 eur mjesečno počevši od lipnja 2020. godine do studenog 2021. godine. Navodi da je rješenjem kojim je zatražena naplata izmijenjeno je novim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru broj R1 Ob-521/2021-5 od 04. siječnja 2022. godine s pripadajućim Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a temeljem kojega je IG dužan plaćati mjesečni iznos uzdržavanja za dijete ČG majci ĆG – ovdje ovršenici. Zbog navedenog predlaže da se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim temeljem čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona u vezi čl. 50. st. 1. toč. 9. i toč. 10. OZ-a., navodeći da nakon sklapanja Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i donošenja odgovarajućeg rješenja, IG je ovjerio izjavu kojom se odriče prava na neisplaćene alimentacije od ĆG u razdoblju od srpnja 2020. godine do kolovoza 2021. godine za zajedničko dijete ČG. Ističe da razlog za ovakav postupak IG je u tome što je njegova majka do studenog 2025. godine živjela u [adresa] zajedno s ČG i ĆG, a nakon što se doselila k IG isti je iz protesta podnio Zahtjev za izravnu naplatu iako se navedenog kao zakonski zastupnik djeteta koje živi sa mnom odrekao. Navodi da ima mjesečno primanje od 800,00 eura i radi u Prima Commercu d.o.o. pa provedbom ovrhe za nju može nastupiti teško nadoknadiva šteta jer ČG ustvari uzdržava ona, a ne IG koji radi u PU Bjelovarsko-bilogorskoj i ima barem dvostruko veća primanja, to se predlaže da sud donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava do pravomoćnog okončanja ovog postupka.
Prijedlogu je priložio izjavu (list 4), zahtjev sa specifikacijom (list 6-13), rješenje R1 Ob-235/20-3 od 03. srpnja 2020. (list 14-21), obavijesti (list 22-28), izvode s računa (list 30-38).
2. Iz odredbe čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 44/16, 73/17, 131/20 ) proizlazi da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe istoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. istoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Ovršnog zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. Ovršnog zakona).
3. Očitujući se na prijedlog ovršenice, ovrhovoditelj se u podnesku od 28. siječnja 2026. (list 41-44) usprotivio prijedlogu s osnovnim argumentom da se z.z. ovrhovoditelja IG nije mogao pa niti ovjerovljenom izjavom (list 4 ) odreći potraživanja ovrhovoditelja, slijedom čega je predmetna izjava ništetna u smislu odredbi iz čl. 322. ZOO-a vezano za primjenu odredbe iz čl. 286. st. 3. i čl. 349. st. 3. Obiteljskog zakona. Također, ovrhovoditelj osporava tvrdnje ovršenice da bi joj provedbom izravne naplate - ovrhe nastala nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta, a potvrđuje navode iz podneska ovršenice (list. 29) o isplati iznosa uzdržavanja za rujan, listopad i studeni 2021. koje je ovrhovoditelj vratio ovršenici. Ovrhovoditelj po ocu i z.z. IG ističe da je svoje potraživanje specificirao i ograničio na razdoblje u kojem je imao pravo od ovršenice zahtijevati naplatu uzdržavanja za ovrhovoditelja - radi se o specifikaciji uz zahtjev za izravnom naplatom (list 8), pa promjena odluke o tome s kime će mlljt. ovrhovoditelj živjeti nije od utjecaja za proglašenje izravne naplate nedopuštenom jer se ne traži isplata za buduće razdoblje uzdržavanja.
4.Prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe nije osnovan.
5.Odredbom čl. 65. st.1. Ovršnog zakona propisano je da sud na ovršenikov prijedlog može ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu uz ispunjenje jednog od uvjeta iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. Ovršnog zakona.
6.Iz sadržaja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim proizlazi da se ovršenica temeljem čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona u svezi čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona poziva na žalbenu osnovu da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenica nije mogla istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno da je ispunjenje tražbine, makar i na određeno vrijeme, odgođeno, zabranjeno, izmijenjeno ili na drugi način onemogućeno zbog činjenice koja je nastala u vrijeme kad je ovršenica više nije mogla istaknuti u postupku iz kojega potječe odluka.
7. Iz navoda ovršenice i ovrhovoditelja nesporno proizlazi da se radi o činjeničnom sporu, prvenstveno vezanom za pitanje valjanosti i dopustivosti odricanja od potraživanja prema izjavi (list 4) o kojim činjenicama jedino može odlučiti parnični sud, slijedom čega će sud ovršenicu uputiti u parnicu po žalbenim osnovama iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 10. Ovršnog zakona.
8. Iako je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje zahtjeva za odgodom ovrhe/izravne naplate iz čl. 65. st. 1. t. 1. OZ-a prvostupanjski sud nalazi da je taj zahtjev neosnovan jer je evidentno da niti nakon odgode ovrhe ovršenica neće moći raspolagati zaplijenjenim novčanim sredstvima, pa je jedini učinak odgode ovrhe u konkretnom slučaju odgoda prijenosa zaplijenjenih sredstava ovrhovoditelju. S druge strane je nesporno kako je ovosudnim rješenjem broj: R1 Ob-521/2021-5 od 4. siječnja 2021. mlljt. ovrhovoditelj sada na skrbi kod majke - ovdje ovršenice i da je JG dužan njemu doprinositi za uzdržavanje plaćajući iznose ovršenici kao z.z. mlljt. ČG. Kada se u parnici na koju će biti upućena ovršenica utvrdi osnovanost žalbenih navoda ovršenice o tome da li se VG osnovano odrekao iznosa uzdržavanja za razdoblje kada je mlljt. ovrhovoditelj živio s njim kao ocem i da li je ovršenica bila u obvezi plaćati za mlljt. ovrhovoditelj iznose uzdržavanja za sporno razdoblje, moći će se razriješiti i konačno pitanje tko je i koliko dužan na ime uzdržavanja mlljt. ovrhovoditelja. Ovršenici ne nastaje nenadoknadiva šteta već i time što joj VG uredno doprinosi za uzdržavanje mlljt. ovrhovoditelja, a ukoliko će se kroz parnicu utvrditi da je i ona ostala u obvezi platiti nešto od iznosa uzdržavanja mlljt. ovrhovoditelja tada će nastupiti uvjeti i za prijeboj međusobnih obveza, zbog čega je sud ocijenio kako ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi prijenosom sredstava trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu odnosno nije učinila vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.
9. Budući da nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za odgodom ovrhe odlučeno je kao u izreci rješenja temeljem čl. 65. st. 1. u svezi čl. 210. st. 2. Ovršnog zakona.
U Bjelovaru, 02. veljače 2026.
Sudac
Ana Marković-Ćoso
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovoga rješenja može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od primitka prijepisa rješenja, Županijskom sudu, putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka.
