Poslovni broj: P-644/2020-78

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Nevenki Božinović Čupin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RŽ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po Vladimiru Mamiću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mamić, Perić, Reberski, Rimac d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika VŽ OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, dana 02. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku VŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplatiti tužitelju EŽ OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 172.000,00 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 172.000,00 eur za period od 16. ožujka 2011. do 05. srpnja 2011., kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 36.301,93 eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je tuženiku u više navrata temeljem Ugovora o kratkoročnoj pozajmici pozajmio ukupan iznos 672.000,00 eura, da je tuženik do podnošenja tužbe podmirio dio ukupno pozajmljenog iznosa i to u visini od 500.000,00 eura na način da je svoje udjele u trgovačkom društvu Orion gradnja d.o.o. prenio na suprugu tužitelja ČŽ, s tim da usuglašena obračunata vrijednost udjela koje je prenio iznosi 500.000,00 eura, da je sukladno navedenom izvršen prijeboj potraživanja tužitelja prema tuženiku za dio pozajmljenog iznosa u visini od 500.000,00 eur i potraživanja tuženika prema tužitelju odnosno njegovoj supruzi na ime prijenosa poslovnih udjela u društvu Orion gradnja d.o.o. također u visini od 500.000,00 eur, da je sukladno navedenom nesporno kako preostali dospjeli, a nevraćeni dug tuženika prema tužitelju po osnovi neplaćenih pozajmica iznosi 172.000,00 eura. Nadalje navodi kako je u više navrata pozivao tuženika da izvrši povrat preostalog dijela nevraćenih pozajmica odnosno da izvrši uplatu preostalog dospjelog duga u visini od 172.000,00 eur, da je tuženik konstantno, čineći dug nespornim i priznavajući u cijelosti obvezu i namjeru vraćanja preostalog duga, obećavao izvršiti povrat duga, ali do podnošenja tužbe nije tužitelju ništa vratio od preostalog dijela ukupno pozajmljenog iznosa, a u dokaz svojih tvrdnji tužitelj prilaže Sporazum 12. siječnja 2011. kojim se tuženik obvezao tužitelju najkasnije do 15. ožujka 2011. vratiti dug u iznosu od 172.000,00 eura. Slijedom navedenoga, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 14. siječnja 2014. (list 418 spisa) predlaže donijeti presudu kojom se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 172.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a koji vrijedi na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 16. ožujka 2011. do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka.

1.1. Na ročištu održanom 09. svibnja 2023. tužitelj usklađuje tužbeni zahtjev sa važećom valutom u Republici Hrvatskoj te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 172.000,00 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2011. do isplate, dok u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava navode iz tužbe, osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva i ističe da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju, osporava vjerodostojnost svojeg potpisa na priloženim sporazumima, te stoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

2.1. Na ročištu održanom 08. veljače 2012. tuženik osporava da je potpisao Sporazum od 12.01.2011.

3. U ovom postupku sud je donio presudu pod posl. br. P-5010/11- 23 dana 30. siječnja 2014. kojom je u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev, na istu je tuženik izjavio žalbu koju je Županijski sud u Zagrebu ocijenio osnovanom te je presudom posl. br. Gž-3103/14-2 dana 30. rujna 2014. preinačio presudu ovog suda te je odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom, te naložio tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 32.450,00 kn. Protiv naprijed navedene presude Županijskog suda u Zagrebu tužitelj je izjavio reviziju koju reviziju je Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvatio te je rješenjem br. Rev-1066/2015-2 od 11. rujna 2019. ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3103/14-2 dana 30. rujna 2014. i predmet je vratio tom sudu na ponovno suđenje. Županijski sud u Zagrebu je u ponovljenom postupku, nakon odluke revizijskog suda, rješenjem posl. br. Gž-4061/19-4 od 17. prosinca 2019. ukinuo presudu ovoga suda posl. br. P- 5010/11-23 dana 30. siječnja 2014. te je predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.

4. Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u Sporazum od 12.01.2011. (list 11-13, 481-483 (original) spisa), saslušani su: tužitelj (list 17.18 spisa), tuženik (list 18 spisa), izvršen je uvid u isplatnice (list 21 spisa), Ugovore o kratkoročnoj pozajmici (list 22-81, 84-89, 91-118, 123-223, 314- 410, 413-414 spisa), potvrde (list 82-83, 411-412 spisa), provedeno je grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonimiru Ćoriću (list 461-468 spisa), a isti je i usmeno saslušan (list 495-496 spisa), provedeno je grafološko vještačenje po Centru za forenzičko ispitivanje, istraživanje i vještačenja Ivan Vučetić (list 528-533 spisa).

5. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan, i to do visine pod točkom I. izreke ove presude, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen za iznos kao pod točkom II. izreke ove presude.

6. Među strankama je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva, kao i da li je tuženik potpisao Sporazum od 12. siječnja 2011., a na kojem tužitelj temelji svoje potraživanje.

7. Tužitelj u svom iskazu navodi da mu je tuženik ostao dužan 172.000,00 eur, da je od 03.03.2004. sa tuženikom u poslovnom odnosu budući je tuženik bio vlasnik Orion gradnje d.o.o. 22,5%, da mu je prema ugovorima o pozajmicama posudio 672.000,00 eura s tim da je 500.000,00 eur otišlo na otkup udjela u Orion gradnji, a preostali iznos od 172.000,00 eur mu je tuženik ostao dužan, da je novac prvenstveno davao kao pozajmice jer je tuženiku kao vlasniku 22,5% Orion gradnje trebao novac za poslovanje, te za rješavanje imovinsko pranih odnosa na zemljištu koje je bilo u vlasništvu Orion gradnje, a kasnije je 500.000,00 eur bilo zapravo za otkup udjela, da mu tuženik nije mogao vratiti novac pa su ugovorili da mu za 500.000,00 eur proda svoj udjel u Orion gradnji, da su on i tuženik zaključili Sporazum koji su potpisali kod njega u uredu, da potpise nisu ovjeravali jer nisu niti na pozajmicama, da je tuženiku posudio novac temeljem ugovora o pozajmicama i da se radi o više ugovora, da su upravo poslovni udjeli koji su zamijenili 500.000,00 eur bili vlasništvo tuženika kao fizičke osobe.

8. Tuženik u svom iskazu navodi da je sa tužiteljem bio u poslovnom odnosu, da mu je tužitelj u razdoblju od 6 godina i to od 2004. do pet mjeseci prije davanja iskaza pred sudom (iskaz dan 08. veljače 2012.) tužitelj pozajmio oko 250.000,00 eur, da mu taj novac nije vratio, da je osim auta koji je uzeo od tužitelja i plaćenog poreza za zemlju na Tuškancu 84 u Zagrebu u iznosu od 250.000,00 kn pozajmio preostali iznos od 250.000,00 eura u gotovini i to je bila posudba više puta, nešto sitno preko računa, a ostalo je bilo u gotovini, da je svaka posudba stavljena na papir i to način da kad bi mu tužitelj posudio 3.000,00 eur onda bi sastavili potvrdu na 3.000,00 eur, da nije bilo nikakvih posudbi novca koje ne bi bile stavljene na papir, da nema govora o posudbi 672.000,00 eur, a posudio je iznos od tužitelja, kao što je naveo 250.000,00 eur, da potpis na sporazumu od 12.01.2011. nije njegov potpis jer on ne može nešto potpisati za druge, da on nije vidio predmetni sporazum prije nego ga je dobio uz tužbu, da sve osobe koje su navedene u sporazumu poznaje, da ne vjeruje da je potpisao treću stranu sporazuma na kojoj je njegov potpis, da je tužitelj svaki puta tražio da potpišu svaku stranu dokumenta, a da je na ovom sporazumu potpisana samo zadnja strana, da kako bi on potpisao sporazum od 12.01.2011. ako je dvije godine prije toga tužio tužitelja za povrat udjela, da je zadnju pozajmicu primio od tužitelja 2010. Tuženik pojašnjava da se iznos od 250.000,00 kn za porez na nekretninu odnosio 50% na njega i to 125.000,00 kn, a 125.000,00 kn odnosilo se na R.

9. Iz iskaza tužitelja i tuženika sud je utvrdio da su isti bili u poslovnim odnosima od 2004., da je tužitelj više puta vršio pozajmice tuženiku o čemu su sastavljali potvrde, tuženik priznaje da je od tužitelja pozajmio 250.000,00 eura koje mu nije vratio.

9.1. Tužitelj u svom iskazu tvrdi da je tuženiku prema ugovorima o pozajmicama posudio 672.000,00 eura s tim da je 500.000,00 eur otišlo na otkup udjela u Orion gradnji, a preostali iznos od 172.000,00 eur mu je tuženik ostao dužan, što je tuženik potvrdio potpisom Sporazuma od 12. siječnja 2011., dok tuženik u svom iskazu tvrdi da je pozajmio od tužitelja iznos od 250.000,00 eura koji novac nije vratio tužitelju, kao i da potpis na Sporazumu od 12. siječnja 2011. nije njegov potpis.

10. Uvidom u Sporazum od 12. siječnja 2011. (list 11-13, 481-483 (original) spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen između EŽ, prva strana, ovdje tužitelja, i VŽ, druga strana, ovdje tuženika, da su stranke suglasne da od iznosa navedenih pod toč. 5 uvoda Sporazuma, dio i to 500.000,00 eur predstavlja naknadu za sve poslovne udjele kojih je druga strana bila imatelj u trgovačkom društvu Orion gradnja d.o.o., a preostali iznos od 172.000,00 eur predstavlja dug druge strane prvoj (čl. 1. Sporazuma), da se druga strana obvezuje, ovim sporazumom, pod posljedicama materijalne i kaznene odgovornosti da će iznos od 172.000,00 eur vratiti prvoj strani najkasnije do 15.03.2011. (čl. 2. Sporazuma), strane su suglasne sa svim odredbama i sadržajem ovoga sporazuma, te ga u znak prihvaćanja potpisuju, svjesni svih posljedica koje iz toga proizlaze (čl. 7. Sporazuma). Sporazum je sačinjen u Zagrebu 12.01.2011. i na istom se nalaze potpisi JŽ i VŽ.

10.1. Iz navedenog Sporazuma sud je utvrdio aktivnu legitimaciju tužitelja i pasivnu legitimaciju tuženika.

11. Uvidom u izvornike Ugovora o kratkoročnim pozajmicama i Potvrde (list 314-414 spisa) utvrđeno je da je tuženik tužitelju u razdoblju od 10. ožujka 2004. do 31. prosinca 2010. pozajmljivao novac u različitim iznosima, u eurima i kunama, pa je tako pozajmio iznos od 440.100,00 eura i 1.692.300,00 kuna.

12. Kako je među strankama sporno je li tuženik potpisao predmetni Sporazum od 12.01.2011. iz kojeg proizlazi obveza tuženika na povrat utuženog iznosa tužitelju, provedeno je grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonimiru Ćoriću koji u svom nalazu i mišljenju od 28. ožujka 2022. (na sudu zaprimljen 31. ožujka 2022.), na temelju analize spornog potpisa tuženika na Sporazumu od 12.01.2011. sa nespornim potpisima dostavljenim u spis (potpis na punomoći za odvjetnika od 15.09.2011., potpisi na zahtjevu za izdavanje putne isprave i vize od 26.08.2002. i kartonu osobne iskaznice od 26.08.2002., potpis na preslici sporazuma od 03.03.2004., potpis na izvansudskoj nagodbi od 05.05.2005., na podnesku od 27.11.2012., na punomoći odvjetniku od 07.12.2012., na zapisniku od 16.11.2021., procesno izuzeti potpisi za potrebe vještačenja od 16.11.2021., na potvrdi od 01.07.2010., na 37 izvornika Ugovora o kratkoročnoj pozajmici te na temelju uvida u izvornik Sporazuma koji je vještak izvršio u prostorijama odvjetničkog društva koje zastupa tužitelja) daje mišljenje da je VŽ skriptor potpisa na Sporazumu zaključenog u Zagrebu dana 12. siječnja 2011.

13. Na ovako dani nalaz i mišljenje tužitelj nije iznosio nikakve primjedbe niti prigovore dok je istome na ročištu održanom 09. svibnja 2023. i podnesku od 28.08.2023. prigovorio tuženik.

14. Stalni sudski vještak dipl. ing. Zvonimir Ćorić se usmeno očitovao na prigovore tuženika na ročištu održanom 22. studenog 2023. te u svom očitovanju navodi da ostaje pri svome nalazu i mišljenu od 28. ožujka 2022. a gdje je na temelju analize spornog potpisa VŽ u Sporazumu od 12. siječnja 2011., te usporedbe istog s nespornim potpisima VŽ navedenim u nespornom materijalu njegovog nalaza utvrdio sličnosti u svim općim i posebno vrijednim grafološkim značajkama navedenim u rezultatima usporedbe, da je isto tako utvrdio da relevantne razlike nisu utvrđene, odnosno da se razlike u nagibu grafema, linije pisanja i varijacijama formi grafema mogu pripisati utvrđenoj varijabilnosti potpisa VŽ. Vezano za prigovor tuženika da nije vještačio sporni potpis na izvorniku navodi da je 24. ožujka 2022. izvršio uvid u snimanje izvornika ugovora sa spornim potpisom. Isto tako navodi da preslika stranice ugovora sa spornim potpisom sadržajem i potpisom JŽ od 12. siječnja 2011. posebno sporni potpis i tekst iznad su prikazani na slici broj 1 su potpuno podudarni s potpisom i tekstom iznad VŽ čiji je izvornik prikazan na slici 1 A. Izvornik ugovora koji je vještačio, a slika spornog potpisa VŽ na izvorniku ugovora koju je prikazao na slici broj 1 A na 5. stranici nalaza je slika izvornika ugovora koji se sada nalazi u sudskom spisu na stranici 483. Vještak smatra neprihvatljivim sve primjedbe na njegovo stručno znanje koje su iznesene u podnesku tuženika. Vezano za primjedbe oko starosti papira vještak navodi da papir mijenja opći izgled i boju protekom vremena, no isto isključivo ovisi o kvaliteti papira tj. količini lignina u papiru koji s protekom vremena i izloženosti svjetlu oksidira i papir postaje više žut nego bijel, odnosno ide prema žutoj boji, a što također ovisi i o načinu čuvanja, jer ako je papir odnosno dokument složen u nekakav spis nije izložen svjetlosti i visokoj temperaturi proces starenja papira je usporen, da je moguće provesti vještačenje ne temelju preslike s tim da se na temelju preslike daje mišljenje u određenom stupnju vjerojatnosti.

15. Nakon što se vještak usmeno očitovao na prigovore tuženika, tuženik je izjavio kako je komunicirao s vještakom u trenutku kada mu je određeno vještačenje, a pri tome i nadalje osporava činjenicu što je vještak otišao u ured punomoćnika tužitelja radi vršenja uvida u original potpisa na ugovoru, te i je dalje ostao kod navoda u prigovoru, kao i kod prijedloga da se provede novo grafološko vještačenje.

16. Kako je tuženik naveo da je komunicirao sa vještakom u trenutku kada mu je određeno vještačenje, ovaj sud je, da bi otklonio svaku sumnju u nepristranost provedenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. Zvonimiru Ćoriću, proveo novo grafološko vještačenje po Centru za forenzičko ispitivanje, istraživanje i vještačenja Ivan Vučetić (list 528-533 spisa). Centar za forenzičko ispitivanje, istraživanje i vještačenja Ivan Vučetić u svom nalazu i mišljenju, na temelju analize spornog potpisa tuženika na izvorniku Sporazumu od 12.01.2011. (list 482-483 spisa) i preslici Sporazuma od 12.01.2011. (list 12-13 spisa) sa nespornim potpisima izvornik zapisnika sa sudske rasprave 16.11.2021. (strana 456) te nesporni potpisi ispisani po diktatu na navedenoj raspravi (strana 457), utvrđuje da je VŽ vjerojatno ispisao sporni potpis na svoje ime na predmetnom izvorniku Sporazuma, kao i da je izvornik predmetnog Sporazuma sa lista 482-483 spisa poslužio kao predložak za kopiju Sporazuma, a koja se nalazi na listu 12-13 spisa.

17. Na ovako dani nalaz i mišljenje stranke nisu iznijele nikakve primjedbe niti prigovore, a isto u cijelosti prihvaća i ovaj sud obzirom je obzirom je izrađen stručno i obrazloženo, te u skladu s pravilima grafološke struke, a isti je jasan, potpun i u suglasju sa samim sobom. Navedenim vještačenjem su potvrđena utvrđenja iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Zvonimira Ćorića koji štoviše, a zbog veće količine nespornog materijala koju je uzeo u obzir prilikom izrade nalaza i mišljenja, daje svoje mišljenje u većem stupnju vjerojatnosti, odnosno isti nesporno utvrđuje da je tuženik skriptor potpisa na predmetnom Sporazumu od 12.01.2011. Sud je stoga prihvatio i nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Zvonimira Ćorića, kao i njegovo usmeno očitovanje obzirom su izrađeni stručno i obrazloženo, te u skladu s pravilima grafološke struke, a isti su jasni, potpuni i u suglasju sa samim sobom, a novim vještačenjem provedenim po Centru za forenzičko ispitivanje, istraživanje i vještačenja SŽ otklonjena je svaka sumnja u njegovu eventualnu pristranost i dodatno osnažena njegova vjerodostojnost.

18. Slijedom svega navedenog, sud je utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu u smislu odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje u tekstu ZOO), temeljem kojeg je tužitelj pozajmio tuženiku iznos 172.000,00 eur, a koji iznos se tuženik obvezao vratiti do 15. ožujka 2011. (čl. 2. Sporazuma). Tuženik temeljem odredbe čl. 219. st.1. u vezi čl. 221a ZPP ničime nije dokazao da bi ispunio ugovorom preuzetu obvezu i vratio pozajmljeni iznos, već štoviše priznaje postojanje duga prema tužitelju u iznosu od 250.000,00 eur, a koji mu nije vratio (iskaz tuženika 08.02.2012. – list 18 spisa).

19. Međutim, unatoč utvrđenoj činjenici zaključenja Sporazuma u smislu odredbe čl. 499. st.1. ZOO, valja navesti kako je predmetni Sporazum, kad se ima u vidu iskaz samoga tužitelja da je tuženiku pozajmio u više navrata iznos od 672.000,00 eur, s time da je 500.000,00 eur otišlo na otkup udjela u Orion gradnji, a preostali iznos od 172.000,00 eur mu je tuženik ostao dužan, iskaz tuženika da mu je tužitelj pozajmio iznos od 250.000,00 eur koje mu nije vratio, te sadržaj iz čl. 1. i čl. 2 predmetnog Sporazuma od 12. siječnja 2011. u kojem se navodi iznos duga od 172.000,00 eur, iz čega proizlazi da je predmet istog bio iznos u stranoj valuti, odnosno zaključen u vrijeme kada ugovaranje i ispunjenje novčane obveze u stranoj valuti nije bilo dopušteno, što predmetni Sporazum u dijelu koji se odnosi na eure, u smislu odredbi čl. 17. Zakonom o Deviznom poslovanju ("Narodne novine", br. 96/03, 140/05, 132/06, 150/08, 92/09, 153/09 i 145/10) i čl. 322. st. 1 ZOO, čini ništetnim pa je na pravilo vraćanja valjalo primijeniti odredbe čl. 1111. u vezi odredbe čl. 1115. ZOO.

20. Naime, kako je Sporazum djelomično ništav – djelomično je ništava je i njegova odredba o dospijeću obveze, a obveza vraćanja glavnice kao i zatezne kamate se procjenjuje po odredbama o vraćanju stečenog bez osnove. Zato tužitelj ima pravo na zateznu kamatu na iznos od 172.000,00 eur od dana kada je od tuženika zatražio vraćanje danog po osnovi takvog ništetnog ugovora - Sporazuma. Naime, odredbom čl. 323. st. 1. ZOO propisano je da je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj strani sve ono što je primila po osnovi takvog ugovora, a ako to nije moguće ili ako se priroda onog što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu. Kako, po mišljenju suda, tuženiku nije bilo niti je moralo biti poznato da je utuženi iznos djelomično stekao bez valjane pravne osnove, odnosno iz ništetnog pravnog posla, za utvrditi je da je tuženik savjesni stjecatelji, time tužitelj ostvaruje pravo na zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva za vraćanje stečenog po ništetnom Ugovoru. Kako tužitelj tvrdi, ali pritom ne dokazuje da je prije pokretanja predmetnog postupka pozivao tuženika na vraćanje predmetnog duga, istome na iznos od 172.000,00 eur pripada zatezna od dana podnošenja tužbe, odnosno od 06. srpnja 2011. te mu je tako i dosuđena.

20.1. Tužitelja je valjalo odbiti za iznos zakonske zatezne kamate na iznos od 172.000,00 eur za period od 16.03.2011. do 05.07.2011., kao neosnovan.

21. Slijedom svega navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa 172.000,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 06. srpnja 2011. do isplate, te je stoga odlučeno kao pod točkom

I. i II. izreke ove presude.

22. Odluka o visini stope zatezne kamate na dosuđeni iznos temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i 8. ZOO.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. u vezi čl. 151. i čl. 155. st. 1. ZPP. Tužitelju je u skladu sa odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23; dalje u tekstu Tarifa), vrijednosti predmeta spora (172.000,00 eur) i prema priloženom troškovniku priznat trošak za: trošak sastava tužbe u zatraženom iznosu od 1267,17 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima od 08.02.2012.,14.01.2014., 09.05.2023., 06.09.2023., 22.11.2023., 20.11.2024. i 17.12.2025. u zatraženom iznosu od po 1267,17 bodova svako (Tbr. 9/1 Tarife), trošak sastava podneska od 15.02.2012. (na sudu zaprimljen 12.03.2012.) u iznosu od 25 bodova (Tbr. 8/4 Tarife), trošak zastupanja na ročištima 11.04.2013. i 16.11.2021. u iznosu od po 647,14 bodova svako (Tbr. 9/2 Tarife), trošak sastava podneska od 26.04.2013. u zatraženom iznosu od 1267,17 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak sastava revizije u zatraženom iznosu od 1267,17 bodova (Tbr. 10/5 Tarife), trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9/5 Tarife), odnosno ukupno 14040,98 bodova, što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura (Tbr. 54 Tarife) daje iznos od 28.081,96 eur, te sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) daje iznos od 35.102,45 eura. Navedeni iznos valjalo je uvećati za iznos od 331,81 eur s naslova troškova grafološkog vještačenja, za iznos od 204,06 eur s naslova drugog provedenog grafološkog vještačenja, te za iznos od 663,61 eur s naslova sudske pristojbe na presudu, tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 36.301,93 eur, te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.

24. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište od 10.10.2020. obzirom da navedeno ročište nije održano u predmetnom postupku, kao niti trošak sudske pristojbe na tužbu obzirom da iz stanja spisa proizlazi da istu nije niti podmirio, a kako je navedena pristojba u zastari, navedeni trošak mu nije niti nastao. Nadalje tužitelju nije priznat niti trošak predujma za drugo vještačenje za iznos od 195,94 eur obzirom je Centar za forenzičko ispitivanje, istraživanje i vještačenja SŽ za vještačenje ispostavio račun na iznos od 204,06 eur, koji iznos im je i isplaćen, a naprijed navedeni i preostali iznos od 195,94 eur će biti vraćen tužitelju sa računa suda.

U Zagrebu, 02. veljače 2026.

Sudac:

Nevenka Božinović Čupin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja uz rješenje za platež sudske pristojbe na presudu u iznosu od 663,61 eur

- tuženiku