REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj:Ps-54/2023-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Kurjan, odvjetnik u zagrebu, Trg kralja Petra Svačića 1, protiv tuženika EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Tajana Krivić, odvjetnica u Zagrebu, Lopatinečka 13, radi iseljenja i isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 18. prosinca 2025. u prisutnosti tuženika i punomoćnika stranaka, 2. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iseliti iz nekretnine – Suvlasnički dio s neodređenim omjerom Etažno vlasništvo (E-41), u naravi stana br. 1. na VIII (osmom) katu, koji se sastoji od dvije sobe, sobice, kuhinje, kupaonice s WC-om, hodnika i lođe u ukupnoj površini od 61,75 čm, [adresa], koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, koja je nekretnina / stan upisan u Zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb u zk. ul. [broj ZK uloška], [adresa],14,16,18,20,22, sagrađena na zk.č.br. 1004/6 k. o. [katastarska općina] i predati ga, slobodnog od osoba i svojih stvari, u isključivi posjed tužitelju ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku EĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju ĐĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 40.162,39 €, kao i nadoknaditi mu trošak parničnog postupka u iznosu 4.824,30 €, sve sa zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2026. do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose od kojih se sastoji glavnica od 40.162,39 € i to za razdoblje od zatraženog dospijeća svakog iznosa do 1. veljače 2026., kao i dio zahtjeva za isplatu iznosa od po 481,03 € sa zateznom kamatom tekućom od svakog 10. - og uz mjesecu za tekući mjesec za razdoblje nakon 18. prosinca 2025.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 29. rujna 2020. navodi da je vlasništvo nekretnine pobliže opisane u stavku I. izreke presude stekao temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim s majkom pok. DĐ, da je tuženik protiv njega pokrenuo parnični postupak tužbom od 24. kolovoza 2016. u predmetu P-4971/2016 radi utvrđenja ništetnim tog ugovora te da je navedena parnica okončana nepravomoćnom presudom od 24. travnja 2022. na način da je njegov tužbeni zahtjev odbijen, pa kako tuženik tu nekretninu koristi bez valjane pravne osnove i ne plaća nikakvu naknadu za uporabu iste, to tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže iseljenje i predaja te nekretnine slobodne od osoba i stvari njemu u posjed i isplata iznosa od 148.120,00 kn sa zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose od dospijeća do isplate za razdoblje korištenja od svibnja 2016. do rujna 2020., a nadalje iznos od po 2.800,00 kn mjesečno s kamatom od svakog 10. -og u mjesecu, pobliže opisano u tužbi.
1.1. U tijeku postupka tužitelj preinačuje tužbu povišenjem zahtjeva odnosno traži isplatu daljnjih iznosa naknade za uporabu nekretnine te konačno postavljenim zahtjevom predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da mu isplati iznos od 40.162,39 € sa zateznom kamatom koja na svaki pojedini iznos teče od dospijeća do isplate za razdoblje korištenja od svibnja 2016. do prosinca 2025., pobliže opisano u podnesku od 17. prosinca 2025., a za razdoblje nakon prosinca 2025. traži isplatu iznosa od po 481,03 € mjesečno sa kamatom tekućom od svakog 10.-og u mjesecu za tekući mjesec do isplate.
2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom ističući prigovor zastare i promašene pasivne legitimacije, osporava osnov i visinu zahtjeva i navodi da je tužitelj predmetnu nekretninu, koja je glasila na njihovu majku KĐ, prijevarom prepisao na sebe, iako je on plaćao otkupne rate za istu te da je ta nekretnina njegov jedini dom.
2.1. U odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev u podnesku od 17. prosinca 2025. tuženik ističe protivljenje preinaci tužbe povišenjem zahtjeva.
3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u z.k. izvatke, presudu ovog suda od 24. travnja 2000. broj:P-4971/2016-40 i Županijskog suda u Osijeku od 22. rujna 2022. broj:Gž-2826/2020-4, dopis stranke od 19. rujna 2016., dopise Porezne uprave od 6. ožujka 2024. i 24. siječnja 2024., proveo uviđaj na licu mjesta i vještačenje po vještaku dipl.ing. Dariu Šereru te saslušao stranke i vještaka.
3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.
3.2. Sud je dopustio preinaku tužbe prema sadržaju podneska od 17. prosinca 2025., kojim je tužitelj obuhvatio daljnje razdoblje naknade za uporabu stvari ubrajajući pojedine iznose u dospjelu glavnicu, u skladu s čl. 191.st.2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22, 155/23, 146/25; dalje:ZPP).
5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužiteljev zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.
6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:
-da je tužitelj dopisom od 20. rujna 2016. pozvao tuženika na iseljenje i predaju sporne nekretnine,
-da je tužitelj vlasnik predmetne nekretnine koju je stekao na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenim **.**.2016. s KĐ,
-da je pravomoćnom presudom ovog suda od 24. travnja 2000. broj:P- 4971/2016-40 odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja ništetnim gore navedenog ugovora o doživotnom uzdržavanju,
-da Porezna uprava, prema dopisu od 24. siječnja i 6. ožujka 2024., podatke o visini najamnine/zakupnine pribavlja na temelju evidentiranih prijava takvih pravnih odnosa, pa tako za nekretnine slične površine i na području na kojem se nalazi i predmetna postoji podatak o prijavljenoj najamnini u prosječnom iznosu od 297,00 € mjesečno u ožujku 2024.
7. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se procjena vrijednosti najamnine izrađuje na temelju općih vrijednosnih odnosa na tržištu nekretnina na dan vrednovanja i stanja nekretnine na dan kakvoće, slijedom čega procijenjena tržišna vrijednost najamnine za predmetnu nekretninu za razdoblje od 10. svibnja 2016. do 31. ožujka 2025. iznosi 35.824,12 €, pri čemu su pojedini iznosi za navedeno razdoblje pobliže navedeni u Tablici na l.168-171. spisa.
7.1. Očitujući se na primjedbe tuženika vještak navodi da je nalaz i mišljenje sačinjen sukladno odredbama Zakona i Pravilnika o procjenama vrijednosti nekretnina, prema dokumentaciji u spisu i stanju utvrđenom na uviđaju, da je visina najamnine utvrđena sukladno navedenom, temeljem poredbenih najamnina u cjenovnom bloku gdje se nalazi i sporna nekretnina, sukladno podacima o najamninama u bazi podataka e-nekretnine, da je prilikom procjene tržišne najamnine imao u vidu stanje na licu mjesta i stoga je iz baze podataka o najamninama uzeo one koje su nižeg cjenovnog razreda, da su svi parametri bitni za utvrđenje tržišne vrijednosti najamnine jasno i transparentno prikazani u nalazu i mišljenju.
7.2. Sud je u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka s usmenim očitovanjem jer je jasan, potpun i usaglašen s izviđenim okolnostima, pri čemu je vještak dao vrlo jasne razloge kojima se rukovodio prilikom izrade istog.
8. Iskaz tužitelja sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i iskren te u skladu s dokumentacijom u koju je izvršen uvid u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da ne može ući u spornu nekretninu jer nema ključeve te da nema saznanja ima li tuženik kakav stan, kuću, vikendicu ili kakvu imovinu, kao niti da li je zaposlen.
8.1. Prihvaćen je kao iskren i uvjerljiv i iskaz tuženika u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da tužitelj nema ključ predmetne nekretnine i on mu isti nije dao, da tu nekretninu koristi od rođenja i nema drugu, kao niti pokretnina veće vrijednosti te da prima braniteljsku skrb u iznosu 173,00 € i braniteljski vaucher u iznosu cca 73,00 € za podmirivanje režija, koje iznose oko 100,00 €.
8.2. Sud nije dopustio postavljanje pitanja tužitelju koje je nekretnine naslijedio nakon smrti roditelja, kao niti tuženiku jesu li stranke komunicirale o njegovom odlasku iz predmetne nekretnine uz odgovarajuću novčanu naknadu jer navedeno nije od utjecaja na predmet spora.
8.2.1. Također nije dopušteno postavljanje pitanja tuženiku po kojoj je osnovi tužitelj postao vlasnik jer navedeno nije odlučno za predmet spora u situaciji postojećeg upisa u zemljišne knjige i sadržaja pravomoćne presude ovog suda od 24. travnja 2000. broj:P-4971/2016-40.
8.2.2. U odnosu na pitanje jesu li stranke razgovarale da bi se predmetni stan prodao i novac podijelio valja istaći da rezultat takvog eventualnog razgovora nije relevantan za donošenje odluke.
9. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije ističe se da iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da se tuženik nalazi u posjedu sporne nekretnine, slijedom čega je pasivno legitimiran za predmetne zahtjeve.
10. Neosnovan je i prigovor zastare s obzirom da nekretnina nije predana, u kojem pravcu se upućuje na čl.165.st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, 52/2025; dalje:ZVDSP).
11. U odnosu pak na prigovor tuženika da je plaćao otkupne rate za predmetnu nekretninu ističe se kako ta tvrdnja, sve i da je dokazana, ne daje pravo tuženiku da se zadrži u posjedu nekretnine i svoja prava u tom smislu može ostvariti u drugoj parnici.
12. Što se tiče pitanja prava tuženika na dom i čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine" 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) prvenstveno valja istaći da je, prema čl.34. i čl.16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14), dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl.8. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.
12.1. Stoga su u konkretnom predmetu razmatrana pitanja da li je predmetna nekretnina dom tuženika, da li bi nalog za njegovo iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njegova doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženika u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.
12.2. Razdoblje korištenja predmetne nekretnine za stanovanje od strane tuženika upućuje na zaključak da je razvio dovoljnu i kontinuiranu veze s tom nekretninom na način da ju može smatrati svojim domom, pa bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje u njegovo pravo na poštivanje doma, ali je takvo miješanje u skladu sa zakonom i proizlazi iz čl.161. ZVDSP-a odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva tužitelja s obzirom da tuženik nema pravo na posjed te nekretnine.
12.3. U odnosu pak na pitanje da li je iseljenje tuženika nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario, valja istaći kako sud nalazi da se legitimni cilj ne bi mogao postići primjenom blaže mjere odnosno da je iseljenje tuženika nužno radi zaštite vlasničkih prava tužitelja. Pri tome je sud uzeo u obzir interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo i prava vlasnika koja proizlaze iz odredaba ZVDSP-a, nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove.
12.4. Također valja napomenuti da tuženik ničim nije dokazao da nema nikakvih izgleda za njegovo stambeno zbrinjavanje putem najma neke druge nekretnine ili pak rješavanja njegovog pitanja putem nadležnih tijela u za to propisanim postupcima (primjerice Pravilnikom o najmu stambenih jedinica, "Narodne Novine" 143/23, Odlukom o najmu stanova, "Službeni Glasnik Grada Zagreba" 32/23 i sl.).
12.5. Slijedom navedenog, kako su u konkretnom slučaju suprotstavljena dva pojedinačna privatna prava i pravo vlasništva tužitelja u svakom slučaju preteže nad pravom tuženika koji nekretninu posjeduje bez valjane pravne osnove, to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku I. izreke presude temeljem čl.161. i čl.162. ZVDSP-a.
13. U odnosu na tužbeni zahtjev usmjeren na isplatu ističe se da tuženik, kao posjednik sporne nekretnine bez valjane pravne osnove, u utuženom razdoblju tužitelju nije plaćao nikakvu naknadu za korištenje iste, pa je u svakom slučaju u obvezi naknaditi mu sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, a to je svakako korist u visini tržišne najamnine koju nije plaćao, a koju bi bio dužna plaćati, u skladu s čl.165.st.1. ZVDSP-a.
13.1. Stoga je tužbeni zahtjev, sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju vještaka u pravcu pojedinih mjesečnih iznosa naknade, što za utuženo razdoblje iznosi 40.162,39 €, valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku II. izreke presude temeljem čl. 165.st.1. ZVDSP-a.
13.2. Tužitelju pripada i zatezna kamata na dosuđeni iznos u stavku II. izreke presude temeljem čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) i to za razdoblje od donošenja presude do isplate, dok je dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate od dospijeća svakog pojedinog iznosa od kojih se navedena glavnica sastoji do 1. veljače 2026. valjalo odbiti kao neosnovan. Naime, stranke nisu bile u ugovornom odnosu, a visina koristi ostvarena od strane tuženika u iznosu najamnine koju bi inače plaćao za predmetni stan (da je bio u statusu najmoprimca) je utvrđena u ovom postupku, putem nalaza i mišljenja vještaka, slijedom čega tuženik dolazi u zakašnjenje s plaćanjem iste tek donošenjem prvostupanjske presude, a ne s danom dospijeća pojedine mjesečne najamnine, što bi bilo slučaj da su stranke bile u ugovornom odnosu (tako i Gž-385/2018, Županijski sud u Šibeniku, slično Gž-5245/10 i Gž-688/15 Županijski sud u Zagrebu).
13.3. Također je valjalo odbiti i dio tužbenog zahtjeva za isplatu iznosa od po 481,03 € sa zateznom kamatom tekućom od svakog 10. -og uz mjesecu za tekući mjesec za razdoblje nakon 18. prosinca 2025. s obzirom na čl. 326.st.1. ZPP-a.
14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.5. ZPP- a, a isti je odmjeren u skladu s vrijednosti pre3dmeta spora te Tbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 31.10.2023. i 17.12.2025. te pristup na ročišta 30.11.2023., 20.11.2015. i 18.12.2025. te uviđaj po 500,00 €, za sastav podnesaka od 13.1.2023., 7.3.2023., 9.1.2024. i 26.6.2024. te pristup na ročište 2.11.2023. po 50,00 € te za sastav podneska od 29.11.2023. iznos od 250,00 € uz trošak vještačenja u iznosu 600,00 € i pristojbe na presudu u iznosu 224,30 € (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od dostave odluke) – sveukupno 4.824,30 € s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.
U Zagrebu, 2. veljače 2026.
SUDAC:
ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.
DNA:
pun. stranaka