Poslovni broj: Us I-2819/25-5
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, Josipa Kozarca 1, protiv tuženika: Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43, OIB: 18683136487, radi poništavanja rješenja, 02. veljače 2026. godine
p r e s u d i o j e
I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-23/24- 01/94, URBROJ: 513-04-25-2 od 20. lipnja 2025. godine i rješenje Porezne uprave, Područnog ureda Čakovec, KLASA: UP/I-416-02/2020-06/18, URBROJ: 513-07- 20/2024-22 od 20. kolovoza 2024. godine, a predmet se vraća na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu, koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda.
II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 2.500,00 €, sa zateznim kamatama koje u slučaju neplaćanja u ostavljenom roku teku od dana donošenja ove odluke.
Obrazloženje
Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 20. lipnja 2025. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 20. kolovoza 2024. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim mu je u ponovljenom upravnom postupku odbijen zahtjev za utvrđivanje nastupa zastare prava na naplatu pojedinih obveza javnih davanja.
Tužitelj u tužbi navodi kako smatra da je zastara počela teći još odobravanjem sklapanja predstečajne nagodbe 24. srpnja 2013. godine i da je nastupila deset godina kasnije.
Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.
Osporavana rješenja su nezakonita.
Tužitelj je 25. veljače 2020. godine podnio zahtjev za utvrđivanje zastare poreza i doprinosa.
U (po drugi put ponovljenom) upravnom postupku je doneseno novo osporavano prvostupanjsko rješenje od 20. kolovoza 2024. godine (nakon što je po uputi ovog suda iz ranije presude UsI-6080/23 od 10. lipnja 2024. godine u spis upravnog predmeta sada priložena predstečajna nagodba od 24. srpnja 2013. godine). Tim rješenjem je odbijen zahtjev za utvrđivanje zastare prava na naplatu tri (preostala) tužiteljeva duga javnih davanja.
Riječ je o doprinosu Hrvatske obrtničke komore (HOK) za 2018. godinu (šifra vrste prihoda 5236), o porezu i prirezu na dohodak za razdoblje od 2015. do 2018. godine (šifra vrste prihoda 1872) i o nespecificiranom poreznom dugu za razdoblje od 2013. do 2018. godine (šifra vrste prihoda 7560) - sve to s pripadajućim zateznim kamatama.
Osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 20. lipnja 2025. godine je odbijena tužiteljeva žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 20. kolovoza 2024. godine.
Tužitelj se načelno neosnovano poziva na to da je u konkretnom slučaju zastara počela teći još odobravanjem sklapanja predstečajne nagodbe 24. srpnja 2013. godine (i da je nastupila deset godina kasnije).
Na temelju čl. 78. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12 i 81/13 - ZFPPN) prijavom tražbina u postupku predstečajne nagodbe prekida se zastara od dana podnošenja prijave do proteka roka za isplatu koji je određen u predstečajnoj nagodbi. Dakle - upravo suprotno tužiteljevim tvrdnjama - sve do proteka roka za isplatu po predstečajnoj nagodbi sklopljenoj 24. srpnja 2013. godine zastarni rok je u prekidu.
Međutim, sporno je radi li se uopće ovdje o tužiteljevim dugovanjima obuhvaćenima sklopljenom predstečajnom nagodbom.
S obzirom na to da je predstečajna nagodba bila sklopljena još 24. srpnja 2013. godine, očito je da doprinos HOK-a (šifra vrste prihoda 5236) za 2018. godinu nije mogao biti obuhvaćen tom nagodbom.
Isto utvrđenje vrijedi i za porez i prirez na dohodak (šifra vrste prihoda 1872) za razdoblje od 2015. do 2018. godine, koje javno davanje također nije moglo biti obuhvaćeno predstečajnom nagodbom od 24. srpnja 2013. godine, kao niti prijavom potraživanja poreznog tijela od 24. travnja 2013. godine; posebno je važno napomenuti da u toj prijavi pojedina potraživanja uopće nisu bila specificirana po razdobljima. Treća grupa tužiteljevih dugovanja javnih davanja (šifra vrste prihoda 7560) se odnosi na razdoblje od 2013. do 2018. godine pa stoga niti ta dugovanja nisu mogla biti obuhvaćena predstečajnom nagodbom od 24. srpnja 2013. godine, kao niti (nespecificiranom) prijavom potraživanja poreznog tijela od 24. travnja 2013. godine. Osim toga, ovdje uopće nije jasno o kojoj izvornoj tužiteljevoj obvezi je riječ; općenito, šifre vrste prihoda 7560 i 1872 su nove i odnose se na obveze po predstečajnoj nagodbi, iako se po vremenu svog nastanka nikako ne mogu povezati s konkretnom predstečajnom nagodbom, dok se istovremeno na temelju postojeće dokumentacije ne mogu nikako povezati ni s nekakvim ranijim tužiteljevim zaduženjima (šiframa vrste prihoda).
Načelno bi zastara prava na naplatu doprinosa HOK-a za 2018. godinu nastupala 01. siječnja 2025. godine (čl. 108. st. 1. Općeg poreznog zakona; NN 115/16 - OPZ). Zastara prava na naplatu poreza i prireza na dohodak za razdoblje od 2015. do 2018. godine bi na temelju čl. 108. st. 4. OPZ-a započinjala teći od 01. siječnja 2016. godine do 01. siječnja 2019. godine te bi zastarni rokovi po čl. 108. st. 1. OPZ-a isticali od 01. siječnja 2022. godine do 01. siječnja 2025. godine. Zastara prava na naplatu (nespecificiranog) poreznog duga za razdoblje od 2013. do 2018. godine bi na temelju čl. 108. st. 4. OPZ-a započinjala teći od 01. siječnja 2014. godine do 01. siječnja 2019. godine te bi zastarni rokovi po čl. 108. st. 1. OPZ-a isticali od 01. siječnja 2020. godine do 01. siječnja 2025. godine.
Nadalje, na temelju čl. 109. st. 6. i 7. OPZ-a na zastaru prava na naplatu se pazi do donošenja prvostupanjskog rješenja. Pritom se po prirodi stvari mora raditi o rješenju o naplati prethodno utvrđenog duga javnih davanja.
U ovoj pravnoj stvari je međutim ostalo nejasno jesu li (i eventualno kada) u međuvremenu u vezi spomenutih spornih tužiteljevih obveza bila donesena (prvostupanjska) rješenja o njihovoj naplati.
Sâm tužitelj je u svom zahtjevu od 26. veljače 2020. godine spomenuo rješenje o ovrsi od 07. rujna 2009. godine, ali se ono nikako ne može odnositi na potraživanja koja datiraju iz razdoblja od 2013. do 2018. godine. Isto utvrđenje se može primijeniti i na rješenje o ovrsi od 08. lipnja 2006. godine te na hipoteku upisanu 2009. godine. Jedno pak rješenje o ovrsi od 27. veljače 2014. godine se odnosi na doprinos HOK-a pa se stoga ne može odnositi na to dugovanje za 2018. godinu.
Međutim, drugo rješenje o ovrsi od 27. veljače 2014. godine (po raznim osnovama) - priloženo u spis upravnog predmeta - bi se možda moglo odnositi i na dugovanje sadašnje šifre 7560 za 2013. godinu (za koje do tada nije nastupila zastara), ali se to ne može nedvojbeno zaključiti iz tog akta.
Također, u spisu upravnog predmeta se nalaze i dva tužiteljeva prigovora protiv dva (nepriložena) rješenja o ovrsi od 14. srpnja 2021. godine, a i ona bi se možda mogla odnositi i na neka od ovdje spornih potraživanja (od kojih većina do tada ne bi bila zastarjela).
Prema tome, odluke iz upravnog postupka o odbijanju zahtjeva za utvrđivanje zastare prava na naplatu sporna tri preostala tužiteljeva dugovanja se za sada i dalje ne mogu smatrati pravilnim i zakonitim, jer i dalje nisu utvrđene relevantne činjenice o kojima ovise te odluke.
Stoga je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanih odlukâ usvojen i te odluke poništene, na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS), jer relevantno činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.
Predmet je ponovno vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom upravnom tijelu, koje je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda. To tijelo će u smislu čl. 109. st. 6. i 7. OPZ-a jasno utvrditi i precizno navesti je li (i eventualno kada) za preostala tri tužiteljeva dugovanja ikada bila pokrenuta ovrha. Ako jeste, onda će u spis upravnog predmeta trebati priložiti te akte, zajedno s materijalnom dokumentacijom iz koje će proizlaziti da ta rješenja o ovrsi obuhvaćaju upravo sporna tri tužiteljeva dugovanja javnih davanja; u tom će slučaju trebati navesti i jesu li te ovrhe i nadalje aktualne (u toku) ili ne.
Ako bi se na taj način ispostavilo da su ovrhe u odnosu na pojedina sporna dugovanja bile pokrenute (donošenjem prvostupanjskih rješenja) prije pojedinih nastupa rokova zastare, i ako su te ovrhe još aktualne, tada doista ne bi bilo uvjeta za utvrđivanje zastare prava na naplatu.
Ako bi se pak utvrdilo da ovrhe u odnosu na pojedina sporna dugovanja nisu bile pokrenute (donošenjem prvostupanjskih rješenja) prije pojedinih nastupa rokova zastare, ili ako te ovrhe više nisu aktualne, tada bi zbog nastupa zastarnih rokova trebalo utvrditi zastaru prava na naplatu.
S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnom opunomoćeniku - odvjetniku, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a pripada po 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 2.500,00 €, na što zatražene zatezne kamate u slučaju neplaćanja u ostavljenom roku teku od dana donošenja ove odluke (čl. 144. st. 4. ZUS-a).
U Zagrebu, 02. veljače 2026. godine.
Sudac:
Bojan Bugarin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. odvj. Josip Pintarić, [adresa] Čakovec, Josipa Kozarca 1
2. Ministarstvo financija, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak,
Zagreb, Koturaška 43
