REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11
P-1657/2025-80
(ranije P-2239/2020)
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Tini Jakupak u pravnoj stvari tužitelja HUK-COBURG a.G. Wili-Hosung Str.2, Coburg, Njemačka zastupano po punomoćniku Hrvoje Lui, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui d.o.o., Zagreb, Zelinska 4, protiv tuženika EUROHERC OSIGURANJE d.d. Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747, zastupano po punomoćnicima odvjetnicima u OD Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave, zaključene 18. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s objavom 2. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I . Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747 tužitelju HUK-COBURG, a.G., Will-Hosung Str. 2, 96442 Coburg, Republika Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 25.146,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:
- na iznos od 2.000,00 Eur teče od 30.03.2016. do isplate;
- na iznos od 550,00 Eur teče od 06.11.2017. do isplate;
- na iznos od 35,00 Eur teče od 11.12.2015. do isplate;
- na iznos od 35,00 Eur teče od 22.11.2016. do isplate;
- na iznos od 19,83 Eur teče od 28.11.2017. do isplate;
- na iznos od 4.334,62 Eur teče od 23.05.2017. do isplate;
- na iznos od 13.582,69 Eur teče od 06.07.2018. do isplate;
- na iznos od 40,22 Eur teče od 08.12.2015. do isplate;
- na iznos od 35,00 Eur teče od 11.12.2015. do isplate;
- na iznos od 35,00 Eur teče od 09.12.2016. do isplate;
- na iznos od 72,40 Eur teče od 23.05.2017. do isplate;
- na iznos od 468,53 Eur teče od 23.05.2017. do isplate;
- na iznos od 2.098,77 Eur teče od 29.09.2017. do isplate;
- na iznos od 171,99 Eur teče od 28.11.2017. do isplate;
- na iznos od 1.666,95 Eur teče od 06.07.2018. do isplate; i to do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. godine do isplate, po stopi određenoj uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d., Ulica grada Vukovara 282, Zagreb, OIB: 22694857747 , tužitelju HUK-COBURG, a.G., Will-Hosung Str. 2, 96442 Coburg, Republika Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti naknadu troškova ovog parničnog u iznosu od 11.488,60 EUR s zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude 2. veljače 2026. do namirenja po stopi određenoj uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi od 9. listopada 2018. navodi da dana 10.10.2015. oko 12:50 h u mjestu Pakoštane na raskrižju županijske ceste 6064 i odvojka ceste za državnu cestu D-8 došlo je do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali oštećenik TGZ upravljajući motociklom marke "Suzuki GN 250", reg. oznake [registarska oznaka], na kojem se kao putnik nalazila oštećenica TG, i štetnik LG upravljajući osobnim vozilom marke "BDW 318 D", reg. oznake [registarska oznaka], osiguranim kod tuženika policom broj [broj police]. Prometna nezgoda se dogodila na način da je NG krećući se odvojkom ceste za D-8 dolaskom na raskrižju sa ŽC 6064, na kojem raskrižju se na njegov smjer kretanja nalazio znak "STOP", poduzeo radnju uključivanja za ŽC 6064 kretao oštećenik pri čemu je došlo do naleta prednjeg dijela motocikla oštećenika na lijevu bočnu stranu vozila štetnika. Povodom ovog štetnog događaja protiv štetnika je poveden kazneni postupak pred Općinskim sudom u Zadru pod posl. br. Kov-504/16 radi počinjenja kaznenog djela iz čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona, a u kojem je provedeno prometno vještačenje iz kojeg proizlazi kako je za nastanak štetnog događaja u cijelosti odgovoran LG. Naznačeni kazneni postupak obustavljen je isključivo radi neprofesionalnog postupanja ODO Zadar. Uslijed štetnog događaja na motociklu oštećenika TG nastala je totalna šteta i to u iznosu od 1.250,00 EUR-a, a oštećenica TG kao suputnica na motociklu je zadobila tjelesne ozlijede poradi kojih je trpjela bol i strah te joj je bila potrebna i pomoć druge osobe, a koje ozljede su pobliže opisane u medicinskoj dokumentaciji. Uslijed zadobivene ozljede oštećenici je trajno umanjena pokretljivost palca lijeve šake, što predstavlja smanjenje životne aktivnosti. U predmetnom štetnom događaju oštećenik LGZ je pretrpio teške tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Uslijed zadobivenih ozljeda oštećenik je dugo vremena trpio fizičke boli, a koji su na početku bili jaki, a srednje jake bolove oštećenik trpi i danas. Zbog težine ozljeda oštećenik je bio prisiljen mirovati tjednima, ležati na ravnom, suzbijati bolove lijekovima, provoditi fizikalnu terapiju te čuvati se od većeg opterećenja i traume, a u svo vrijeme mu je bila potrebna njega i pomoć druge osobe. Kao izravna posljedica doživljene traume kod oštećenika su se javili problemi sa spavanjem, nezadovoljstvo, dekoncentracija, anksioznost, depresija i strah od ishoda liječenja te fizičkih posljedica izazvanih prometnom nezgodom. Kod oštećenika uslijed težine zadobivenih ozljeda, osim fizičkih bolova, straha i psihičkih tegoba došlo je i do trajnog smanjenja životne aktivnosti i nemogućnosti izvršavanja redovnih obaveza te korištenja slobodnog vremena na uobičajen način. U predmetnom štetnom događaju oštećenici su pretrpjeli i daljnju imovinsku štetu i to kako slijedi. Uslijed ozljeda zadobivenih u štetnog događaja oštećenik BG se dugotrajno liječio te je morao putovati iz mjesta boravka (Brake, Njemačka) do najbliže bolnice (Oldenburg) udaljenje 40 kilometara u kojoj je liječen i u kojoj su provođene kontrole od strane liječnika specijalista. Oštećenik je radi rehabilitacije morao ići na više od 100 fizioterapija (udaljenost od kuće 3km). Na navedene preglede i terapije oštećenik je putovao osobnim automobilom te je zbog liječenja od posljedica štetnog događaja bio prisiljen osobnim vozilom prijeći ukupan put od 1903 km, pri čemu su podaci o konkretnim putovanjima prikazani u tablici u prilogu podneska. Oštećenici su vezano uz liječenje od posljedica štetnog događaja i ostvarenje prava na naknadu štete snosili daljnje izdatke. Oštećenica ĐG je nakon štetnog događaja primila hitnu medicinsku pomoć u Republici Hrvatskoj za što je nastao trošak liječenja u iznosu od 809,35 i 150,00 kn, koje troškove je oštećenica podmirila. Oštećenik BG je nakon štetnog događaja primio hitnu medicinsku pomoć u Republici Hrvatskoj za što je nastao trošak liječenja u iznosu od 345,27 kn, koje troškove je oštećenik podmirio. Oštećenik BG snosio je i trošak participacije za liječenje u Njemačkoj ukupnom iznosu od 40 Eura, trošak lijekova i medicinskih pomagala od 25,35 Eura, dana 19.10.2015. (s obzirom da ga nitko nije mogao odvesti u bolnicu u Oldenburgu na pregled) oštećenik je snosio i trošak prijevoza taksijem od 75,00 Eura. Oštećenici su snosili i materijalne troškove vezano uz štetu na motociklu (troškovi odjave od 7,70 Eur, troškovi prijave od 40,00 Eur i troškovi registracijske oznake od 19,00 Eur) te štetu na stvarima koje su nosili u trenutku štetnog događaja (vrijednost stvari: 2 kacige 80 eura, jakna 40 eura, 2 hlače 80,00 eura, cipele 20 eura, košulja 25 eura, kabanica 20 eura, naočale oštećenika 200 eura, naočale oštećenice 100 eura), što ukupno iznosi 542 Eura. Od 15. do 17.10.2015. obitelj oštećenika VG nije imala na raspolaganju vozilo kako bi ga dovezla na preglede i liječenje koji su prethodili operaciji radi sanacije posljedica štetnog događaja te su bili prisiljeni iznajmiti rent-a-car vozilo za što su snosili trošak od 171,99 Eur. Oštećenici su snosili i daljnje troškove (troškove telefonskih razgovora iz Hrvatske, troškovi parkiranja u bolnici u Oldenburgu, troškovi velike zimske jakne za oštećenika BG koju bi mogao nositi sa ozlijeđenom rukom u povojima) od 243,67 Eura. Tužitelj je kao osiguravatelj po sklopljenoj polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-81-532/468410-E važeće na dan štetnog događaja, a po kojoj polici je ugovorno i osiguranje zaštite od štete u inozemstvu (auslandschutzchaden), bio u obvezi naknaditi materijalnu štetnu na osiguranom motoru kao i materijalnu i nematerijalnu štetu koju su pretrpjeli putnici na motoru budući da je do štetnog događaja došlo van Njemačke. Temeljem predmetne police osiguranja tužitelj je oštećenici ĐG dana 30.03.2016. isplatio iznos od 2.000,00 Eura koji iznos obuhvaća: naknadu materijalne štete na motoru od 1.250,00 Eura i naknadu nematerijalne štete koju je pretrpjela u štetnom događaju od 750,00 Eura. Temeljem predmetne police osiguranja tužitelj je oštećenici TG dana 06.11.2017. isplatio daljnji iznos od 1.750,00 Eura na ime naknade neimovinske štete. Za potrebe obrade odštetnog zahtjeva oštećenice TG tužitelj je: dana **.**.2015. dr. GG isplatio iznos od 35,00 eura za potrebe izrade liječničkog izvještaja od 22.11.2016. i dana **.**.2016. dr. GG isplatio iznos od 35,00 eura za potrebe izrade dodatnog liječničkog izvještaja od 16.11.2016. Tužitelj je dana 28.11.2017. Croatia osiguranje d.d. isplatio iznos od 19,83 Eura na ime troškova prijevoda podataka o prometnoj nezgodi. Temeljem predmetne police osiguranja tužitelj je oštećeniku BG na ime naknade neimovinske štete isplatio ukupan iznos od 22.500,00 Eura i to: dana 30.03.2016. iznos od 2.500,00 Eura; dana 3.05.2017. iznos od 7.500,00 Eura; dana 05.07.2018. iznos od 12.500,00 Eura. Za potrebe obrade odštetnog zahtjeva oštećenika MG i utvrđenje visine neimovisnke štete tužitelj je: dana **.**.2015. dr. CG isplatio iznos od 40,22 Eura za potrebe izrade liječničkog izvještaja od 30.11.2015.; dana **.**.2015. dr. GG isplatio iznos od 35,00 Eura za potrebe izrade liječničkog izvještaja od 09.12.2015.; dana **.**.2016. dr. GG isplatio iznos od 25,00 Eura za potrebe izrade dodatnog liječničkog izvještaja od 02.12.2016.; dana 23.05.2017. gđi. SG isplatio iznos od 72,40 Eura za potrebe izrade pisanog otpravka nalaza i mišljenja vještaka Torsena Moller; dana **.**.2023. dr. EG isplatio iznos od 468,53 Eura za potrebe izrade pisanog nalaza i mišljenja o zaostalim posljedicama štetnog događaja. Tužitelj je dana 29.09.2017, na ime naknade nastale imovinske štete oštećenicima isplatio iznos od 2.432,58 Eura. Od navedenog iznosa tužitelj od tuženika regresno potražuje s osnova isplaćene materijalne štete iznos od 2.098,77 Eura. Iznos od 2.098,77 Eura odnosi se na materijalnu štetu opisanu pod točkom IV. tužbe osim troška rent-a-cara od 171,99 Eura. Dakle, predmetni iznos odnosi se na: trošak puta do bolnice i fizikalnu terapiju od 570,90 Eura; troškove liječenja u Hrvatskoj (protuvrijednost: 172.15 eura), troškove participacije za liječenje u Njemačkoj (40 Eura), trošak lijekova i medicinskih pomagala od (25,35 Eura), taksi prijevoz od 19.10.2015. 75 Eura) što ukupno iznosi 312,75 Eura; troškove telefonskih razgovora iz Hrvatske, troškovi parkiranja u bolnici u Oldenbergu, troškovi veće jakne, napojnica za osobe koje su im pružile pomoć u ukupnom iznosu od 243,67 Eura; troškove vezano za štetu na motociklu (troškovi odjave od 7,70 Eur, troškovi prijave od 40,00 Eur i troškovi registarske oznake od 19,00 Eur), štetu na stvarima koje su nosili u trenutku nastanka štetnog događaja (vrijednost stvari: 2 kacige 80 Eur, jakna 40 Eur, 2 hlače 80,00 Eur, cipele 20 Eur, košulja 25 Eur, kabanica 20 Eur, naočale oštećenika 200 Eur, naočale oštećenice 100 Eur), što sveukupno iznosi 631,70 Eur; naknadu za tuđu pomoć od 340,00 Eur. Tužitelj je dana 28.11.2017. na ime naknade nastale imovinske štete s osnova troška rent-a-cara od 15. do 17.10.2015. (prijevoz KG na liječenje) oštećenicima isplatio iznos od 171,99 Eur. Oštećenici su za potrebe ostvarenja prava na naknadu šteta angažirali stručnu pomoć – odvjetnika te je s te osnove nastao trošak zastupanja u iznosu od 1.666,95 Eur koji iznos je tužitelj naknadio oštećenicima izravnom uplatom na račun punomoćnika dana 06.07.2018. Isplatom naknade štete oštećenicima tužitelj je ostvario pravo da isplaćene iznose regresno potražuje od tuženika s obzirom da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja. Tužitelj se obratio tuženiku s prijedlogom za mirno rješenje spora, međutim tuženik na prijedlog nije odgovorio niti je tužitelju isplaćene iznose regresirao u mirnom postupku. Od dokaza tužitelj predlaže: uvid u podatke o prometnoj nezgodi; podatke Hrvatskog ureda za osiguranje o obveznom osiuranju vozila; prometno vještačenje vještaka Daniela Sikirić iz spisa ODO Zadar, posl. br. K-DO-855/2015; priklop spisa ODO Zadar posl.br. K-DO-855/2015 i Općinskog suda u Zadru posl.br. Kov-504/2016; saslušanje zamolbenim putem svjedoka TGZ i TG, oboje na adresi [adresa]. 4, 26919 Brake, Njemačka; prometno vještačenje dinamike štetnog događaja uz očevid na licu mjesta; uvid u dokumentaciju: prometna dozvola za oštećeni motociklu; podaci koje je osiguranik dostavio o oštećenom motociklu; procjena vrijednosti sa foto elaboratom; prometno-tehničko vještačenje na okolnost vrijednosti oštećenog motocikla prema cijenama u Njemačkoj; uvid u medicinsku dokumentaciju; liječnički izvještaj dr. T; medicinsko vještačenje po vještaku kirurgu-ortopedu; uvid u nalaz cenzora tužitelja dr. IG od 17.05.2017.; liječnički izvještaji; tablični prikaz pojedinačnih putovanja sa prijeđenom kilometražom; uvid u preslike računa za liječenje; tablični prikaz troškova koji su dostavili oštećenici (uključuje i prethodno navedene troškove liječenja); preslike računa za participaciju, lijekove i taksi prijevoz; preslike telefonskih računa; preslika računa za veću jaknu; računi za nabavku kaciga, cipela, jakne, hlača, naočala; dopis punomoćnika oštećenika; račun za najam vozila; prikaz svih plaćanja po predmetnom štetnom događaju; faktura Croatia osiguranja; potvrde o plaćanju; fotografije, računi dr. Torsena Moller i RG.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe da su dokazi koje dostavlja tužitelj u privitku tužbe nerazumljivi, pa se tužba uopće ne može preispitati, te se stoga predlaže sudu da tužbu odbaci, a tužitelja obveže da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove. Tuženik se protivi provođenju bilo kakvih dokaza na temelju ovako nerazumljivih dokaza. Podredno, predlaže se sudu da tužitelja odbije sukladno načelu o teretu dokaza, te da ga obveže da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove. Tuženik ne čini spornim da je dana 10.10.2015. godine u mjestu Pakoštane došlo do prometne nesreće u kojoj su sudjelovale gore navedene osobe, međutim tuženik ističe da tužitelj nije dostavio nikakvih dokaza vezano za navodnu legitimaciju tuženiku u ovoj pravnoj stvari. Tužitelj nadalje u točki I. činjeničnog opisa tužbe navodi kako je NG navodno oduzeo prednost kretanja vozilu kojem je upravljao LGZ, te da je za nastanak štetnog događaja u cijelosti odgovoran NG, a da je navodno kazneni postupak protiv njega obustavljen isključivo zbog neprofesionalnog postupanja ODO Zadar. Tuženik osporava činjenične navode tužbe, osporava da bi NG bio odgovoran za nastali štetni događaj, te predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku. Tuženik ne pristaje da se u ovoj pravnoj stvari koristi nalaz i mišljenje prometnog vještaka Daniela Sikirića iz spisa ODO Zadar, poslovni broj K-DO-855/2015. Tuženik ističe da je LGZ neposredno prije nastanka štetnog događaja neadekvatno i neprimjereno reagirao ulaskom u raskrižje, a što je i uzrok destabilizacije i pada motora. U točki II. činjeničnog opisa tužbe tužitelj navodi da je na motociklu oštećenika TG nastala totalna šteta i to u iznosu od 1.250,00 eur, a da je ona kao suputnica zadobila tjelesne ozljede zbog čega su joj smanjene životne aktivnosti. Tuženik osporava činjenične navode tužbe, te ističe da tužitelj za svoje činjenične navode nije dostavio adekvatne dokaze, pa se predlaže sudu da tužitelja dobije u cijelosti uz naknadu parničnih troškova. Tuženik osporava istinitost i vjerodostojnost dokaza koje tužitelj dostavlja u privitku svoje tužbe. U točki III. činjeničnog opisa tužbe tužitelj navodi kako je oštećenik LGZ u predmetnom štetnom događaju zadobio teške tjelesne ozljede, te su kod njega postojale tegobe navedene u činjeničnom opisu tužbe. Tuženik osporava činjenične navode tužbe te ističe da je iz točke I činjeničnog opisa tužbe razvidno da je LGZ bio vozač vozila registarskih oznaka [registarska oznaka], pa toga tuženik ističe da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan u odnosu na tuženika. Tuženik se protivi da se u ovoj pravnoj stvari koristi nalaz cenzora tužitelja dr. IG od 17.05.2017. godine. Tužitelj u točki IV. tužbe navodi da su oštećenici u predmetnom štetnom događaju pretrpjeli i daljnju imovinsku štetu u vidu troškova putovanja iz mjesta boravka do najbliže bolnice, troškove putovanja osobnim vozilom na preglede i terapije, troškove liječenja u Republici Hrvatskoj, troškove prijevoza taksijem, troškove telefonskih razgovora, troškove oštećenih stvari, troškove rent-a-car vozila jer obitelj navodno nije imala na raspolaganju vozilo, nekakve troškove odvjetnika i slično. Tuženik osporava tužbu u cijelosti vezano za gore navedeno, te predlaže sudu da tužitelja odbije uz naknadu parničkih troškova. Tuženik osporava sve troškove koji predstavljaju pravno nepriznatu posrednu štetu, te ističe da su oštećenici cjelokupno liječenje mogli obaviti u Republici Hrvatskoj bez prouzrokovanja bilo kakvih daljnjih troškova koje tužitelj navodi u tužbi, a za što je tuženik već predujmio troškove iz uplaćenog postotka neplaćene funkcionalne premije HZZO-u. Tužitelj u točki V. činjeničnog opisa tužbe navodi kako je kao osiguratelj po sklopljenoj polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-81-532/468410-E bio u obvezi naknaditi materijalnu štetu na osiguranom motoru, kao i nematerijalnu i materijalnu štetu koju su pretrpjeli putnici na motoru. Tuženik osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, te ističe da tužitelj nije dostavio adekvatnih dokaza vezano za činjenice tko je tužitelj, činjenice vezane za njegovu pravnu i procesnu sposobnost, vezano za osobe koje ga zastupaju a i vezano za njegov navodni ugovorni odnos s gore navedenim oštećenicima. Slijedom navedenog tuženik ističe da se ne može provjeriti niti ovlaštenje punomoćnika u ovoj pravnoj stvari za zastupanje, pa se predlaže sudu, a što se preispituje i po službenoj dužnosti, da tužbu odbaci, te da tužitelja obveže da tuženiku naknadi prouzročene parnične troškove. Osporava se aktivna legitimacija, osnovanost i visina tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva, te se predlaže sudu da tužbu odbaci, podredno da istu odbije uz naknadu parničnih troškova tuženiku. Tuženik osporava istinitost i vjerodostojnost dokumentacije koju tužitelj dostavlja u privitku tužbe. Tuženik osporava i potraživanje tužitelja zakonskih kamata s obzirom da je tužitelj isplate navodno vršio prije nego što je šteta dospjela, s obzirom da kod oštećenika nije bilo završeno liječenje i nije stabilizirano zdravstveno stanje. Osporava se osnovanost i visina tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva, te se predlaže sudu da tužitelja odbije u cijelosti uz naknadu parničnih troškova tuženiku. Od dokaza tuženik predlaže: saslušanje svjedoka ĆG, uviđaj na licu mjesta uz sudjelovanje prometnog vještaka, te vještaka sudske medicine; vještačenje po vještaku sudske medicine i prometa na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja; vještačenje po vještacima sudske medicine i prometa na okolnost da li je navodni osiguranik tuženika adekvatno reagirao na opasnost, odnosno ako nije, kakvi bi posljedice štetnog događaja bile da je navodni osiguranik tuženika adekvatno reagirao – da li bi nastala bilo kakva šteta, odnosno da li bi šteta bila manja; predlaže priklop kaznenog predmeta K-DO-855/2015, ODO Zadar i predmeta Kov-504/2016 Općinskog suda u Zadru, zajedno sa skicom lica mjesta i fotoelaboratom; očitovanje liječnika vještaka da li su oštećenici mogli cjelokupno liječenje provesti u Republici Hrvatskoj; službenim putem upit bolnici Specijalnoj bolnici za ortopediju Biograd, Biograd n/m, Zadarska 62, uz dostavu preslike medicinske dokumentacije, da li se cijeli postupak liječenja mogao obaviti u njihovoj bolnici, odnosno u Republici Hrvatskoj, te da li bi taj postupak liječenja bio jeftiniji od onih iznosa navedenih u tužbi; financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđivanja gore navedenih okolnosti vezano za troškove liječenja u Republici Hrvatskoj; obvezivanje tužitelja da dostavi na uvid originalne cjelokupne dokumentacije, a posebno navodnog ugovora o osiguranju do zaključenja prethodnog postupka; liječničko vještačenje, pisano i usmeno na ročištu, uz obvezan pregled navodnih osiguranika tužitelja; liječničko vještačenje na okolnost utvrđivanja dana završetka liječenja.
3. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je osporio sve navode tuženika iz odgovora na tužbu te ponovio navode iz tužbe. Ujedno je dostavio dokumentaciju predanu uz tužbu u prijevodu na hrvatski jezik te daljnju dokumentaciju. Tuženik je ostao kod prigovora iznesenih u odgovoru na tužbu.
4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem isprava koje prileže spisu, navedenih u točkama 1., 2. ovog obrazloženja, čitanjem iskaza svjedoka TG saslušane zamolbenim putem kod suda u Njemačkoj, saslušanjem svjedoka NG, kao i dokaz vještačenjem po vještaku prometne struke s obzirom na prigovor tuženika koji se odnosi na dinamiku nastanka štetnog događaja i visinu štete. Sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem na okolnost ozljeda te s tim u vezi kvalifikatornih okolnosti neimovinske štete – trajanje, intenzitet bolova i straha, omjera smanjenja životne aktivnosti, naruženja i potrebe za tuđom pomoći i njegom kod osiguranika tužitelja. Sud je ujedno pribavio spise Općinskog suda u Zadru broj Kov- 504/16 i Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-855/2015. Izvođenje drugih dokaza stranke nisu predložile (čl. 7. Zakona o parničnom postupku- 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19, 80/22 i dr. u daljnjem tekstu: ZPP) odnosno ostale dokaze sud je ocijenio nesvrsishodnim osobito u dijelu prigovora tuženika da su se oštećenici trebali liječiti u Hrvatskoj što će biti obrazloženo u nastavku. Temeljem članka 219. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na temelju kojih temelji svoj zahtjev a prema članku 299. ZPP-a tužitelj je to dužan učiniti već u tužbi. Članak 232. ZPP-a propisuje da je stranka dužna sama podnijeti ispravu na koju se poziva za dokaz svojih navoda. Članak 221.a ZPP-a upućuje sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja.
5. Sud je u ovom postupku donio ranije presudu broj P-2239/2020-61 od 28. travnja 2025. koja je ukinuta rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2335/2025-3 od 10. lipnja 2025.
6. U nastavku postupka ovaj sud postupio je po uputama višeg suda iz ukidnog rješenja broj Pž-2335/2025-3 (točke 8.-14. obrazloženja) i analizom izvedenih dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a, proveo dodatni dokaz saslušanjem prometnog vještaka, uz primjenu materijalnog prava, sud je ponovno ocijenio tužbeni zahtjev (postavljen podneskom od 6.11.2025. uređen na ročištu 18.12.2025.) osnovanim.
7. U nastavku postupka tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev kao u podnesku 6. studenog 2025., te dodatno ga uredio na ročištu 18. prosinca 2025. Proveden je dokaz saslušanjem vještaka prometne struke s obzirom na shvaćanja višeg suda iz ukidne odluke. Također, u nastavku postupka tuženik je na ročištu 6. studenog 2025. naveo kako je na ime neimovinske štete ukupno plaćeno 5.782,69 EUR za zateznim kamatama od 27. studenoga 2017. tj. podnošenja odštetnog zahtjeva što ukupno iznosi 8.344,70 EUR s tim da se glavnica sastoji od isplate iznosa od 1.200,00 EUR na ime neimovinske štete koja je plaćena putnici L dok se iznos od 4.582,69 EUR odnosi na MG. Jednako tako plaćen je iznos od 3.000,00 EUR na ime troška zastupanja sa kamatama od 28. travnja 2025. O navedenom je dostavio dokaz u spis. Tuženik u podnesku od 18. prosinca 2025. predlaže da sud postupi po odluci višeg suda.
8. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja kao osiguratelja sa sjedištem u [adresa] koji potražuje naknadu isplaćenih iznosa njegovim osiguranicima i ujedno oštećenicima u predmetnoj prometnoj nesreći u mjestu Pakoštane, od tuženika, osiguratelja sa sjedištem u [adresa] koji je osiguravao osobno vozilo kojim je upravljao NG, prema tužiteljevim tvrdnjama, odgovorna osoba za predmetni štetni događaj, jer je oduzeo prednost prolaska oštećenicima. Dakle, ovdje se radi o sporu s međunarodnim elementom u kojem valja prvenstveno odrediti mjerodavno pravo za rješavanje ovog spora.
9. Među strankama nije sporna činjenica nastanka štetnog događaja. Između stranaka sporna je aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, sporna je odgovornost osiguranika tuženika odnosno sporna je dinamika nastanka štetnog događaja, sporne su osnova i visina tužbenog zahtjeva u dijelu imovinske štete. Sporno je li tuženik obvezan udovoljiti regresnom zahtjevu tužitelja. Sporne su ozljede osiguranika tužitelja i s tim u vezi visina tužbenog zahtjeva u dijelu neimovinske štete.
10. Iako je viši sud u ukidnoj odluci naveo da su pravilna shvaćanja ovog suda u pogledu primjene mjerodavnog prava (točka 8. obrazloženja odluke višeg suda), koju primjenu stranke ne osporavaju, ovaj sud opreza radi ponavlja ranija utvrđenja i u ovoj presudi. S obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu s međunarodnim elementom (tužitelj je društvo osnovano u [adresa], a tuženik je društvo osnovano po pravu Republike Hrvatske) prije svega odlučno je utvrditi koje je pravo mjerodavno za predmet spora. Mjerodavno pravo u ovoj pravnoj stvari sud je utvrdio na temelju odredaba Uredbe (EZ) 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koji se primjenjuje na izvanugovorne odnose (dalje Uredba Rim II) te na temelju odredbi Zakon o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine br. 101/17., 67/23. dalje ZMPP). Temelj odgovornosti osiguratelja od automobilske odgovornosti je u odgovornosti njihovih osiguranika, a odnos njihovih osiguranika je odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu. Odredbom Uredbe (EZ) 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koji se primjenjuje na izvanugovorne odnose propisano je da se na izvanugovornu obvezu nastalu iz protupravnog postupanja primjenjuje pravo one države u kojoj šteta nastane. Obzirom da se predmetna prometna nezgoda dogodila na teritoriju Republike Hrvatske pravo Republike Hrvatske mjerodavno je u ovoj pravnoj stvari glede odgovornosti za štetu i njezinog opsega. Slijedom navedenog, hrvatsko pravo je mjerodavno i za utvrđenje od kojeg trenutka je tuženik u zakašnjenju s ispunjenjem svoje eventualne regresne obveze te po kojoj stopi tužitelju pripadaju zatezne kamate. Međutim, za utvrđenje je li tužitelj isplatom osigurnine svom osiguraniku stupio u njegovu pravnu poziciju i u kojem opsegu (subrogacija), a posljedično je li aktivno legitimiran postaviti regresni zahtjev prema osiguravatelju štetnika, sukladno odredbama ZMPP-a: pravo mjerodavno za izvanugovorne obveze određuje se prema Uredbi (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze (Rim II) (SL L 199, 31. 7. 2007.) unutar njezinog polja primjene. Pravo mjerodavno za izvanugovorne obveze koje su isključene iz polja primjene Uredbe iz stavka 1. ovoga članka, a za koje mjerodavno pravo nije određeno drugim zakonom ili međunarodnim ugovorom na snazi u Republici Hrvatskoj, određuje se prema odredbama Uredbe iz stavka 1. ovoga članka koje se odnose na te izvanugovorne obveze. Prema Uredbi Rim II ako neka osoba (vjerovnik) ima izvanugovornu tražbinu prema drugoj osobi (dužniku), a treća osoba ima obvezu namiriti vjerovnika, ili je zapravo ispunjavanjem te obveze namirila vjerovnika, pravo kojim se uređuje obveza treće osobe izvršavanja obveze prema vjerovniku propisuje u kojoj mjeri treća osoba ima pravo ostvarivati prava naspram dužnika, a koja je vjerovnik ostvarivao u odnosu na dužnika u skladu s pravom koje se primjenjuju na njihov odnos. S tim u vezi sud zaključuje da je mjerodavno njemačko pravo po kojem je sklopljen ugovor o osiguranju između tužitelja i njegova osiguranika. Tijekom postupka valjalo je utvrditi sadržaj mjerodavnog prava Savezne Republike Njemačke vezano za pretpostavke i opseg prelaska prava oštećenika prema štetniku na osiguratelja isplatom naknade iz osiguranja.
11. Obzirom da ovaj sud raspolaže sadržajem mjerodavnog prava Savezne Republike Njemačke, a imajući u vidu da sud mora poznavati pravo, kao i samo načelo ekonomičnosti postupka, u ovom konkretnom parničnom postupku sud nije tražio od stranaka da u spis dostave ovjereni prijevod sadržaja mjerodavnog prava Savezne Republike Njemačke. Sukladno § 86 Zakona o ugovoru o osiguranju (Versicherungsvertragsgesetz - dalje u tekstu: VVG) propisano je ako korisniku osiguranja pripada pravo na naknadu spram treće osobe, onda ovo pravo prelazi na osiguravatelja ukoliko osiguravatelj naknađuje štetu. Prijelaz se ne može izvršiti na štetu korisnika osiguranja. Korisnik osiguranja mora svoje pravo na naknadu ili pravo koje služi za osiguranje ovog prava koristiti uz poštivanje važećih propisa o obliku i rokovima te ukoliko bude potrebno surađivati sa osiguravateljem kod njegove realizacije. Povrijedi li korisnik osiguranja namjerno ovu obvezu, onda osiguravatelj u toj mjeri nije obvezan izvršiti isplatu ako on zbog toga ne može zahtijevati nikakvu naknadu od treće osobe. U slučaju grube nehajne povrede obveze osiguravatelj je ovlašten umanjiti svoje davanje u odnosu koji odgovara težini krivice korisnika osiguranja, teret dokazivanja za nepostojanje grubog nehaja snosi korisnik osiguranja. Odredba § 412 Građanskog Zakona (Bürgerliches Gesetzbuch, dalje u tekstu: BGB) propisuje kako se na prijelaz nekog potraživanja silom zakona primjenjuju odgovarajući propisi § 399-404, 406-410. Odredba § 399 propisuje kako se potraživanje ne može ustupiti ako davanje na nekog drugog osim izvornog vjerovnika ne može uslijediti bez mijenjanja svog sadržaja ili ako je ustupanje isključeno sporazumom s dužnikom. Odredba § 401 propisuje kako s ustupljenim potraživanjem prelaze na novog vjerovnika hipoteke, brodske hipoteke ili založna prava koja postoje za njega kao i prava iz jamstva utemeljenog za njega. Iz navedenog proizlazi da mjerodavno njemačko pravo predviđa zakonsku subrogaciju osiguratelja u položaj oštećenika u trenutku isplate osigurnine.
12. Aktivnu legitimaciju tužitelja sud je utvrdio uvidom u Policu osiguranja – osiguranje vožnje motornim vozilom broj 532/46841-E. Naime, iz predmetne police nedvojbeno je utvrđeno da je osiguratelj HUK-COBURG, ovdje tužitelj, te da je istom osigurano vozilo reg. oznake [registarska oznaka] u navedenom razdoblju sukladno fakturi sa iznosom premije iz kojeg je razvidno da je predmetno vozilo u pokriću. Aktivna legitimacija tužitelja proizlazi iz činjenice da je kao osiguravatelj, temeljem sklopljenog ugovora o osiguranju, oštećenicima naknadio štetu koja je nastala u štetnom događaju od 10.10.2015. slijedom čega su na tužitelja, temeljem čl. 963 Zakona o obvezni odnosima, prešla prava oštećenika prema tužitelju.
13. Pasivnu legitimaciju sud je utvrdio uvidom u ispis podataka sa Internet stranice HUO iz koje je vidljivo je vozilo koje je sudjelovalo u nesreći reg. oznake [registarska oznaka] na dan štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj [broj police osiguranja].
14. Odgovornost osiguranika tuženika utvrđena je prometnim vještačenjem, kao i vrijednost motocikla odnosno visina štete. Prema mišljenju vještaka prilikom nezgode je došlo do sudara između motocikla osiguranika tužitelja SUZUKI reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) i osobnog vozila osiguranika tuženika BMW reg. [registarska oznaka] u naseljenom mjestu Pakoštane na pravilnom trokrakom „T“ raskrižju u kojem je prednost prolaska bila regulirana postavljenom prometnom signalizacijom, kroz koje je kolnik županijske ceste ŽC-6064 koji je definiran kao cesta s prednošću prolaska položen od sjevera prema jugu, a kolnik sporedne prilazne ceste državnoj cesti D-8 raskrižju prilazi iz smjera zapada. Motocikl osiguranika tužitelja SUZUKI se kroz raskrižje kretao kolnikom ceste s prednošću prolaska iz smjera sjevera prema jugu, kad je došlo do bočnog sudara s osobnim vozilom osiguranika tuženika BMW, koje je u raskrižju skretalo u lijevo od zapada prema sjeveru. Sudarna brzina motocikla osiguranika tužitelja SUZUKI je iznosila oko 25 km/h, a prije nezgode se motocikl kretao brzinom od 50 km/h. Osobno vozilo osiguranika tuženika je u trenutku sudara imalo brzinu od oko 19 km/h. Uzrok nezgode je uključenje osobnog vozila osiguranika tuženika BMW na kolnik ceste s prednošću prolaska bez prethodnog propuštanja motocikla koji se kretao kroz raskrižje kolnikom ceste s prednošću prolaska. Vozač motocikla je u konkretnoj situaciji na opasnost reagirao kad se nalazio udaljen od mjesta sudara za oko 23,2 metra. Na toj udaljenosti je mogao izbjeći sudar forsiranim kočenjem pri prethodnom kretanju svim brzinama u području od 0 km/h do 46 km/h. Primjerena brzina kretanja motocikla kroz zavoj koji neposredno prethodi mjestu sudara u konkretnim kišnim uvjetima je iznosila oko 36 km/h. Tržna vrijednost motocikla osiguranika tužitelja SUZUKI opremljenog sa stražnjim koferom je na dan štetnog događaja prema cijenama u SR Njemačkoj iznosila oko 1.276,00 EUR-a. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio objektivnim, nepristranim, logičnim i u skladu s pravilima struke te je u cijelosti i prihvaćen. Vještak je saslušan u ponovljenom postupku na ročištu 18. prosinca 2025., sukladno uputi višeg suda, te se očitovao na način da je pojasnio da primjerena brzina kretanja nekog vozila kroz zavoj je ona brzina pri kojoj se 100% sigurno i s lakoćom može savladati određeni zavoj. Granična brzina prolaska vozila kroz zavoj je brzina pri kojoj svakako mora doći do destabilizacije vozila. Za konkretan slučaj je granična brzina kretanja motocikla kroz zavoj 53 km/h što znači da motocikl u ovom predmetnom slučaju nije morao i nije bio destabiliziran pri prolasku u zavoj. Prema nađenim oštećenjima slijedi da je motocikl u trenutku sudara bio u uspravnom položaju. Dodatno, u prometnoj praksi često možemo uočiti da motociklisti pri prolasku kroz zavoj isti značajno sijeku čime povećavaju svoj radijus putanje kretanja kroz zavoj pa je granična brzina moguće bila i veća i bitno veća od 53 km/h. Ulazak u zavoj nije u svezi s dinamikom nastanka nezgode, iskazao je vještak. Na poseban upit tužitelja da li se raskrižje nalazi i mjesto samog sudara na ravnom dijelu ceste ili zavoju, vještak navodi da se nalazi nakon desnog zavoja gledano u smjeru gledanja motocikla po ŽC s time da je posljednjih 23-25 m kolnik pravocrtan. Na poseban upit tužitelja je li osiguranik tužitelj izgubio nadzor nad motociklom radi kretanja u zavoju ili radi sudara sa vozilom osiguranika tuženika vještak odgovara da je osiguranik tužitelja izgubio nadzor tek kod sudara.
15. Iz iskaza svjedoka NG sud je utvrdio da je u trenutku nesreće padala kiša, da se zaustavio kod znaka stop, da nije propustio motocikl koji je dolazio iz zavoja, ali tvrdi da je motocikl prešao na njegovu stranu ceste. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka u djelu prelaska motocikla na njegovu stranu ceste prije sudara budući je motocikl vozio po ravnom djelu ceste, izašao je iz zavoja, a vještak je izjavio da prelazak motora na drugu stranu ceste se prema njegovoj praksi događa pri prolasku kroz zavoj, kao što je ustvrdio da ulazak u zavoj nije u svezi s dinamikom nastanka nezgode.
16. Iz iskaza UG sud je utvrdio da su se na dan prometne nesreće svjedokinja i njen suprug (vozač motora) vraćali su se s motorom iz dućana u kamp. Kamp se nalazio u Pakoštanima. Morali su prolaziti kroz neku vrstu seoske ceste ispod mosta, gdje se nalazilo nekoliko skretanja. Imali su apsolutno prvenstvo prolaza; sjeća se da je bilo nekoliko znakova za zaustavljanje i da je na cesti bio označen znak za zaustavljanje. Osobni automobil je namjeravao skrenuti lijevo i oduzeo im je prvenstvo prolaza na cesti. Imala je dojam da ih je vozač automobila vidio, ali je još uvijek namjeravao brzo skrenuti ispred nas. Suprug je pokušavao skrenuti, ali to nije uspio i tada se dogodila nesreća. Oboje su pali s motora, muž je udario o rub ceste i bio je kratko bez svijesti, ali se potom probudio. Svjedokinja je pala u blizini motora i uspjela se brzo podići. Kako je dalje išlo, ne sjeća se potpuno jasno. Ne sjeća se tko je na kraju nazvao policiju, odnosno je li policija bila na licu mjesta. Međutim, sjeća se da su bili u policijskoj postaji u Biogradu. Misli da je tamo nesreća konačno prijavljena i dokumentirana. Na pitanje o pretrpjelim ozljedama, izjavila je da su joj ruke bile otvorene i djelomično su morale biti šivane. Na dan nesreće bila je na hitnoj pomoći, ali nije morala ostati u bolnici. O troškovima liječenja ne može više ništa reći. Nema više nikakve dokumente o tome budući je sve bacila nakon smrti supruga 2019. Ima možda još nekoliko otpusnih pisama svog tadašnjeg odvjetnika. Na primjer, pismo od 08.03.2017. u kojem su posebno navedene štete na motoru, putni troškovi itd.
17. Uvidom u spis Općinskog suda u Zadru broj Kov-504/16 sud je utvrdio da je kazneni postupak protiv okrivljenog LG zbog kaznenog dijela iz čl. 227. st. 2. u svezi st. 1 Kaznenog zakona obustavljen (rješenje Županijskog suda u Zadru broj Kž-34/17-3 od 14. veljače 2017.).
18. Uvidom u spis ODO Zadar broj K-DO-855/2015 sud je utvrdio da je podnesena kaznena prijava protiv NG, da je ODO Zadar podnijelo optužnicu te je na kraju kazneni postupak obustavljen.
19. Provedenim medicinskim vještačenjem sud je utvrdio ozljede oštećenika, osiguranika tužitelja, kao i visinu štete. Prema mišljenju vještaka ĐG rođ 1955. je dana 10.10.2015. god u prometnoj nezgodi ozlijeđena kao putnica na motorkotaču. Tada je zadobila: natučenja obje šake više lijeve; oguljotine gornje strane prstiju obje šake; natučenje palca lijeve šake; ranu u području gornjeg zgloba između članaka trećeg prsta lijeve šake. Rana joj je kirurški obrađena i sašivena. Dan kasnije je pregledana u Zavodu za hitnu medicinu Zadarske županije kad joj je načinjeno previjanje rane. Iako se spominju pregledi 21.10.2015. i 26.10.2015. tih medicinskih nalaza nema u sudskom spisu. Iz pregleda liječnika 16.11.2015. se vidi da je imala još tegobe s lijevim kažiprstom i palcem kad se navodi i mala oteklina u tom području. Iz nalaza kirurga od 03.02.2016. vidi se da postoji ograničena fleksija lijevog palca bez značajnijeg bola. Kirurg navodi da analizom snimki postoje degenerativne promjene (artroza) te postojanje osteofita. Bilo je upitno da li je možda došlo do prijeloma koštanih izdanaka (osteofita) što nije moguće utvrditi. Daljnje medicinske dokumentacije nema. Iz postojeće dokumentacije se vidi da je gđa ĐG ozljedu lijeve šake zadobila na već ranije postojeće oštećenje degenerativne prirode zglobova šake. Ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji u pravilu ne izazivaju trajne posljedice. Radilo se o natučenju i ozljedi kože (oguljotinama i rani veličine 1 cm). Ozljeđivanje je moglo dovesti do očitovanja ranije postojećih degenerativnih promjena kao i pogoršanja postojećih. Tako se može objasniti ograničena funkcija palca lijeve šake utvrđena 03.02.2016. što je gotovo 4 mjeseca po zadobivenoj ozljedi. Nema podataka koja je dominanta ruka gđe ĐG. Mišljenja je da temeljem medicinske dokumentacije može dati dolje navedene ocjene. Smanjenje životne aktivnosti zbog povremenih bolova i ograničene fleksije lijevog palca iznosi 1,5%-2% uz napomenu da postoje degenerativne promjene prije predmetnog ozljeđivanja. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede jakog intenziteta je mogla imati 1-2 dana, srednjeg do 4-5 dana i manjeg do 2 tjedana sveukupno. Bol jakog intenziteta je mogla trpjeti do 2 dana, srednjeg do 4 dana, a manjeg još do 3 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć joj je bila potrebna sveukupno u trajanju od 10 dana 2 h na dan zbog nemogućnosti služenja lijevom šakom koju nije smjela ni močiti zbog rane koju je imala. Potom je još mogla trebati pomoć u ukupnom trajanju od 2 tjedna tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora pri služenju lijevom šakom. Naruženje bez pregleda nije moguće sa sigurnošću ocijeniti. Moguće je da je vidljiv zaostali ožiljak od rane koju je zadobila na trećem prstu lijeve šake, iako isti i ne mora biti zamjetan. Gospodin LGZ je dana 10.10.2015 u prometnoj nezgodi zadobio: prijelom glave desne nadlaktične kosti i otrgnuće velike kvrge desne nadlaktice. Radilo se o višeivernom prijelomu. Navedena ozljeda mu je utvrđena klinički i radiološki nakon predmetnog ozljeđivanja. Nakon konzervativnog zbrinjavanja u Hrvatskoj primljen je na bolničko liječenje u Oldenburgu u Njemačkoj gdje mu je 19.10.2015. učinjena repozicija i kirurška stabilizacija prijeloma pločicom i vijcima uz umetanje spongioze na prednjoj strani prijeloma. Nije bilo komplikacija provedene operacije. Provodio je fizikalnu terapiju. Potom je ponovno bolnički liječen 01. do 02.11.2016. kada mu je izvađen osteosintetski materijal. Uslijedilo je liječenje fizikalnom terapijom koja je završila početkom travnja 2017. godine. Time je liječenje gosp LGZ završeno u travnju 2017. godine. Pregledom liječnika 15.05.2017. utvrđeno je postojanje manjeg bola na pritisak u području glave desne nadlaktice te ograničenje kretnji desnog ramena. Prema mjerama koje su navedene postoji ograničenje kretnji unutar trećine pokretljivosti zdrave neozlijeđene lijeve strane. To ukazuje na ograničenje blažeg stupnja, međutim kretnja odručenja – tzv. abdukcija je ograničena gotovo za polovinu kretnje lijeve strane. Gosp. LGZ je preminuo **.**.2019. Nema podataka koja je bila dominanta ruka gosp LGZ. Vještak je mišljenja da temeljem medicinske dokumentacije se mogu dati dolje navedene ocjene. Smanjenje životne aktivnosti nakon ozljede u ovom događaju zbog zaostalih posljedica je od završetka liječenja do smrti bilo 10%-12%. Strah tzv. primarni u trenutku ugroženosti i istovremenog tjelesnog ozljeđivanja je bio intenzivan i kratkotrajan. Tzv. sekundarni strah kao posljedica tjelesne ozljede i provedenog liječenja jakog intenziteta je mogao imati 3-4 dana, srednjeg do 7 dana i manjeg do 4 tjedana sveukupno. Uzeto je u obzir da je operiran u dva navrata. Bol jakog intenziteta je mogao trpjeti do 5-6 dana, srednjeg do 12 dana, a manjeg još do 6 tjedana sveukupno. Povremena bol ulazi u smanjenje životne aktivnosti. Tuđa pomoć mu je bila potrebna sveukupno u trajanju od 4 tjedna 2 h na dan zbog nemogućnosti služenja desnom rukom. Potom je još trebao pomoć u ukupnom trajanju od 6 tjedana tri puta tjedno po 2 h zbog nepodnošenja uobičajenog svakodnevnog napora pri služenju desnom rukom osobito ako mu je ista bila dominanta. Naruženje bez pregleda nije moguće sa sigurnošću ocijeniti, ali je postojalo obzirom na ožiljak veličine 16 cm na nadlaktici. Isto je prema opisu kirurga u nalazu od 15.05.2017. blagog stupnja. U usmeno iznesenom mišljenu vještak je potvrdio utvrđenja iz pisanog nalaza i mišljenja, otklonio prigovore stranaka, prije svega tužitelja i objasnio kako su dane kumulativne ocjene. Sud je nalaz i mišljenje vještaka ocijenio objektivnim, nepristranim, logičnim i u skladu s pravilima struke te je u cijelosti i prihvaćen. U odnosu na navode višeg suda iz točke 12. obrazloženja višeg suda ovaj sud obrazlaže kao u nastavku: ovaj sud navodi kao i ranije, a to je da je tužitelj imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka medicinske struke (podnesak tužitelja od 7. veljače 2025.), a očigledno je da je prilikom pisanja presude u točki 18. obrazloženja došlo do 'lapsus calami' i zamjene 'tužitelj' s 'tuženik' što jasno proizlazi, kao iz dokaza koji su provedeni, tako i iz isprava koje prileže spisu.
20. Prema utvrđenju suda, a nakon uvida u dokumentaciju i priložene račune, sud je utvrdio da su oštećenici u predmetnom štetnom događaju pretrpjeli i daljnju imovinsku štetu u vidu troškova putovanja iz mjesta boravka do najbliže bolnice, troškove putovanja osobnim vozilom na preglede i terapije, troškove liječenja u Republici Hrvatskoj, troškove prijevoza taksijem, troškove telefonskih razgovora, troškove oštećenih stvari, troškove rent-a-car vozila jer obitelj navodno nije imala na raspolaganju vozilo, troškove odvjetnika. Svaki od ovih troškova je dokumentiran i prema ocjeni suda osnovan.
21. Imajući u vidu navedena utvrđenja, u odnosu na dinamiku nastanka štetnog događaja, ovaj sud je ocijenio da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja od 10. listopada 2015. jer osiguranik tužitelja nije imao tehničku mogućnost kočenjem izbjeći nalet. Jednako tako, iz navedenog nalaza i mišljenja proizlazi da su oštećenja na vozilu osiguranika tužitelja u uzročno posljedičnoj vezi sa predmetnim štetnim događajem. Isto se odnosi na zadobivene ozljede oštećenika tužitelja i tijek liječenja, kao i na daljnju imovinsku štetu.
22. Ovaj sud, sukladno uputi višeg suda, dodatno objašnjava da je zaključio da je tuženikov osiguranik isključivo odgovoran za predmetnu prometnu nesreću, usprkos tome što je sudski vještak prometne struke u nalazu i mišljenju, naveo da se prije nezgode motocikl osiguranika tužitelja kretao brzinom od 50 km/h, a da je primjerena brzina kretanja motocikla kroz zavoj koji je neposredno prethodio mjestu sudara u konkretnim kišnim uvjetima iznosila oko 36 km/h. Naime, sudski vještak je zaključio da je osiguranik tužitelja - vozač motocikla, mogao izbjeći sudar forsiranim kočenjem da se kretao navedenom tom brzinom, ali je, neovisno o tome, logično i da čak u slučaju sudara (izostanka forsiranog kočenja) ne bi bila počinjena istovjetna šteta da se osiguranik tužitelja kretao 14 km/h sporijom brzinom. Iz navedenog mišljenja vještaka ne proizlazi da se osiguranik tužitelja trebao kretati tom brzinom (36 km/h) budući se isti kretao sukladno ograničenju brzine kretanja na tom mjestu. Eventualni forsiranim kočenjem na mokroj prometnici, svima je jasno (općepoznata činjenica svakom vozaču) da bi motocikl proklizao, zajedno s vozačem i suvozačem. Zar bi na svakom raskršću osiguranik tužitelja, ili bilo koji drugi vozač iz istog smjera kretanja, trebao usporavati brzinu kretanja, a time i promet, zato što postoje neoprezni vozači koji oduzimaju prednost, pitanje je koje se postavlja s obzirom na stavove u točki 9. obrazloženja odluke višeg suda. Takve vozače (koji oduzimaju prednost) treba posebno sankcionirati u odgovarajućem postupku. Činjenice koje je ovaj sud utvrdio i koje su nesporno utvrđene ranije tijekom postupka, provođenjem svih ranije navedenih dokaza, su da se je osiguranik tuženika počeo uključivati u prometnicu s prednošću prolaza u trenutku kada s njegove lijeve strane prilazi motocikl (osiguranika tužitelja) koji ima prednost prolaza i udaljen je svega 23,2 metra; pri tom se osiguranik tužitelja kreće brzinom koja je u skladu s ograničenjem brzine; izlazak vozila osiguranika tuženika koje ima znak obavezno zaustavljanje na udaljenosti od 23,2 metra nije očekivana prepreka niti je za očekivati da će se vozilo na tako maloj udaljenosti početi uključivati na prometnicu a posebno ako ima preglednost od 70 metara; osiguranik tužitelja nije bio dužan prilagođavati brzinu kretanja potencijalno nepropisnom postupanju drugog sudionika, odnosno nije dužan pretpostavljati da postoji mogućnost da vozilo koje dolazi sa sporedne prometnice neće poštivati prometnu situaciju i da je osigurano kod tuženika. Samo raskrižje se ne nalazi u zavoju već se nalazi na ravnoj cesti, a mogućnost uočavanja od strane osiguranika tuženika je čak 70 metara. Kako izgleda raskrižje iz smjera kretanja osiguranika tužitelja pokazuju fotografije u prilogu spisa, kako bi se viši sud (jer je ovaj sud izvršio uvid u iste) prilikom ispitivanja ove presude uvjerio da se ne radi o konfiguraciji kolnika koja bi zahtijevala posebno smanjivanje brzine. S tim u vezi sud je odgovorio na navode višeg suda iz točke 9. i 10. obrazloženja ukidnog rješenja
23. Na temelju provedenog postupka sud je utvrdio da vrijednost vozila osiguranika tužitelja iznosi 1.276,00 EUR odnosno da je tužitelj isplatio svom osiguraniku manji iznos od 1.250,00 EUR. Također, sud smatra da je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7500,00 EUR, a koji iznos se odnosi na naknadu nematerijalne štete, kao i daljnji iznos od 1750,00 EUR na ime nematerijalne štete, sve oštećenici TG. Prema utvrđenju suda, a sve temeljem dokumentacije u spisu, tužitelj je isplatio svojoj osiguranici i daljnje iznose: dana **.**.2015. dr. GG isplatio iznos od 35,00 eura za potrebe izrade liječničkog izvještaja od 22.11.2016. i dana **.**.2016. dr. GG isplatio iznos od 35,00 eura za potrebe izrade dodatnog liječničkog izvještaja od 16.11.2016.; dana 28.11.2017. Croatia osiguranje d.d. isplatio iznos od 19,83 Eura na ime troškova prijevoda podataka o prometnoj nezgodi. Temeljem predmetne police osiguranja tužitelj je oštećeniku BG na ime naknade neimovinske štete isplatio ukupan iznos od 22.500,00 Eura i to: dana 30.03.2016. iznos od 2.500,00 Eura; dana 3.05.2017. iznos od 7.500,00 Eura; dana 05.07.2018. iznos od 12.500,00 Eura. Za potrebe obrade odštetnog zahtjeva oštećenika MG i utvrđenje visine neimovisnke štete tužitelj je: dana **.**.2015. dr. CG isplatio iznos od 40,22 Eura za potrebe izrade liječničkog izvještaja od 30.11.2015.; dana **.**.2015. dr. GG isplatio iznos od 35,00 Eura za potrebe izrade liječničkog izvještaja od 09.12.2015.; dana **.**.2016. dr. GG isplatio iznos od 25,00 Eura za potrebe izrade dodatnog liječničkog izvještaja od 02.12.2016.; dana 23.05.2017. gđi. SG isplatio iznos od 72,40 Eura za potrebe izrade pisanog otpravka nalaza i mišljenja vještaka Torsena Moller; dana **.**.2023. dr. EG isplatio iznos od 468,53 Eura za potrebe izrade pisanog nalaza i mišljenja o zaostalim posljedicama štetnog događaja. Tužitelj je dana 29.09.2017, na ime naknade nastale imovinske štete oštećenicima isplatio iznos od 2.432,58 Eura. Od navedenog iznosa tužitelj od tuženika regresno potražuje s osnova isplaćene materijalne štete iznos od 2.098,77 Eura. Iznos od 2.098,77 Eura odnosi se na materijalnu štetu osim troška rent-a-cara od 171,99 Eura. Dakle, predmetni iznos odnosi se na: trošak puta do bolnice i fizikalnu terapiju od 570,90 eura; troškove liječenja u Hrvatskoj (protuvrijednost: 172,15 eura), troškove participacije za liječenje u Njemačkoj (40 eura), trošak lijekova i medicinskih pomagala od (25,35 eura), taksi prijevoz od 19.10.2015. 75 eura) što ukupno iznosi 312,75 Eura; troškove telefonskih razgovora iz Hrvatske, troškovi parkiranja u bolnici u Oldenbergu, troškovi veće jakne, napojnica za osobe koje su im pružile pomoć u ukupnom iznosu od 243,67 eura; troškove vezano za štetu na motociklu (troškovi odjave od 7,70 eur, troškovi prijave od 40,00 eur i troškovi registarske oznake od 19,00 eur), štetu na stvarima koje su nosili u trenutku nastanka štetnog događaja (vrijednost stvari: 2 kacige 80 eur, jakna 40 eur, 2 hlače 80,00 eur, cipele 20 eur, košulja 25 eur, kabanica 20 eur, naočale oštećenika 200 eur, naočale oštećenice 100 eur), što sveukupno iznosi 631,70 eur; naknadu za tuđu pomoć od 340,00 eur. Tužitelj je dana 28.11.2017. na ime naknade nastale imovinske štete s osnova troška rent-a-cara od 15. do 17.10.2015. (prijevoz KG na liječenje) oštećenicima isplatio iznos od 171,99 eur. Oštećenici su za potrebe ostvarenja prava na naknadu šteta angažirali stručnu pomoć
– odvjetnika te je s te osnove nastao trošak zastupanja u iznosu od 1.666,95 eur koji iznos je tužitelj naknadio oštećenicima izravnom uplatom na račun punomoćnika dana 06.07.2018. Pri tome sud posebno napominje kako tako specificirane troškove u navedenom iznosu tuženik ničim nije ni osporio, osim paušalno. Slijedom svega ranije navedenoga ovaj sud zaključuje da je tuženik dužan tužitelju u ovoj pravnoj stvari isplatiti ovdje utuženi iznos.
24. U odnosu na navode višeg suda iz točke 11. obrazloženja višeg suda ovaj sud obrazlaže kao u nastavku: u odnosu na isplaćenu štetu povodom ozljeda ovaj sud je uzeo u obzir činjenicu da je tužiteljeva obveza bila isplatiti svojim osiguranicima kao oštećenicima iz ove prometne nezgode naknadu štete koju su pretrpjeli po osnovi pretrpljenih ozljeda, uvažavajući kriterije i standarde mjesta u kojem su ti oštećenici trpjeli štetu, a ne u iznosima koji bi odgovarali osiguravatelju štetnika. Tužitelj je imao obvezu prema oštećenicima i tu je svoju obvezu i izvršio, a do obveze za naknadu štete je došlo zbog prometne nezgode koju je skrivio osiguranik tuženika, koji je svoju odgovornost osigurao kod tuženika, a tuženik se zaključenom policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti obvezao se isplatiti naknade štete koje su uzrokovane upotrebom tog motornog vozila. Smisao naknade štete je dovesti oštećenika u materijalno stanje u kojem je bio prije nastanka štete, odnosno isplatiti istom novčanu satisfakciju za neimovinsku štetu u iznosu koji je pravičan za oštećenika (dakle imajući u vidu okolinu i standarde u kojima taj oštećenik živi), a ne u iznosu koji bi odgovarao osiguravatelju štetnika i njegovim imovinskim i poslovnim interesima, u ovom predmetu, ali i u bilo kojem drugom predmetu. Tužitelj nije mogao pravičnu novčanu satisfakciju utvrđivati na način da vodi računa o interesima štetnika i njegovog osiguravatelja, i svako pravno shvaćanje koje bi se temeljilo na drugim osnovama, nema nikakve veze s institutom naknade štete i zaštitom žrtve, već bi smisao takvog postupanja bio da se vodi briga o interesima štetnika i njegovog osiguravatelja. Sud ističe da je visina naknade neimovinske štete utvrđena u skladu s kriterijima mjesta gdje oštećenici trpe štetu, a ne mjesta gdje živi štetnik i posluje njegov osiguravatelj. Osim toga valja reći da i sami orijentacijski kriteriji VSRH u obrazloženju odluke višeg suda (pa i u ustaljenim shvaćanjima sudske prakse) ne predstavljaju matematičku formulu odnosno jednadžbu u koju se uvrštavaju pojedini parametri, već je sud dužan voditi računa i o posebnim okolnostima slučaja. Stoga se u pogledu navoda višeg suda iz točke 11. obrazloženja ovaj sud poziva u cijelosti na utvrđenja navedena u t. 23. ovog obrazloženja u svezi s t. 19. (odnosno onima identičnima iz točke 21. obrazloženja ukinute odluke P-2239/2020 u svezi s t. 18.).
25. Nesporno je da je tužitelj bio obvezan nadoknaditi štetu oštećenicima po kriterijima mjesta gdje oštećenici trpe štetu, i sam tuženik ne osporava tu činjenicu. Tuženik osporava da to ne odgovara standardima po kojima bi on utvrđivao visinu naknade, no upravo i činjenica da se radi o regresnom zahtjevu mora biti uzeta u obzir.
26. Provedeno vještačenje je potvrdilo da su TG i BG pretrpjeli ozbiljne ozljede, da je liječenje posebno pok. MG trajalo iznimno dugo (18 mjeseci) i da je tužitelj sve okolnosti slučaja prilikom utvrđivanja primjerene i pravične naknade morao uzimati u obzir, a što je vidljivo da je plaćanje odštete oštećeniku BG vršeno sukcesivno u godinama 2016., 2017. i 2018., upravo zbog dugotrajnosti liječenja i dugotrajnosti oporavka. Treba svakako uzeti u obzir nesporne činjenice, a to su 2 hospitalizacije, 2 operativna zahvata pod općom anestezijom te dugotrajnu fizikalnu terapiju, trajanje aktivnog liječenja do 04/2017 - oko 18 mjeseci od štetnog događaja, kao i činjenicu da i vještak potvrđuje da je tijekom i nakon liječenja BG trpio fizičke bolove, kao i da u isti zaostali i nakon završenog liječenja.
27. Sud oštećenicima priznaje glede imovinske štete pravo na popravak imovinske štete po cijenama i kriterijima mjesta gdje on tu štetu trpi – sukladno zakonu i pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda, pa je tako i za neimovinsku štetu. Sud smatra da nije logično da bi se za taj vid štete primjenjivao neki drugi kriterij.
28. Prema ocijeni ovog suda, tuženik neosnovano osporava visinu štete koju je tužitelj naknadio svojim osiguranicima. Naime, tužitelj je u prilogu tužbe dostavio sve relevantne dokaze kojima je dokazao kako nastanak tako i visinu štete i to: procjenu vrijednosti oštećenog motocikla sa foto elaboratom; medicinsku dokumentaciju oštećenika iz koje su vidljive zadobivene ozljede, tijek liječenja te zaostale trajne posljedice; račune iz kojih je vidljiva visina troškova liječenja, nabavna vrijednost oštećenih stvari te detaljno pojašnjenje ostalih izdataka koje su oštećenici imali vezano uz posljedice štetnog događaja. Uz navedeno provedeni su dokazi prometnim i medicinskim vještačenjem kojim su potvrđeni navodi iz priložene dokumentacije.
29. Tuženik iznosi tvrdnju kako su oštećenici liječenje mogli obaviti u Republici Hrvatskoj "bez prouzrokovanja bilo kakvih daljnjih troškova" bi u tom slučaju troškovi liječenja bili pokriveni funkcionalnom premijom HZZO-a. Prema ocijeni ovog suda navedeni prigovor tuženika je neosnovan iz razloga što tuženik zanemaruje činjenicu da su oštećenici strani državljani sa prebivalištem u [adresa], da je liječenje oštećenika (posebice g. TGZ) trajalo više od godinu dana, te da oštećenici u Republici Hrvatskoj nemaju osiguran smještaj u kojem bi boravili za vrijeme liječenja. Dakle, uslijed činjenice da su oštećenici liječeni u Njemačkoj zapravo je smanjena visina nastale imovinske štete jer bi troškovi višemjesečnog boravka oštećenika na liječenju u Republici Hrvatskoj zasigurno bili bitno veći od troškova liječenja koje je tužitelj naknadio oštećenicima i koje regresno potražuje od tuženika. Slijedom iznijetog sud je odbio dokazne prijedloge tuženika na navedene okolnosti.
30. U odnosu na navode višeg suda iz točke 13. obrazloženja višeg suda ovaj sud obrazlaže kao u nastavku: u odnosu na troškove odvjetnika koji su zastupali osiguranika tužitelja i njegovu suprugu, u spisu se nalazi račun koji je izdan zastupanim osobama za zastupanje u postupku naknade štete u mirnom postupku, pred tužiteljem kao osiguravajućim društvom i taj je trošak priznat. Svako osiguravajuće društvo u RH priznaje kao opravdan trošak zastupanja oštećenika po odvjetnicima i ovaj sud ne razumije taj dio obrazloženja višeg suda. Stoga ostaje kod svih utvrđenja iz ranijeg postupka dopunjenih u ovom obrazloženju.
31. Sud ponavlja da oštećeniku priznaje glede imovinske štete pravo na popravak imovinske štete po cijenama i kriterijima mjesta gdje on tu štetu trpi – sukladno zakonu i pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda, pa je tako i za neimovinsku štetu. Sud smatra da nije logično da bi se za taj vid štete primjenjivao neki drugi kriterij.
32. U odnosu na prigovor tuženika kojim osporava činjenicu da bi tužitelj oštećenicima išta platio, ovaj sud ističe kako je navedeni prigovor ocijenio neosnovanim s obzirom da je tužitelj u spis dostavio dokaze o plaćanju svakog pojedinačnog iznosa oštećenicima. Tužitelj je pojasnio da su plaćanja vršena iz računalnog sustava tužitelja, te dostavljeni podaci o plaćanju iz računalnog sustava tužitelja predstavljaju vjerodostojni dokaz o učinjenim plaćanjima oštećenicima. Slijedom iznijetog sud nije provodio dokaz financijskim vještačenjem. Osim toga financijsko-knjigovodstveno vještačenje tuženik je predložio samo radi utvrđivanja navedenih okolnosti vezano za troškove liječenja u Republici Hrvatskoj, da se liječenje provodilo u Hrvatskoj (a nije).
33. Člankom 1086. Zakon o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) je propisano da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Osiguratelj koji stupa u prava i obveze svog osiguranika kao oštećenika može zahtijevati kamate na iznos naplaćene naknade od dana kada je izvršio isplatu svom osiguraniku. Budući da je tužitelj isplatio utužene iznos kako je naznačeno, a što proizlazi iz isprava u spisu, te imajući u vidu da tuženik nije ispunio svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a koja se odnosi na ostale odnose.
34. Budući da je tužitelj uspio u cijelosti u ovom postupku, to sukladno odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka. Tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, nastavno: Tarifa), postavljenom zahtjevu i vrijednosti predmeta spora. Tužitelju je priznat trošak sastava zahtjev za mirno rješenje spora u iznosu od 500 €, sastav tužbe u iznosu od 500 €, sastav podneska - očitovanje na odgovor na tužbu od 22.03.2019. u iznosu od 500 €, sastav podneska očitovanje na vještačenje od 22.08.2024. u iznosu od 500 €, sastav podneska od 6.02.2025. u iznosu od 500 € (Tbr. 7/1), trošak pristupa na ročišta 22.05.2019., 23.10.2019., 02.07.2020., 10.06.2021., 16.10.2024., 20.3.2025. svako u iznosu od 500 € (Tbr. 9/1), trošak pristupa na ročišta održana 12.02.2020. i 26.03.2019. svako u iznosu od 100 € (Tbr. 9/5), što sve uvećano za PDV iznosi 7.125,00 EUR. Također, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 351,05 EUR i sudska pristojba na presudu u iznosu od po 351,05 EUR u skladu s Tar. br. 1. i 2. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj: 118/18 - dalje ZSP). Jednako tako tužitelj ima pravo i na troškove provedenog vještačenja u iznosu od 950,00 EUR (550,00 EUR prometno i 400,00 EUR medicinsko) i troškova prijevoda od strane ovlaštenog sudskog vještaka u iznosu od 3836,50 EUR. U ponovljenom postupku tužitelju su priznati i troškovi sastava podneska od 6. studenog 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8/1) i troškovi zastupanja na ročištima 6. studenog i 18. prosinca 2025. svako u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9/1). Sve ukupno trošak tužitelja iznosi 14.488,60 EUR. Pri tom tužitelj u podnesku od 6.11.2025. navodi da zatraženi trošak umanjuje za iznos isplaćenog troška – 3000,00 EUR. Slijedom navedenog, tuženik je dužan naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 11.488,60 EUR (točka II. izreke). Pri tome se ukazuje da tuženik nije osporavao da bi tužitelj podmirio troškove prijevoda sukladno ispostavljenim računima.
35. Sud nije prihvatio tužiteljev zahtjev za naknadu troška za pristup na ročište 13.05.2020. budući isto nije održano, kao niti ročište 06.02.2025. Ročišta 12.02.2020. i 26.03.2019. su bila odgođena prije raspravljanja o meritumu pa je za iste tužitelju priznat trošak u iznosu od 50 bodova. Tužitelju nije priznat trošak u iznosu od 500,00 EUR uvećano za PDV 25% za odgovor na žalbu budući taj trošak nije bio nužan za okončanje ovog postupka, kao niti trošak sastava podneska od 28. listopada 2025. iz istih razloga, u istom iznosu.
36. Paricijski rok i rok za žalbu određeni su sukladno ZPP-u koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe (9. listopada 2018.), sukladno prijelaznim odredbama IZID ZPP iz 2019.
U Zagrebu, 2. veljače 2026.
Sudac
Tina Jakupak
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 8 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 8 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku.
DNA:
1. tužitelju po pun
2. tuženiku po pun
3. kal pravomoćnosti – 30 dana
.
