Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM

ZAGREBU

Zagreb-Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Pn-169/2016-94

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, kao sucu pojedincu, na prijedlog više sudske savjetnice specijalistice BT, u pravnoj stvari tužitelja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po punomoćnici Višnji Drenški Lasan, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 18683136487, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Novom Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 7. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, Nikole Pleše, odvjetnika u Zagrebu i punomoćnika tužene Ivice Matulina, zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Novom Zagrebu, temeljem članka 335. stavak 4. ZPP-a, dana 2. veljače 2026.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 18683136487, tužitelju JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 6.000,00 EUR (slovima: šest tisuća eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13.04.2016. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, nadalje od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu iznosa od 2.892,43 EUR (slovima: dvije tisuće osamsto devedeset dva eura i četrdeset tri centa) uz zakonske zatezne kamate tekuće od 13. travnja 2016. do isplate, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 18683136487, naknaditi tužitelju JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog postupka u iznosu od 2.428,75 EUR (slovima: dvije tisuće četiristo dvadeset osam eura i sedamdeset pet centi) uz zakonske zatezne kamate tekuće od 2. veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja JT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.821,25 EUR (slovima: dvije tisuće osamsto dvadeset jedan eur i dvadeset pet centi) uz pripadajuće zakonske kamate, kao neosnovan.

V. Odbija se zahtjev tužene Republike Hrvatske, OIB:18683136487, za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.800,00 EUR (slovima: dvije tisuće osamsto eura), kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da podnosi tužbu jer traži naknadu štete nastalu zbog povrede prava osobnosti nastalu zbog uvjeta u Zatvoru u Zagrebu. Naime, tužitelj se nalazio u Zatvoru u Zagrebu u periodu od 28. travnja 2014. do 28. veljače 2016., slijedom čega je predmet ove tužbe upravo navedeno vremensko razdoblje. Tužitelj ističe da je kroz navedeni period od ukupno 670 dana bio izložen nečovječnom postupanju, bilo mu je povrijeđeno tjelesno i duševno zdravlje, bilo mu je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo do kojih je povreda došlo zbog prenapučenosti samog zatvora te zbog ne osiguravanja humanih uvjeta za boravak zatvorenika unutar Zatvora u Zagrebu.

2. Tužitelj ističe da je za vrijeme boravaka u Zatvoru u Zagrebu bio smješten na I. odjelu u zatvoreničkoj sobi broj 15. te na odjelu broj II. Navodi dalje da su sobe u kojima je boravio bile u bitnim dijelovima iste. Zatvorenička soba bila je ukupne površine 21 m2 poda i volumena 49,80 m3 te je tužitelj u njoj boravio sa još šest ili sedam zatvorenika. Nadalje tužitelj navodi da od navedene kvadrature treba oduzeti 2 m2 kolika je površina sanitarnog čvora. Iz navedenoga proizlazi kako to navodi tužitelj da mu je preostalo svega 2,37 m2 i 5,63 m3 prostora, kada je u sobi boravio s još 7 zatvorenika. Također, tužitelj ističe da je u sobi radi nedostatka prostora i nemogućnosti kretanja po istoj vladala napetost i izbijale su svađe jer su svi bili nervozni osobito zbog 22 satnog provođenja vremena u jednoj prostoriji unutar koje se nemoguće kretati, što je kod tužitelja izazvalo konstantan strah i nelagodu. Isto tako, tužitelj ističe da su navedene okolnosti za njega bile izraženije u negativnom smislu upravo iz razloga što je ratni vojni invalid, obolio od PTSP te je i šećerni bolesnik.

3. Nadalje, tužitelj ističe da je na korištenje imao jedan sanitarni čvor, koji je koristio zajedno sa svim ostalim zatvorenicima u ćeliji, a koji je bio odvojen zidom visine 180 cm i salonskim vratima te se stoga prilikom obavljanja nužde nema nikakve privatnosti. Radi broja osoba koje su koristile jedan WC isti je bio izuzetno neuredan i iz istog se širio intenzivan i neugodan miris. Također, tužitelj ističe da je imao konstantan osjećaj straha za vlastito zdravlje i radi činjenice što zatvorenici koji boluju od zaraznih bolesti nisu odvojeni od drugih zatvorenika. Također, tužitelj ističe da prilikom objeda svi zatvorenici dobivaju hranu u ćelije u istom trenutku te da stol za kojim se jede nije bio udaljen niti dva metra od sanitarnog čvora te da je stoga često morao jesti dok u isto vrijeme netko drugi svega metar dalje obavlja nuždu u Wc-u, koji nije u potpunosti odvojen od ostatka prostorije i to sve uz nesnosan smrad i nelagodu.

4. Tužitelj nadalje navodi da je temperatura u sobi ljeti iznosila od 35 do preko 40 stupnjeva Celzijevih, dok se temperatura zimi nerijetko spuštala i ispod nule uz konstantan osjećaj vlage. Također, tužitelj navodi da je od četiri prozora koji su se nalazili u ćelijama, zbog načina na koji su postavljeni kreveti na kat moguće bilo otvoriti samo dva prozora. Također, tužitelj navodi da je za cijelo vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu, spavao na krevetima sa starim lošim madracima zbog kojih je imao bolove u leđima. Osim loših higijenskih uvjeta u zatvoreničkim sobama bilo je žohara i mrava, dok je u dvorištu za vrijeme šetnje bilo štakora.

5. Tužitelj ističe da je u smislu članka 186.a. Zakona o parničnom postupku podnio zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu, odnosno Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, koje je dopisom od 25. svibnja 2016., obavijestilo tužitelja da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za sklapanje nagodbe te je uputilo tužitelja da zaštitu svojih prava zatraži pred nadležnim sudom.

6. Zaključno, tužitelj potražuje s osnova naknade štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 8.892,43 EUR uz zakonske zatezne kamate i troškove postupka.

7. U odgovoru na tužbu tužena navodi da u cijelosti osporava visinu i osnovu predmetne tužbe. Naime, kako to ističe tužena sobe u kojima je tužitelj bio smješten su površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m2, sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm, imaju po četiri prozora visine 86 i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 3,20 m2. Sobe su opremljene sanitarnim čvorom s umivaonikom, policom i ogledalom te priključcima na toplu i hladnu pitku vodu. Tužena ističe da su se na tužitelja tijekom boravka u istražnom zatvoru na odgovarajući način primjenjivale odredbe Zakona o kaznenom postupku, Zakona o načinu izvršavanja istražnog zatvora te podredno provedbeni propis; Pravilnik o kućnom redu u zatvorima za izvršavanje istražnog zatvora.

8. Tužena ističe da je tužitelju kao i ostalim istražnim zatvorenicima bio svakodnevno omogućen boravak na otvorenom prostoru Zatvora u trajanju od najmanje dva sata dnevno, telefoniranje s osobama prema odobrenju suda koji je odredio istražni zatvor, prijem paketa, cjelodnevna mogućnost praćenja TV programa putem prijemnika u zatvoreničkim sobama, korištenje knjižnog fonda iz knjižnice Zatvora, nabava potrepština u prodavaonici za zatvorenike te naručivanje obroka hrane iz zatvoreničke kuhinje prema narudžbi istražnog zatvorenika o njegovom trošku. Tužena nadalje ističe da svaka osoba bez obzira na kaznenopravni status po prijemu u zatvor dobiva krevet i krevetninu, posteljno rublje te druge potrepštine prema potrebi. Nadalje ističe da se sobe ovisno o broju zatvorenika smještenih u sobu opremaju odgovarajućim brojem kreveta, ormarića za pohranjivanje osobnih stvari zatvorenika sa stolovima i klupama za sjedenje kao i odgovarajućim brojem stolica. Također, tužena navodi da se dezinsekcija zatvora obavlja najmanje šest puta godišnje i po neposredno ukazanoj potrebi.

9. Nadalje tužena navodi da objekt zatvora nema blagovaonice za zatvorenike te svi zatvorenici neovisno o statusu, dnevne obroke konzumiraju u zatvoreničkim sobama. Također, tužena navodi da je prema dnevnom rasporedu zatvorenicima svakodnevno omogućeno pranje tijela jer u zatvoreničkim sobama imaju stalno dostupnu pitku (hladnu i toplu) vodu te je tuširanje u kupaonicama omogućeno najmanje dva puta tjedno. Isto tako, tužena ističe da se čistoća posteljnog rublja, rublja i odjeće zatvorenika obavlja u zatvorskoj praonici rublja te se prema Dnevnom rasporedu za zatvorenike obavlja svakih petnaest dana. Također, tužena navodi da su svakom zatvoreniku pri dolasku u zatvor te za vrijeme boravka u istom omogućene potrepštine za održavanje osobne higijene.

10. Tužena navodi da objekt zatvora nije klimatiziran, temperatura zraka u zatvoreničkim sobama zimi se regulira centralnim grijanjem s automatikom, a ljeti se zatvorenicima omogućava korištenje ventilatora. Ističe nadalje tužena da je tužitelju svakodnevno bio omogućen odlazak kod zatvorskog liječnika, osigurana je skrb liječnika specijaliste psihijatra, liječnika opće medicine (u dvije smjene) i stomatologa. Nadalje, tužena ističe da zatvorski uvjeti nisu i ne mogu biti isti kao uvjeti na slobodi već im je svrha ograničenje slobode pa tako i svih drugih prava, sukladno zakonskim propisima. Zaključno, tužena ističe da se uvjeti u kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora ne mogu smatrati nečovječnima ili ponižavajućima jer ne prekoračuju neizbježnu količinu patnje koja je nužno povezana sa zakonitim lišenjem slobode. Tužena predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka tuženoj.

11. Tužitelj se podneskom od 14. studenoga 2017., očitovao na odgovor na tužbu te između ostaloga naveo da u istome nije naveden izračun točne površine prostora koji otpada na svakog zatvorenika, koji podatak predstavlja jednu od temeljnih činjenica zbog kojih je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti. Tužitelj navodi da su mu iz razloga specifičnih zdravstvenih poteškoća uvjeti u zatvoru kojima je bio izložen predstavljali dodatno ponižavajuće postupanje, nego što bi to bio slučaj s osobom koja nema zdravstvenih problema. Nadalje, tužitelj ističe vezano za navode tužene koji se odnose na temperaturu kako jedan ventilator na sedam do osam zatvorenika nije dovoljan, obzirom je u sobi temperatura ljeti iznosila i preko 40 stupnjeva Celzijevih, dok je zimi temperatura zbog slabog intenziteta centralnog grijanja padala ispod 0 Celzijevih uz konstantan osjećaj vlage koja je pojačavala osjećaj hladnoće. U odnosu na navode da su sobe opremljene sanitarnim čvorom s umivaonikom, policom i ogledalom, tužitelj ističe da tužena samo potvrđuje navode iz tužbe, budući je tužitelj imao na korištenje jedan sanitarni čvor koji je koristio zajedno sa svim ostalim zatvorenicima. Tužitelj ukazuje na Izvješće o uvjetima života u zatvorima Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-X-5464/2012 od 12. lipnja 2014. te na odredbe Zakona o izvršavanju kazne zatvora, ističući da u cijelosti ostaje pri navodima u tužbi da mu je tijekom boravka u Zatvoru u Zagrebu povrijeđena osobnost i da radi toga trpi neimovinsku štetu.

12. Tužena se podneskom od 6. veljače 2018., očitovala na podnesak tužitelja od 14. studenoga 2017., ističući da tužitelj nije boravio u zajedničkim prostorijama sa još 7 zatvorenika te da se stoga neutemeljeno dolazi do kvadrature od 2,37 m2 koja je navodno bila na raspolaganju tužitelju. Također, tužena ističe da je tužitelj više puta osuđivan, da je u gotovo svim kaznenim ustanovama u kojima je boravio iznosio pritužbe te je stoga potrebno utvrditi koliko je dugotrajan boravak po raznim kaznionicama tijekom dugogodišnjeg razdoblja od utjecaja na stvaranje kod tužitelja subjektivnih doživljaja. Zaključno, tužena ističe da se uvjeti u kojima je tužitelj izdržavao kaznu zatvora ne mogu smatrati nečovječnima ili ponižavajućima, jer ne prekoračuju neizbježnu količinu patnje koja je nužno povezana sa zakonitim lišenjem slobode.

13. Tužitelj se podneskom od 4. svibnja 2018., očitovao da tužena nije dostavila podatke o površini sobe u kojoj se nalazio tužitelj za vrijeme svog boravka u Istražnom zatvoru i to o onoj površini koja preostane kada se odbiju površine kreveta, ormara, stola i stolica u čeliji. Naime, kako to ističe tužitelj opće je poznata činjenica da bi svaki zatvorenik prilikom boravka u Istražnom zatvoru ili za vrijeme izdržavanja kazne u svakom trenutku morao imati najmanje 4m2 prostora poda i 10m3 i to kada se od ukupne površine čelije odbiju sve stvari (namještaj) koji se nalazi u čeliji kao i sanitarni čvor koji se također nalazi unutar čelije i koji također zauzima prostor za kretanje. Tužitelj je također istaknuo da u slučajevima kada je vani bila kiša ili snijeg objektivno nije bilo moguće koristiti niti dva propisana sata za kretanje, što je za tužitelja osobito otegotno bilo obzirom mu je za vrijeme boravka u Zatvoru Zagreb dijagnosticirana šećerna bolest te s obzirom na činjenicu i da je tužitelj ratni vojni invalid X skupine sa 20% oštećenja organizma. Tužitelj ističe da mu je tijekom boravka u Zatvoru Zagreb povrijeđena osobnost i da je zbog toga trpio neimovinsku štetu.

14. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u: presliku zahtjeva za mirnim rješenjem spora u svezi naknade štete zbog povrede prava osobnosti radi uvjeta u Zatvoru u Zagrebu od 12. travnja 2016. (list 7-13), presliku dopisa Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, broj: XXXIX-N-DO-318/16 od 25. svibnja 2016. (list 14), presliku povijesti bolesti, protokol broj: 2015003960 KB "Merkur" u odnosu na JT od 7. srpnja 2015. (list 15-17), presliku Ambulantnog nalaza protokol broj: 2015000369 Psihijatrijske bolnice "Sveti Ivan" Zagreb od 26. studenoga 2015. u odnosu na JT (list 18-19), presliku Okulističkog nalaza protokol broj: 2015/005190 Kliničke bolnice Dubrava od 13. listopada 2015. u odnosu na CT (list 20), presliku povijesti bolesti Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa Uprave za zatvorski sustav, Zatvorske bolnice Odjela psihijatrije od 1. listopada 2015. u odnosu na JT (list 21), presliku Elektroencefalografskog nalaza Kliničkog bolničkog Centra – "Sestre Milosrdnice" od 23. rujna 2015. u odnosu na JT (list 22), presliku povijesti bolesti Zatvorske bolnice u Zagrebu, Odjela interne medicine od 28. kolovoza 2015. u odnosu na JT (list 23), presliku povijesti bolesti Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Klinike za unutarnje bolesti od 15. srpnja 2015. u odnosu na JT (list 24), presliku povijesti bolesti protokol broj:

2015003960, KB "Merkur" od 7. srpnja 2015. (list 25), presliku nalaza u odnosu na tužitelja od 7. srpnja 2015. (list 26-27), presliku otpusnog pisma Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvorske bolnice, Odjela psihijatrije od 16. lipnja 2015. u odnosu na JT (list 28), presliku povijesti bolesti Republike Hrvatske, Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav, Zatvorske bolnice, Odjela psihijatrije od 20. svibnja 2015. u odnosu na JT (list 29), presliku liječničke svjedodžbe Zatvora u Zagrebu, Odjela zdravstvene zaštite od 11. ožujka 2015. u odnosu na JT (list 30), presliku liječničke svjedodžbe o provođenju psihijatrijskog tretmana i aktualnom psihičkom stanju od 13. kolovoza 2014. Zatvora u Zagrebu, Odjela zdravstvene zaštite u odnosu na JT (list 31), presliku ambulantnog nalaza protokol broj:

2014000062, Psihijatrijske bolnice "Sveti Ivan" Zagreb od 1. travnja 2014. u odnosu na JT (list 32), presliku ambulantnog nalaza protokol broj: 2014000017, Psihijatrijske bolnice "Sveti Ivan" Zagreb od 21. siječnja 2014. u odnosu na JT (list 33), presliku ambulantnog nalaza protokol broj: 2013000320, Psihijatrijske bolnice "Sveti Ivan" Zagreb od 19. studenoga 2013. u odnosu na JT (list 34), presliku potvrde Republike Hrvatske, Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za društvene djelatnosti, Ispostave Zaprešić od 24. lipnja 2013. u odnosu na JT (list 35), presliku rješenja Republike Hrvatske, Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za društvene djelatnosti Ispostave Zaprešić, klasa: UP/I-562-02/12-01/26 od 22. veljače 2013. (list 36-37), presliku dopisa od 9. listopada 2014. (list 38), presliku dopisa Pučkog pravobranitelja upućenog JT od 7. travnja 2015. (list 39-40), presliku očitovanja o pruženoj zdravstvenoj skrbi Zatvora u zagrebu, Odjela zdravstvene zaštite zatvorenika od 22. kolovoza 2017. (list 81-82), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (list 83-384), zaprimljenu dokumentaciju iz osobnika tužitelja koja je priklopljena predmetnom spisu, dopis Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju Zatvora u Zagrebu, klasa: 702-01/16-01/16, Urbroj: 514-08-04-02-18-9 od 16. veljače 2018. (list 422), potvrde o provedenoj preventivnoj obvezatnoj dezinfekciji - dezinsekciji – deratizaciji (list 423-450), preslike tjednih jelovnika za zatvorenike (list 451-745), saslušan je svjedok KT (list 814-816, list 826-828), saslušan je svjedok OT (list 828-832), izvršen je uvid u dopis Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju Zatvora u Zagrebu, klasa: 702-01/20-01/136, Urbroj:

514-10-06-14-01-23-06 od 26. listopada 2023. (list 838), saslušan je svjedok ST (list 845-847), saslušan je svjedok NT (list 847-848) te je saslušan tužitelj kao stranka postupka (list 887-889 i 893-896). Sud nije izveo dokaz provođenjem medicinskog vještačenja, obzirom je tužitelj od navedenog dokaznog prijedloga odustao podneskom od 14. prosinca 2023. Također, sud nije saslušao svjedoka HT, budući je tužitelj odustao od dokaznog prijedloga za saslušanjem navedenog svjedoka podneskom od 15. travnja 2024. Nadalje, sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir novinski članak: " Zatvori bez liječnika; Lijekove zatvorenicima dijele – policajci!" (list 898-902), budući je punomoćnik tužitelja isti predao na ročištu od 15. listopada 2024. nakon zaključenja prethodnog postupka u ovom postupku te se radi o novinskom članku koji po samoj svojoj prirodi nema snagu dokaza u postupku. Također, sud nije izveo dokaz očevidom u zatvoru, budući je od navedenog dokaznog prijedloga tuženik odustao podneskom od 22. studenoga 2024., dok je tužitelj od navedenog dokaznog prijedloga odustao na ročištu od 7. travnja 2025.

15. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete u iznosu od 8.892,43 EUR uz zakonske zatezne kamate tekuće od 13. travnja 2016. do isplate, za koju tužitelj tvrdi da je nastala zbog povrede ljudskog dostojanstva jer je bio izložen ponižavajućim uvjetima uslijed prenapučenosti zatvora i neosiguranih odgovarajućih uvjeta radi čega je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja u razdoblju od 28. travnja 2014. do 28. veljače 2016. kada se nalazio u Zatvoru u Zagrebu.

17. Među strankama nije sporno da se tužitelj u razdoblju od 28. travnja 2014. do 28. veljače 2016., nalazio u Zatvoru u Zagrebu. Sporno je pitanje je li postupcima tužene, odnosno njenim propuštanjem da boravak u zatvoru prilagodi propisanim standardima povrijeđeno tužiteljevo pravo osobnosti. Slijedom navedenoga, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

18. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju Zatvora u Zagrebu, klasa: 702-01/16-01/16, Urbroj: 514-08-04-02-18-9 od 16. veljače 2018. (list 422), proizlazi da se tužitelj nalazio u Zatvoru u Zagrebu u svojstvu istražnog zatvorenika u razdoblju od: 28. travnja do 7. kolovoza 2014. na II. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 30 i 24 sa četiri do pet istražnih zatvorenika, od 7. kolovoza 2014. do 12. lipnja 2015. na II. zatvoreničkom odjelu u sobi broj 30 s još četiri istražna zatvorenika, od 12. lipnja 2015. do 28. siječnja 2016. na I. zatvoreničkom odjelu u sobi 9 i 15 s tri do četiri, a ponekad pet istražnih zatvorenika. Nadalje, tužitelj se nalazio na izdržavanju kazne zatvora od 28. siječnja 2016. do 29. veljače 2016. na V. zatvoreničkom odjelu koji za potrebe smještaja zatvorenika koristi Centar za dijagnostiku u Zagrebu u sobi broj 84 sa četiri do pet, a ponekad šest zatvorenika. Također, iz citiranog dopisa proizlazi da se tijekom navedenog razdoblja tužitelj nalazio na liječenju u Zatvorskoj bolnici od 17. ožujka do 10. travnja 2015. i od 12. do 16. lipnja 2015. Također, iz dopisa Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav Zatvora u Zagrebu, klasa: 702-01/16-01/16, Urbroj: 573-02-16-2 od 17. svibnja 2016. (list 764- 766) proizlazi da su sobe u kojima je podnositelj zahtjeva; tužitelj bio smješten površine 21,10 m2 i volumena 49,80 m3, sanitarni čvor odvojen je od ostatka sobe zidom visine 180 cm, da imaju po četiri prozora visine 86 i širine 67 cm, odnosno ukupne površine 3,20 m2.

19. Nadalje, iz dopisa Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za zatvorski sustav i probaciju Zatvora u Zagrebu, klasa: 702-01/20-01/136, Urbroj: 514-10-06-14-01-23-06 od 26. listopada 2023. (list 838), proizlazi da Odjel osiguranja Zatvora u Zagrebu ne raspolaže podacima o broju osobu s kojima je tužitelj dijelio zatvorsku sobu u razdoblju od 28. travnja 2014. do 28. veljače 2016., budući su Evidencije smještaja zatvorenika na odjelima i u sobama, sukladno odredbama Pravilnika o zaštiti i korištenju arhivskog i registraturnog gradiva Uprave za zatvorski sustav Ministarstva pravosuđa ("Narodne novine" broj 48 od 17. travnja 2009.) izlučene i uništene. Također, u citiranom dopisu ponovno se navodi da su sobe (30, 24 i 9) u kojima je bio smješten tužitelj površine 21,10 m2 od čega je sanitarni dio 1,57 m2, volumen 49,80 m3.

20. Saslušan kao svjedok na ročištu od 5. rujna 2023. (list 814-816) i na ročištu od 6. listopada 2023. (list 827-828) KT naveo je da poznaje tužitelja iz zatvora u Remetinecu, da su bili zajedno u sobi. Svjedok je nadalje naveo da je zid sobe bio plavi, da je parket bio na podu ali izlizane boje, da je u čošku sobe bio WC sa pomičnim vratima koja se nisu dala zatvoriti, da isti nije bio u cijelosti natkriven zidovima jer gornja polovica WC-a nije bila natkrivena, vrata nisu bila do poda te su se i mirisi širili prostorijom. Prozor u prostoriji je bio nasuprot WC-a te nije bilo nikakve ventilacije. Svjedok je nadalje naveo da ih je u sobi bilo pretežito sedam osoba, rijetko šest osoba, da su na zidove bili prislonjeni kreveti na "kat" i tako u krug sobe sve do sanitarnog čvora. Osim kreveta u sobi su bile dvije klupe, stol i ormari koji su popunjavali prostor između u kojem je bio lavabo i kanta za smeće. Svjedok je nadalje naveo da nisu imali pristup tuševima, da su se tuširali jednom tjedno jer u sobi nema tuša, da su jeli u toj sobi na stolu i krevetima, imali su mogućnost šetnje dva sata te nikakve druge fizičke aktivnosti. Također, svjedok je naveo da bi se osobe koje su trebale liječničku pomoć navečer prijavile stražaru, liječnik bi se nekad javio, nekada ne. Odgovarajući na upit punomoćnika tužitelja, svjedok je naveo da je stol na kojem se jelo bio udaljen od Wc- a od nekoga metar, od nekoga jedan ipo metar, četvorica bi sjedila za stolom, ostali na krevetima. Također, svjedok je naveo da je u sobama bilo nametnika i to žutih buba i žohara. Odgovarajući na upite punomoćnika tužitelja, svjedok je naveo da se u sobi nije moglo kretati više osoba, da odnosi između osoba koje su boravile u istoj sobi nisu bili dobri što se i ne može očekivati kada u istoj sobi boravi između šest i osam ljudi, da koliko je njemu poznato zatvorenici se nisu raspoređivali po sobama s obzirom na kaznena djela za koja se sumnjiče, kao ni s obzirom na zdravstveno stanje, da tuševi nisu imali paravan, da bi se u jednoj sobi svlačili za tuširanje zatim dolazili do tuševa kojih je otprilike bilo šest, zatim bi se puštala voda, nekada hladna neka vruća. Također, svjedok je naveo da je što se tiče temperature ljeti bilo vruće, dok je zimi radijator radio dva do tri sata ujutro, zatim bi ga ugasili i to je bilo mlako. Nadalje, svjedok je naveo da u sobi nije postajo prekidač za nuždu nego zvono koje nije radilo te se moralo lupati na vrata. Isto tako, svjedok je naveo da se posteljina prala svakih petnaest dana, međutim i to je bilo problematično jer bi se ponekad dobilo pola plahte, nekad pokidana te ponekad i cijela.

21. Saslušan kao svjedok na ročištu od 6. listopada 2023. (list 828-832), svjedok OT naveo je da se sjeća tužitelja jer je nekoliko puta boravio u Centru za dijagnostiku u Zagrebu u kojemu zatvorenici budu otprilike mjesec do mjesec i pol dok prikupe sve podatke, završe dijagnostičku obradu i nakon toga se zatvorenici upućuju dalje. Svjedok je nadalje naveo da raspodjelu po zatvoreničkim sobama obavljaju pravosudni policajci koji tom prilikom uzimaju u obzir je li netko pušač ili nepušač, radi li se o zdravoj ili invalidnoj osobi, uzima se u obzir zdravstveno stanje, uzima se u obzir počinjeno kazneno djelo. Svjedok je naveo da se ne sjeća ništa specifično vezano za tužitelja, da je sve bilo uobičajeno. Također, svjedok je naveo da se u Centru za dijagnostiku i Zatvoru u Zagrebu grije preko centralnog grijanja preko radijatora, da imaju zajedničku ložionu, da je grijanje jednako za zaposlenike kao i za zatvorenike, da ne mogu sami regulirati temperaturu grijanja, da je to određeno. Nadalje je svjedok naveo da u zatvoreničkim sobama postoje četiri velika prozora, koje zatvorenici mogu slobodno otvarati i zatvarati te da na taj način vrše protok svježeg zraka u prostoriji. Također, svjedok je naveo da zatvorenici u pravilu sami trebaju održavati osobnu higijenu i osobni prostor za što dobivaju sredstva te ako se pojavi potreba angažiraju se tvrtke za dezinsekciju i deratizaciju, što se u pravilu obavlja četiri do pet puta godišnje. Svjedok je nadalje naveo da medicinska sestra svakodnevno daje zatvorenicima propisanu medicinsku terapiju i tada njoj mogu reći ako imaju bilo kakve medicinske potrebe. Također, molbu za medicinsku pomoć zatvorenici mogu predati direktno i upravi koju dalje prosljeđuju te se mogu uputiti i pritužbe u slučaju ako medicinska pomoć nije pružena. Svjedok je naveo da se tužitelj nije pritužio. Nadalje je svjedok naveo da imaju četiri liječnika koji obavljaju opću praksu, dva psihijatra, dva stomatologa od kojih je jedan otišao u mirovinu. Također, svjedok je naveo da imaju i zatvorsku bolnicu u koju zatvorenici u slučaju potrebe mogu odlaziti svakodnevno te u slučaju potrebe zatvorenici mogu koristiti i usluge javnog zdravstva izvan zatvorskog sustava ako je to potrebno. Isto tako, svjedok je naveo da zatvorenici dobivaju obroke u zatvoreničke sobe.

22. Saslušan kao svjedok na ročištu od 27. studenoga 2023. (list 845-846) ST je naveo da ne poznaje tužitelja, da je bio u zatvoru u Remetincu kao istražnom zatvoru te je potom išao u Turopolje, da se ne može sjetiti u kojem vremenskom razdoblju je to bilo, međutim da se sjeća da je bio zimski period. Svjedok je nadalje naveo dok je bio u zatvoru u Remetincu da ih je u sobi bilo šest, da je to bila soba za nepušače, da u sobi nije bilo nikakvih problema. Također, svjedok je naveo da su pravosudni policajci bili uljudni, da su toalet imali unutar sobe, da su se tuširali van sobe, da su vrata od WC-a bila normalna. Također, svjedok je naveo da su dnevno imali šetnicu dva sata, da su ostatak vremena provodili u sobama, da su svaki četvrtak imali pravo ići u kantinu kupiti si voće, da su hranu konzumirali unutar sobe, da su u slučaju nužde u sobi imali nekakav šalter ali da isti nisu koristili jer nije bilo potrebe. Hrana je bila pristojna, nije bila kao u hotelu, nekad je bila loša nekad dobra. Svjedok je također naveo da u sobi nije bilo hladno, da su imali dostupnu medicinsku skrb da su pravosudni policajci vodili i na rendgenska snimanja i izvan zatvora one kojima je to trebalo, da su uvjeti bili dobri. Svjedok je također naveo da nisu imali rekreativni sadržaj, da su imali pravo šetati dva sata dnevno. Što se tiče osobne higijene, da je sredstva za istu ponio od kuće jer je znao gdje ide, da su ih svaka dva tjedna brijali brijači te da je sredstva za osobnu higijenu bilo moguće kupiti u ljekarni.

23. Saslušan kao svjedok na ročištu od 27. studenoga 2023. (list 847-848), svjedok NT naveo je da poznaje tužitelja iz Remetinca iz sobe, da je bio u Remetincu 2014. da ga je tamo upoznao. Svjedok je naveo da je bio krevet iznad njega na krevetu na kat, da ih je u sobi bilo petorica te da ih je par dana bilo šestero. Svjedok je istaknuo da je bio u pritvoru mjesec dana, da ne zna kako je bilo prije toga ni kako je bilo poslije toga. Svjedok je naveo da su u sobi bili kreveti na kat, veći stol gdje su jeli, sa svake strane nalazile su se klupe za ručak, imali su sanitarni čvor, prozor s pogledom na otvoreno na park. Također, svjedok je naveo da se sanitarni čvor sastojao od čučavca, s druge strane je bio umivaonik, bila je i zavjesa za potegnuti kada si bio unutra te je naveo da su sami održavali sanitarni čvor. Isto tako, svjedok je naveo da su imali šetnju dva sata dnevno, da su mogli otići i na telefonsku govornicu, samo je prije trebalo pitati čuvara koji bi dozvolili svima. Svjedok je nadalje naveo da bi od osobne higijene dobili britvicu za brijanje, sapun. Svjedok je naveo da su imali televiziju u sobi, za knjige ne zna jer nikada nije tražio, da su imali plahtu, jastuk, deke i pokrivače. Svjedok je također naveo da su se tuširali iznad čučavca u sobi, da su imali crijevo od pipe do čučavca i flašu coca-cole da su imali i tjedno tuširanje da ne može reći koliko puta tjedno kada su svi zajedno mogli ići na tuširanje ali da su većinom tuširanje obavljali u sobi. Također, svjedok je naveo da je od pribora za jelo svatko imao svoju žlicu, da noževe nisu smjeli imati te da je hrana bila jestiva, zatvorska u redu za pojest.

24. Saslušana kao svjedok na ročištu od 15. listopada 2024. (list 882-884), ŽT navela je da je bila zaposlenica Zatvora u Zagrebu u Remetincu kao liječnica i to od 2004. do 2018. U odnosu na zdravstvenu skrb u zatvoru u Zagrebu navela je da su dvije liječnice radile u dvije smjene, da bi se ponekad znalo dogodit da u popodnevnoj smjeni ne bi bilo liječnika, međutim uvijek bi bile prisutne sestre u smjeni te bi se u slučaju hitnih medicinskih situacija zatvorenici slali u zatvorsku bolnicu ili u slučaju potrebe u vanjske medicinske ustanove. Nadalje je svjedokinja navela da bi liječnici svako jutro dobivali na papirićima zahtjeve zatvorenika za pružanjem medicinske pomoći, ukupno je u zatvoru deset odjela i dnevno bi se obrađivali zahtjevi od dva odjela, tako bi svaki odjel jednom tjedno došao na red. Svjedokinja je pojasnila da se sustav pregleda po papirićima odnosio na medicinske situacije koje nisu hitne, radilo se o redovnim pregledima, a za akutna medicinska stanja zatvorenici nisu trebali čekati redovan pregled nego bi se odmah javili sestri ili nekome na odjelu te bi potom bili dovedeni u ambulantu na pregled. Također, svjedokinja je navela da joj je tužitelj poznat osobno, da su se viđali u ambulanti, da je imao terapiju te je tu bilo psihijatrijske te internističke terapije, međutim da se radi proteka vremena ne može sjetiti koje.

25. Saslušan kao svjedok na ročištu od 15. listopada 2024., (list 884), svjedok LT, naveo je da je radio u Zatvoru u Zagrebu od 1. ožujka 1994. do 31. prosinca 2023. i to kao doktor dentalne medicine. Svjedok je naveo da su u zatvoru do unazad otprilike sedam do osam godina bili stalno zaposleni tri liječnika obiteljske medicine, dva stomatologa i jedan do dva psihijatra. Također, svjedok je naveo da bi zatvorenici kada bi trebali medicinsku pomoć večer prije ili odmah ujutro iza sedam sati upisivali na cedulju veličine polovice A4 papira koja se zove prijavak te bi na njoj zaokružili traže li pregled kod liječnika obiteljske medicine, psihijatra i dr. Svjedok je nadalje naveo da ako bi se radilo o hitnoj medicinskoj situaciji da bi se zatvorenik javio pravosudnom policajcu koji bi nazvao liječnike koji bi rekli da dovedu tog pacijenta na pregled. Isto tako, svjedok je naveo da je u zatvoru bilo zaposleno otprilike osam do deset medicinskih sestara, da ih je po sistematizaciji trebalo biti dvanaest te da su one dijelile terapiju ujutro, u podne i navečer. Također, svjedok je naveo da su se zatvorenici mogli i medicinskim sestrama prijaviti za medicinske preglede, a prilikom dijeljenja terapije one bi i same uočile ako netko treba medicinsku pomoć.

26. Saslušan kao svjedok na ročištu od 15. listopada 2024., svjedok PT naveo je da je radio u Zatvoru u Zagrebu od 1998. do 2021. u odjelu osiguranja na raznim radnim mjestima. Svjedok je naveo da u zatvoru postoje male i velike sobe, malih je otprilike dvadeset. Velike sobe su otprilike 21,22 m2, a male su otprilike deset metara kvadratnih. Svjedok je naveo da je broj zatvorenika varirao, od namještaja u velikoj sobi su bili kreveti prema broju zatvorenika, u pravilu je bilo pet kreveta, ako bi bilo više zatvorenika bilo bi i više kreveta. Male sobe bile su predviđene za smještaj jednog do dva zatvorenika i toliko je bilo i kreveta i u velikoj i u maloj sobi su bili metalni ormarići za odlaganje stvari. Svjedok je nadalje opisao veliku sobu navodeći da se u istoj nalazio stol sa dvije klupe i stolice ako je bilo potrebno, svaka soba imala je televizor. U kutu sobe je bio sanitarni čvor sa dvije strane omeđen zidom visine oko 180 centimetara, velike sobe imale su prozore sa četiri krila, dva krajnja otvarala su se bočno, a dva srednja na kipu. Poviše sanitarnog čvora nalazi se lavabo sa tekućom pitkom hladnom i toplom vodom, iznad lavaboa nalazi se ogledalo, u sklopu sanitarnog čvora u većini soba su čučavci, a u ostalim se nalaze WC školjke. Svjedok je nadalje naveo da su zatvorenici imali pristup tuševima u kupaonama na odjelima, organizirano dva puta tjedno u hladnijim periodima, dok je u ljetnim periodima tuširanje bilo moguće dva do tri puta tjedno. U odnosu na grijanje u sobi, svjedok je naveo da zatvor ima kotlovnicu te je ista temperatura u cijelom zatvoru uključujući i uredske prostorije. Nadalje je svjedok naveo da nije bilo klima uređaja, da se hladilo pomoću ventilatora i prozora. Također, svjedok je naveo da svi zatvorenici prema zakonu imaju pravo boravka na svježem zraku dva sata dnevno, da zatvor ima praonicu, da se svakih 15 dana prala posteljina i veš, odnosno jedan tjedan posteljina, drugi tjedan veš. Prema navodima svjedoka, zatvor je osiguravao sredstva za osobnu higijenu i sredstva za održavanje prostorije, dezinsekcija i deratizacija su se provodili kvartalno svaka tri mjeseca, prema potrebi i češće. Svjedok je nadalje naveo da Zatvor u Zagrebu nema blagovaonicu, već da svi zatvorenici objeduju u zatvoreničkim sobama. Odgovarajući na postavljeni upit, svjedok je naveo da je površina velike sobe otprilike 21 do 22 m2, umanjena za površinu sanitarnog čvora od 1,57 m2. Nadalje odgovarajući na postavljene upite, svjedok je naveo da sanitarni čvor nema zasebnu ventilaciju, stol s klupama je otprilike od sanitarnog čvora udaljen dva metra ovisno o tome kako je stol postavljen. Također, naveo je da je u kupaoni bilo pet tuševa koji nisu imali paravane, jer da nije bilo predviđeno da imaju paravane. Nadalje je naveo da prostor u sobi nije podijeljen da svaki zatvorenik ima svoj prostor, nego svi zatvorenici mogu koristiti cijelu sobu, da se madraci mijenjaju kada se oštete, kada se onečiste i zaprljaju, da to može biti tjedan, mjesec, godina, da sebi osobno mijenja madrac svakih šest godina da to ovisi i o stanju madraca. Svjedok je također naveo da je pojava žohara ili drugih insekata u sobi bila razlog za promjenu madraca.

27. Iskazujući, svjedok je također naveo da bi od pribora za jelo prilikom ulaska u zatvor svi zatvorenici dobivali žlicu te su zatvorenici sami bili dužni održavati čistoću žlice. Odgovarajući na pitanja punomoćnika tužitelja, svjedok je također naveo da bi se zatvorenici koji bi bolovali od zaraznih bolesti smještali u zatvorsku bolnicu, međutim da prema njegovim saznanjima AIDS i hepatitis nisu zarazne bolesti. Također, svjedok je naveo da je postojala razlika između istražnih zatvorenika i zatvorenika vezano za pogodnosti u zatvoru jer da je navedeno regulirano samim zakonom i pravilnicima. Nadalje je naveo da su se istražni zatvorenici mogli koristiti knjižnicom koja ima preko 4.000,00 naslova i svaki je mogao tri naslova mjesečno posuditi. Isto tako, svjedok je naveo da su se istražni zatvorenici osim zajamčena dva sata dnevno mogli kretati po zatvoru po potrebi za razne aktivnosti, primjerice tuširanje, posjet odvjetnika, telefoniranje i po potrebi izvan zatvora, odlazak u kantinu, odlazak liječniku.

28. Saslušan kao stranka postupka tužitelj je na ročištu od 15. listopada 2024. (list 887- 889) naveo da je bio u zatvoru u Zagrebu 2014., 2015. i 2016. kao istražni zatvorenik. Naveo je da je bio na drugom odjelu u velikoj sobi, da ih je u sobi uvijek bilo najmanje pet, ponekad i šest međutim ponekad kada bi bila gužva i sedam. Tužitelj je nadalje naveo da se u sobi nalazi WC na kojem se nalaze kaubojska oštećena vrata, da je ponekad potrebno i trpjeti kada trebate na WC jer su drugi dobili za jesti, a iz WC-a se širi miris. Tužitelj je nadalje naveo da ima dijabetes tipa 2, da ga stoga tjera na WC, međutim drugi zatvorenici su mu govorili da mora čekati na WC jer je novi, što je jako neugodno pogotovo kada imate proljev. Tužitelj je nadalje naveo da se jelo u sobi u zatvoru, da na stolu sa dvije klupe nekada nije bilo pete stolice, da ako ih je u sobi bilo šest ili više da bi netko morao sjesti na krevet i hranu s koljena jesti. Nadalje iskazujući, tužitelj je naveo da su se mogli tuširati dva puta tjedno, što je bilo nezgodno ljeti, da ventilator zatvor ne daje, da su ga zatvorenici od svojih novaca kupovali. Naveo je dalje da je bilo vruće kao u pećnici, da bi zato močili plahte i vješali po prozoru međutim da bi se za dvije minute osušile. Nadalje je naveo tužitelj da su zatvorenici koji su htjeli voditi normalnu higijenu morali kupovati potrepštine u kantini, da bi dobili dva mala šampona. Također, tužitelj je naveo da bi bili sretni ako bi plahte i posteljinu dobili u komadu, da su se trgale unutar zatvora jer nije bilo krpa za čišćenje kao ni sredstava. Naime, kako to navodi tužitelj cijeli odjel bi dijelio jedan deterdžent ili kiselinu. Također, tužitelj je naveo da se liječio u bolnici u zatvoru, Svetošimunskoj jer da je imao nekih psihičkih problema, PTSP posljedično i tlak. Tužitelj je naveo da je imao redovne kontrole kod psihijatra i nekad po potrebi što je ovisilo od njegovog zdravstvenog stanja. U odnosu na ostale preglede, tužitelj je naveo da su ga vodili u Vinogradsku bolnicu kada je imala vremena sigurnosna služba. Isto tako, tužitelj je naveo da se jedne prigode dogodilo da je trebao medicinsku pomoć, a da je čekao liječnicu obiteljske prakse koja ga taj dan nije htjela primiti nego je došao tek na red sljedeći tjedan radi čega se usmeno žalio sutkinji izvršenja koja je dolazila utorkom, a pismeno pučkoj pravobraniteljici za invalidne osobe.

29. Na ročištu od 21. listopada 2024. (list 893-896), nastavljeno je saslušanje tužitelja kao stranke te je opisao hitnu medicinsku situaciju koja mu se dogodila, a to je da mu se zaklještila kičma, naveo je da nije mogao ustati iz kreveta, da je o tome obavijestio pravosudnog policajca, međutim da mu je medicinska sestra došla nakon dva sata. Nadalje je tužitelj iskazivao da se čuju zvukovi iz WC-a, da je blizu stol na kojem se jede, da WC nema ventilaciju jedino prozor. Nadalje je naveo da je zimi u sobi bilo hladno, kraj ulaznih vrata nalazio se radijator koji jedva da je išta grijao, prekrivao ga je krevet na kat djelomično, da su dobivali dvije deke koje su od tu valjda od kada je zatvor napravljen, dok se treća deka dobivala na zahtjev da bi ponekad to i liječnici trebali odobriti. Također, naveo je da bi u zatvoru dobivali samo žlicu dok bi za ostalu hranu koja se ne jede žlicom improvizirali. Odgovarajući na postavljena pitanja, tužitelj je naveo da je za vrijeme boravka u zatvoru znalo biti žohara, pa bi znali špricati, da se po sobi nisu mogli kretati slobodno, da su imali pravo kretanja dva sata dnevno, međutim ako bi pala kiša proveli bi u sobi 24 sata, da prekidač za nuždu nije radio, da su u hitnim situacijama morali lupati po vratima, da ponekad ne bi bilo pravosudnog policajca koji bi to čuo. Tužitelj je nadalje naveo da su madraci bili nikakvi, loši, da su imali federe, da su imali pristup knjižnici, da su svi u sobi mogli posuditi tri knjige, da televizor kao i ventilator nije osiguravao zatvor već su ih kupovali oni koji bi imali novaca te bi kupljene stvari po izlasku iz zatvora ostale u zatvoru. Također, tužitelj je naveo da je što se tiče zabave pred Božić bila organizirana predstava jednom godišnje na zahtjev te da bi po odobrenju dobili igru "Čovječe ne ljuti se".

30. Sud je prihvatio kao istinite i životno logične i uvjerljive iskaze svjedoka: KT, OT, ST, NT, ŽT, LT i PT, budući su navedeni iskazi u bitnome podudarni i u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu. Također, sud je prihvatio kao istinit iskaz tužitelja, budući je isti u skladu s ostalim provedenim dokazima tijekom postupka.

31. Mjerodavno pravo relevantno za odluku o osnovanosti predmetnog tužbenog zahtjeva je sljedeće. Članak 23. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014; dalje Ustav RH), koji propisuje da nitko ne smije biti podvrgnut bilo kakvu obliku zlostavljanja ili, bez svoje privole, liječničkim ili znanstvenim pokusima, zatim članak 25. Ustava RH koji propisuje da se sa svakim uhićenikom i osuđenikom mora postupati čovječno i poštivati njegovo dostojanstvo.

32. Člankom 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispr., 14/02., i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija) određeno je da se nitko ne smije podvrgnuti mučenju ni nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kazni.

33. Člankom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 128/1999, 55/2000, 59/2000, 129/2000, 59/2001, 67/2001, 11/2002, 76/2007, 27/2008, 83/2009, 18/2011, 48/2011, 125/2011, 56/2013, 150/2013; ZIKZ), koji je bio na snazi u utuženom razdoblju određeno je da zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom Republike Hrvatske, međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom, izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika se može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe izvršavanja kazne i u postupku propisanom ovim Zakonom, zatvorenika se u pravima smije ograničiti samo iznimno i ako je to prijeko potrebno radi zaštite reda i sigurnosti kaznionice ili zatvora i samih zatvorenika, ograničenja temeljnih prava zatvorenika iz ovoga Zakona moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju.

34. Člankom 9. ZIKZ određeno je da se kazna zatvora izvršava na način koji zatvoreniku jamči poštovanje ljudskog dostojanstva. Zabranjeni su i kažnjivi postupci kojima se zatvorenika podvrgava bilo kakvu obliku mučenja, zlostavljanja ili ponižavanja, te liječničkim ili znanstvenim pokusima. Člankom 14. ZIKZ, određeno je da svaki zatvorenik ima, pod uvjetima predviđenim ovim Zakonom, pravo na: smještaj primjeren ljudskom dostojanstvu i zdravstvenim standardima, zaštitu osobnosti i osiguravanje tajnosti osobnih podataka, redovite obroke hrane i vode u skladu sa zdravstvenim standardima, rad, izobrazbu, stručnu pravnu pomoć i pravno sredstvo za zaštitu svojih prava propisanih ovim Zakonom, zdravstvenu zaštitu i zaštitu majčinstva, dodir s vanjskim svijetom, boravak na otvorenom prostoru kaznionice, odnosno zatvora najmanje dva sata dnevno, dopisivanje i razgovor sa svojim odvjetnikom, vjeroispovijedanje i razgovor s ovlaštenim vjerskim predstavnikom, vjenčanje u kaznionici, odnosno zatvoru, glasovanje na općim izborima, druga prava predviđena ovim Zakonom.

35. Člankom 74. ZIKZ, određeno je da smještaj zatvorenika treba odgovarati zdravstvenim, higijenskim i prostornim zahtjevima, te klimatskim prilikama. Stavkom 2. određeno je da se zatvorenika u pravilu smješta u zasebnu prostoriju. Zajednički se mogu smjestiti zatvorenici za koje se pretpostavlja da neće međusobno negativno utjecati. Svakom se zatvoreniku osigurava zasebna postelja. Slobodno vrijeme zatvorenici provode zajedno u prostorijama za dnevni boravak. Stavkom 3. određeno je da prostorije u kojima borave zatvorenici moraju biti čiste, suhe i dovoljno prostrane. Za svakog zatvorenika u spavaonici mora biti najmanje 4 m2 i 10 m3 prostora. Nadalje, stavkom 4. određeno je da svaka prostorija u kojoj zatvorenici žive ili rade mora imati dnevno i umjetno svjetlo koje omogućuje čitanje i rad bez smetnji za vid, stavkom 5. određeno je da kaznionice i zatvori moraju imati sanitarne uređaje koji omogućuju obavljanje fizioloških potreba u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele, dok je stavkom 6. određeno da pitka voda uvijek mora biti dostupna svakom zatvoreniku.

36. Člankom 76. ZIKZ, određeno je da se sve prostorije i drugi prostori kaznionice, odnosno zatvora moraju propisno održavati i redovito čistiti, navedene poslove obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade. Stavkom 3. određeno je da se zatvorenicima omogućuje svakodnevno pranje tijela. Od zatvorenika se zahtijeva održavanje osobne higijene. Kaznionica, odnosno zatvor osigurat će vodu i toaletni pribor za održavanje osobne higijene i čistoće rublja, odjeće, obuće i posteljine. Stavkom 4. određeno je da nadzor nad održavanjem osobne higijene i čistoće obavlja liječnik ili druga osoba medicinske struke. Člankom 77. stavak 1. ZIKZ, određeno je da kaznionica, odnosno zatvor osigurava zatvoreniku rublje, odjeću, obuću i posteljinu prikladno klimatskim uvjetima. Člankom 78. stavak 1. ZIKZ, određeno je da se zatvoreniku u pravilnim razmacima osiguravaju odgovarajuće pripremljeni i posluženi obroci koji kakvoćom i količinom zadovoljavaju prehrambene i higijenske standarde, a primjereni su dobi, zdravlju, naravi posla koji obavlja, te prema mogućnostima kaznionice, odnosno zatvora, njegovim vjerskim i kulturnim zahtjevima. Člankom 91. stavak 1. ZIKZ, određeno je da kaznionica, odnosno zatvor u skladu sa svojim mogućnostima organizira osnovnu i strukovnu izobrazbu i stjecanje dodatnih radnih vještina zatvorenika, stavkom 2. određeno je da se izobrazba organizira u kaznionici, odnosno zatvoru i izvan kaznionice, odnosno zatvora, u skladu s općim propisima. Člankom 96. stavak 1. ZIKZ, određeno je da će kaznionica, odnosno zatvor osigurat prostor i opremu za svrhovito korištenje slobodnog vremena. Stavkom 2. određeno je da kaznionica, odnosno zatvor organizira različite vrste aktivnosti za zadovoljavanje tjelesnih, duhovnih i kulturnih potreba zatvorenika. Člankom 103. stavak 1. određeno je da se zatvoreniku osigurava liječenje te mjere i aktivnosti zdravstvene zaštite kvalitetom i opsegom određenim u javnom zdravstvu za osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Člankom 117. stavak 1. određeno je da zatvorenik ima pravo na posjete članova obitelji dva puta mjesečno i blagdanom u trajanju najmanje jedan sat.

37. Člankom 19. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015; dalje ZOO), određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom. Stavkom 2. određeno je da se pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

38. Sud je prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva vodio računa i o načelnim stajalištima u svezi s uvjetima u zatvoru iz predmeta " B protiv Hrvatske" (br. 7334/13, presuda od 20. listopada 2016.) Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) u kojem je ESLJP utvrdio relevantne standarde za odlučivanje hoće li ili ne doći do povrede članka 3. Konvencije zbog nedostatka osobnog prostora. Konkretno, kod procjene nastanka povrede članka 3. Konvencije zbog uvjeta u zatvorima, moraju se uzeti u obzir sljedeća tri elementa:

a) svaki zatvorenik pojedinačno mora imati svoje mjesto za spavanje u ćeliji; b) svatko mora raspolagati s najmanje 3 m2 površine poda;

c) ukupna površina ćelije mora biti takva da omogućava zatvorenicima/pritvorenicima da se slobodno kreću između namještaja.

39. Nepostojanje bilo kojeg od gore navedenih elemenata stvara samo po sebi jaku pretpostavku da su uvjeti u zatvoru/pritvoru ponižavajuće postupanje i u suprotnosti s člankom 3. Konvencije. Ako raspoloživi osobni prostor po zatvoreniku padne ispod 3 m2 površine u smještaju u zatvorima u kojem boravi više zatvorenika, nedostatak osobnog prostora smatra se toliko ozbiljnim da dolazi do čvrste pretpostavke povrede članka 3. Konvencije.

40. Čvrsta pretpostavka povrede članka 3. obično će se moći oboriti samo ako su sljedeći čimbenici kumulativno ispunjeni:

- smanjenja potrebnog minimalnog osobnog prostora od 3 m2 su kratka, povremena i minimalna;

- takva smanjenja su popraćena dovoljnom slobodom kretanja izvan sobe i prikladnim aktivnostima izvan sobe;

- podnositelj zahtjeva smješten je u ustanovu koja se, općenito gledano, smatra primjerenom ustanovom za pritvor i ne postoje drugi otegotni aspekti uvjeta njegova boravka u zatvoru.

41. U konkretnom slučaju, tužitelj je u utuženom razdoblju proveo dvadeset dva mjeseca, a od toga od 28. travnja do 7. kolovoza 2014. sa četiri do pet istražnih zatvorenika, od 7. kolovoza 2014. do 12. lipnja 2015. sa još četiri istražna zatvorenika, od 12. lipnja 2015. do 28. siječnja 2016. s tri do četiri, a ponekad pet istražnih zatvorenika. Nadalje, na izdržavanju kazne zatvora od 28. siječnja 2016. do 29. veljače 2016., tužitelj je proveo na V. zatvoreničkom odjelu koji za potrebe smještaja zatvorenika koristi Centar za dijagnostiku u Zagrebu sa četiri do pet, a ponekad i do šest zatvorenika. Također, tijekom navedenog razdoblja tužitelj se nalazio na liječenju u Zatvorskoj bolnici od 17. ožujka do 10. travnja 2015. i od 12. do 16. lipnja 2015. Napominje se da iz citiranog dopisa od 26. listopada 2023. (list 838), proizlazi da Zatvor u Zagrebu ne raspolaže podacima o točnom broju osoba s kojima je tužitelj boravio u sobi za vrijeme boravka u Zatvoru u Zagrebu. Slijedom navedenoga, sud je broj osoba u sobi s kojima je boravio tužitelj u sobi utvrdio na temelju iskaza tužitelja koji je naveo da ih je u sobi uvijek bilo najmanje pet, ponekad i šest međutim ponekad kada bi bila gužva i sedam, kao i iskaza svjedoka koji su naveli da ih je u sobi bilo najmanje petorica, da ih je znalo biti i šestero i sedmero.

42. Iz sadržaja podataka o površini i namještenosti prostorija, kao i iz iskaza tužitelja i svjedoka koje je sud prihvatio kao istinite proizlazi da površina soba u kojima je boravio tužitelj iznosi 21,10 m2, da je sastavni dio sobe sanitarni čvor s WC-om i umivaonikom površine 1,57 m2. Iz navedenoga proizlazi da zatvorenici za spavanje, objed i kretanje unutar sobe imaju na raspolaganju 19,53 m2, pa kada se to podijeli na pet, šest i sedam zatvorenika po sobi dobije se svega oko 2,80 – 3,90 m2 raspoloživog prostora po zatvoreniku. Navedeno je prema ocjeni ovog suda ispod ili na donjoj granici prihvatljivog imajući u vidu praksu Europskog suda za ljudska prava te Konvencije pri čemu svakako treba imati u vidu činjenicu da se radi o odraslim muškarcima različitih osobnosti i navika. Navedeno dovodi sasvim sigurno do povećanog stresa i napetosti, kojoj doprinosi i okolnost da se zatvorenička soba provjetrava jedino otvaranjem prozora, a da je WC obzirom na broj osoba u sobi u čestoj uporabi te je samo djelomično odvojen od ostatka sobe te stoga neugodni mirisi i manjak privatnosti nedvojbeno mogu stvoriti nelagodu pri konstantnom boravku u takvoj sobi. Sud je posebno uzeo u obzir da u takvoj sobi zatvorenici dobivaju sve obroke, da je kretanje u sobi ograničeno stolom, stolicama, krevetima te da se tužitelj mogao samo dva puta tjedno istuširati što prema ocjeni suda ne odgovara higijenskim standardima. Navedeno svakako nije dostatno, posebno kada se uzme broj zatvorenika u sobi i to odraslih muškaraca, dok pranje na umivaoniku unutar sanitarnog čvora u sobi također sasvim sigurno ne odgovara higijenskim standardima.

43. Teret dokaza da je manjak prostora nadoknađen na drugi način je na tuženiku.

44. Nadalje, u konkretnom slučaju tužitelj je osporio da je imao slobodu kretanja što je za njega posebno bilo otegotno s obzirom na šećernu bolest te s obzirom na činjenicu da je tužitelj ratni vojni invalid X skupine sa 20% oštećenja organizma. Slijedom navedenoga, obzirom je tužitelj osporio da je imao slobodu kretanja, osim dva sata dnevno po unutarnjem dvorištu zatvora te je sadržajno tvrdio da zatvor nije pružao nikakve rekreativne sadržaje, na tuženiku je bio teret dokaza da dokaže kompenzacijske mjere kojima se zatvorenicima nastoji nadoknaditi manjak prostora u ćelijama, kao i dovoljnu količinu sadržaja kojima se omogućuje potrebna razina tjelovježbe, posebno zatvorenicima kao što je tužitelj kojima je tjelovježba potrebna i radi zdravstvenog stanja. Naime, iz niti jednog dokaza u spisu sud nije mogao utvrditi postojanje čimbenika koji mogu prikladno nadomjestiti oskudnu dodjelu osobnog prostora, odnosno sud nije mogao utvrditi je li i koliko je tužitelj mogao boraviti na svježem zraku, je li i kako je mogao koristiti svoje slobodno vrijeme u prikladnim aktivnostima izvan sobe, je li primjerice imao pristup vježbama na otvorenom. Također, valja istaknuti da se izbivanje tužitelja izvan sobe radi dijagnostičke obrade, telefonskih razgovara te posjeta prema stavu ovog suda ne može smatrati dostatnom i prikladnom aktivnosti izvan zatvoreničke sobe, osobito u situaciji kada tužena nije ničim dokazala da su ova izbivanja za tužitelja bila česta. Isto tako, tužena nije dokazala da se tužitelj bavio ikakvim sportom niti da je imao mogućnost baviti se sportom koji je odgovarajući za njegovo dijagnosticirano zdravstveno stanje.

45. Cijeneći, dakle duljinu ovakvih kumuliranih povreda od ukupno dvadeset dva mjeseca, koja se očituje osim u nedostatku osobnog prostora te činjenice da se u istoj sobi obavljala nužda i posluživali su se i jeli obroci, održavala osobna higijena i u nedostatku odgovarajućih aktivnosti i uvjeta kojima bi se taj nedostatak kompenzirao, za što je odgovorna tužena, kao i utjecaj na tužitelja, koji je radi toga osjećao nelagodu i frustraciju o čemu je prema ocjeni suda jasno i uvjerljivo iskazivao, što mu je povrijedilo osobnost, sud je imajući u vidu članak 1100. ZOO u vezi članka 223. ZPP, ocijenio da mu zbog tih povreda pripada novčana naknada i to u iznosu od 6.000,00 EUR. Navedeni iznos bi trebao biti satisfakcija tužitelju za prekomjernu nelagodu, patnju i trpljenje preko nužne mjere koju podrazumijeva izdržavanje zatvorske kazne, dok je zatraženi iznos preko navedenoga iznosa, dakle iznos od 2.892,43 EUR ocijenjen neosnovanim.

46. Na dosuđeni iznos od 6.000,00 EUR, tužitelju pripada i pravo na zakonske zatezne kamate od 13. travnja 2016. (dan nakon podnošenja zahtjeva Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu za mirno rješenje spora koji je među strankama nesporan), a temeljem članka 1103. ZOO-a, po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO. Polazeći od navedenoga, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke presude.

47. Člankom 154. stavak 2. ZPP, određeno je da ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

48. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje iznos od 8.892,43 EUR, dok mu je dosuđen iznos od 6.000,00 EUR. Iz navedenoga proizlazi da je tužitelj sa visinom tužbenog zahtjeva uspio sa 67% (6.000,00 : 8.892,43 x 100) iz čega proizlazi da je tužena u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspjela sa 33% (100 % - 67%). U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, tužitelj je uspio sa 100%, slijedom čega proizlazi da ukupan uspjeh tužitelja kada se uzmu u obzir i osnova u visina tužbenog zahtjeva iznosi 83,5 % (100 % + 67% : 2), iz čega proizlazi da ukupan uspjeh tužene u postupku iznosi 16,5 %. Slijedom navedenoga, konačni uspjeh tužitelja nakon umanjenja uspjeha tužene u postupku iznosi 67% (83,5 % – 16,5 %).

49. Tužitelju je primjenom navedene zakonske odredbe, članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023, 107/2025; dalje Tarifa) priznat i dosuđen trošak parničnog postupka i to: iznos od 200,00 EUR za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u smislu Tbr. 32. Tarife, iznos od 200,00 EUR za sastav tužbe od 15. srpnja 2016. u smislu Tbr. 7. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 3. listopada 2017. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 14. studenoga 2017. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 8. svibnja 2018. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 6. srpnja 2018. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 13. lipnja 2023. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 5. rujna 2023. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za sastav podneska od 28. rujna 2023. u smislu Tbr. 8. t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 6. listopada 2023. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 27. studenoga 2023. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife, iznos od 50,00 EUR za zastupanje na ročištu od 2. srpnja 2024. u smislu Tbr. 9. t. 5. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 15. listopada 2024. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 21. listopada 2024. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife, iznos od 50,00 EUR za sastav podneska od 21. listopada 2024, u smislu Tbr. 8. t. 4. Tarife, iznos od 200,00 EUR za zastupanje na ročištu od 7. travnja 2024. u smislu Tbr. 9. t. 1. Tarife. Slijedom navedenoga, tužitelju je priznat ukupan iznos od 2.900,00 EUR na koji je iznos u smislu Tbr. 46. Tarife valjalo pridodati PDV po stopi od 25%, dakle iznos od 725,00 EUR.

50. Polazeći od navedenoga, priznati troškovi tužitelja iznose 3.625,00 EUR, odnosno kada se uzme u obzir uspjeh tužitelja u postupku od 67%, ukupno priznati troškovi tužitelja iznose 2.428,75 EUR. Na trošak parničnog postupka tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata tekuća od dana donošenja presude do isplate u smislu članka 151. stavak 3. ZPP te je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke presude.

51. Sud tužitelju nije priznao sljedeće troškove: iznos od 50,00 EUR za sastav požurnice od 23. studenoga 2016., iznos od 50,00 EUR za sastav požurnice od 30. siječnja 2017., iznos od 50,00 EUR za sastav požurnice od 10. travnja 2017., iznos od 200,00 EUR za sastav podneska od 14. studenoga 2017., iznos od 200,00 EUR za sastav podneska od 4. svibnja 2018., iznos od 50,00 EUR za sastav požurnice od 16. listopada 2018., iznos od 50,00 EUR za sastav požurnice od 29. siječnja 2019., iznos od 50,00 EUR za sastav podneska od 17. rujna 2019., iznos od 50,00 EUR za sastav požurnice od 4. studenoga 2019., iznos od 50,00 EUR za sastav požurnice od 13. veljače 2020., iznos od 50,00 EUR za sastav požurnice od 25. lipnja 2020., iznos od 50,00 EUR za sastav požurnice od 3. rujna 2020., iznos od 50,00 EUR za sastav požurnice od 13. rujna 2021., iznos od 50,00 EUR za sastav požurnice od 17. studenoga 2021., iznos od 50,00 EUR za sastav požurnice od 18. siječnja 2022., iznos od 50,00 EUR za sastav požurnice od 12. rujna 2022., iznos od 50,00 EUR za sastav podneska od 14. prosinca 2023., iznos od 50,00 EUR za sastav podneska od 10. travnja 2024. te iznos od 100,00 EUR za zastupanje na ročištu za objavu presude, dakle ukupan iznos od 1.300,00 EUR uz PDV po stopi od 25%, dakle iznos od 325,00 EUR.

52. Uzimajući u obzir da je tužitelj potraživao iznos od 5.250,00 EUR na ime troškova postupka, dok mu je po navedenoj osnovi dosuđen iznos od 2.428,75 EUR, to je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka valjalo odbiti za iznos od 2.821,25 EUR uz pripadajuće zakonske zatezne kamate te je stoga odlučeno kao pod točkom IV. izreke presude.

53. Zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka odbijen je u smislu članka 154. i 155. ZPP te je stoga odlučeno kao pod točkom V. izreke presude.

54. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 2. veljače 2026.

SUDAC:

Berislav Zaninović

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pisano u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun.

- tužena po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte