REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-215/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu Berislavu Zaninoviću, na prijedlog više sudske savjetnice-specijalistice Ivone Elez, u pravnoj stvari tužitelja Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, zastupanom po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. studenoga 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, odvjetničke vježbenice RF te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, temeljem odredbe članka 335. stavak 4. ZPP-a, dana 2. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Kneza iz Svete Nedelje, poslovni broj Ovrv-1812/2019 od 31. prosinca 2019. te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Tomislava Kneza iz Svete Nedelje, poslovni broj Ovrv-1812/2019 od 31. prosinca 2019., u dijelu kojim je tuženiku BF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naloženo platiti tužitelju Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća, Zagreb, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 27,37 EUR (slovima: dvadeset sedam eura i trideset sedam centi), kao i predvidive troškove postupka u iznosu od 32,35 EUR (slovima: trideset dva eura i trideset pet centi) s pripadajućim kamatama.

III. Odbija se zahtjev tužitelja Zagrebački holding d.o.o. – Podružnica Čistoća, Radnička cesta 82, OIB: 85584865987, za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 194,43 EUR (slovima: sto devedeset četiri eura i četrdeset tri centa) uz zakonske zatezne kamate kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj, podnio je javnom bilježniku Tomislavu Knezu iz Svete Nedelje, 31. prosinca 2019., protiv tuženika, ranije ovršenika, prijedlog za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga, a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 28,50 EUR, kao i troškova ovrhe uz pripadajuće zakonske zatezne kamate.

2. Javni bilježnik je na prijedlog tužitelja donio rješenje o ovrsi dana 31. prosinca 2019., poslovnog broja Ovrv-1812/2019, protiv kojeg je tuženik u roku uložio prigovor, sada odgovor na tužbu.

3. U prigovoru (list 7 spisa) tuženik navodi da tužitelj pokušava nezakonito naplatiti izmišljeni dug na osnovi nevjerodostojne isprave, da tužitelj već godinama pokušava naplatiti uslugu koju nikada nije izvršio, da nikada nije podnio sudu niti jedan dokaz o izvršenoj usluzi te da radi navedenoga razloga sudovi godinama odbacuju tužbe tužitelja, zbog nedostataka osnovanosti potraživanja. Tuženik ističe da su do sada sudovi svaku njegovu žalbu prihvatili, da će se to dogoditi i u ovom pokušaju jer da tužitelj ne može dokazati osnovanost potraživanja. Tuženik ne stavlja konkretan prijedlog glede pobijanog rješenja, ali iz sadržaja prigovora, proizlazi da predmetno rješenje o ovrsi predlaže ukinuti.

4. Rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovnog broja Povrv-215/2020 od 26. svibnja 2022., stavljeno je izvan snage doneseno rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5. Tužitelj se podneskom od 20. lipnja 2022. (list 18-69 spisa) očitovao na odgovor na tužbu te dostavio daljnju dokumentaciju na kojoj prema navodima tužitelja temelji osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj između ostaloga navodi da se predmetno potraživanje temelji na pružanju usluga odvoza komunalnog otpada. Nadalje, tužitelj ističe da osnova tužbenog zahtjeva proizlazi iz članka 30. stavak 5. Zakona o održivom gospodarenju otpadom, da sam tuženik u prigovoru ne spori da živi na utuženoj adresi slijedom čega je osnovano zaveden u evidencijama tužitelja kao obveznik plaćanja usluge odvoza otpada s predmetne adrese. Predmetni podnesak dostavljen je tuženiku 10. veljače 2025., što proizlazi iz potvrde o otpravku s poleđine lista 74 spisa.

6. Očitujući se na podnesak tužitelja, tuženik je u podnesku od 21. srpnja 2022. (list 77) između ostaloga istaknuo navode tužitelja iz kojih proizlazi da je cijenu usluge mjesečno obračunavao na način da je volumen spremnika za koji je zadužen tuženik pomnožio s brojem mjesečnih odvoza te cijenom usluge. Tuženik ističe da je iz navedenoga razvidno da je tužitelj krivotvorio obračun jer da je u navedenom periodu broj odvoza bio nula. Tuženik ističe da tužitelj ne može pokazati niti jedan dokaz da je ispraznio spremnik od siječnja 2021. do današnjeg dana. Također, tuženik ističe da je tužitelj tek u prosincu 2020. prvi put dostavio spremnik. Isto tako, tuženik ističe da tužitelj nema nikakvu osnovu za izdavanje računa i to zbog neizvršavanja usluge za koju traži naknadu. Tuženik ističe da tužitelj nema dokaz o pražnjenju spremnika te da ukoliko istim i raspolaže da je krivotvoren jer da je spremnik pun od 1. siječnja 2022. te da do današnjeg dana nije ispražnjen iako je bio u nekoliko navrata dostupan.

7. Tijekom postupka sud je proveo dokaz čitanjem i uvidom u: Izvod iz poslovnih knjiga broj: 21933 od 20. prosinca 2019. (list 4), Opće uvjete poslovanja s korisnicima (list 21-27), I. izmjene i dopune Općih uvjeta poslovanja s korisnicima (list 28-30), Odluku o javnoj usluzi prikupljanja miješanog komunalnog otpada, biorazgradivog komunalnog otpada i odvojenog prikupljanja otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada u Gradu Zagrebu (list 31-36), Dopunu cjenika javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (list 37), Odluku Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 21. listopada 2015. (list 38), Opće uvjete Ugovora s korisnicima usluga o pružanju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada (list 39), Cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (list 40), Zaključak o davanju suglasnosti trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. na Cjenik javne usluge prijevoza i zbrinjavanja miješanog komunalnog otpada (list 41), Matične evidencije- Bilješke (list 43), preslike računa (list 44-67), Matične evidencije- Opći podaci o objektu (list 68), Matične evidencije- Podaci o naknadama (list 69).

8. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti u smislu članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, 146/2025; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja za održavanje platnog naloga na snazi za cijeli iznos glavnice s pripadajućim kamatama nije osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom tražbine s osnova skupljanja, odvoza i odlaganja komunalnog otpada za obiteljsku kuću-vikendicu na adresi [adresa] u [adresa]. Naime, tužitelj tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 28,50 EUR uz pripadajuće zakonske zatezne kamate obračunatim na pojedinačne iznose s osnova neplaćenih računa za izvršene usluge u razdoblju od 16. veljače 2019. do 16. srpnja 2019. Tuženik, s druge strane, prigovorom osporava zahtjev tužitelja navodeći da tužitelj ne izvršava uslugu koju pokušava naplatiti u ovom postupku.

10. Između stranaka postupka nije sporno da je tužitelj ovlašteni pružatelj usluge odvoza otpada na području na kojem se nalazi predmetna nekretnina te da je tuženik evidentirani korisnik usluga kod tužitelja, međutim sporno je pitanje je li tuženik u obvezi plateža utuženog iznosa s obzirom na navode da tužitelj ne izvršava uslugu u odnosu na predmetnu nekretninu.

11. Uvidom u Matične evidencije – Opće podatke o objektu (list 68), razvidno je da se iste odnose na obiteljsku kuću- vikendicu na adresi [adresa], površine 45 m2, šifra objekta: 00443204. Nadalje, uvidom u registar matičnih podataka; Matične evidencije

– Podaci o naknadama (list 69), razvidno je da je kao obveznik evidentiran BF kao fizička osoba u odnosu na nekretninu koja se vodi pod šifrom objekta: 00443204, na adresi u [adresa], da zaduženi volumen spremnika iznosi 120 l, da je broj osoba u kućanstvu 0, da se radi o prvoj zoni odvoza i to 4 puta mjesečno. Također, utvrđeno je da su pregled broja odvoza, volumena i cijene prikazani na sljedeći način: za mjesec siječanj 2022.; volumen spremnika 120 l, 5 odvoza mjesečno za 4,75 EUR (35,82 kune), veljača 2022.; volumen spremnika 120 l, 4 odvoza mjesečno, ožujak 2022.; volumen spremnika 120 l, 4 odvoza mjesečno, travanj 2022.; volumen spremnika 120 l, 5 odvoza mjesečno, svibanj 2022.; volumen spremnika 120 l, 4 odvoza mjesečno.

12. Prema Izvatku iz poslovnih knjiga proizlazi da se tražbina tužitelja odnosi na neplaćene račune na adresi: [adresa] za razdoblje od 15. veljače 2019. do 15. srpnja 2019.

13. Tijekom postupka tuženik ne osporava da je vlasnik i posjednik predmetne nekretnine, ali tvrdi da je tužitelj ispostavljao račune za uslugu koju nije obavio, slijedom čega je osporeno da je usluga odvoza komunalnog otpada na ovoj adresi uopće izvršena.

14. U konkretnom slučaju, tužitelj je dostavio podatke o broju odvoza za razdoblje od siječnja 2022. do svibnja 2022., navedeno je da se subotom odvozi otpad te je naznačen volumen spremnika. Napominje se da je u konkretnom slučaju utuženo razdoblje od 15. veljače 2019. do 15. srpnja 2019. za koje razdoblje tužitelj nije dostavio podatke o broju odvoza. Također, napominje se da niti iz jedne isprave u spisu ne proizlazi da su u utuženom razdoblju odvozi zaista i izvršeni.

15. Naime, iz rasporeda odvoza koji je naznačen na Matičnim evidencijama – Podacima o naknadama (list 61 spisa), proizlazi kojim se danima odvozi otpad, kao i volumen, ali niti iz navedene isprave niti iz bilo koje druge isprave u spisu ne proizlazi da su ti odvozi zaista i izvršeni.

16. Ukazuje se da članak 187. stavak 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/2013, 73/2017, 14/2019, 98/2019; dalje ZOGO) određuje da danom stupanja na snagu toga Zakona; 23. srpnja 2013. u Zakonu o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 49/11., 84/11., 90/11. i 144/12.) prestaju važiti odredbe članaka 3., 11., 20., 30. i 34. u odnosu na komunalnu djelatnost održavanja čistoće i to u dijelu koji se odnosi na skupljanje i odvoz komunalnog otpada na određena odlagališta i komunalnu djelatnost odlaganja komunalnog otpada.

17. Osnovno načelo javne usluge gospodarenja otpadom prema članku 6. stavak 1. točka 1. ZOGO je načelo "onečišćivač plaća", što znači da troškove snosi proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada. Također, ističe se da predmetni zakon u navedenom članku u stavku 6. određuje da je korisnik usluge iz stavka 4. ovoga članka dužan koristiti javne usluge iz stavka 1. ovoga članka na način sukladan ovom Zakonu i propisnima donesenim na temelju ovoga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovoga Zakona, predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada i snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

18. Nadalje, ZOGO u članku 30. stavak 1. određuje da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, stavak 4. istog zakona određuje da javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: davatelj usluge), a stavak 5. istog članka određuje da korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge.

19. Također, člankom 33. stavak 1. ZOGO propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavak 1. ovog Zakona na način koji se osigurava primjena načela "onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama tog Zakona, Uredbe iz članka 29. stavak 10. tog Zakona i odluke iz članka 30. stavak 7. tog Zakona.

20. Ukazuje se da članak 33. stavak 2. predmetnog zakona određuje da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona, stavak 3. istog članka određuje da je davatelj usluge dužan voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz stavka 2. ovoga članka.

21. Analizirajući navedene zakonske odredbe ovaj sud zaključuje da je korisnik dužan koristiti usluge usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada, a da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu sukladno navedenim kriterijima. Naime, da bi se cijena izračunala tužitelj mora dokazati da je ispunio jedan od kriterija iz članka 33. stavak 2. ZOGO, što tužitelj tijekom postupka nije dokazao.

22. Tužitelj na navedene okolnosti nije dostavio relevantne dokaze iz kojih bi proizlazilo da je usluga doista izvršena, niti je dostavio evidenciju o preuzetoj količini otpada od tuženika kao korisnika usluge u obračunskom razdoblju, iz koje bi proizlazilo da je cijena usluge obračunata sukladno 33. stavak 2. ZOGO-a. Dostavljenom dokumentacijom tužitelj nije dokazao da je usluga tužitelja izvršena. Naime, tužitelj nije dostavio evidenciju o stvarnom odvoženju otpada koji bi bio temelj za određivanje naplate iste komunalne usluge, odnosno nije pružio dokaz o vođenju evidencije o preuzetoj količini otpada od korisnika usluge u obračunskom razdoblju, a prema kriteriju količine otpada te time postupa suprotno članku 33. st. 2. ZOGO-a.

23. Osobito se ukazuje da Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018; u daljnjem tekstu ZOO) u članku 358. stavak 1. određuje da u dvostranoobveznim ugovorima nijedna strana nije dužna ispuniti svoju obvezu ako druga strana ne ispuni ili nije spremna istodobno ispuniti svoju obvezu, osim ako je što drugo ugovoreno ili zakonom određeno, ili ako što drugo proistječe iz naravi posla.

24. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao da je nešto drugo ugovoreno ili zakonom određeno niti da nešto drugo proistječe iz naravi posla te da se radi o ugovoru iz članka 248. ZOO, čiji su sastavni dio gore navedene odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

25. Člankom 9. ZOO propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

26. Naime, notorno je da tužitelj obavlja djelatnost sakupljanja otpada za potrebe drugih, prijevoz otpada za potrebe drugih i posredovanje u organiziranju uporabe i/ili zbrinjavanja otpada u ime drugih, dakle tužitelj je trgovačko društvo koje se lukrativno i trajno bavi pružanjem navedenih usluga. Također nije sporno da tužitelj u svom poslu mora postupati u skladu s člankom 10. stavak 2. ZOO-a (s pažnjom dobrog stručnjaka).

27. Ponašanje u skladu s naprijed navedenom pažnjom, prema mišljenju ovog suda, podrazumijeva da je obveza tužitelja, između ostalog, da tužitelj mora izvršiti svoju obvezu iz članka 30. stavak 1. Zakon o održivom gospodarenju otpadom i dokazati postojanje kriterija iz članka 33. stavak 2. Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

28. Propust tužitelja da postupi sukladno naprijed navedenom, prema mišljenju ovog suda, ne smije ići na štetu tuženika. Naime, ispis navodnog programa odvoza koji je naveden na Registru matičnih podataka – Matične evidencije – Podaci o naknadama (list 69) ne znači da je usluga zaista i izvršena. Posebno se napominje da se ispis programa odvoza odnosi na vremensko razdoblje od siječnja 2022. do svibnja 2022., dok se utužena tražbina odnosi na razdoblje od 16. veljače 2019. do 16. srpnja 2019.

29. Člankom 219. stavak 1. ZPP, propisana je dužnost svake stranke da iznese činjenice i predloži dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

30. Dužnost je stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva stranke. Ako stranka u tome ne uspije, sud će izvesti zaključak o nedokazanosti, odnosno o neistinitosti njene tvrdnje, pa će njen zahtjev odbiti kao neosnovan. Predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za svoj uspjeh u parnici. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja (čl. 221a. ZPP-a). Ta pravila u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

31. Napominje se da se ne može prihvatiti stajalište da je usluga odvoza otpada općepoznata činjenica koju ne treba dokazivati, jer je tužitelj dužan dokazati svoje navode kako je gore navedeno, osobito okolnosti od kojih ovisi visina cijene. Sukladno navedenome, na tužitelju je teret dokaza da je tužitelj tu uslugu odvoza komunalnog otpada doista i pružio, odnosno da je tuženik koristio predmetnu uslugu tužitelja. (tako i Županijski sud u Rijeci u presudi poslovnog broja Gž-1867/2020 od 21. veljače 2023. i Županijski sud u Zadru u presudi poslovnog broja Gž-995/2021 od 22. prosinca 2021.).

32. Budući tužitelj nije dokazao da je izvršio svoju obvezu iz ugovora, konkretno nije dokazao da je usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada (a koja je navedena u računima) izvršena, to ovaj sud zaključuje da tužitelj nije imao osnovu za terećenje tuženika za utuženu tražbinu.

33. Slijedom navedenoga, kako tužitelj na kome je sukladno članku 219. i članku 221. ZPP-a bio teret dokaza da je usluga doista izvršena na način kako tvrdi, to nije dokazao, to je temeljem članka 451. stavak 3. ZPP-a, koji određuje da će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti i tužbeni zahtjev odbiti, kako je to navedeno u izreci presude (točka I. izreke).

34. U točki II. izreke presude ovaj sud ukinuo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tomislava Kneza iz Svete Nedelje, poslovni broj Ovrv-1812/2019 od 31. prosinca 2019., u dijelu koji se odnosi na nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 27,37 EUR, kao i u dijelu koji se odnosi na predvidive troškove postupka u iznosu od 32,35 EUR s pripadajućim kamatama. Naime, člankom 164. stavak 4. ZPP, propisano je da o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Slijedom navedenoga, u smislu članka 451. stavak 3. ZPP, sukladno kojem će u odluci o glavnoj stvari sud odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, odlučeno je kao u točki II. izreke.

35. Budući tužitelj nije uspio u parnici, nije mu priznat zatraženi trošak parničnog postupka (točka III izreke).

36. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 2. veljače 2026.

SUDAC:

Berislav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana obavljene dostave ove presude (čl. 335. st. 6., 7., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku

- spis