Posl.br. Pp-776/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, u prekršajnom predmetu, po sutkinji tog suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž, kao zapisničarke, u redovnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika „TUI AIRWAYS Ltd" Luton, Velika Britanija, kao pravne osobe, zastupani po Odvjetničkom društvu Kovačević Prpić Simeunović d.o.o. Zagreb, radi prekršaja iz čl. 24. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice, a po optužnom prijedlogu Postaje aerodromske policije Čilipi Klasa: 211-07/24-5/7425, Ur.broj: 511-03-16-24-1 od 18. ožujka 2024. godine, na temelju čl. 183. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENIK: „TUI AIRWAYS Ltd" Luton, Wigmore House Wigmore Lane LU29TN, Velika Britanija, zračni prijevoznik, pravna osoba,
kriv je
I. što je
dana 1. lipnja 2023.godine u 11,12 sati, zrakoplovni prijevoznik, tijelu nadležnom za prelazak državne granice u međunarodnoj zračnoj luci Ruđer Bošković-Dubrovnik, odnosno Postaji aerodromske policije Čilipi, nije dostavio potpune podatke o putnicima API listu-broj i vrsta putne isprave, državljanstvo, ime i prezime, datum rođenja, obzirom da se na API listi nisu nalazili putnici NGŽ, rođena **.**.1996., nositeljica putne isprave Velike Britanije ser. broja [serijski broj], NG, rođena **.**.1973., nositeljica putne isprave Velike Britanije ser. broja [serijski broj], ĆGŽ, rođen **.**.1962., nositelj putne isprave Velike Britanije ser. broja [serijski broj] i NGŽA, rođen **.**.1995., nositelj putne isprave Velike Britanije ser. broja [serijski broj], a isti su posjedovali ukrcajne karte za broj leta TOM7412, koji je iz East Midlands (Velika Britanija) sletio u Zračnu luku Ruđer Bošković–Dubrovnik u 11,12 sati,
čime je počinio prekršaj iz čl. 24. st. 1., kažnjiv po čl. 46. st. 2. Zakona o nadzoru državne granice,
pa mu se radi toga, na temelju citiranog propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona,
i z r i č e
- novčana kazna u iznosu od 660,00 (šestošezdeset) eura.
II. Okrivljena pravna osoba je novčanu kaznu dužna platiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ukoliko okrivljena pravna osoba u navedenom roku za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene novčane kazne (440,00 eura), smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
U protivnom dužna je platiti cijeli iznos novčane kazne izrečene u izreci (660,00 eura).
III. Temeljem čl. 139. st. 3., a u vezi s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba je dužna na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 13,27 eura, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
1. Postaja aerodromske policije Čilipi, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika radi radi počinjenja prekršajnog djela opisanog u izreci ove presude.
2. Temeljem odredbe čl. 230. Prekršajnog zakona, sud je izdao prekršajni nalog protiv okrivljenika, na koji je isti uložio prigovor, te je prekršajni nalog stavljen van snage i proveden je prekršajni postupak u kojem su okrivljenici, po braniteljima, iskoristili zakonsku mogućnost te je obranu iznio u pisanom obliku.
3. U pisanoj obrani okrivljenik ističe da u odnosu na prekršaj iz Prekršajnog naloga poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret; osporava izrečene prekršajnopravne sankcije i troškove u povodu izdavanja Prekršajnog naloga. Izdavanjem Prekršajnog naloga, Naslovni sud je počinio niz bitnih povreda odredaba postupka. Prekršajni nalog je neobrazložen, a činjenično stanje u cijelosti pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Okrivljenik nije počinio prekršaj za koji se tereti Prekršajnim nalogom. S obzirom na to da je Naslovni sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, posljedično je pri izdavanju Prekršajnog naloga pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava te je neosnovano izdao Prekršajni nalog. Prekršajni nalog nije sastavljen u skladu s odredbama članaka 234., 183. i 185. Prekršajnog zakona (Narodne novine, br. 107/2007, 39/2013, 157/2013, 110/2015, 70/2017, 118/2018, 114/2022; dalje u tekstu: „PZ“), a u njemu osobito nisu navedeni uvjeti koji opravdavaju njegovo donošenje. Okrivljenik osobito ističe kako Prekršajni nalog ne sadrži obvezni sastojak propisan člankom 183. stavkom 1. točkom 1. i točkom 2. PZ-a, budući da nisu navedene činjenice i okolnosti koje čine obilježje predmetnog prekršaja, kao ni naziv prekršaja prema propisu kojim je određen. Navedena okolnost čini Prekršajni nalog nezakonitim, budući da okrivljenik iz samog Prekršajnog naloga ne može utvrditi u čemu se sastoji njegovo protupravno postupanje, tj. ne može utvrditi činjenični opis prekršaja te objektivne elemente prekršaja koji mu se stavljaju na teret. Naslovni sud je izdavanjem Prekršajnog naloga počinio i daljnju bitnu procesnu povredu. Naime, prema članku 230., točki 3., podtočki a) PZ-a, sud može izdati prekršajni nalog ako je između ostalog prekršaj iz optužnog prijedloga utvrđen neposrednim opažanjem ili obavljenim nadzorom ovlaštene osobe tužitelja koja je o tome sačinila službenu bilješku ili zapisnik. Naime, Naslovni sud u obrazloženju samo paušalno navodi da je optužni prijedlog utemeljen na neposrednom opažanju ovlaštene osobe. Ne samo da je službena bilješka u vezi neposrednog opažanja i ostatak dokumentacije na temelju koje je sud odlučivao trebala biti dostavljena okrivljeniku, iz Prekršajnog naloga nije ni vidljivo da je takvu službenu bilješku uopće sačinila ovlaštena osoba u smislu citirane odredbe PZ- a, kao niti na koji način je Naslovni sud iz gore navedene dokumentacije došao do zaključka da je okrivljenik uistinu počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Dakle, prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret uopće nije utvrđen u smislu odredbe članka 230. točke 3. podtočke a) PZ-a, čime ukupno gledajući nisu ispunjeni svi uvjeti na temelju kojih bi sud mogao izdati Prekršajni nalog. Nadalje, prema odredbi članka 145. stavka 1. PZ-a, predmet dostave u prekršajnom postupku su odluke, podnesci i drugi dopisi te se isti dostavljaju poštom, vlastitom dostavom tijela koje je odluku donijelo, neposrednim uručivanjem kod tijela koje je odluku donijelo, ili na drugi način kojim se ostvaruje svrha dostave i ne dovodi u pitanje pravo na obranu. Odredbe o dostavi koje su sadržane u PZ-u primjenjuju sva tijela koja vode prekršajni postupak, dakle, ne samo nadležni sud već i državna tijela. Prema odredbi članka 149. stavka 3. PZ-a, pozivi i drugi dopisi osobama koje se nalaze u inozemstvu dostavljaju se sukladno međunarodnim ugovorima ili uobičajenoj praksi, pri čemu se dostava može obaviti i neposredno putem pošte, ako se strana država tome ne protivi. Dakle, citirane odredbe PZ-a upućuju na to da se dopisi odnosno pismena, svakako uključujući Prekršajni nalog izdan od strane nadležnog suda kao državnog tijela odnosno odluku u smislu članka 145. stavka 1. PZ-a, osobama koje se nalaze u inozemstvu primarno dostavIjaju sukladno međunarodnim ugovorima ili uobičajenoj praksi. S obzirom na to da je okrivljenik pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu odnosno [adresa], za dostavu Prekršajnog naloga okrivljeniku su primarno primjenjive odredbe međunarodnih ugovora, ako takvi postoje, sukladno odredbi članka 149. stavka 3. PZ-a. Uvidom u popis dvostranih međunarodnih ugovora i međunarodnih akata sklopljenih između Republike Hrvatske i Ujedinjene Kraljevine [adresa] i Sjeverne lrske, objavljenog na stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, vidljivo je da ne postoji nijedan međunarodni ugovor koji bi regulirao dostavu pismena u prekršajnom postupku. Nije primjenjiva ni Konvencija o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima sklopljena 15. studenog 1965. godine (Službeni list Europske unije, L 75, 22 ožujka 2016., stranice 3 — 9) jer se predmetno radi o prekršajnom postupku niti Konvencija utvrđena od strane Vijeća u skladu s člankom 34. Ugovora o Europskoj uniji o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima medu državama članicama Europske unije (SL C 197, 12.7.2000) jer, in tempore criminis, [adresa] više nije bila država članica Europske unije. S obzirom na sve navedeno, ne postoji relevantan međunarodni ugovor koji bi propisivao mogućnost dostave pismena u prekršajnom postupku okrivljeniku u inozemstvu izravno poštom te je evidentno da je takav način dostave u konkretnom slučaju od strane suda odabran brzopleto i bez poznavanja pravne materije te time i protivan odredbama o dostavi PZ-a. Nadalje, činjenicu da se dostava neposredno putem pošte smatra iznimkom, a ne općim pravilom, potvrđuje i druga rečenica odredbe članka 149., stavka 3. PZ-a, sukladno kojoj se dostava može obaviti i neposredno putem pošte, ako se strana država tome ne protivi. Dakle, izravna dostava pismena propisana je uvjetno, pri čemu okrivljenik ističe da sud u Prekršajnom nalogu ne navodi da se [adresa] kao strana država u kojoj se trebala izvršiti dostava ne protivi takvoj izravnoj dostavi poštom, a što je, sukladno prikazanom, uvjet da bi izravna dostava poštom bila dragovoljna. Uostalom, teret dokaza da se [adresa] ne protivi izravnoj dostavi poštom pravovremeno leži na sudu, imajući u vidu da se Naslovni sud odlučio za način dostave koji je relevantnom odredbom PZ-a propisan samo uvjetno i kao iznimka. S obzirom na to da taj uvjet nije ispunjen odnosno takav dokaz ispunjenja ne postoji u sudskom spisu, sud u konkretnom slučaju nije izvršio valjanu dostavu Prekršajnoj naloga okrivljeniku. Stoga, u smislu članka 149. stavka 3. PZ-a, osobama koje se nalaze u inozemstvu pozivi i drugi dopisi dostavljaju se, zbog nepostojanja relevantnih međunarodnih ugovora, sukladno uobičajenoj praksi. Kako je uobičajena praksa da se osobi koja se nalazi u inozemstvu dostava pismena iz postupaka izvrši diplomatskim ili konzularnim putem, upravo da bi se u smislu očuvanja pravnog sistema osiguralo da se dostava uistinu ì ìzvrši uzevši u obzir korištenje službenih kanala, tako nema dvojbe da se i u konkretnom slučaju okrivljeniku sa sjedištem u [adresa] dostava Prekršajnog naloga trebala izvršiti diplomatskim putem. Iako obveza dostave dìplomatskim putem nedvojbeno proizlazi iz odredbe članka 149. stavka 3. PZ-a s naslovom dostava u posebnim slučajevima, generalna odredba članka 145. stavka 1. PZ-a također propisuje, kako je uvodno istaknuto, da se dostava izvršava na drugi način kojim se ostvaruje svrha dostave i ne dovodi u pitanje pravo na obranu. Kako se okrivljeniku u inozemstvu pravo na obranu jedino i može osigurati na način da mu pismeno kojim ga se tereti za neki prekršaj uruči službeno tijelo njegove države, čime se također osigurava da mu se pismeno uistinu i dostavi odnosno da se ispuni sama svrha dostave, tako je bez sumnje obveza dostave diplomatskim putem u slučaju okrivljenika u inozemstvu opće pravilo u smislu odredaba PZ- a. Da se zaista radi o uobičajenoj praksi odnosno općem pravilu potvrđuje i odredba članka 136. Zakona o parničnom postupku sukladno kojoj kad dostavu treba obaviti osobama ili ustanovama u inozemstvu ili strancima koji uživaju pravo imuniteta, dostava će se obaviti diplomatskim putem. Konačno, s ciljem povećanja efikasnosti postupka i s obzirom na to da je uredna i zakonita dostava sudskih pismena temeljni procesni imperativ, 1. siječnja 2025. godine na snagu je stupio Zakon o dostavi sudskih pismena (Narodne novine, br. 36/2024), čija odredba članka 5. stavka 4. propisuje da se „osobi koja se nalazi u inozemstvu, kao i stranim državama, međunarodnim organizacijama i osobama s diplomatskim imunitetom dostava obavlja preko tijela državne uprave nadležnog za poslove pravosuđa tijelu državne uprave nadležnom za vanjske poslove radi daljnje diplomatske dostave ako međunarodnim ugovorima i važećim propisima Europske unije nije drukčije određeno.“ Nadalje, spomenuti zakon se sukladno svojim odredbama primjenjuje u svim sudskim postupcima pa time i u prekršajnom postupku te je tako standardizirana, pojednostavljena i ujednačena pravila o dostavi u svim sudskim postupcima, a novi zakon neupitno ima svojstvo lex specialis i /ex posterior te je svakako primarno primjenjiv prilikom načina određivanja dostave. U tom smislu, neupitno je da se sistematičkim i teleološkim tumačenjem dolazi do zaključka da je uobičajena praksa dostave pismena okrivljenicima sa sjedištem u inozemstvu ona diplomatskim putem te u tom smislu samo takva dostava ispunjava pretpostavke pravovaljane dostave u smislu PZ-a. S obzirom na sve navedeno, kako je Prekršajni nalog sadržajno neprikladan za daljnje postupanje te je uz to i nepropisno izvršena dostava, okrivljenik predlaže da Naslovni sud Prekršajni nalog stavi izvan snage i obustavi daljnji postupak. Naslovni sud je pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje. Iz obrazloženja Prekršajnog naloga uopće nije vidljivo tko je i na koji način utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Nadalje, i kao što je okrivljenik već bio istaknuo, sud u obrazloženju Prekršajnog naloga tek paušalno navodi da je počinjenje prekršaja utvrđeno neposrednim opažanjem ovlaštene osobe. Ako je navodno počinjenje prekršaja utvrđeno neposrednim opažanjem ovlaštene osobe, u Prekršajnom nalogu su se trebali navesti podatci o službeniku koji je neposredno opažao. Osim toga, ako o takvom navodnom neposrednom opažanju postoji službena bilješka, njen sadržaj, a posebno ime i prezime (ovlaštene) osobe koja ju je navodno sastavila, je trebalo biti navedeno u obrazloženju Prekršajnog naloga, te je ona, skupa s ostalom dokumentacija koja se navodi u obrazloženju kao navodni dokaz počinjena prekršaja, trebala okrivljeniku biti pravodobno dostavljena. Osim što manjak pravodobne dostave takve službene bilješke odnosno krucijalnog dokaza ostvaruje bitnu povredu pravila postupka kako je prikazano u točki a) predmetnog prigovora, zbog istaknutog nedostatka uopće nije jasno na koji je način Naslovni sud utvrdio bitne činjenice. Nadalje, iz obrazloženja Prekršajnog naloga uopće nije vidljiv naziv prekršaja prema propisu kojim je propisan. Naime, okrivljenik nikako nije mogao počiniti prekršaj iz članka 46. stavka 2. ZNDG-a (koji između ostalog ne postoji kako će detaljnije biti prikazano pod točkom c) predmetnog prigovora), s obzirom na to da njegova odredba upućuje na članak 24. stavak 2. odnosno stavak 1. ZNDG- a, a članak 46. stavak 2. ZNDG-a isključivo predviđa novčanu kaznu bez samog navođenja obilježja prekršajnog djela. U tom smislu, a kako Prekršajni nalog ni u izreci ni u obrazloženju ne upućuje na zakonski članak koji navodi obilježja prekršajnog djela, uopće nije jasno na koji je način sud utvrdio navodno ispunjenje obilježja prekršajnog dijela. Prema prekršajnom nalogu putnici NGŽ, NG, ĆGŽ i ĆGŽA, navodno nisu bili na API listi za predmetni let. Kako bi identificirao problem koji bi mogao uzrokovati ovakvu omašku, okrivljenik je naknadno odnosno ex post proveo detaljnu istragu i došao do zaključka da su putovnice NGŽ, NG, ĆGŽ i ĆGŽA bile pogrešno dodijeljene drugim putnicima na istom letu. Međutim, pojava ovakve omaške nije rezultat propusta okrivljenika, već je nastala zbog pogrešaka koje su počinili ugovoreni agenti okrivljenika, to jest, agenti za prijavu odgovorni za skeniranje putovnica u [adresa]. Takvi agenti su zaposlenici zemaljskih pružatelja usluga s kojima je okrivljenik ugovorio pružanje navedenih usluga za zračnu luku Cardif. Agenti za prijavu su odgovorni za skeniranje putovnica, što znači da skeniraju putovnicu putnika na šalteru kako bi očitali podatke. Za čitanje podataka putovnice i završavanje prijave putnika, okrivljenik koristi sustav "GoNow", integrirano "day-of-departure" sučelje koje je usmjereno na pomoć u radu agentima odgovornim za prijavu putnika. Putnici se mogu prijaviti za svoj let bilo putem samoprijave (self-check-in) ili na šalteru za prijavu. Tijekom procesa prijave mogu se dogoditi pogreške kada putnicí putuju zajedno pod istom rezervacijom (obično parovi i rodbina). Naime, podaci o putovnici putnika mogu biti pogrešno dodijeljeni drugom putniku (tj. suputniku) u trenutku kada se putnici prijavljuju istodobno. Ako bi u konkretnom slučaju putnica NGŽ (kao i NG, ĆGŽ i ĆGŽA) putem samoprijave odnosno online prijave (online check- ing) unijela svoje podatke o putovnici pod identifikacijske podatke svojeg suputnika, tada bì se podaci o putovnici NGŽ unijeli za drugog putnika. lako bi se putovnice obje putnice skenirale na šalteru za prijavu na zračnoj luci prilikom predaje prtljage od strane agenta za prijavu, agent za prijavu ne bi uočio pogrešku i tako bi odabrao pogrešnog putnika u sustavu GoNow i ponovio pogrešku koju je putnica napravila prilikom online prijave. Jednako tako je moguće da bi prilikom fizičke prijave u zračnoj luci i skreniranja putovnica na šalteru za prijavu agent zamijenio predočene mu putovnice. Tako bi podaci o putovnici bili prikazani pod imenom pogrešne osobe. Nakon toga, ako sustava Go Now ne bi zahtijevao dodatnu provjeru, greška ne bi bila ispravljena od strane agenta za prijavu. Konačno, nakon takve prijave na šalteru i skeniranja putovnice pod podatke pogrešnog putnika, agent za prijavu mogao bi ponovo skenirati putovnice u sigurnosnom ekranu sustava GoNow. Međutim, ovaj put ista putovnica bila bi skenirana pod podatke dva putnika u sustavu. Na sigurnosnom ekranu pojavilo bi se upozorenje koje pokazuje da se ista putovnica koristi za dva putnika. U načelu, agent za prijavu morao bi pregledati i ispraviti pogrešku. Međutim, vrlo je izgledno da bi agent pritisnuo "OK" na upozorenje i završio prijavu bez ispravljanja pogreške. Neovisno o prethodno navedenom, u svakom slučaju svakom putniku dodijeljen je jedinstveni referentni ID putnika (eng. Unique Passenger Reference ID; dalje u tekstu: „UPRI“), na primjer, UPRI putnika A je 1234, d putnika B 1235. Kada se pogrešna putovnica skenira (putovnica putnika A skenirana pod putnika B), podaci o putovnici dodijeljeni su broju UPRI putnika B. Dakle, ako se ista putovnica skenira za dva putnika, to će biti prikazano na API listi: Putnik A/ UPRI 1234: putnik A 123456789; Putnik B / UPRI 1235: putnik A 123456789 (što će biti poslano kao "promjena imena putnika"). U tom smislu, okrivljenik je prilikom dostave API liste nadležnim tijelima dostavio API listu polazeći od činjenice da su agenti nadležni za prijavu na točan način prikazali podatke. S obzirom na to da je okrivljenik gore prikazanu istragu proveo ex post odnosno tek nakon što bi saznao da bi se radilo o zamjeni putovnica i da time jedan putnik ne bi bio evidentiran na API listi, jasno je da se radi o zabludi u biću prekršaja u smislu članka 30. stavka 3. PZ-a. Naime, okrivljenik je smatrao da dostavlja točne i potpune podatke. U tom smislu, u svakom slučaju okrivljeniku nedostaje krivnja za počinjenje prekršaja koje mu se stavlja na teret pa se samim time ne može govoriti o počinjenu prekršaja od strane okrivljenika. Slijedom navedenoga, razlozi za izdavanje Prekršajnog naloga na koje se Naslovni sud poziva su potpuno paušalni i neosnovani, jer je sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo. Sud je okrivljenika oglasio krivim za prekršaj iz članka 46. stavka 2. ZNDG-a. Članak 46. ZNDG-a ima samo jedan stavak i u njemu dvije točke kojima je određeno da će se novčanom kaznom od 2.910,00 eura do 5.300,00 eura kazniti za prekršaj pravna osoba: koja u svojstvu željezničkog prijevoznika dostavi netočne ili nepotpune podatke ili ne dostavi podatke iz članka 23. ovoga Zakona, koja u svojstvu zračnog prijevoznika dostavi netočne ili nepotpune podatke ili ne dostavi podatke o putnicima iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona (članak 24. stavak 1. ovoga Zakona). Prvenstveno, okrivljenik ističe da se u izreci Prekršajnog naloga ne navodi na osnovu koje točke članka 46. stavka 1. ZNDG-, točke 1. ili 2., je okrivljenik oglašen krivim, pa okrivljenik može samo spekulirati da je Naslovni sud mislio na točku 2. Nadalje, a kao što je već istaknuto u točki b) prigovora, tek odredbe članka 24. stavaka 1. i 2. ZNDG-a sadrže obilježja prekršajnog djela, dok članak 46. stavak 2. ZNDG-a uopće ne postoji, a njegov stavak 1. isključivo predviđa novčanu kaznu. Stoga je pogrešna primjena materijalnog prava u konkretnom slučaju sama po sebi evidentna. S obzirom na to da je potpuno nejasno na koji način je Naslovni sud utvrdio navodne nepotpunosti dostavljenih podataka na koje se poziva, jer samo paušalno u točki 2. obrazloženja Prekršajnog naloga navodi postojanje određenih isprava, odnosno uopće ne navodi određene isprave, dok ih ni na koji način ne dovodi u izravnu povezanost s obilježjima prekršajnog djela, evidentno je da su razlozi iz kojih okrivljenika tereti za prekršaj potpuno paušalni, pa u konkretnom slučaju nema mjesta ni primjeni citiranih odredbi ZNDG-a. Izrečene odnosno primijenjene prekršajnopravne sankcije i određeni troškovi u povodu izdavanja prekršajnog naloga. S obzirom na istaknute navode ove pisane obrane — da okrivljenik nije počinio prekršaj za koji se tereti Prekršajnim nalogom, okrivljenik podnosi i prigovor u pogledu izrečene prekršajnopravne sankcije i određenih troškova postupka. Okrivljenik osobito prigovara izrečenoj novčanoj kazni za navodni prekršaj iz članka 46. (nepostojećeg) st. 2. ZNDG-a, s obzirom na to da okrivljenik nije počinio prekršaj za koji je Prekršajnim nalogom oglašen krivim. Sve kad bi se u postupku utvrdila odgovornost okrivljenoga, što se poriče, u konkretnom slučaju nije bilo utjecaja na nemogućnost nadzora državne granice u smislu ZNDG-a. Ako Naslovni sud ipak utvrdi da je okrivljenik počinio prekršaj, okrivljenik predlaže sudu primijeniti odredbe PZ-a o oslobođenju od kazne (članak 38. PZ-a) i ublažavanju kazne (članak 37. PZ-a). Naime, uobičajenom praksom u drugim državama članicama Schengena smatra se da se ne izriču stroge kazne u slučajevima kada se ulažu najbolji napori. U tom smislu, okrivljenik prilaže dopis Airlines for Europe od 18. kolovoza 2023. godine — udruge zračnih prijevoznika Europske unije s time u vezi i apelira da se sud kao hrvatsko nadležno tijelo prikloni ostalim državama članicama Schengena i eventualnu, konkretnu proceduralnu pogrešku, ako bi se u postupku utvrdilo njeno postojanje, s obzirom na njenu minornost i sve okolnosti slučaja ocijeni dostatnom za oslobođenje od kazne odnosno ublažavanje kazne. Nadalje, kao što je navedeno u dopisu Airlines for Europe od 11. rujna 2024. godine — udruge zračnih prijevoznika Europske unije, u drugim zemljama je uobičajena praksa da zračni prijevoznici od nacìonalnih vlasti svaki tjedan primaju izvještaj o bilo kojim "nedostajućim" API podacima iz prethodnog tjedna. Zračni prijevoznici tada mogu istražiti razlog za svaki nedostajući API podatak i osigurati da je API podatak ubuduće prisutan. Ovaj postupak omogućuje da potpuna API lista bude dostavljena vlastima uz minimalna kašnjenja. Međutim, u ovom slučaju, okrivljenik nije dobio nikakav rok za ispravljanje navodne pogreške i to isključivo one u vidu nenavođenja samo jednog putnika u API listi, te je umjesto toga kažnjen visokom novčanom kaznom. Slijedom toga, valjalo je primijeniti odredbe PZ-a o beznačajnom prekršaju, oslobođenju ili barem ublažavanju novčane kazne. Dokaz: Dopis Airlines for Europe (na engleskom jeziku) od 18. kolovoza 2023. godine i Dopis Airlines for Europe (na engleskom jeziku) od 11. rujna 2024. godine. lako je okrivljenik poduzeo sve potrebne korake kako bi ublažio prikazanu omašku te se obratio svojim ugovorenim agentima apelirajući na primjenu pune pažnje i odgovorno postupanje pri prijavi putnika, Ijudske greške nikada ne mogu biti potpuno isključene. Slijedom navedenog, okrivljenik predlaže naslovnom sudu staviti izvan snage Prekršajni nalog, odnosno, nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom se optužba odbija ili kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.
4. Na temelju ovako provedenog prekršajnog postupka, utvrđeno je dokazanim da je okrivljenik izvršio djelo prekršaja činjenično opisano i pravno kvalificirano kao u izreci.
5. Naime, okrivljenik negira učin djela prekršaja, ističući da okrivljenik je prilikom dostave API liste nadležnim tijelima dostavio API listu polazeći od činjenice da su agenti nadležni za prijavu na točan način prikazali podatke. S obzirom na to da je okrivljenik gore prikazanu istragu proveo ex post odnosno tek nakon što bi saznao da bi si se radilo o zamjeni putovnica i da time jedan putnik ne bi bio evidentiran na API listi, jasno je da se radi o zabludi u biću prekršaja u smislu članka 30. stavka 3. PZ-a. Naime, okrivljenik je smatrao da dostavlja točne i potpune podatke. U tom smislu, u svakom slučaju okrivljeniku nedostaje krivnja za počinjenje prekršaja koje mu se stavlja na teret pa se samim time ne može govoriti o počinjenu prekršaja od strane okrivljenika. U konkretnom slučaju nije bilo utjecaja na nemogućnost nadzora državne granice u smislu ZNDG-a. Ako Naslovni sud ipak utvrdi da je okrivljenik počinio prekršaj, okrivljenik predlaže sudu primijeniti odredbe PZ-a o oslobođenju od kazne (članak 38. PZ-a) i ublažavanju kazne (članak 37. PZ-a).
6. Takvim navodima svoje obrane, okrivljenik je sam sebe izložio prekršajnoj odgovornosti, budući priznaje da nije imao utjecaja na nadzor državne granice, međutim, kao poznati i cijenjeni avioprijevoznik, morao je i trebao znati da postoji mogućnost pogreške. Stoga nije prijeporno da je postupio suprotno odredbi čl. 24. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice kojom odredbom je propisano da je prijevoznik u zračnom prometu s trećim zemljama, dužan, odmah po završetku prijave putnika za let, tijelu nadležnom za kontrolu prelaska državne granice na graničnom prijelazu na kojem će putnici ući u Republiku Hrvatsku dostaviti potpune i točne podatke o putnicima, radi čega je oglašen krivim i kažnjen.
7. Odredbom čl. 46. st. 1. toč. 2. Zakona o nadzoru državne granice propisano je da će se novčanom kaznom od 1320,00 do 6630,00 eura, kazniti za prekršaj pravna osoba koja u svojstvu zračnog prijevoznika dostavi netočne ili nepotpune podatke ili ne dostavi podatke o putnicima iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona (članak 24. stavak 1. ovoga Zakona).
8. Prilikom odmjeravanja kazne, po mišljenju suda stekli su se uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne, temeljem čl. 37. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona. Cijeneći činjenicu da izvršenim prekršajem nisu prouzročene teže posljedice, priznanje, sud je okrivljenoj pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne za počinjeni prekršaj, do zakonskih mogućnosti propisanih navedenim člankom, smatrajući da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti opća i posebna svrha prekršajno pravnih sankcija iz čl. 6. i čl.32. Prekršajnog zakona i utjecati na okrivljenu pravnu osobu da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje (u skladu sa čl.3. Prekršajnog zakona, a u svezi sa čl.3. Zakona o izmjenama i dopunama istog Zakona).
9. Ako okrivljena pravna osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena, a sukladno odredbi čl.152. st.3. Prekršajnog zakona.
10. Okrivljena pravna osoba je dužna dužni platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, a prilikom odlučivanja o istim vodilo se računa o trajanju i složenosti prekršajnog postupka.
11. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Dubrovniku, 2. veljače 2026. godine
Zapisničarka:
Sutkinja:
Marija Raguž,v.r.
Olga Šuman Pavlović,v.r.
Pravna pouka:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 8 (osam) dana, od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud u Zagrebu.
Dostaviti:
- okrivljeniku,
- branitelju,
- ovlaštenom tužitelju,
- spis.