Posl.br. Pp-2781/2024
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, u prekršajnom predmetu, po sutkinji tog suda Olgi Šuman Pavlović, uz sudjelovanje Marije Raguž, kao zapisničarke, u redovnom prekršajnom postupku protiv okrivljenika „TUI AIRWAYS Ltd" Luton, Velika Britanija, kao pravne osobe, zastupani po Odvjetničkom društvu Kovačević Prpić Simeunović d.o.o. Zagreb, radi prekršaja iz čl. 24. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice, a po optužnom prijedlogu Postaje aerodromske policije Čilipi Klasa: 211-07/24-5/25593, Ur.broj: 511-03-16-24-1 od 18. rujna 2024. godine, na temelju čl. 183. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),
p r e s u d i o j e
OKRIVLJENIK: „TUI AIRWAYS Ltd" Luton, Wigmore House Wigmore Lane LU29TN, Velika Britanija, zračni prijevoznik, pravna osoba,
kriv je
I. što je,
dana 19. listopada 2023.godine u 11,42 sati, zrakoplovni prijevoznik, tijelu nadležnom za prelazak državne granice u međunarodnoj zračnoj luci Ruđer Bošković-Dubrovnik, odnosno Postaji aerodromske policije Čilipi, nije dostavio podatke o putnicima API listu-broj i vrsta putne isprave, državljanstvo, ime i prezime, datum rođenja, oznaku leta, vrijeme polaska i dolaska, ukupan broj putnika i prvo mjesto iskrcaja za let TOM 6436, koji je navedenog dana iz Bristola (Velika Britanija), sletio u Zračnu luku Ruđer Bošković-Dubrovnik u 11,42 sati, obzirom da do trenutnog vremena API lista za let TOM 6436 na dan 19. listopada 2023.godine, nije zaprimljena,
čime je počinio prekršaj iz čl. 24. st. 1., kažnjiv po čl. 46. st. 2. Zakona o nadzoru državne granice,
pa mu se radi toga, na temelju citiranog propisa, uz primjenu čl. 37. Prekršajnog zakona,
i z r i č e
- novčana kazna u iznosu od 660,00 (šestošezdeset) eura.
II. Okrivljena pravna osoba je novčanu kaznu dužna platiti u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude. Ukoliko okrivljena pravna osoba u navedenom roku za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 izrečene novčane kazne (440,00 eura), smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
U protivnom dužna je platiti cijeli iznos novčane kazne izrečene u izreci (660,00 eura).
III. Temeljem čl. 139. st. 3., a u vezi s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljena pravna osoba je dužna na ime troškova prekršajnog postupka uplatiti iznos od 13,27 eura, u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u roku od 30 dana po pravomoćnosti ove presude, pod prijetnjom prisilne naplate.
Obrazloženje
1. Postaja aerodromske policije Čilipi, podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenika radi radi počinjenja prekršajnog djela opisanog u izreci ove presude.
2. Proveden je prekršajni postupak u kojem je okrivljenik iskoristio zakonsko pravo koje mu je dao sud, te je svoju obranu, po branitelju, iznio u pisanom obliku.
3. U pisanoj obrani okrivljenik ističe da poriče počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret; osporava izrečene prekršajnopravne sankcije i troškove u povodu izdavanja Optužnog prijedloga. Poricanie prekršaja izdavanjem Optužnog prijedlaga, izdavatelj je počinio niz bitnih povreda odredaba postupka. Optužni prijedlog je neobrazložen, a činjenično stanje u cijelosti pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Okrivljenik nije počinio prekršaj za koji se tereti Optužnim prijedlogom. S obzirom na to da je lzdavatelj pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, posljedično je pri izdavanju Optužnog prijedloga pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava te je neosnovano izdao Optužni prijedlog. Optužni prijedlog nije sastavljen u skladu s odredbama članka 160. stavka 2. PZ-a, a u njemu osobito nisu navedeni uvjeti koji opravdavaju njegovo donošenje, odnosno nisu navedene čìnjenice i okolnosti koje čine obilježje predmetnog prekršaja. Navedena okolnost čini Optužni prijedlog nezakonitim, budući da okrivljenik iz samog Optužnog prijedloga ne može utvrditi u čemu se sastoji njegovo protupravno postupanje, tj. ne može utvrditi činjenični opis prekršaja te objektivne elemente prekršaja koji mu se stavljaju na teret. Nadalje, prema odredbi članka 145. stavka 1. PZ-a, predmet dostave u prekršajnom postupku su odluke, podnesci i drugi dopisi te se isti dostavljaju poštom, vlastitom dostavom tijela koje je odluku donijelo, neposrednim uručivanjem kod tijela koje je odluku donijelo, ili na drugi način kojim se ostvaruje svrha dostave i ne dovodi u pitanje pravo na obranu. Odredbe o dostavi koje su sadržane u PZ-u primjenjuju sva tijela koja vode prekršajni postupak, dakle, ne samo nadležni sud već i državna tijela. Prema odredbi članka 149. stavka 3. PZ-a, pozivi i drugi dopisi osobama koje se nalaze u inozemstvu dostavljaju se sukladno međunarodnim ugovorima ili uobičajenoj praksi, pri čemu se dostava može obaviti i neposredno putem pošte, ako se strana država tome ne protivi. Dakle, citirane odredbe PZ-a upućuju na to da se dopisi odnosno pismena, svakako uključujući Optužni prijedlog izdan od strane lzdavatelja te Poziv okrivljeniku izdan od strane Naslovnog suda, osobama koje se nalaze u inozemstvu primarno dostavljaju sukladno međunarodnim ugovorima ili uobičajenoj praksi. S obzirom na to da je okrivljenik pravna osoba sa sjedištem u inozemstvu odnosno [adresa], za dostavu Poziva okrivljeniku i Optužnog prijedloga okrivljeniku su primarno primjenjive odredbe međunarodnih ugovora, ako takvi postoje, sukladno odredbi članka 149. stavka 3. PZ-a. Uvidom u popis dvostranih međunarodnih ugovora i međunarodnih akata sklopljenih između Republike Hrvatske i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, objavljenog na stranicama Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, vidljivo je da ne postoji nijedan međunarodni ugovor koji bi regulirao dostavu pismena u prekršajnom postupku. Nije primjenjiva ni Konvencija o dostavi u inozemstvo sudskih i izvansudskih dokumenata u građanskim ili trgovačkim stvarima sklopljena 15. studenog 1965. godine (Službeni list Europske unije, L 75, 22 ožujka 2016., stranice 3 — 9) jer se predmetno radi o prekršajnom postupku niti Konvencija utvrđena od strane Vijeća u skladu s člankom 34. Ugovora o Europskoj uniji o uzajamnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima među državama članicama Europske unije (SL C 197, 12.7.2000) jer, in tempore criminis, [adresa] više nije bila država članica Europske unije. 5 obzirom na sve navedeno, ne postoji relevantan međunarodni ugovor koji bi propisivao mogućnost dostave pismena u prekršajnom postupku poštom na adresu odnosno e-mail adresu potencijalnog branitelja okrivljenika. Nadalje, činjenicu da se dostava neposredno putem pošte smatra iznimkom, a ne općim pravilom, potvrđuje i druga rečenica odredbe članka 149., stavka 3. PZ-a, sukladno kojoj se dostava može obaviti i neposredno putem pošte, ako se strana država tome ne protivi. Dakle, izravna dostava pismena propisana je uvjetno, pri čemu okrivljenik ističe da ni lzdavatelj ni Naslovni sud u Optužnom prijedlogu odnosno Pozivu okrivljeniku ne navodi da se [adresa] kao strana država u kojoj se trebala izvršiti dostava ne protivi takvoj izravnoj dostavi poštom, a što je, sukladno prikazanom, uvjet da bi izravna dostava poštom bila pravovaljana. Uostalom, teret dokaza da se [adresa] ne protivi izravnoj dostavi poštom pravovremeno leži na sudu. S obzirom na to da taj uvjet nije ispunjen odnosno takav dokaz ispunjenja ne postoji u sudskom spisu, Naslovni sud u konkretnom slučaju nije izvršio valjanu dostavu Optužnog prijedloga i Poziva okrivljeniku. Stoga, u smislu članka 149. stavka 3. PZ-a, osobama koje se nalaze u inozemstvu pozivi i drugì dopisi dostavljaju se, zbog nepostojanja relevantnih međunarodnih ugovora, sukladno uobičajenoj praksi. Kako je uobičajena praksa da se osobi koja se nalazi u inozemstvu dostava pismena iz postupaka izvrši diplomatskim ili konzularnim putem, upravo da bi se u smislu očuvanja pravnog sistema osiguralo da se dostava uistinu i izvrši uzevši u obzir korištenje službenih kanala, tako nema dvojbe da se i u konkretnom slučaju okrivljeniku sa sjedištem u [adresa] dostava Poziva okrivljeniku i Optužnog prijedloga trebala izvršiti diplomatskim putem. Tako obveza dostave diplomatskim putem nedvojbeno proizlazi iz odredbe članka 149. stavka 3. PZ-a s naslovom dostava u posebnim slučajevima, generalna odredba članka 145. stavka 1. PZ-a također propisuje, kako je uvodno istaknuto, da se dostava izvršava na drugi način kojim se ostvaruje svrha dostave i ne dovodi u pitanje pravo na obranu. Kako se okrivljeniku u inozemstvu pravo na obranu jedino i može osigurati na način da mu pismeno kojim ga se tereti za neki prekršaj uruči službeno tijelo njegove države, čime se također osigurava da mu se pismeno uistinu i dostavi odnosno da se ispuni sama svrha dostave, tako je bez sumnje obveza dostave diplomatskim putem u slučaju okrivljenika u inozemstvu opće pravilo u smislu odredaba PZ-a. Da se zaista radi o uobičajenoj praksi odnosno općem pravilu potvrđuje i odredba članka 136. Zakona o parničnom postupku sukladno kojoj kad dostavu treba obaviti osobama ili ustanovama o inozemstvu ili strancima koji uživaju pravo imuniteta, dostava će se obaviti diplomatskim putem. Konačno, s ciljem povećanja efikasnosti postupka i s obzirom na to da je uredna i zakonita dostava sudskih pismena temeljni procesni imperativ, 1. siječnja 2025. godine na snagu je stupio Zakon o dostavi sudskih pismena (Narodne novine, br. 36/2024), čija odredba članka 5. stavka 4. propisuje da se „osobi koja se nalazi u inozemstvu, kao i stranim državama, međunarodnim organizacijama i osobama s diplomatskim imunitetom dostava obavlja preko tijela državne uprave nadležnog za poslove pravosuđa tijelu državne uprave nadležnom za vanjske poslove radi daljnje diplomatske dostave ako međunarodnim ugovorima i važećim propisima Europske unije nije drukčije određeno.” Nadalje, spomenuti zakon se sukladno svojim odredbama primjenjuje u svim sudskim postupcima pa time i u prekršajnom postupku te se tako standardiziraju, pojednostavljuju i ujednačuju pravila o dostavi u svim sudskim postupcima, a novi zakon neupitno ima svojstvo /ex specialis i /ex posterior te je svakako primarno primjenjiv prilikom načina određivanja dostave. U tom smislu, neupitno je da se sistematičkim i teleološkim tumačenjem dolazi do zaključka da je uobičajena praksa dostave pismena okrivljenicima sa sjedištem u inozemstvu ona diplomatskim putem te u tom smislu samo takva dostava ispunjava pretpostavke pravovaljane dostave u smislu PZ-a. Nadalje, čak i kad bi Naslovni sud polazio od toga da se dostava vrši neposredno putem pošte, dostava na adresu odnosno e-maii adresu potencijalnog branitelja okrivljenika ni u jednom smislu ne ispunjava uvjete dostave propisane PZ-om. Naime, sukladno odredbi članka 146. stavka 9. PZ- a, dostava pravnim osobama obavlja se predajom pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena ili drugoj osobi koja radi za pravnu osobu. Sukladno odredbama članaka 128. stavaka 1. 6. i 8. PZ-a, poziv okrivljeniku pravnoj osobi upućuje sud, a uz prvi poziv okrivljeniku će se uvijek dostaviti i optužni prijedlog. Dakle, iz relevantnih odredaba PZ-a jasno proizlazi da se poziv okrivljeniku i optužni prijedlog moraju uručiti okrivljeniku, pogotovo ako okrivljenik nema branitelja, što konkretno okrivljenik nije imao u trenutku izdavanja Poziva okrivljeniku i Optužnog prijedloga. Naime, tek je predmetnom pisanom obranom okrivljenik odobrio da se daljnja pismena dostavljaju Branitelju u smislu odredbe članka 146. stavka 3. PZ-a. Također, prema članku 109.a stavku 1. točki 1. PZ-a, prije podnošenja optužnog prijedloga nadležnom sudu ili drugom tijelu postupka protiv počinitelja prekršaja, ovlašteni tužitelj dužan je utvrditi točnu adresu prebivališta i boravišta počinitelja odnosno sjedišta počinitelja i uručiti mu pisanu obavijest na jeziku koji razumije, između ostalog, o prekršaju za koji namjerava protiv njega podnijeti optužni prijedlog, s činjeničnim i pravnim opisom prekršaja. U ovom konkretnom slučaju, ovlašteni tužitelj odnosno lzdavatelj obavijest sastavljenu po članku 109.a PZ-a, dakle, obavijest koja je obligatornog karaktera u vidu utvrđivanja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret, Naslovnom sudu a ni okrivljeniku nije mogao dostaviti uz dokaz o dostavi okrivljeniku budući da ju do danas okrivljeniku nije dostavio. Okrivljenik također ističe da je teleološki tumačeći sadržaj obavijesti iz članka 109.a PZ-a ključan da u najkraćem roku okrivljenik bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužnog prijedloga koji se podnosi protiv njega i o dokazima koji ga terete te da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane. S obzirom na to da u konkretnom slučaju nije bilo dostave takve obavijesti, takav nedostatak odnosno bitna procesna povreda predstavlja i povredu Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenog prava na pravično suđenje i samim time ništavnost Optužnog prijedloga. Okrivljenik zaključuje da nijedan dopis u predmetnom prekršajnom postupku, odnosno ni Poziv okrivljeniku, ni Optužni prijedlog, a ni obavijest u sastavljenu po članku 109.a PZ-a, nije dostavljen okrivljeniku, pa okrivljenik ne želi ni ulaziti u problematiku toga da su mu dopisi trebali biti dostavljeni i na engleskom jeziku, odnosno na jeziku koji on razumije u smislu odredaba PZ-a. Jednako tako, okrivljeniku nisu dostavljeni ni dokazi iz kojih sukladno obrazloženju Optužnog prijedloga proizlazi da bi navodno postojala osnovana sumnja da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret pa se okrivljenik s pravom pita zašto je Naslovni sud u Pozivu okrivljeniku istome omogućio dostavu pisane obrane, a ni na koji način nije omogućio dostavu pismena i inkriminirajućih dokaza potrebnih za samo sastavljanje pisane obrane okrivljenika. Slijedom navedenog i još jednom naglašavajući da je Poziv okrivljeniku dostavljen ne okrivljeniku, već Branitelju prije nego je istog okrivljenik opunomoćio, a da je Optužni prijedlog dostavljen Branitelju putem e-maila, dok obavijest sastavljena po članku 109.a PZ-a nije uopće dostavljena, okrivljenik predlaže Naslovnom sudu da zbog ne samo nepropisno izvršene dostave, već posljedično tome teških procesualnih povreda odredaba PZ-a i ljudskih prava, rješenjem odbaci Optužni prijedlog i obustavi svako daljnje postupanje na štetu okrivljenika. Iz obrazloženja Optužnog prijedloga uopće nije vidljivo tko je i na koji način utvrdio da je okrivljenik počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret. Nadalje, sukladno članku 24. stavcima 1. i 3. ZNDG-a, prijevoznik u zračnom prometu s trećim zemljama dužan je, odmah po završetku prijave putnika za let, tijelu nadležnom za kontrolu prelaska državne granice na graničnom prijelazu na kojem će putnici ući u Republiku Hrvatsku dostaviti potpune i točne podatke o putnicima, s time da se podaci prikupljaju i dostavljaju elektroničkim putem, sukladno tehničkim mogućnostima. Pravilnikom o načinu prikupljanja podataka, tehničkim uređajima za prikupljanje podataka, sadržaju i korisnicima operativnih zbirki podataka koje vodi granična policija te rokovima čuvanja (Narodne novine, br. 102/2018,30/24; dalje u tekstu: „Pravilnik“) te stoga važećim podzakonskim propisom in tempore criminis koji regulira tehničku stranu prikupljanja podataka, nije propisan oblik (format) u kojjm podaci moraju biti dostavljeni. U tom smislu, sam ZNDG obvezu dostave liste putnika propisuje uvjetno i na način kako je to u konkretnoj situaciji moguće, odnosno sukladno tehničkim mogućnostima, dok relevantni podzakonski propis također ni na koji način ne definira oblik dostave liste putnika. Naime, konkretni let je bio zatvoren tek sljedeći dan, dana 20. listopada 2023. godine, a tog dana je okrivljenik i dostavio predmetnu API listu s obzirom na činjenicu da ju ranije nije mogao dostaviti. Time je okrivljenik postupio u skladu sa zakonskim obvezama jer je listu dostavio sukladno tehničkim mogućnostima, 20. listopada 2023. godine, odmah po prestanku nekontroliranog događaja (više sile) odnosno činjenice da let još nije bio zatvoren. Uzgredno, okrivljenik ističe kako ga hrvatsko nadležno tijelo uopće nije informiralo da dostava API liste dana 19. listopada 2023. nije bila izvršena te da hrvatska nadležna tijela sustavno ne obavještavaju zrakoplovne kompanije, pa tako ni okrivljenika, o nedostajućim API listama, pa čak ni u takvoj ekstremnoj situaciji koja je uzrokovana vanjskim, nepredvidivim i nekontroliranih događajem (višom silom) kao što je bila ova, kad bi takva informacija bila ne samo poželjna, već svakako i obvezna s obzirom na situaciju više sile. Dakle, zbog opisanih događaja više sile odnosno činjenice da je sam let zatvoren tek kasnije, logično je i ponajprije životno da se API liste nisu mogle dostaviti kao što bi se mogle da više sile nije bilo te se, stoga, okrivljeniku ne može na teret staviti nedostavljanje API liste iz razloga koje nije mogao niti morao moći kontrolirati. Okrivljenik ističe da se dostava liste putnika sljedeći dan zbog razloga koji se ne mogu pripisati njegovoj krivnji, već isključivo višoj sili, ne može smatrati kršenjem obveza iz članka 24. ZNDG-a, jer je okrivljenik svoju obvezu ispunio sukladno tehničkim mogućnostima i stoga, na zakonom predviđen način. Uostalom, teret dokaza da okrivljenik nadležnom tijelu za nadzor državne granice zakonom propisane podatke nije dostavio ili da ih nije dostavio pravovremeno leži na ovlaštenom tužitelju. S obzirom da takav dokaz ne postoji u sudskom spisu, Izdavatelj je nepotpuno i pogrešno utvrdio činjenično stanje. Primjeni citiranih odredbi ZNDG-a nema mjesta iz razloga što je okrivljenik dostavio API listu. Kako je prikazano u točkì b) pisane obrane, relevantne odredbe ZNDG-a i Pravilnika predviđaju isključivo dostavljanje API liste sukladno tehničkim mogućnostima. Tako lzdavatelj pogrešno zaključuje da okrivljenik nije dostavio API listu jer je istu dostavio dana 20. listopada 2023. godine, a posljedično je i pogrešno primijenio materijalno pravo i okrivljenika osudio za djelo koje po važećim propisima ne predstavlja prekršaj. U tom smislu i slučaju da Naslovni sud rješenjem ne odbaci Optužni prijedlog i obustavi svako daljnje postupanje na štetu okrivljenika, okrivljenik predlaže Naslovnom sudu da u smislu članka 182. stavka 1. PZ- a izrekne presudu kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe jer djelo za koje se optužuje po propisu nije prekršaj. Izrečene odnosno primijenjene prekršajnopravne sankcije i određeni troškovi u povodu izdavanja optužnog prijedloga. S obzirom na navode istaknute u obrani — da okrivljenik nije počinio prekršaj za koji se tereti Optužnim prijedlogom, okrivljenik podnosi i prigovor u pogledu predložene prekršajnopravne sankcije. Sve kad bi se u postupku utvrdila odgovornost okrivljenoga, što se poriče, u konkretnom slučaju nije bilo utjecaja na nemogućnost nadzora državne granice u smislu ZNDG-a. S obzirom na to da je okrivljenik API listu dostavio i stavio na znanje nadležnom tijelu, sukladno tehničkim mogućnostima i kad mu je to u vremenskom smislu bilo moguće, jasno je da ništa nije predstavljalo nepoznanicu za potrebe provođenja nadzora državne granice. U svakom slučaju, navodni nedostatak u vidu dostave liste putnika sljedeći dan, zbog gore opisanih opravdanih razloga, sve kad bi takva činjenica predstavljala prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, je minorna u odnosu na koju je izrečena kazna, u iznosu od 2.910,00 eura, apsolutno neproporcionalna. Ako Naslovni sud ipak utvrdi da je okrivljenik počinio prekršaj, okrivljenik predlaže Naslovnom sudu primijeniti odredbe PZ-a o oslobođenju od kazne (članak 38. PZ-a) i ublažavanju kazne (članak 37. PZ-a). Naime, uobičajenom praksom u drugim državama članicama Schengena smatra se da se ne izriču stroge kazne u slučajevima kada se ulažu najbolji napori. U tom smislu, okrivljenik dostavlja dopis Airlines for Europe od 18. kolovoza 2023. godine — udruge zračnih prijevoznika Europske unije s time u vezi i apelira da se Naslovni sud kao hrvatsko nadležno tijelo prikloni ostalim državama članicama Schengena i eventualnu, konkretnu proceduralnu pogrešku, ako bi se u postupku utvrdilo njeno postojanje, s obzirom na njenu minornost i sve okolnosti slučaja ocijeni dostatnom za oslobođenje od kazne odnosno ublažavanje kazne. Nadalje, kao što je navedeno u dopisu Airlines for Europe od 11. rujna 2024. godine — udruge zračnih prijevoznika Europske unije, u drugim zemljama je uobičajena praksa da zračni prijevoznici od nacionalnih vlasti svaki tjedan primaju izvještaj o bilo kojim "nedostajućim" API podacima iz prethodnog tjedna. Zračni prijevoznici tada mogu istražiti razlog za svaki nedostajući API podatak i osigurati da je API podatak ubuduće prisutan. Ovaj postupak omogućuje da potpuna API lista bude dostavljena vlastima uz minimalna kašnjenja. Međutim, u ovom slučaju, okrivljenik nije dobio nikakav rok za ispravljanje navode pogreške i to isključivo one u vidu kasnije dostave API liste, te je umjesto toga kažnjen visokom novčanom kaznom, što je još jedan od argumenata da Naslovni sud istu s obzirom na njenu minornost i sve okolnosti slučaja ocijeni dostatnom za oslobođenje od kazne odnosno ublažavanje kazne. Dokaz: dopis Airlines for Europe (na engleskom jeziku) od 18. kolovoza 2023. godine i Airlines for Europe (na engleskom jeziku) od 11. rujna 2024. godine. Slijedom navedenog, okrivljenik predlaže Naslovnom sudu rješenjem odbaciti Optužni prijedlog, odnosno, nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom se optužba odbija ili kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.
4. Na temelju ovako provedenog prekršajnog postupka, utvrđeno je dokazanim da je okrivljenik izvršio djelo prekršaja činjenično opisano i pravno kvalificirano kao u izreci.
5. Naime, okrivljenik negira učin djela prekršaja, ističući da u konkretnom slučaju nije bilo utjecaja na nemogućnost nadzora državne granice u smislu ZNDG-a. S obzirom na to da je okrivljenik API listu dostavio i stavio na znanje nadležnom tijelu, sukladno tehničkim mogućnostima i kad mu je to u vremenskom smislu bilo moguće, jasno je da ništa nije predstavljalo nepoznanicu za potrebe provođenja nadzora državne granice. U svakom slučaju, navodni nedostatak u vidu dostave liste putnika sljedeći dan, zbog gore opisanih opravdanih razloga, sve kad bi takva činjenica predstavljala prekršaj koji se okrivljeniku stavlja na teret, je minorna u odnosu na koju je izrečena kazna, u iznosu od 2.910,00 eura, apsolutno neproporcionalna. Ako Naslovni sud ipak utvrdi da je okrivljenik počinio prekršaj, okrivljenik predlaže Naslovnom sudu primijeniti odredbe PZ-a o oslobođenju od kazne (članak 38. PZ-a) i ublažavanju kazne (članak 37. PZ-a). Naime, uobičajenom praksom u drugim državama članicama Schengena smatra se da se ne izriču stroge kazne u slučajevima kada se ulažu najbolji napori. Okrivljenik nije dobio nikakav rok za ispravljanje navode pogreške i to isključivo one u vidu kasnije dostave API liste, te je umjesto toga kažnjen visokom novčanom kaznom, što je još jedan od argumenata da sud istu s obzirom na njenu minornost i sve okolnosti slučaja ocijeni dostatnom za oslobođenje od kazne odnosno ublažavanje kazne. Slijedom navedenog, predlaže sudu rješenjem odbaciti Optužni prijedlog, odnosno, nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom se optužba odbija ili kojom se okrivljenik oslobađa optužbe.
6. Takvim navodima svoje obrane, okrivljenik je sam sebe izložio prekršajnoj odgovornosti, budući priznaje da nije imao utjecaja na nadzor državne granice, međutim, kao poznati i cijenjeni avioprijevoznik, morao je i trebao znati da postoji mogućnost pogreške. Stoga nije prijeporno da je postupio suprotno odredbi čl. 24. st. 1. Zakona o nadzoru državne granice kojom odredbom je propisano da je prijevoznik u zračnom prometu s trećim zemljama, dužan, odmah po završetku prijave putnika za let, tijelu nadležnom za kontrolu prelaska državne granice na graničnom prijelazu na kojem će putnici ući u Republiku Hrvatsku dostaviti potpune i točne podatke o putnicima, radi čega je oglašen krivim i kažnjen.
7. Odredbom čl. 46. st. 1. toč. 2. Zakona o nadzoru državne granice propisano je da će se novčanom kaznom od 1320,00 do 6630,00 eura, kazniti za prekršaj pravna osoba koja u svojstvu zračnog prijevoznika dostavi netočne ili nepotpune podatke ili ne dostavi podatke o putnicima iz članka 24. stavka 2. ovoga Zakona (članak 24. stavak 1. ovoga Zakona).
8. Prilikom odmjeravanja kazne, po mišljenju suda stekli su se uvjeti za primjenu instituta ublažavanja kazne, temeljem čl. 37. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona. Cijeneći činjenicu da izvršenim prekršajem nisu prouzročene teže posljedice, priznanje, sud je okrivljenoj pravnoj osobi izrekao novčanu kaznu ispod propisanog posebnog minimuma novčane kazne za počinjeni prekršaj, do zakonskih mogućnosti propisanih navedenim člankom, smatrajući da će se ovako izrečenom novčanom kaznom ostvariti opća i posebna svrha prekršajno pravnih sankcija iz čl. 6. i čl.32. Prekršajnog zakona i utjecati na okrivljenu pravnu osobu da ubuduće ne čine ovakve ili slične prekršaje (u skladu sa čl.3. Prekršajnog zakona, a u svezi sa čl.3. Zakona o izmjenama i dopunama istog Zakona).
9. Ako okrivljena pravna osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti ove presude, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini plaćena, a sukladno odredbi čl.152. st.3. Prekršajnog zakona.
10. Okrivljena pravna osoba je dužna dužni platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, a prilikom odlučivanja o istim vodilo se računa o trajanju i složenosti prekršajnog postupka.
11. Slijedom svega naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Dubrovniku, 2. veljače 2026. godine
Zapisničarka:
Sutkinja:
Marija Raguž,v.r.
Olga Šuman Pavlović,v.r.
Pravna pouka:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe, u roku od 8 (osam) dana, od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o njoj odlučuje Visoki prekršajni sud u Zagrebu.
Dostaviti:
- okrivljeniku,
- branitelju,
- ovlaštenom tužitelju,
- spis.
