Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-38/2026-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Darija Lokasa, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Martine Glavica, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠS, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. u svezi s čl. 228. st. 1. i čl. 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: K-5/2026-30 od 19. siječnja 2026., u sjednici održanoj 2. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog ŠS.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 3. i čl. 131. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP) protiv optuženog ŠS produljio istražni zatvor, koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 29. kolovoza 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je optuženi ČS putem branitelja po službenoj dužnosti Danka Mandića, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Županijski sud u Varaždinu ukine istražni zatvor te da ga po potrebi zamijeni nekom od mjera opreza iz čl. 98. ZKP-a.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-46/2026 od 30. siječnja 2026. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalbom se samo osporava zaključak prvostupanjskog suda o postojanju tzv. iteracijske opasnosti, pri čemu se ističe da je optuženik priznao počinjenje kaznenog djela i obećao da ista više neće činiti, te da uzdržava izvanbračnu suprugu i dvoje malodobne djece.

6. Valja odgovoriti žalitelju da potonja činjenica na koju se poziva u pravnom lijeku (uzdržavanje članova obitelji) nije relevantna kada je u pitanju ocjena postojanja istražno-zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a, dok što se tiče preostalih dviju okolnosti, one su u značajnoj mjeri relativizirane nepobitnom činjenicom koja u ovom slučaju preteže, a ta je da je optuženik višestruki specijalni kazneni povratnik (četiri puta je osuđivan zbog imovinskih delikata) na kojeg ranije kaznene sankcije u vidu bezuvjetnih kazni zatvora očito nisu pozitivno utjecale u smislu njegove resocijalizacije, što opravdava zaključak suda prvog stupnja, ne samo u pogledu postojanja objektivne i razumno predvidive opasnosti od optuženikova ponavljanja istog ili istovrsnog kaznenog djela, već i onaj o nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile protiv njega, budući da u postojećoj situaciji blaže zakonske mjere očito ne predstavljaju dovoljno sigurnu i pouzdanu garanciju u otklanjanju tzv. iteracijske opasnosti.

7. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 2. veljače 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic