K-193/2025-15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Darku Kovaču, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Mihaele Jaković, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog ŠF, radi kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona, povodom Optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru od 13. veljače 2025., broj: KO-DO-17/2022-1, nakon javne rasprave završene 28. siječnja 2026. u nazočnosti zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, BF, optuženika ŠF, braniteljice ŽF, odvjetnice iz [adresa] i oštećenice ČF, dana 2. veljače 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24, 72/25; nadalje: ZKP/08)

OPTUŽENIK ŠF, OIB: [osobni identifikacijski broj], sina Š i HF, rođene B, rođen **.**.1983. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju autoelektričar, sjekač, sa završenom srednjom školom, zaposlen u Hrvatskim šumama, Šumarija Daruvar, s plaćom od 1.200,00 eura, razveden, otac dvoje djece, vlasnik obiteljske kuće i osobnog automobila marke Škoda Octavia, proizvedenog 2006., prekršajno nekažnjavan, neosuđivan,

k r i v  j e

da je u točno neutvrđenom vremenu u razdoblju od 1. listopada 2024. do 4. siječnja 2025., u [adresa], protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, svoju suprugu ČF, u namjeri da ju dovede u ponižavajući položaj, učestalo verbalno vrijeđao i omalovažavao govoreći joj da je kurva, drolja, psovao joj mater šugavu, prijetio joj da će ju mrak pojesti, te da će ju odležati, da nije žena, da je đubre od žene, pa ju je tako tijekom listopada 2024. fizički napao, razbio joj mobitel, izvukao ju iz kreveta, gurnuo i uzeo njezin mobitel koji je potom razbio tako što je isti najprije otresao o pločice, a potom stavio u škripac, zatim je tijekom studenog 2024., nakon što je došao kući u vidno alkoholiziranom stanju i zatekao ČF u dnevnom boravku kako gleda televiziju, prigovarao joj kako samo sjedi i gleda televiziju te je nakon toga uzeo sa stola jednu tvrdu plastičnu čašu, koju je bacio u njenom smjeru pogodivši ju u glavu, dana 15. prosinca 2024., kada se oko 15, sati vratio kući s posla istjerao ju je iz kuće i nije joj dopuštao da uđe u kuću, a također ju je u više navrata tjerao van iz kuće kada bi mu prigovarala da ima ljubavnicu, u prosincu 2024. kada je hodala po dvorištu prijetio joj je da će ju istjerati iz kuće i govorio joj neka se pakuje, što je činio u više navrata, a uslijed straha ista je u više navrata i odlazila od kuće, u više navrata ju je fizički napadao i šamarao, a dana 4. siječnja 2025., kada je klao janje udario ju je šakom u vrat i povukao ju rukom za kosu, a u rukama je držao nož i govorio joj da ju ne želi gledati i da će ju ubiti, a nogom ju je udario u stražnji donji dio leđa, uslijed čega je ista pala na pod te je nakon navedenog događaja otrčala kod šogorice u susjednu kuću, od kuda je nazvala policiju, na koji način je ČF doveo u ponižavajući položaj i kod iste izazvao osjećaj straha za njezinu sigurnost,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njezinu sigurnost te ju doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

II. pa je time, počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji, označeno i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona (Narodne novine, broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24: dalje u tekstu: Kazneni zakon),

III. te se, temeljem članka 179.a Kaznenog zakona,

osuđuje

kaznom zatvora od 1 (jedne) godine

a temeljem članka 56. Kaznenog zakona, optuženom ŠF, izriče se

UVJETNA OSUDA

tako da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik ŠF, u roku od 3 (tri) godine po pravomoćnosti presude, ne počini novo kazneno djelo.

IV. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku optuženik ŠF, u roku od 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, dužan je podmiriti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. – 5. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 18,80 €, a temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, paušal iznosu od 150,00 €.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru podiglo je Optužnicu od 13. veljače 2025., broj: KO-DO-17/2022-1, protiv okrivljenog ŠF, radi kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona.

2. Rješenjem od 6. svibnja 2025., broj: Kov-50/2025-16 (list 150-152) potvrđena je Optužnica od 13. veljače 2025., broj: KO-DO-17/2022-1.

3. Tijekom postupka rasprava je završena 28. siječnja 2026., u kojoj raspravi u očitovanju optuženik se izjasnio da se ne osjeća krivim, dok su u okviru dokaznog postupka pročitan je iskaz ČF iz dokaznog ročišta od 11. veljače 2025. (list 103,104), u svojstvu svjedoka ispitani su OF (list 169,170), PF (list 170,171), RF (list 171,172), EF (list 173,174), TF (list 183,184), VF (list 184,185) te su, pregledavanjem i čitanjem, izvedeni dokazi dostavljeni uz podignutu optužnicu, i to: medicinska dokumentacija za oštećenicu ČF, Zapisnik o očevidu sa CD medijem, Zapisnik o ispitivanju okrivljenika ŠF sa snimkom ispitivanja, Dojava događaja i Zapisnik o ispitivanju okrivljenika ŠF sa snimkom ispitivanja. Na kraju dokaznog postupka, pristajući odgovarati samo na pitanja braniteljice, obranu je iznio optuženik ŠF (list 186,187).

3.1. Optuženi ŠF u obrani iznesenoj u Općinskom državnim odvjetništvom u Bjelovaru da nije istina da bi se nasilno ponašao prema žrtvi. Nikada ju nije tukao, niti omalovažavao, a ona neprestano mu nešto prigovara, predbacuje nevjeru, dok joj govori samo da ona ništa ne radi i traži od nje da mu pomaže u poslovima na poljoprivrednom gospodarstvu, što odbija i učestalo dolazi do neslaganja i svađa. Točno je samo da je namjerno razbio njezin mobitel nakon što je drugom čovjeku neistinito govorila kako je u vezi s njegovom ženom. To ga je naljutilo. Vezano za posljednji događaj navodi da se vratio kući s kave sa kolegom, kada ga je verbalno napala gdje je bio, dok je on nju pitao da li je nahranila ovce. Na to mu je rekla da nije, a nakon što je on odradio poslove hranjenja životinja, nastavila je prigovarati i provocirati ga. Samo joj je rekao neka ga pusti da radi. Nije ju fizički napadao.

3.2. Odgovarajući na pitanja braniteljice optuženik iznosi da što se tiče posjete obitelji VF, došli su i čestitali Božić, a nešto kasnije večerali su. Istina je da su se pila pića. Tijekom tog vremena supruga ČF počela ga je provocirati, na što joj je u jednom trenutku rekao: tko će ići doma, ti ili ja ? Nakon ovih riječi ona je otišla, a onda za njom i OF. Nakon toga, ovdje je dovršio pivo i pošao kući. Ulaskom u kuću, s time da svatko od njih ima svoj ključ, došao je i legao u krevet. Tada ga je nazvao Ž pitajući na mobitel zašto majka ne može ući u kuću. Ustao se, ali su vrata kuće bila otvorena. Ne zna razlog zašto ga ČF uporno želi ocrniti pred ljudima. Neki drugi događaj u kojem ČF nije mogla ući u kuću nije se zbio, nešto takvoga nije bilo. Tog, 4. siječnja 2025., kao uvijek ustao se rano, a onda na poziv prijatelja Č s njim otišao na kavu. Popio je dvije kave i vratio se kući, negdje, oko 8 sati. Čim je izašao iz auta supruga ČF počela je pitati: gdje si bio, ponavljajući to pitanje. Odgovorio joj je gdje je bio, odnosno sa Č na kavi i onda pošao klati janje. Dok se s time bavio supruga ČF hodala je po dvorištu i gunđala, na što sam joj uzvratio da ne gunđa, a onda je uzela vreću i htjela u nju stavljati kožu zaklanog janjeta, s time da joj tada rekao, točnije izviknuo, nećeš mi pomagati dok gunđaš. Na to se ona okrenula i, što je tek kasnije saznao, otišla od kuće. Još dok je bio ovdje na dvorištu pristigli su policajci koji su ga odmah dolaskom pitali: gdje su noževi. Rekao je: ovdje su, pokazujući na dva noža koja koristi pri kolinju. Policajci su tada nastavili da ga je supruga prijavila da ju je tukao i ganjao s noževima. Na traženje da pođe s njima u postaju rekao je da ću ići, s time da je tada probudio starijeg sina ŽF i rekao da ide u policiju, pa ako se ne javi, da on nazove u policiju. Tada, kod kolinja, nije suprugu udario šakom u vrat i udario u stražnji dio leđa. Kada je zaklao janje, ušao je u kuću. Tada je kod njega došao kolega koji je kupio janje koje je zaklao, pa su otišli u kuću i popili piće. Bio je to ĆF. On je otišao prije dolaska policije. Te zgode, prije dolaska policije popio je jedno pivo, a ovdje izvršenom provjerom imao je 0,13 gr/kg. Tijekom zajedničkog života, odnosno u kritičnom periodu nije supruzi govorio riječi uvreda: kurvo, droljo, odnosno navedene riječi optužnicom. To nisu riječi koje bi on koristio. Izlaskom iz zatvora pokrenuo je brakorazvodnu parnicu. Od razvoda živi sa sinovima, ŽF, starim 19 godina i TF, starim 17 godina. Sa ČF, nakon kritičnog događaja, nije bio u kontaktu, niti se ona njemu obraćala.

4. Na temelju izvedenih dokaza, dokaza koje Sud cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti i nespornih činjenica iz obrane optuženika, utvrđeno je činjenično stanje na osnovu kojega odlučeno je kao u izreci presude.

4.1. Optuženik ŠF poriče počinjenje terećena kaznena djela, koju obranu Sud, u svezi izvedenih i prihvaćenih dokaza, nije prihvatio držeći je pokušajem da otkloni teret kaznene odgovornosti.

4.2. Međutim, dio obrane optuženika kada iznosi činjenice kojima očito želi potkrijepiti svoje poricanje počinjenje terećena kaznena djela, jer nisu u opreci sa ostalim izvedenim dokazima i utvrđenim činjenicama, Sud je prihvatio i one ne proizlaze spornim. Naime, u obrani optuženika nije sporno da je sa suprugom ČF, u ovom postupku oštećenicom, uoči Božića 2024. bio u posjeti kod UF i njezina supruga, a tijekom večeri da je prvo kući otišla oštećenica, a nakon toga optuženik, a kada je legao u krevet da ga je nazvao Ž, sin oštećenice, da ona ne može ući u kuću. Osim toga prihvaća Sud i tvrdnju optuženika da tijekom klanja ovce na njihovu dvorištu bila je oštećenica kojoj je optuženik, kako to tvrdi, dok je "gunđala" i uzimala kožu janjeta, rekao da mu neće pomagati dok gunđa.

4.3. Nije sporna ni činjenica da je, u međuvremenu, brak optuženika i oštećenice razveden.

4.4. Međutim, tijekom postupka nije utvrđen razlog zbog kojega bi se dvojilo u osobu i iskaz oštećenice ČF, niti je o postojanju takva razloga ukazivao optuženik. Stoga, prihvaćajući u cijelosti iskaz oštećenice ČF proizašlo je utvrđenim da je optuženik, točno neutvrđenog dana u mjesecu listopada 2024., razbio mobitel oštećenice, što i optuženik priznaje, da ju je tom prilikom izvukao je iz kreveta, da joj je dolaskom kući jednog dana tijekom mjeseca studenog 2024. prigovarao što je gleda televizor te ju plastičnom čašom pogodio u glavu, a 15. prosinca 2024., da ju je istjerao iz kuće i branio povratak. Osim toga, oštećenica iznosi, a Sud prihvaća, da ju je optuženik ošamario tijekom prosinca 2024. i da ju je optuženik 4. siječnja 2025., kada je klao janje, udario šakom, a onda nogom.

4.5. Da se odmah nakon spomenutog događaja prilikom klanja janjeta, tog 4. siječnja 2025., oštećenica obratila policiji istinita je njezina tvrdnja obzirom da to potvrđuje podnesena Kaznena prijava u Policijskoj postaji Daruvar 4. siječnja 2025. (list 25,26), a njezino pozivanje policije toga dana potvrđuje u iskazu i svjedok EF, kojem svjedoku, iako je sin oštećenice, Sud je poklonio svoju vjeru. Osim toga, isti svjedok iznosi, u svezi ranijih razgovora sa majkom iz 2023. i 2024. godine, da se mu se potužila da ne može živjeti sa optuženikom i da mu je poznato da je na kraće vrijeme otišla iz kuće u kojoj je živjela. Osim toga, svjedok spominje u iskazu i razgovor kada mu je majka prepričala da ju je tijekom kolinja optuženik vukao za kosu, hvatao rukom za vrat i udario nogom u stražnjicu.

4.6. Svjedokinja VF iskazom potvrđuje da su uoči Božića 2024. došli u posjetu optuženik i oštećenica, a o tome vjerno svjedoči i OF, kada kaže da je zajedno sa oštećenicom pošla kući i da je dolaskom kući ubrzo kod nje došla oštećenica, da je plakala i žalila se da ne može ući u svoju kuću, nakon čega nazvala je sina ŽF.

4.7. O postupcima optuženika prema oštećenici, iako posredno, može se zaključiti, osim u svezi iskaza svjedoka EF i povodom prihvaćenog iskaza svjedokinje CF, svojedobno šogorice optuženika, da joj se oštećenica povjerila da je dobila batina, što se logično u ovome slučaju i u svezi ostalih izvedenih dokaza, povezuje sa osobom njezina tadašnja supruga, sada optuženika ŠF.

4.8. U pogledu iskaza svjedoka DF koji ne potvrđuje verbalno ili fizičko nasilje optuženika spram supruge valja primijetiti da se radi o osobi u prijateljskom odnosu sa optuženikom, a prema iskazima svih ispitanih svjedoka u ovome postupku i obrane optuženika, ovaj se svjedok ne spominje da je nazočio niti ijednom od događaja obuhvaćenih optužnicom tako da u svome iskazu nije niti mogao o tome svjedočiti, osim onoga što je vidio i čuo, tako da svakako naklonjen optuženiku, iskazom je iznio uvjerenje o potpuno uobičajenom i nenasilnom optuženikovom odnosu spram supruge, koji iskaz Sud nije prihvatio od značaja za utvrđivanje bitnih i odlučnih činjenica.

4.9. Iskaz svjedoka TF, Sud nije prihvatio držeći ga pristranim i u potpunosti naklonjenim optuženiku, odnosno ocu s kojim je, nakon razvoda brana nastavio u istoj kući živjeti.

4.10. Radnje za koje je dokazano da je optuženik poduzeo prema supruzi, odnosno oštećenici, ne držeći uopće dvojbenim da je ubrojiv, poduzeo je kao odrasla, životno i radno iskusna osoba, tako da je dobro znao da, u ovome slučaju, izrekom pobrojane radnje i postupci predstavljaju njegovo nasilno ponašanje spram supruge ČF jer se radilo o potpuno jasnom i učestalom verbalnom i fizičkom nasilju. Stoga, nema dvojbe da je optuženik, poduzimajući sve opisano izrekom presude, činio svjesno i namjerno, jer kao to optuženik objašnjava i nevješto se pokušava opravdati – jer mu je stalno prigovarala i gunđala, s time da je posljedica bila u tome da je oštećenica, optuženikova supruga i majka, dovedena u ponižavajući položaj.

4.11. Prema tome i zaključno, obzirom da je u provedenom postupku proizašlo dokazanim optuženikovo počinjenje terećena kaznena djela, to je činjenično i pravno utemeljeno Sud optuženika proglasio krivim kao u izreci presude.

5. Prilikom izbora i odmjeravanja kazne koja je kazneno djelo iz članka 179.a Kaznenog zakona predviđena kaznom zatvora od 1 do 3 godine, cijenio je Sud težinu počinjena kaznena djela i stupanj odgovornosti optuženog, odnosno da je djelo počinio ubrojiv i namjerno. Postojanje olakotnih okolnosti utvrđeno je u ranijoj neosuđivanosti i nekažnjavanosti, dok je otegotnim ocijenjena optuženikova upornost i učestalost u počinjenju, tijekom razdoblja obuhvaćenog optužnicom, radnja sa obilježjima kaznenog djela nasilja u obitelji, odnosno verbalnog i fizičkog nasilja nad oštećenicom. Slijedom navedenog, Sud je optuženom izrekao kaznu zatvora od 1 godine, a potom, temeljem članka 56. Kaznenog zakona, izrečena je uvjetnu osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ako, u vrijeme provjeravanja od 3 godine po pravomoćnosti presude, optuženi ne počini novo kazneno djelo. Naime, Sud smatra da će se ovom uvjetnom osudom, u smislu specijalne prevencije, preventivno i odgojno utjecati tako da si optuženik ubuduće, tijekom provjeravanja, ali i nakon toga vremena, neće dozvoliti počinjenje ovakva ili neka druga kaznena djela, posebice što je brak sa oštećenicom, u međuvremenu, razveden i zajedno više ne žive. Za ovakav utjecaj provedenog postupka i ove presude Sud smatra da kod optuženog postoje dostatni voljni i intelektualni kapacitet. Istodobno, u smislu generalne prevencije, ovom se presudom očekuje jasno ukazati drugim osobama na osobnu pogibeljnost i društvenu neprihvatljivost u počinjenu kaznenih djela.

6. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku, optuženik je dužan, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, podmiriti troškove postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. – 5. Zakona o kaznenom postupku u iznosu od 18,80 €, koji se iznos odnosi na priznati putni trošak svjedokinje VF (list 190), dok je, temeljem članka 145. stavak 2. točka 6. i stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, optuženik dužan podmiriti paušal u iznosu od 150,00 €, koji je iznos odmjeren vodeći računa, prema podacima iz spisa, da je optuženik ŠF zaposlen u Šumariji Daruvar i da ostvaruje plaću, kao redovno mjesečno primanje.

Bjelovar, 2. veljače 2026.

Sudac

Darko Kovač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se izjaviti žalba županijskom sudu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka.

Žalba se podnosi u 4 (četiri) istovjetna primjerka poštom preporučeno ili neposredno putem ovog Suda.