Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kž-456/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog IJ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 1. i 2. u vezi čl. 51. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj K-112/2025-10 od 18. lipnja 2025. godine, po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25, dalje: ZKP), u sjednici vijeća održanoj 2. veljače 2026. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba Općinskog državnog odvjetnika u Rijeci, kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-112/2025-10 od 18. lipnja 2025. godine okrivljenik IJ oslobođen je od optužbe da bi počinio kaznena djela protiv slobode i prava čovjeka i građanina – prijetnjom iz čl. 139. st. 1., 2. i 4. u vezi čl. 51. KZ/11, a kažnjivo po čl. 139. st. 1. i 2. u vezi čl. 51. KZ/11.

1. 2. Temeljem odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1-5. ZP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nagrada braniteljici okrivljenika padaju na teret proračunskih sredstava suda.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470. st. 2. ZKP/08) te predložio da županijski sud uvaži žalbene razloge i ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Naime, nije u pravu državni odvjetnik kada se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Tom žalbom se prigovara ocjeni izvedenih dokaza u prvostupanjskoj presudi i činjeničnim zaključcima, tako da iznijeti žalbeni razlozi predstavljaju u suštini tvrdnju žalitelja o potrebi ponovne ocjene izvedenih dokaza, iz kojih bi se onda trebali izvoditi zaključci suprotni onima koje je izveo prvostupanjski sud. Iznijeti žalbeni razlozi svode se samo i jedino na ukazivanje da bi upravo okrivljenik počinio kazneno djelo na način na koji mu je to stavljeno na teret optužnicom. Međutim, državni odvjetnik zanemaruje činjenicu kako je za ostvarenje kaznenog djela prijetnje potrebno ispuniti dva uvjeta: da je riječ o riječima koje objektivno mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju i da se oštećenik tako izrečenih riječi uplašio.

4. 1. U konkretnom slučaju, u odnosu na događaja od 20. prosinca 2015. godine nije sporno da je okrivljenik došao u kuću u alkoholiziranom stanju kao i to da je izbila svađa između njega i oštećene, u okviru koje su pale svakakve riječi, međutim i nakon provedenih ponovnih ispitivanja svjedoka i njihovog suočenja, ne može se sa sigurnošću zaključiti o tome da su kritične prigode izrečene ozbiljne prijetnje. Naime, oštećena i ĆJ tvrde da jesu, dok okrivljenik i njegov otac tvrde kako nisu. Upravo je svjedok RJ, koji je prema podacima u spisu nekakva osoba od povjerenja oštećene budući da je ona njega pozvala da smiri situaciju, rekao da su se okrivljenik i oštećena svađali "kao babe na tržnici", da je svađa bila uzajamna te je i oštećena bila verbalno agresivna, ali da nije čuo nikakve prijetnje. Nasuprot ovakvom iskazu stoje tvrdnje oštećene i ĆJ koji je u čitavoj ovoj stvari zauzeo majčinu stranu, koje su u bitnom identične, međutim upravo okolnost da nitko od njih nije smatrao da treba pozvati policiju, upućuje na zaključak da se uslijed izrečenih riječi okrivljenika ni oštećena, ni ĆJ nisu osjećali ugroženim niti uplašenim. Nadalje, okolnost da je kaznena prijava zbog ovog događaja poslana policiji tek 1. srpnja 2016. godine, dakle šest i pol mjeseci kasnije također upućuje na zaključak da se tih riječi oštećena nije uplašila, a kaznenu prijavu je očito podnijela iznervirana ponašanjem okrivljenika u postupku podjele imovine zbog razvoda braka.

4. 2. U tom kontekstu treba gledati i činjenicu da ona unatoč navodnom strahu u travnju 2016. godine odlazi u ured PJ znajući da se on tamo nalazi gdje je tražila određenu dokumentaciju. Upravo je svjedokinja I koja je u travnju 2016. godine bila zaposlena u tom trgovačkom društvu potvrdila da je oštećena u više navrata dolazila, ali da joj okrivljenik nije nikada prijetio, već da bi je eventualno upitao zašto dolazi.

4. 3. Konačno, a vezano za SMS poruke koje se u obliku fotografije nalaze u spisu, treba reći kako nije u pravu prvostupanjski sud kad kaže da je upitno tko je tu poruku kome poslao jer iz sadržaja tih fotografija jasno je kako je poruke poslala osoba evidentirana u mobitelu kao "Ć" kao i broj telefona s kojeg su poslane – [broj telefona] (iz spisa predmeta proizlazi kako je riječ o okrivljenikovom broju). Fotografije poruke je u spis predala oštećenica, a okrivljenik nije osporio da bi upravo on poslao poruku od 13. srpnja 2016. godine. Međutim, iz sadržaja poruke: "Ti ne znaš šta znači agresivan i bolje da ne ali u budućnosti ćeš sigurno saznati i sada bi želio da da pa da te pitam kakav je to osjećaj, ali nakon tih izjava to osoba i doživi nije mi to želja ali u principu tako ide", je već na prvi pogled jasno kako je riječ o poruci koja je izvučena iz čitave prepiske između njih dvoje, pa nije jasan kontekst u kojem je napisana. Bez obzira na to, sadržaj poruke, odnosno izrečene riječi nisu takve da bi predstavljale nekakvu ozbiljnu prijetnju koju okrivljenik upućuje oštećenoj koje bi se ona trebala uplašiti.

4. 4. Razlozi prvostupanjskog suda o tome kako nije uspio utvrditi postojanje pravno relevantnih činjenica na kojima bi temeljio svoju odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika potpuno su uvjerljivi i logični, te ih prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

5. Ovaj je sud ispitao prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP te nije utvrdio postojanje povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 1. ZKP, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

6. Slijedom svega naprijed navedenog, trebalo je odlučiti kao u izreci sve sukladno odredbi čl. 482. ZKP.

U Zadru, 2. veljače 2026. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Silvana Čubrilo

Sanda Radanović