Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

48000 Koprivnica - Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Pr-83/2019-46

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Koprivnici po sutkinji Sonji Gundić-Biškup kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Đegercu, odvjetniku iz Koprivnice, protiv tuženika Metalska industrija Varaždin d.d. Metalska ulica 2, Varaždin, OIB: 95240603723 (ranije Hawle d.o.o. Koprivnica, Josipa Bukovčana 3, OIB: 20244563126), zastupanog po punomoćniku Damiru Pokupec, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, nakon provedene glavne javne rasprave zaključene dana 12. prosinca 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu radi objave i uručenja presude, na temelju odredbi čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 2. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Hawle d.o.o. Koprivnica, Josipa Bukovčana 3, OIB: 20244563126, da tužitelju JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati ugovorenu otpremninu u iznosu od 13.987,50 €/105.388,80 kn sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa sve do isplate, u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Metalska industrija Varaždin d.d. Metalska ulica 2, Varaždin, OIB: 95240603723, plati trošak parničnog postupka u iznosu od 5.195,92 € (slovima: pettisućastodevedesetpeteuraidevedesetdvacenta), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev odbija.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba tužitelja JN u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

"Utvrđuje se da je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 12. travnja 2012. tužitelju JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a kojom je radni odnos prestao kod tuženika Hawle d.o.o. Koprivnica, Josipa Bukovčana 3, OIB: 20244563126, dana 1. lipnja 2018., nedopuštena."

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu ovom sudu dana 20. srpnja 2018. protiv tuženika Hawle d.o.o. Koprivnica, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza Ugovora o radu.

1.1.U tužbi tužitelj navodi da je 12. travnja 2012. tužitelj sklopio Ugovor o radu s tuženikom na određeno vrijeme od tri godine i šest mjeseci, a koji se nakon isteka automatski produžuje na naredne tri godine, a radi obavljanja poslova radnog mjesta direktora, te je u tome smislu bio dužan voditi poslovanje Društva, zastupati Društvo, voditi poslovne knjige Društva i druge povjerene mu poslove.

1.2. Dana 5. lipnja 2018. tužitelj je usmeno saznao od novog direktora gosp. VN da mu je radni odnos kod tuženika kao poslodavca prestao s danom 1. lipnja 2018., a da o tome nije zaprimio nikakvu odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu ili odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Ujedno ga je novi direktor obavijestio da ne treba dolaziti na posao. Tužitelj je pisanu dokumentaciju, odnosno odjave s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja zaprimio 14. lipnja 2018.

1.3. Tužitelj je u propisanom roku, sukladno Zakonu o radu podnio dana 15. lipnja 2018. Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a kojim traži da se Odluka kojom je radni odnos prestao s danom 1. lipnja 2018. stavi izvan snage i da se tužitelja vrati na radno mjesto zaposlenika tuženika.

1.4. Tuženik je Zahtjev za zaštitu prava zaprimio 19. lipnja 2018., te nije u roku od 15 dana vratio tužitelja na radno mjesto, niti je Odluku o otkazu stavio izvan snage.

1.5. U međuvremenu tužitelj i tuženik su putem punomoćnika pregovarali oko sporazumnog raskida Ugovora o radu i visini naknade za sporazumni raskid Ugovora o radu, ali sporazum oko visine nije postignut. Tuženik je u mirnom postupku nudio tužitelju sklapanje Sporazuma o raskidu Ugovora o radu i isplatu 25.000,00 € kao otpremnine u bruto iznosu. Tužitelj je na ime sporazumnog raskida ugovora o radu tražio iznos od 50.000,00 € neto, a kojim sporazumom bi se razriješila sva međusobna potraživanja po osnovi svih stečenih prava iz radnog odnosa.

1.6. Prilikom otkazivanja Ugovora o radu tuženik kao poslodavac nije vodio računa o odredbama čl. 112. Zakona o radu, odnosno o ostalim odredbama koji propisuju prestanak radnog odnosa, a propisani su čl. 114. - 116. Zakona o radu. Naime, tužitelj uopće nije dobio Odluku o otkazu Ugovora o radu, ne zna da li se radi o redovnom ili izvanrednom otkazu Ugovora o radu, nema navedenih nikakvih razloga, odnosno obrazloženja za otkaz, nije navedena uputa o pravnom lijeku, odnosno uopće nema nikakvu pisanu odluku o otkazu Ugovora o radu, a kojom je tužitelju radni odnos prestao s danom 1. lipnja 2018. Stoga je opisani način prestanka radnog odnosa tužitelja nedopušten i protivan je odredbama Zakona o radu.

1.7. Tužitelju i tuženiku zbog poremećenih odnosa nije više prihvatljivo nastaviti radni odnos, stoga tužitelj sukladno odredbi čl. 125. Zakona o radu traži sudski raskid radnog odnosa s danom zaključenja glavne rasprave, te naknadu štete u iznosu od najmanje šest ugovorenih mjesečnih plaća tužitelja kod tuženika. Bruto mjesečna plaća tužitelja iznosila je 23.952,00 kn mjesečno, te stoga šest plaća iznosi 143.712,00 kn.

1.8. Ugovorom o radu od 12. travnja 2012. člankom 12. st. 3. ugovoreno je da u slučaju prijevremenog opoziva direktora bez važnog razloga ugovor o zapošljavanju se raskida tim opozivom, pri čemu direktoru kao kompenzacija za gubitak prava iz ovog ugovora pripada otpremnina u visini fiksne plaće prema čl. 6. st. 1. koja bi mu pripadala do isteka trajanja ugovora prema čl. 12. st. 1. ovog Ugovora. Ugovor o radu od 12. travnja 2012. sklopljen je na određeno vrijeme u trajanju od tri godine i šest mjeseci (čl. 12. st. 1.), dakle ugovor traje do 12. listopada 2015. Dalje, Ugovorom o radu od 12. travnja 2012. ugovoreno je da čl. 12. st. 1. alineja 3., da "ako direktor nakon isteka tri godine bude nastavio funkciju direktora, smatrat će se da je sklopljen novi vremenski ograničeni Ugovor o radu koji je sadržajno u skladu s ovim ugovorom i tu u novom trajanju od tri godine (i tako dalje za svako daljnje produljenje ugovora)". Prema tome tužitelj ima pravo na ugovorenu otpremninu prema Ugovoru o radu koja bi mu trajala do isteka ugovora, tj. do 12. listopada 2018. Dakle, tužitelju pripadaju još isplate plaće za 6., 7., 8. i 9. mjesec 2018. u iznosu od 95.808,00 kn, te dio plaće za 10. mjesec 2018., tj. do 12. listopada 2018. u iznosu od 9.580,80 kn, a što iznosi sveukupno 105.388,80 kn.

1.9. Temeljem čl. 126. Zakona o radu tužitelj ima pravo na zakonsku otpremninu u iznosu od 1/3 plaće za svaku navršenu godinu staža kod poslodavca. Dakle, tužitelj je radio kod poslodavca od 12. travnja 2012., pa sve do ovog sudskog raskida Ugovora o radu, pa po tom osnovu potražuje otpremninu za šest godina staža po 1/3 plaće, a što ukupno iznosi dvije pune plaće u ukupnom iznosu od 47.904,00 kn. Cijeneći navedeno, tužitelj predlaže donošenje presude u točki I. kojom se utvrđuje da Odluka o otkazu Ugovora o radu od 12. travnja 2012., nedopuštena. U točki II. predlaže utvrđenje sudskog raskida Ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave pred naslovnim sudom. Točkom III. predlaže da se naloži tuženiku da tužitelju isplati neisplaćene plaće od 1. lipnja 2018., pa do sudskog raskida Ugovora o radu u mjesečnom iznosu od 23.952,00 kn. Točkom IV. predlaže da se naloži tuženiku isplata naknade štete u iznosu od 143.712,00 kn, dok se točkom V. nalaže isplata ugovorene otpremnine u iznosu od 105.388,88 kn, dok se točkom VI. predlaže isplata otpremnine u iznosu od 47.904,00 kn, kao i plaćanje parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi postavljenom tužbenom zahtjevu, navodeći da činjenično stanje navedenom u tužbi nije prikazano istinito jer tužitelj u tužbi pokušava stvoriti dojam da je za otkaz ugovora prvi puta saznao 5. lipnja 2018. od novog člana Uprave tuženika gosp. VN, odnosno da je prvu pisanu dokumentaciju o otkazu dobio 14. lipnja 2018. u obliku odjave s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, a što nije točno jer je tužitelju opoziv s mjesta člana Uprave tuženika i otkaz ugovora izjavljen 8. svibnja 2018. Naime, toga dana je gosp. ŠNzakonski zastupnik jedinog člana tuženika Hawle armaturen GmbH-osobno i neposredno izvijestio tužitelja o njegovom opozivu s pozicije člana Uprave tuženika i o otkazu ugovora. Naime, ako d.o.o. nema nadzorni odbor, član d.o.o. (tj. njegov zakonski zastupnik, ako je član pravna osoba) je ovlašten na zastupanje društva prema članu Uprave. Zbog toga je gosp. ŠN bio osoba ovlaštena za izjavljivanje opoziva tužitelju. Uz priopćenje opoziva, gosp. ŠN je neposredno uručio tužitelju pisanu odluku o otkazu ugovora i to u prisutnosti svjedokinje, gđe. PN. Tužitelj je tu odluku primio, te odnosio sa sobom jedan primjerak. Tom su prilikom tužitelju objašnjeni razlozi za donošenje odluke o njegovom opozivu i otkazu Ugovora.

2.1. Nadalje, tuženik osporava tvrdnje tužitelja iz tužbe da su tužitelj i tuženik putem punomoćnika pregovarali oko "sporazumnog raskida Ugovora o radu". Dopis upućen tužitelju putem spomenutog punomoćnika od 27. lipnja 2018., koji prileži spisu, kaže sljedeće: "Kao što Vam je poznato dana 8. svibnja 2018. opozvani ste sa funkcije člana Uprave društva Hawle d.o.o., te je Ugovor koji ste zaključili s Društvom Hawle d.o.o. raskinut istog dana". Stoga tuženik smatra da su netočni navodi tužbe da su se vodili pregovori o sporazumnom raskidu ugovora, već su se samo vodili pregovori između Hawle armaturen GmbH, a ne tuženika i tužitelja o isplati sporazumne naknade.

2.2. Nacrt sporazuma kojeg a tužitelj spominje u tužbi dostavljen mu je na njemačkom jeziku. Tužitelj je kao prilog tužbi dostavio osobno napravljeni prijevod tog dokumenta, a ne prijevod napravljen po sudskom tumaču. Taj prijevod sadrži pogrešno preveden naslov. Ispravan prijevod nije "sporazumni raskid ugovora", nego "nagodba". Uz to čl. 1. st. 2. dokumenta koji je dostavio tužitelj sadrži riječ "sporazumno", a koje riječi nema u originalu, a što je bitno jer je u tom trenutku (27. lipnja 2018.) ugovor već bio izvan snage, tako da nije moglo biti riječi o njegovom sporazumnom raskidu. Tužitelj pogrješnim prijevodom želi stvoriti lažni dojam da ugovor nije otkazan 8. svibnja 2018., a što ne ogovara istini, te stoga tuženik dostavlja ovjereni prijevod spornog dokumenta kako bi sud mogao utvrditi pravi sadržaj istoga.

2.3. Tuženik potvrđuje tužiteljevu tvrdnju da je 19. lipnja 2018. primio tužiteljev Zahtjev za zaštitu prava, međutim isti je podnesen tuženiku nakon isteka prekluzivnog roka propisanog čl. 133. st. 1. Zakona o radu. Naime, otkaz Ugovora izjavljen je tužitelju 8. svibnja 2018., što znači da je od trenutka otkaza, pa do trenutka podnošenja Zahtjeva za zaštitu prava proteklo više od 15 dana i rok za podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava istekao je 23. svibnja 2018. Navedeno je pretpostavka za podnošenje tužbe u skladu sa čl. 133. st. 3. ZR-a, pa podnošenje Zahtjeva za zaštitu prava nakon isteka pretnaestodnevnog roka dovodi do gubitka prava na traženje sudske zaštite. Ako prema sudskoj praski pretnaestodnevni prekluzivni rok važi i za usmeni otkaz Ugovora o radu, on tim više važi i za pisani otkaz, kao što je ovaj koji je uručen tužitelju 8. svibnja 2018. Na početak tijeka roka nije od utjecaja to što tužitelj nije potpisao otkazno pismo nakon što ga je primio jer prema sudskoj praksi potpis radnika nije potreban, te je za nastup pravnih učinaka dovoljno jednostrano uručenje otkaza. Stoga se predlaže sudu tužbu odbaciti.

2.4. Tuženik je imao valjani termin za opoziv tužitelja, te za otkaz Ugovora jer je tuženik bio ovlašten opozvati tužitelja u bilo koje vrijeme, a za što za opoziv člana Uprave Društva s ograničenom odgovornošću sukladno odredbi čl. 424. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima za opoziv nije potreban razlog. Stoga je tuženikova Odluka o opozivu tužitelja valjana.

2.5. Nakon opoziva tužitelja s pozicije člana Uprave, tuženik je također otkazao Ugovor sklopljen s tužiteljem, pri čemu je postupao u skladu s čl. 12. st. 2. Ugovora koji u prijevodu s njemačkog glasi: "Opoziv Direktora ili ostavka na poziciji Direktora vrijedi istovremeno kao raskid ovog Ugovora o zapošljavanju". Ova odredba Ugovora kojom se uređuje pravo na otkaz istoga je valjana, s obzirom da se kao na tužitelja na člana uprave ne primjenjuju odredbe ZR-a o prestanku Ugovora o radu. Sukladno navedenom, nisu bili potrebni nikakvi dodatni razlozi za otkaz, osim opoziva tužitelja s pozicije člana Uprave tuženika. Bez obzira na navedeno, dodatno se napominje kako su postojali važni razlozi koji su bili odlučujući za donošenje Odluke o opozivu i otkazu Ugovora, a to je loši odnosi s ovlaštenim zastupnicima i drugim osobama iz člana Društva, ne postupanje po Odlukama člana Društva, sukob interesa i kršenja zabrane konkurencije, nedovoljna komunikacija s članom Društva, prekoračenje ovlaštenja, izjave klijenata da ne žele kupovati kod tuženika zbog tužitelja, pogrešna odluka o proizvodnji hidranta, korištenje službenog vozila u svrhe ugovaranja poslova za Anik d.o.o., slijedom čega je povjerenje između člana Uprave i člana Društva bilo ozbiljno i nepovratno narušeno, a što je važan razlog za opoziv tužitelja i otkaz Ugovora.

2.6. S obzirom da su za opoziv tužitelja i otkaz Ugovora postojali važni razlozi, tužiteljev zahtjev za isplatom ugovorene otpremnine je neosnovan jer bi čl. 12. st. 3. Ugovora tužitelj ima pravo na ugovorenu otpremninu samo u slučaju prijevremenog opoziva, bez važnog razloga, a što ovdje nije bio slučaj.

2.7. U odnosu na zahtjev tužitelja za zakonsku otpremninu u zatraženom iznosu od 47.904,00 kn temeljem odredbe čl. 4. st. 4. ZR-a na tužitelja kao člana Uprave d.o.o. ne primjenjuju se odredbe ZR-a o otpremnini jer članovi Uprave imaju pravo na istu samo ako je ona ugovorena, te ako su ispunjeni uvjeti određeni Ugovorom sklopljenim između člana Uprave i Društva. Stoga tužitelj nema pravo na otpremninu iz čl. 126. ZR-a.

2.8. Budući je neosnovan zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora, tužitelj nema pravo na isplatu neisplaćene plaće. Tužitelju je radni odnos prestao u svibnju 2018., tako da mu ne pripada zahtjev za isplatu plaće za kasnije mjesece, kao što je to zatraženo od 1. lipnja 2018.

2.9. Tužitelj nema pravo na naknadu štete jer bi mu isto pripadalo samo ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, te ako utvrdi sudski raskid ugovora u skladu sa čl. 125. st. 1. ZR-a. Kako za navedeno nisu ispunjeni uvjeti, nisu ispunjeni uvjeti niti za naknadu štete.

3. Nakon provedenog postupka ovaj sud je donio Presudu poslovni broj Pr-5/2018-19 dana 21. prosinca 2018. kojom je u točki I. utvrđeno da je Odluka o otkazu Ugovora od radu od 12. travnja 2012., nedopuštena, dok je točkom II. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim se utvrđuje sudski raskid Ugovora o radu s danom zaključenja glavne rasprave, te se nalaže tuženiku da isplati tužitelju s osnova neisplaćene plaće od 1. lipnja 2018., pa do sudskog raskida Ugovora o radu u mjesečnom iznosu od 23.952,00 kn, kojim se nalaže tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete u iznosu od 143.712,00 kn, kojom se nalaže tuženiku da isplati tužitelju ugovorenu otpremninu u iznosu od 105.388,80 kn, kao i da isplati tužitelju otpremninu u iznosu od 47.904,00 kn. Presudom je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

4. Povodom žalbi stranaka Županijski sud u Zagrebu donio je Presudu i rješenje broj Gž R- 584/2019-2 od 12. studenog 2019. kojom je žalba tužitelja odbijena kao djelomično neosnovana i potvrđena je Presuda ovog suda poslovni broj Pr-5/2018-19 od 21. prosinca 2018. u dijelu pod točkom II. stavcima 1., 2., 3. i 5. izreke. Prvostupanjska presuda ukinuta je u pobijanim dijelovima pod točkom I. izreke, te pod točkom II. st. 4. kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 105.388,80 kn, te u dijelu pod točkom III. Izreke i u tim dijelovima je vraćen istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. Podneskom od 21. veljače 2020. tuženik je obavijestio sud da se Društvo Hawle d.o.o. Koprivnica pripojilo tuženiku Društvu Metalska industrija Varaždin d.d. Varaždin sukladno čl. 549. Zakona o trgovačkim društvima, a koji postupak pripajanje je dovršen dana 30. prosinca 2019. kada je Trgovački sud u Varaždinu Rješenjem broj Tt-19/3742-2 od 30. prosinca 2019. o pripadanju Društva Hawle d.o.o. subjektu upisa pod nazivom Metalska industrija

Varaždin

d.d.

Varaždin,

slijedom

čega

je

Društvo Hawle prestalo postojati, a što je utvrđeno i uvidom u predmetno Rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu, izvatka iz Sudskog registra (listovi 202-205) i Ugovora pripajanju Društva Hawle d.o.o. Društvu Metalska industrija Varaždin d.d. Sukladno čl. 466. st. 1. toč. 3. ZTD Društvo Hawle prestalo je postojati upisom pripajanja u Sudski registar, a imovina pripojenog Društva Hawle i njegove obveze prešle su na tuženika kao društvo preuzimatelja, slijedom čega je čl. 522. st. 3. ZTD-a tuženik postao sveopći pravni slijednik pripojenog društva Hawle d.o.o., te tima stupa u sve pravne odnose pripojenog Društva. Tužitelj navedeno nije osporavao, a tuženik Metalska industrija Varaždin preuzeo je ovaj parnični postupak kao pravni slijednik ranijeg Društva Hawle d.o.o.

6. U ponovljenom postupku ostalo je za odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja kojim se utvrđuje da je Odluka o otkazu Ugovora o radu od 12. travnja 2012. tužitelju JN, a kojom je radni odnos prestao kod tuženika dana 1. lipnja 2018., nedopuštena, te u dijelu u kojem se traži isplata ugovorene otpremnine u iznosu od 13.987,50 €/105.388,80 kn.

7. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih činjenica izvedeni su dokazi čitanjem Ugovora o radu direktora (listovi 5-9), Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa sa povratnicom (listovi 10-11), dopisa Odvjetničkog društva Šavorić & Partneri od 27. lipnja 2018. (listovi 12-13), Sporazumnog raskida ugovora (listovi 14-16), dopisa Odvjetničkog ureda Božidara Husajna od 2. srpnja 2018. (list 13), ovjerenog prijevoda s njemačkog na hrvatski jezik, otkaza Ugovora o radu direktora (listovi 30-38), izvatka iz Sudskog registra za tuženika, ovjerenog prijevoda s njemačkog jezika, prepisaka tužitelja i tuženika (listovi 79-126), ovjerenog prijevoda primopredajnog zapisnika od 8. svibnja 2018. (listovi 131- 134), dopis HZMO od 23. listopada 2018. (list 137)., dokumentacije (listovi 150-154), Rješenja o upisu u sudski registar od 30. prosinca 2019., podataka o upisu u Sudski registar u predmetu Tt-19/3742-2 Trgovačkog suda u Varaždinu (listovi 202-205), te Ugovora o pripajanju društvu Hawle (listovi 206-214). Tužitelj JN saslušan je kao stranka u svrhu dokazivanja, te je nastavno saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja. Saslušan je z.z. tada tuženika Hawle d.o.o. VN kao stranka u svrhu dokazivanja.

7.1. Ovaj sud nije provodio dokaze saslušanjem svjedoka TN, RN i KN, kao i pribave podataka od HZMO i HZZO o primanjima tužitelja, te provođenje financijskog vještačenja na okolnosti visine otpremnine jer je sud na temelju provedenih dokaza utvrdio činjenično stanje potrebno za donošenje odluke.

8. Sud je savjesno i brižljivo ocijenio svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023; - dalje u tekstu: ZPP), te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

9. Primjenom pravila o teretu dokazivanja u smislu čl. 7. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, sud u postupku može utvrđivati samo one činjenice koje su stranke predložile tijekom postupka, te izvoditi samo one dokaze koje su stranke predložile tijekom postupka.

10. Uvidom u ispis iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Varaždinu utvrđeno je da je jedini osnivač i član društva Hawle d.o.o. Koprivnica Hawle Armaturen GmbH Njemačka. Uvidom u prijevod službenog aktualnog ispisa iz registarskog lista Općinskog suda Traunstein, Bavarska, utvrđeno je da su članovi uprave trgovačkog društva Hawle Armaturen GmbH i osobe ovlaštene za pojedinačno zastupanje ŠN i AN.

11. Tužitelj je uz tužbu priložio u spis "Ugovor o radu direktora" od 12. travnja 2012., na hrvatskom jeziku (listovi 5-9 spisa), koji nije potpisan, navodeći da se radi o ugovoru kojega su stranke nedvojbeno sklopile, a kojemu tuženik nije prigovarao, odnosno tuženik je naveo da je ugovor sklopljen na njemačkom jeziku, ali prijevodu navedenog ugovora koji je priložen uz tužbu nije prigovarao.

12. Tužitelj je u spis priložio i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23. svibnja 2012., no kako je isti dostavljen u spis predmeta nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon zaključenja glavne rasprave, a tužitelj nije naveo opravdan razlog zbog kojega isti nije mogao dostaviti do zaključenja prethodnog postupka, sud u smislu čl. 299. st. 3. ZPP-a navedeni dokaz nije uzeo u obzir. Osim navedenoga, tužitelj pobija Odluku o otkazu Ugovora o radu od 12. travnja 2012., pa stoga predmetni ugovor nije predmet ovog postupka.

13. Uvidom u Ugovor o radu direktora od 12. travnja 2012. utvrđeno je da je tužitelj sklopio navedeni Ugovor o radu direktora s tuženikom kao poslodavcem za obavljanje poslova Direktora Društva jer je Odlukom Društva od 12. travnja 2012. imenovan za direktora. Člankom 12. st. 1. predmetnog Ugovora određeno je da ako tužitelj kao direktor nakon isteka tri godine nastavi obavljati funkciju direktora, smatrati će se da je sklopljen novi vremenski ograničen ugovor koji je sadržajno u skladu s naznačenim Ugovorom o radu direktora i to u novom trajanju od tri godine. S obzirom da iz iskaza tužitelja i tada z.z. tuženika VN proizlazi da je tužitelj nastavio obavljati posao direktora i nakon isteka roka od tri godine i šest mjeseci, računajući od 12. travnja 2012. proizlazi da je u smislu čl. 12. st. 1. toč. 3. Ugovora o radu direktora između stranaka sklopljen novi Ugovor na rok od tri godine koji je počeo teći 12. listopada 2015.

14. Tužitelj u tužbi navodi da je 5. lipnja 2018. saznao usmeno od novog direktora, tada tuženika Hawle d.o.o., VN da mu je radni odnos prestao s danom 1. lipnja 2018., a o čemu nije zaprimio nikakvu odluku o redovitom otkazu Ugovora o radu ili Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Ujedno ga je novi direktor obavijestio da ne treba dolaziti na posao. Tužitelj je 15. lipnja 2018. podnio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kojim traži da se Odluka kojom je radni odnos prestao 1. lipnja 2018. stavi izvan snage.

15. Iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je 8. svibnja 2018. pozvan od strane direktora Hawle armaturen GmbH, gosp. ŠN da potpiše Odluku o otkazu menadžerskog ugovora kojega je sklopio sa Društvom Hawle armaturen GmbH Njemačka, ali je on odbio primitak iste jer je bila napisana na njemačkom jeziku. Unatoč tome ŠN dao mu je Odluku o otkazu zajedno sa Sporazumom o raskidu ugovora. Navodi da razumije njemački jezik, te se istim služi jer je tri godine radio u Njemačkoj. Toga dana **.**.2018. ŠN rekao mu je da mu vrati sve što mu pripada kao direktoru Društva Hawle d.o.o., odnosno službeni automobil, kartice, mobitel, laptop, te je to sve i vratio i potpisao primopredajni zapisnik, dana 8. svibnja 2018. Nastavno saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja tužitelj je naveo da mu je u razgovoru sa gosp. ŠN **.**.2018. bilo jasno da više nije direktor tuženika, te je razdužio svu robu. Navodi da mu je bilo jasno da od tada više nije u radnom odnosu na radnom mjestu direktora.

16. Čitanjem ovjerenog prijevoda s njemačkog na hrvatski jezik Otkaza Ugovora o radu direktora Hawle d.o.o. (list 31) od 8. svibnja 2018. utvrđeno je da se radi o Otkazu Ugovora o radu kojega tužitelj nije potpisao, a u istome se navodi da se poziva tužitelj da odmah vrati predmete tvrtke i radnu dokumentaciju koja je u njegovom posjedu – najkasnije do 08.05.2018. Prema izvorniku navedenog dokumenta (list 33) proizlazi da je rukom dopisano da je otkaz izrečen 08.05.2018., te se radi o nečitkom potpisu svjedoka.

17. Čitanjem ovjerenog prijevoda s njemačkog na hrvatski jezik (listovi 35-36) utvrđeno je da je dana 17. travnja 2018. donijeta Odluka članova Društva I-2018 društva Hawle d.o.o. koja glasi: "Odluka o opozivu sadašnje uprave i imenovanju novog direktora", a u kojoj se navodi da jedini član Društva Hawle d.o.o., Društvo Hawle armaturen GmbH, koje zastupaju njegovi direktori, gosp. ŠN i gosp. SN sastaju se od odricanje svih zahtjeva glede roka i oblika sazivanja i provedbe skupštine članova Društva Hawle d.o.o., gdje odlučuju da Društvo kćer Hawle d.o.o. trenutno zastupa dir. MN, a budući da se gosp. MN zbog loših iskustava u suradnji sada i u budućnosti više ne može pokloniti povjerenje, hitno je potrebna smjena direktora, te se stoga gosp. MN opoziva s dužnosti direktora. U spisu se nalazi i preslika originala s ovjerom potpisa JNS i ZN, kao direktora društva Hawle armaturen GmbH, sve po Javnom bilježniku Robertu Heinrichu iz Freilassinga.

18. Tužitelj je bio direktor Društva tuženika i imao je svojstvo menadžera, i kao takav ulazi u kategoriju osoba iz čl. 4. st. 3. i 4. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 – dalje u tekstu: ZR). Navedene odredbe određuju da fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca, te da se na tu osobu ne primjenjuju odredbe tog Zakona o prestanku ugovora o radu. Međutim, primjenjuju se odredbe toga Zakona o sudskoj zaštiti prava iz radnog odnosa kada je do zasnivanja radnog odnosa došlo. Kod sklapanja ugovora trgovačkog društva s osobom koja ima mandat, tj. sa članom Uprave ili direktorom, taj ugovor je ugovor obveznog prava, ali i trgovačkog prava, te može imati obilježja reguliranja radno pravnog statusa. U tom slučaju za zaštitu od povrede tih prava koja proistječu iz ugovora radno pravnih odredbi, zaposlenik ima pravo na sudsku zaštitu. Čitanjem predmetnog Ugovora o radu direktora od 12. travnja 2012. zaključak je suda da taj ugovor ima sve elemente Ugovora o radu, a sukladno čl. 15. ZR-a. Ovo iz razloga jer sadrži podatke o strankama i njihovom prebivalištu i sjedištu, mjestu rada, nazivu posla, odnosno naravi i vrsti rada, danu početka rada, očekivanom trajanju ugovora, obvezama direktora, o radnom vremenu, o plaći i službenom vozilu, o putnim troškovima, godišnjem odmoru, prijenosu prava, početku, trajanju i raskidu ugovora i dr.

19. Prema čl. 133. st. 1. ZR-a radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od 15 dana, od dana dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava, zahtijevati od poslodavca ostvarenje tog prava. Provedenim dokazima, pa tako i iskazom samog tužitelja utvrđeno je da je tuženik dana 8. svibnja 2018. priopćio tužitelju da je opozvan kao Direktor Društva i o tome mu je na njemačkom jeziku uručio Obavijest. Tužitelj je istoga dana potpisao primopredajni zapisnik kojim vraća ono što mu je temeljem ugovora između stranaka predano, a to su službeni automobil, kartice, mobitel i laptop. Iako je tužitelj odbio potpisati primitak obavijesti, on je sa sadržajem te obavijesti bio i upoznat jer je razumio njemački jezik, a nastavno saslušan kod ovog suda na ročištu 19. rujna 2024. iskazao je da mu je u razgovoru sa gosp. JNS **.**.2018. bilo jasno da više nije direktor tuženika, odnosno da nije u radnom odnosu, na radnom mjestu direktora, te je razdužio svu robu. Stoga je zaključak suda da se od toga dana ima računati rok iz čl. 133. st. 1. ZR-a kao datuma saznanja za povredu prava iz radnog odnosa. Sukladno navedenom do dana 23. svibnja 2018., tužitelj je bio u zakonskom roku od 15 dana za podnošenje Zahtjeva poslodavcu za ostvarenje prava iz radnog odnosa, a kako je zahtjev podnio 15. lipnja 2018., što znači izvan zakonskog roka za njegovo podnošenje, sud je odbacio tužbu tužitelja jer se radi o prekluzivnom roku za podnošenje tužbe kojom se utvrđuje nezakonitost Odluke o otkazu Ugovora o radu. Stoga je odlučeno na način naveden u izreci rješenja.

20. Tužitelj traži isplatu ugovorene otpremnine u iznosu od 13.987,50 €/105.388,80 kn. Odredbom čl. 12. st. 3. Ugovora stranke su regulirale posljedicu prijevremenog opoziva direktora bez važnog razloga kao njegovo pravo na kompenzaciju u visini plaće koja bi mu pripadala do isteka trajanja ugovora nazvavši je otpremninom.

21. Odredbom čl. 12. toč. 2. Ugovora o radu direktora, stranke su ugovorile da opoziv Direktora ili ostavka na poziciji Direktora vrijedi istovremeno kao raskid ugovora o zapošljavanju. Ako opoziv ili ostavka na poziciji Direktora bude objašnjena važnim razlogom, istovremeno vrijedi kao izvanredni raskid ugovora. Važni razlog se navodi onda kada postoje činjenice koje, uzimajući u obzir sve okolnosti i gledajući interese obiju strana, nastavak radnog odnosa čini neprihvatljivim. Odredbom čl. 12. toč. 3. Ugovora o radu Direktora ugovoreno je da se u slučaju privremenog opoziva direktora bez važnog razloga ugovor o zapošljavanju raskida s tim opozivom, pri čemu kao kompenzacija za gubitak prava iz ovog ugovora, pripada otpremnina u visini fiksne plaće prema čl. 6. st. 1., koja bi mu pripadala do isteka trajanja ugovora prema čl. 12. st. 1. ovog ugovora.

22. Sukladno čl. 424. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima članovi Društva svojom Odlukom broj I-2018 od 17. travnja 2018. opozvali su tužitelja s dužnosti direktora. U navedenoj odluci se navodi da do istoga dolazi jer se tužitelju zbog loših iskustava u suradnji u vrijeme donošenje odluke, a i u budućnosti više ne može pokloniti povjerenje.

23. Iz iskaza tada z.z. tuženika, VN proizlazi da je po nalogu gospodina JNS razgovarao s EN u vezi telemetrijskih hidranata koji mu je rekao da firma EDC nije bila zadovoljna suradnjom jer je firma Hawle prodavala hidrante bez njihovog odobrenja, a inače EN je nositelj industrijskog dizajna hidranta, ali nije zaposlenik ni vlasnik firme EDC. Navodi da do daljnjeg ne smiju prodavati telemetrijske hidrante, te ih drže na skladištu jer je u tijeku spor u vezi povrede prava industrijskog dizajna. Uvidom u poslovne knjige utvrđeno je da je rabat s početka 2018. društvu Anik d.o.o. isti kao i u 2017. Udio prometa društva Anik u društvu Hawle tijekom 2017. i prvoj polovici 2018. u prosjeku je iznosio 50%, što je utvrdio uvidom u poslovne knjige. Prema uputi člana Društva udio je morao biti ispod 25%. Uvidom u poslovne knjige za 2017. i ranije utvrdio je da je firma Hawle plaćala troškove reprezentacije osobama koje nikada nisu bili kupci kod društva Hawle, pa pretpostavlja da se radilo o kupcima od društva Anik. Trgovac iz Vodomaterijala BN telefonskim putem rekao mu je da nije mogao kupovati robu direktno od društva Hawle, nego preko društva Anik, a i puno takvih razgovarao imao je i s drugim kupcima, ali ne zna kako se zovu. Nakon što sam je postao direktor, javili su mu se veletrgovci i izrazili želju da kupuju robu izravno od društva Hawle, što je i realizirano. Nakon odlaska tužitelja iz firme, došla je jedna kazna carinske uprave zbog pogrešne deklaracije proizvoda u travnju mjesecu 2018. Promet društva Hawle za 2017. bio je manji za 30% u odnosu na 2016., promet za prvih pet mjeseci 2018. bio je manji za 17% u odnosu na prvih pet mjeseci 2017., a promet za prvih 10 mjeseci 2018. bio je veći za 25% u odnosu na prvih 10 mjeseci 2017. Od kada je postao direktor društva Hawle, više ne posluje s društvom Anik jer je takvu uputu dobio od uprave iz Njemačke početkom lipnja mjeseca 2018. Navodi da je pronašao više e-mail poruka prema kojima je gospodin MN više kupaca usmjerava na društvo Anik, a jedan takav ispis je priložen i u spisu i to od 14. kolovoza 2012.

24. Čitanjem ovjerenog prijevoda s njemačkog jezika dopisa pod nazivom "Otvorena pitanja iz Skupštine članova Društva" koji ŠN dostavlja tužitelju 14. kolovoza 2017. (list 103), proizlazi da su na Skupštini održanoj 7. kolovoza 2017. sažete najvažnije točke koje trebaju doprinijeti potpunoj transparentnosti tvrtke Hawle d.o.o., te između ostalih se moli tužitelja da isti tjedan pripremi transparentnu raspodjelu prometa i dobiti tvrtke Anik jer nemaju prihvatljivo objašnjenje velikog prometa i dobiti društva s dvije osobe (J) u usporedbi s tvrtkom Hawle d.o.o. (sedam zaposlenika). Navode da ih zanima prije svega koliki je udio dobiti tvrtke Hawle d.o.o., te da se svi podaci navedeni u dopisu objave do četvrtka. Navedeni dopis u spis je priložen i na njemačkom jeziku, u izvorniku.

25. Čitanjem ovjerenog prijevoda s njemačkog jezika (list 108) dopisa koji je ŠN uputio tužitelju 1. rujna 2017. navodi se da su izvršene usporedbi marži dobiti tvrtki Hawle i tvrtke Anik za protekle tri godine, te je utvrđeno da što je veći udio tvrtke Anik u prometu, to su više njezine marže dobiti, te je utvrđeno ekstremno dinamičko kretanje dobiti tvrtke Anik, konstantno niske dobiti tvrtke Hawle. U dopisu se navodi da temeljem tužiteljeve obiteljske veze s tvrtkom Anik po njihovom mišljenju radi se o sukobu interesa. Početkom 2017. razgovarali su o tome da se smanji udio tvrtke Anik u ukupnom prometu, no nažalost je nastupilo suprotno, pa je potrebno kao i dosad da Hawle ojača svoj položaj i izgradi poslovne odnose s većim brojem trgovaca. Radi ispravljanja nerazmjera raspodjela dobiti moli se da se sastanu i poduzmu odgovarajuće mjere. Navedeni dopis u spis je priložen i na njemačkom jeziku, u izvorniku.

26. Čitanjem ovjerenog prijevoda s njemačkog jezika dopisa pod nazivom "Sukob interesa Hawle d.o.o. i Anik d.o.o." koje je ŠN uputio tužitelju 23. listopada 2017. navodi se da se u cilju rješavanja sukoba interesa između Hawle i Anik d.o.o. predlaže provođenje određenih mjera koje se navode u dopisu.

27. U svome iskazu nastavno saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja tužitelj je osporio tvrdnje tuženika o nepravilnostima u radu koje mu se stavljaju na teret. U odnosu na prigovore vezane uz firmu Anik d.o.o. iz Peteraca, navodi da se radi o firmi koja je u vlasništvu njegove supruge V i bavi se istom djelatnošću kao i tuženik.

28. Cijeneći pisanu dokumentaciju koju je tuženik dostavio u spis, a iz koje proizlazi da je tužitelj bio pozivan na otklanjanje nepravilnosti pri obavljanju poslova direktora, te cijeneći iskaz tada z.z. tuženika, VN o utvrđenim nepravilnostima, a posebice činjenicu da je Odlukom članova Društva I-2018 od 17. travnja 2018. donesena Odluka da se tužitelj opoziva s dužnosti direktora "jer mu se zbog loših iskustava u suradnji sada i u budućnosti više ne može pokloniti povjerenje", zaključak je suda da tužitelj nema pravo na isplatu ugovorene otpremnine u zatraženom iznosu od 13.987,50 €/105.388,80 kn. Ovo iz razloga jer je Ugovorom o radu direktora ugovoreno u čl. 12. st. 2. da važni razlog za opoziv predstavlja kada postoje činjenice zbog kojih se nastavak radnog odnosa čini neprihvatljivim, što je ovdje slučaj, s obzirom na razloge koje se navode u Odluci članova Društva od 17. travnja 2018., a zbog kojih između direktora i Uprave nema povjerenja za nastavak rada direktora. Stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu ugovorene otpremnine na način naveden u točki I. izreke presude.

29. I tužitelj i tuženik tražili su naknadu parničnih troškova prema troškovnicima predanim u spis.

30. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka, koja u cijelosti izgubi parnicu, dužna protivnoj stranci naknaditi parnične troškove postupka i na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a, prema kojoj se stranci određuju naknada samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. Kako tužitelj u cijelosti nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevima iz tužbe, to je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak u cijelosti.

31. Tuženiku je priznat trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu u iznosu od 663,61 € sa PDV-om od 165,90 €, što ukupno iznosi 829,51 €, sastav žalbe protiv presude u iznosu od 829,52 € sa PDV-om od 207,38 €, što ukupno iznosi 1.036,90 €, sastav odgovora na žalbu tužitelja u iznosu od 663,61 € sa PDV-om od 165,90 €, što ukupno iznosi 829,51 €, zastupanje na ročištima 30. lipnja 2021., 11. lipnja 2024., 19. rujna 2024. i 12. prosinca 2025., svako u iznosu od 500,00 €, što ukupno iznosi 2.000,00 € sa PDV-om na sva zastupanja na ročištima u iznosu od 500,00 €, tako da je ukupni parnični trošak priznat tuženiku u iznosu od 5.195,92 €. Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 4. listopada 2018. jer se ne radi o podnesku koji je bio neophodan za vođenje ovog postupka. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao u točki II. izreke presude.

Koprivnica, 2. veljače 2026.

Sutkinja:

Sonja Gundić-Biškup

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. Odvjetnik Damir Đegerec, Koprivnica

2. Odvjetnik Damir Pokupec, Frankopanska 2 a, Zagreb