Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj Gž-2233/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, u ostavinskom postupku iza smrti pok. HM, iz [adresa], rođene **.**.1911., umrle **.**.1989., državljanke Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi FM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izjavljene protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: O-9872/2021-12 od 11. travnja 2024., dana 2. veljače 2026.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba FM pa se ukida rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: O-9872/2021-12 od 11. travnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog FM za provođenje ostavinske rasprave iza pok. HM jer da predlagateljica nije zakonski nasljednik ostaviteljice već da je to BM, sin ostaviteljice, što je prvostupanjski sud utvrdio uvidom u Smrtovnicu priloženu spisu.

2. Protiv navedenog rješenja žali se FM zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, koji je žalbeni razlog predviđen odredbom čl. 353. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), u vezi s čl. 381. ZPP-a, koji se Zakon primjenjuje prema odredbi čl. 175. st. 2. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ br. 48/2003., 163/2003., 35/2005., 127/2013., 33/2015. i 14/2019., u tekstu: ZN).

3. Žaliteljica ističe da je ona jedina nasljednica iza smrti pok. HM koja je umrla 1989. Sin ostaviteljice, BM rođ. 1936. ili 1937., da je 1970-ih pobjegao iz tadašnje Jugoslavije kao hrvatski imigrant, od kada za njega nitko nije čuo i da se zaključilo da je umro 1970-ih godina u inozemstvu. Nadalje, ostavinu da čini pravo korištenja grobnog mjesta za koje žaliteljica da plaća grobnu naknadu preko trideset godina, a koju naknadu da je uplaćivala na ime pok. HM.

4.1. Odredbom čl. 253 st. 1. ZN propisano je da će se prava stranaka u vezi s nasljeđivanjem prosuđivat po zakonu koji se primjenjivao u času otvaranja nasljedstva, dok je stavkom 2. propisano da će se postupovne odredbe tog Zakona primjenjivat na sve slučajeve nasljeđivanja o kojima nije do časa primjene tog Zakona doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju, niti je nasljeđivanje sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno.

4.2. Kako u konkretnom slučaju do časa primjene ZN-a nije doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza smrti ostaviteljice pok. HM, niti je nasljeđivanje sporazumom, diobom ili na drugi način konačno uređeno, u predmetnom slučaju se imaju primijeniti odredbe ZN-a. Naime, prema podacima iz spisa, Općinski sud u Zagrebu donio je pravomoćno rješenje posl.br. X-O-2701/89 od **.**.1989. kojim je obustavljen ostavinski postupak jer nije bilo ostavinske imovine o kojoj bi sud raspravio i donio rješenje o nasljeđivanju.

5. Žalba FM je osnovana.

6. Prvostupanjski sud je odbio prijedlog FM za provođenje ostavinske rasprave iza pok. HM jer je utvrdio da žaliteljica nije njena zakonska nasljednica pa da nije aktivno legitimirana za podnošenje navedenog prijedloga.

7.1. Međutim, ZN ne određuje krug osoba koje su ovlaštene predložiti pokretanje ostavinskog postupka već je u odredbi čl. 210. ZN-a propisano, da se ostavinski postupak pokreće po službenoj dužnosti kad sud primi smrtovnicu ili izvadak iz matice umrlih, odnosno s njima izjednačenu ispravu.

7.2. Nadalje, odredba čl. 234. st. 2. ZN-a propisuje da ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, da će je sud će po službenoj dužnosti provesti samo ako su pronađene nekretnine ili s njima izjednačena prava, dok je stavkom 3. propisano ako prije nije bila vođena ostavinska rasprava, a pronađene su pokretnine ili s njima izjednačena prava, da će sud provesti ostavinsku raspravu samo na zahtjev zainteresiranih osoba.

8.1. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, u situaciji kada nije bila vođena ostavinska rasprava jer je postupak pravomoćno obustavljen zbog nepostojanja ostavinske imovine pa kada se naknadno utvrdi postojanje imovinskog prava, tada se provođenje ostavinske rasprave predlaže na temelju odredbe čl. 234. st. 3. ZN-a.

8.2. Stoga bi, na temelju odredbe čl. 234. st. 3. ZN-a, ovlaštenje na iniciranje ostavinskog postupka imali nasljednici, ali i sve osobe koje imaju pravni interes da se utvrdi ostavinska imovina i nasljednici, uključujući ovdje žaliteljicu koja tvrdi da pravo korištenja grobnog mjesta predstavlja ostavinu i da je ona nasljednik. Kako je korištenje grobnog mjesta imovinsko pravo koje nakon smrti korisnika groba nasljeđivanjem stječu njegovi nasljednici, žaliteljica ima pravni interes da se provede ostavinski postupak.

9. Zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud propustio utvrditi je li pravo korištenja grobnog mjesta, u trenutku smrti pok. ostaviteljice, predstavljalo njezinu ostavinu jer ako jest, tada nema zapreke da se provede ostavinski postupak i da se to pravo u ostavinskom postupku utvrdi ostavinom. U tom slučaju, prvostupanjski sud kod utvrđivanja nasljednika treba imati na umu navode žaliteljice da je ona u trenutku smrti ostaviteljice bila jedini, živi, zakonski nasljednik.

10. Kako je ostvaren žalbeni razlog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predviđen čl. 353. st. 1. t. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 381. ZPP-a, trebalo je pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak u kojem će prvostupanjski sud imajući na umu pravna shvaćanja iz ove odluke potpuno utvrditi činjenično stanje, pravilno primijeniti relevantne propise i donijeti novu odluku.

U Splitu, dana 2. veljače 2026.

sutkinja:

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić