Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

Osijek

Poslovni broj: Pr-127/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Mirku Kovaču, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko – upravni odjel, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 22. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja u zamjeni Mislava Srba, odvjetnika u Osijeku, i punomoćnika tužene ŽU, zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, Građansko – upravni odjel, po objavi 2. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, isplatiti tužitelju ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime razlike plaće ukupan iznos od 388,27 EUR (slovima: tristo osamdeset osam eura dvadeset sedam centi) bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 54,49 EUR od 16. rujna 2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 60,20 EUR od 16. ožujka 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,17 EUR od 16. travnja 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,72 EUR od 16. svibnja 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,72 EUR od 16. lipnja 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 28,67 EUR od 16. srpnja 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,50 EUR od 16. rujna 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,14 EUR od 16. siječnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 37,79 EUR od 16. ožujka 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,60 EUR od 16. rujna 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,81 EUR od 16. siječnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 14,46 EUR od 16. ožujka 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

i to do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 815,83 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom".

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, naknaditi tužitelju ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], prouzročeni trošak u iznosu 176,48 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. veljače 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točci III. izreke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 27. kolovoza 2018. navodi da je zaposlenik tužene, djelatnik Područnog carinskog ureda Osijek, na radnom mjestu carinika, sve sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto, da je u razdoblju od 20. ožujka 2013. do 11. travnja 2018., prema utvrđenom radnom vremenu tužene, mjesečno ostvarivao prekovremeni rad, koji mu nije plaćen i to: u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati; u smjenama i turnusima (u smjenama dužim od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni) i (u turnusu duže od 12 sati, koliko je trebao raditi u turnusu), jer prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama i turnusima, smatra se svaki sat rada duži od smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, kao i u radu na drugi način. U navedenim oblicima rada, tužitelj je radio tijekom mjeseca: u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdane i neradne dane koji se utvrđuju sukladno s odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih ugovora za državne službenike i namještenike, te internim aktima tužene koji se odnose na tužitelja je određeno da se prekovremenim radom, kada jer rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat rada subotom i nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 treće – 2 dana slobodan) ili turnus smatra se svaki sat rada duži od redovne smjene ili turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad kojeg je tužitelj ostvarivao na drugačiji način, jer je ostvarivao sate rada koji su bili duži od dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Određeno je i da redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40-satnog radnog tjedna, te da mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (u koje ne ulaze blagdani) u tekućem mjesecu pomnoženi sa 8 sati. Tužitelj je ostvarivao prekovremeni rad na dane i blagdane i neradne dane Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nije plaćen, pošto su mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tužene, kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj se obratio tuženoj sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je dopisom odbijen u cijelosti. Kako se podaci o radu tužitelja o odrađenim prekovremenim satima, nalaze kod tužene, pribavom tih podataka od tužene, odnosno nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj će urediti tužbeni zahtjev.

1.1. Podneskom od 6. svibnja 2020., a sukladno dostavljenom nalazu i mišljenju sudskog vještaka od 11. ožujka 2020., tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da od tužene na ime razlike plaće za razdoblje od lipnja 2013. godine do studenoga 2017. godine potražuje ukupan iznos od 9.069,87 kn / 1.203,78 eura bruto zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tužena ne osporava da je tužitelj zaposlen kod nje na radnom mjestu carinika, ali osporava da tužitelju nisu plaćeni prekovremeni sati sukladno propisima koji se u tužbi citiraju, osim iznosa od 1.554,68 kuna / 206,34 eura za koji je tužena prihvatila zahtjev za mirno rješenje spora i dostavila tužitelju specifikaciju prekovremenih sati, te koji iznos tužena ne osporava. Stoga u odnosu na ovaj iznos tužitelj nije ni ovlašten podnositi tužbu, obzirom je zahtjev u ovom dijelu priznat, međutim tužitelj se odbio u odnosu na njega očitovati i zaključiti sa tuženom nagodbu. Stoga nisu ispunjeni uvjeti iz članka 186.a. stavka 5. Zakona o parničnom postupku o pretpostavkama za podnošenje tužbe. Nisu ispunjene ni procesne pretpostavke iz odredbe članka 186.b. Zakona o parničnom postupku za podnošenje stupnjevite tužbe, budući tužitelj u predmetnom slučaju nikada nije zatražio od tužene nikakve podatke, niti mu je tužena odbila ovakve podatke. Nadalje ističe da je tužitelj u tužbi dužan nedvosmisleno navesti za koje oblike rada mu nije plaćen prekovremeni rad, kao i u kojem razdoblju mu nije plaćen prekovremeni rad. Ovako napisana tužba je preopćenita i ne sadrži dovoljno konkretnih podataka da bi se suprotna strana mogla kvalitetno očitovati na navode iz tužbe. Ovakva tužba ne sadrži dovoljno određen tužbeni zahtjev u smislu odredbe članka 186. Zakona o parničnom postupku. Kod ovako neodređenog tužbenog zahtjeva tužena je onemogućena isticati prigovore vezane uz zastaru potraživanja i dr. Opreza radi tužena ističe prigovor zastare u odnosu na sva potraživanja nastala prije 30. svibnja 2013., to stoga što je tužba podnesena 30. kolovoza 2013., a uzimajući u obzir petogodišnji zastarni rok, kao i 3 mjeseca zastoja zastare za vrijeme pokušaja mirnog rješenja spora, proizlazi da je za potraživanja prije 30. svibnja 2013. nastupila zastara. Tužena se protivi i tužbenom zahtjevu za isplatom zatezne kamate na bruto iznos pojedinih mjesečnih iznosa od dana dospijeća pojedine bruto plaće, jer je ovakav zahtjev protivan odredbama članka 24. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak, odnosno članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak. Prema ovim odredbama, predujam poreza na dohodak se obračunava, obustavlja i isplaćuje prilikom svake isplate plaće, koji važe na dan isplate. Stoga iznosi poreza na dohodak i pripadajućeg prireza nisu dospjeli na naplatu prije nego se isplati plaća. U tom smislu kamata na ove poreze i prireze može početi teći tek nakon isplate plaće, u ovom slučaju eventualno isplate po presude, ne po dospijeću pojedinih iznosa bruto plaće kako je zatraženo tužbom. Predlaže sudu odbaciti tužbu i podredno odbiti tužbeni zahtjev u osporenom dijelu kao neosnovan, uz obvezu naknade tuženoj prouzročenog parničnog troška.

3. Općinski sud u Osijeku je presudom posl.br. Pr-337/2018-25 od 17. ožujka 2021. naložio tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 9.069,87 kn bruto sa zateznim kamatama kako je pobliže određeno u izreci presude, dok je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan za isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza na dohodak sadržan u bruto iznosu razlike naknade plaće, te je naloženo tuženoj naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.625,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, dok je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu, kao i zahtjev tužene za naknadu troškova parničnog postupka. Protiv navedene presude tužena je pravovremeno podnijela žalbu.

3.1. Županijski sud u Zagrebu je presudom posl.br. Gž R-1215/2021-2 od 29. srpnja 2021. odbio žalbu tužene kao neosnovanu i potvrdio presudu Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pr-337/2018-25 od 17. ožujka 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju bruto iznos od 9.069,87 kn sa zateznim kamatama na iznose i razdoblja kako je navedeno izreci, u dijelu kojim je tuženoj naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 7.625,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužene za naknadu parničnog troška. Odbijen je zahtjev tužene za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

3.2. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj: Revd-5059/2021-2 od 9. studenoga 2022. dopustio tuženoj reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, posl.br. Gž R-1215/2021-2 od 29. srpnja 2021. u odnosu na pravno pitanje: „Da li se radni sati ostvareni na dan blagdana imaju smatrati i obračunati kao prekovremeni sati, iako se radi o redovnom radu i mjesečnom rasporedu rada radnika koji radi u turnusima 12-24-12-48 i neovisno o tome da li je i koliko odrađeno ukupno sati preko mjesečnog fonda radnih sati u tom mjesecu.“

3.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Rev-843/2023-2 od 20. svibnja 2025., a povodom revizije tužene, prihvatio reviziju tužene i ukinuo presudu Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž R-1215/2021-2 od 29. srpnja 2021. i presudu Općinskog suda u Osijeku posl.br. Pr-337/2018-25 od 17. ožujka 2021. te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je u nastavku postupka, u podnesku od 14. listopada 2025., a sukladno nalazu i mišljenju vještaka iz ožujka 2020. godine specificirao tužbeni zahtjev i predložio da sud nakon provedenog postupka donese presudu: „Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, da tužitelju ZU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 388,27 EUR bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 54,49 EUR od 16. rujna 2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 60,20 EUR od 16. ožujka 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 7,17 EUR od 16. travnja 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,72 EUR od 16. svibnja 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,72 EUR od 16. lipnja 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 28,67 EUR od 16. srpnja 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,50 EUR od 16. rujna 2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 13,14 EUR od 16. siječnja 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 37,79 EUR od 16. ožujka 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 21,60 EUR od 16. rujna 2015. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 19,81 EUR od 16. siječnja 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 14,46 EUR od 16. ožujka 2016. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom prema navedenoj stopi koje teku od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana."

5. U podnesku od 3. studenoga 2015. tužena navodi da iz podneska tužitelja od 14. listopada 2025. proizlazi da tužitelj "specificira" tužbeni zahtjev na ukupan iznos od 388,27 eur koji je ranije utvrđen kao druga varijanta po nalazu i mišljenju vještaka iz ožujka 2020. Radi završetka ovog postupka i nakon izjašnjenja Carinske uprave tužena neće dalje djelomično osporavati taj specificirani iznos, u odnosu na iznos od 181,93 eur. Naime, u odnosu na vrijednost tužbenog zahtjeva iz ranije ukinute pravomoćne presude od 9.069,87 kuna bruto / 1.203,78 eur, po kojem tužitelj u najvećem dijelu nije uspio, tužena predlaže da tužitelj u odnosu na iznos za koji nije uspio u postupku od 1.864,24 eur bude odbijen, a za iznos od 206,34 eur tužba bude odbačena. Iz tijeka ovog postupka, a nakon donesenog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-843/2023-2 od 20. svibnja 2025. proizlazi da tužitelj nije uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, odnosno osnovom tužbenog zahtjeva da se pored efektivno odrađenih sati preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, obračunavaju kao prekovremeni sati i svi sati odrađeni u dane blagdana koji padaju od ponedjeljka do petka. Kada se od iznosa od 388,27 eur oduzme iznos od 206,34 eur / 1.554,68 kn koji je tužena po zahtjevu za mirno rješenje spora priznala i bila spremna sklopiti nagodbu makar i u djelomičnom dijelu što tužitelj nije prihvatio, u konačnici je uspjeh tužitelja u ovom postupku kada se oduzme i navedeni iznos od 206,34 eur, 181,93 eur koji je minoran u odnosu na dio zahtjeva za koji tužitelj treba biti odbijen. Dakle, tužena smatra da tužbeni zahtjev tužitelja treba biti odbačen za iznos od 206,34 eur i odbijen za iznos od 1.864,24 eur, te se u tom smislu tužena u tom dijelu protivi povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva.

6. U dokaznom postupku, a radi utvrđenja činjeničnog stanja, ovaj sud je pročitao Zahtjev za mirno rješenje spora (list 5-6 spisa), očitovanje (list 7 spisa), dokumentaciju (list 9-11 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka Darija Dumančića od 11. ožujka 2020. (list 24-51 spisa), očitovanje vještaka od 6. srpnja 2020. (stranica 93-94 spisa), kao i drugu spisu priležeću dokumentaciju.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatnika Područnog carinskog ureda Osijek, na radnom mjestu carinika, radi isplate razlike plaće s osnove prekovremenog rada ostvarenog u kolovozu 2013. godine; u veljači, ožujku, travnju, svibnju, lipnju, kolovozu i prosincu 2014. godine; u veljači, kolovozu i prosincu 2015. godine te veljači 2016. godine u ukupnom iznosu 388,27 eura bruto s kamatama.

8. Nije sporno među strankama da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženice na radnom mjestu carinika, da je tužitelj radio u turnusima u ciklusima 12-24-12-48, te da je tužitelj podnio Zahtjev za mirno rješenje spora. Jednako tako u nastavku postupka (nakon rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 843/2023-2 od 20. svibnja 2025.) među strankama nije sporno niti da tužena u utuženom razdoblju (iz točke 7. obrazloženja) nije pravilno obračunala i isplatila prekovremeni rad za sve odrađene prekovremene sate u ukupnom iznosu od 388,27 eura, a koji iznos tužena u ovoj fazi postupku izrijekom ne spori, time da je izračun prekovremenih sati u tom iznosu prikazan u nalazu i mišljenju sudskog vještaka od 11. ožujka 2020. (na listu 52 spisa, list 27. i 28. nalaza i mišljenja). Međutim, tužena smatra da tužitelju ne može biti dosuđen cjelokupan iznos od 388,27 eura, već samo iznos od 181,93 eura, budući da iznos od 206,34 eura, predstavlja iznos neisplaćenih prekovremenih koje je tužena priznala po zahtjevu za mirno rješenje spora i glede kojeg je bila spremna sklopiti nagodbu.

9. Prema tome, sporno je, je li osnovan tužbeni zahtjev za iznos od 206,34 eur, a koji se odnosi na 29 neplaćenih prekovremenih sati koje je tužena po zahtjevu za mirno rješenje spora priznala i bila spremna sklopiti nagodbu.

9.1. Odredbom članka 186.a stavak 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje u tekstu ZPP), propisano je da ako zahtjev za mirno rješenje spora ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu. Kraj nesporne činjenice da je tužena zahtjev za mirno rješenje spora djelomično prihvatila kao osnovan za 29 neisplaćenih prekovremenih sati u bruto iznosu od 206,34 eura, za taj iznos nije sklopljena niti nagodba niti je isti isplaćen tužitelju, štoviše prema priznanju tužene s ročišta 22. siječnja 2026. taj iznos još uvijek nije isplaćen tužitelju, pa je tužbeni zahtjev, sukladno citiranoj odredbi, u cijelosti osnovan za iznos od 206,34 eura.

10. Pošto je tužena izrijekom priznala iznos od 181,93 eura, a koji iznos prema izračunu vještaka dužna isplatiti tužitelju povrh iznosa koji joj je priznat u mirnom rješenju spora, to je valjalo usvojiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 388,27 eura, a kako je isti postavljen podneskom od 14. listopada 2025.

11. Tužitelj je u podnesku od 6. svibnja 2020. potraživao iznos od 9.069,87 kn / 1.203,78 eura. U ponovljenom postupku, a nakon rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-843/2023-2 od 20. svibnja 2025., tužitelj je podneskom od 14. listopada 2025., uredio tužbeni zahtjev potražujući po osnovi prekovremenog rada ukupan iznos od 388,27 eura. Takvo smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe za iznos od 815,51 eura, kojem povlačenju se tužena izrijekom usprotivila. Obzirom je prema provedenom financijsko-knjigovodstvenom vještačenju, a koje vještačenje su obje stranke prihvatile u ponovljenom postupku, utvrđeno da tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od 388,27 eura, to je ovaj sud odbio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 815,83 eura i odlučio kao u točki II. izreke presude.

12. Na dosuđeni iznos tužitelju je dosuđena i pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 16. u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, time da je visina zakonske zatezne kamate za razdoblje do 31. srpnja 2015. određena sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.) od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi članka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 78/15.), a od 1. siječnja 2023. pa do isplate sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22.) i Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 156/22.), a od 30. prosinca 2023. do isplate stopa kamate je dosuđena u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 155/23.).

12.1. Na dosuđeni iznos tužitelju ne pripada zakonska zatezna kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće, kako je to tužitelj ispravno potraživao. Naime, odredbom članka 45. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15.), je propisano da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava, obustavlja i uplaćuje prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, plaća koju poslodavac isplaćuje radniku obuhvaća osim neto plaće koja se isplaćuje neposredno radniku i sva dodatna davanja na nju, a u to spadaju i porez i prirez na dohodak, koji uz ostalo čine bruto plaću radnika, a koji se međutim obračunavaju, obustavljaju i uplaćuju prilikom svake isplate, a prema propisima koji važe na dan isplate. Dakle, obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijevaju tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa naknade plaće radniku, te prije toga (prije isplate plaće) takva obveza poslodavca nije dospjela. Zatezna kamata po svojoj pravnoj naravi je sankcija zbog zakašnjenja u ispunjenju određene novčane obveze što znači da vjerovnik ima pravo potraživati zateznu kamatu na pripadajuću mu novčanu obvezu od dužnika tek nakon što je ova dospjela. U situaciji kao što je konkretna, kada obveza tužene kao dužnika da isplati porez i prirez na porez na dohodak na dodatak na plaću tužitelju dospijeva tek trenutkom isplate tog iznosa, onda je jasno da tužena nije došla u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze, zbog čega tužitelju ne pripada ni potraživati zateznu kamatu na taj iznos, a koji čini dio bruto plaće tužitelja (takvo shvaćanje zauzeto u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-1229/16 od 4. travnja 2016.).

13. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a, kojom je, među ostalim, propisano da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a u vezi sa člankom 155. ZPP-a.

13.1. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-1367/2024-2 od 12. studenoga 2024., a odgovarajući na revizijsko pitanje koje glasi. „Da li je u slučaju kada se tuženik protivio djelomičnom povlačenju tužbenog zahtjeva do kojeg je došlo nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari sud trebao donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen do smanjenja tužbenog zahtjeva, odnosno odlučiti i o dijelu tužbenog zahtjeva koji je tužitelj povukao, te takav zahtjev kao konačan uzeti u obzir prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odlučivanja o troškovima postupka?" dao odgovor da „Ako se tuženik u smislu odredbe članka 193. stavka 2. ZPP-a protivio djelomičnom povlačenju tužbe, tada se postupak u odnosu na povučenu tužbu i za taj dio zahtjeva nastavlja kao da nije bilo povlačenja i sud treba donijeti odluku o tužbenom zahtjevu koji je bio postavljen do smanjenja tužbenog zahtjeva te takav zahtjev kao konačan uzeti u obzir prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odlučivanja o troškovima postupka.

13.2. Tužbeni zahtjev tužitelja, obzirom na zahtjev u iznosu od 1.203,78 eura, usvojen je za iznos od 388,27 eura, a odbijen za iznos od 815,51 euro. Prema tome tužitelj se u pogledu visine tužbenog zahtjeva uspio sa 32,25%, a u pogledu osnove (prekovremeni sati) sa 100%. Tužena je pak u pogledu visine uspjela sa 67,75%, a u pogledu osnove 0%. Primjenjujući metodologiju iz članka 154. stavka 2. ZPP-a, a uzimajući u obzir omjer uspjeha u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio sa 66,13% (100 + 32,25 = 132,25; 132,25 : 2 = 66,13), a tužena sa 33,88% (67,75 : 2), pa tužitelj ima pravo na naknadu troška u omjeru od 32,25% (66,13- 33,88). Visina parničnih troškova tužitelja određena je u skladu sa odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "(Narodne novine" broj: 138/23. - dalje u tekstu: Tarifa), budući je tužitelj zastupan po odvjetniku, to su mu dosuđeni troškovi zastupanja po punomoćniku-odvjetniku. Pri tome ovaj sud napominje da bi tužitelju za svaku radnju zastupanja prema vrijednosti predmeta spora – 1.203,78 eura, pripadao iznos od 150,00 eura, ali kako je tužitelj potraživao iznos od 100,00 eura, to mu ovaj sud nije mogao dosuditi više od traženog, jer bi time prekoračio zahtjev za naknadu troškova. Stoga su tužitelju priznati troškovi, i to:

- sastav zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu 100,00 eura (prema Tbr. 7. točci 1. Tarife),

- sastav tužbe u iznosu 100,00 eura (prema Tbr. 7. točci 1. Tarife),

- sastav podneska od 17. listopada 2018. u iznosu 100,00 eura (prema Tbr. 8. točci 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 6. prosinca 2018. u iznosu 100,00 eura (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife),

- sastav podneska od 6. svibnja 2020. u iznosu 100,00 eura (prema Tbr. 8. točci 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 5. veljače 2021. u iznosu 100,00 eura (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 15. listopada 2025. u iznosu 100,00 eura (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife),

- zastupanje na ročištu 22. siječnja 2026. u iznosu 100,00 eura (prema Tbr. 9. točci 1. Tarife),

ukupno 800,00 eura što uvećano za pripadajući iznos PDV-a daje iznos od 1.000,00 eura od čega 32,25% iznosi 322,50 eura. Tužitelju je dosuđen i trošak vještačenja u iznosu od 265,45 eura. Dakle, tužitelju je dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 587,95 eura.

13.3. Tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište 21. listopada 2020., budući to ročište nije održano, odgođeno je na prijedlog punomoćnika tužitelja. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 15. veljače 2021., budući podnesak s tim datumom ne prileži spisu. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 27. travnja 2021., jer niti podnesak s tim datumom ne prileži spisu. Nije mu priznat sastav podneska od 14. listopada 2025., budući se radi o podnesku kojeg je tužitelj dostavio u spis dan prije održavanja ročišta, 15. listopada 2025., pa je navode iz tog podneska mogao iznijeti na predmetnom ročištu. Nije mu priznat niti trošak sastava podneska od 14. studenoga 2025., jer niti podnesak s tim datumom ne prileži spisu. Nije mu priznat trošak sastava odgovora na reviziju, budući u tom dijelu postupka tužitelj nije uspio.

13.4. Tužena je uspjela u revizijskom dijelu postupka pa joj je priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije u iznosu 187,50 eura i sastav revizije u iznosu 223,97 eura. Dakle, tuženoj je dosuđen trošak u ukupnom iznosu od 411,47 eura.

13.4.1. Tužena je izjavila žalbu protiv ranije presude posl. broj Pr-337/2018-25 od 17. ožujka 2021., ali u žalbenom dijelu postupka nije uspjela, pa joj nije priznat trošak sastava žalbe protiv presude.

14. Nakon prijeboja troškova stranaka, i to troška tužitelja u iznosu 587,95 eura i troška tužene u iznosu 411,47 eura proizlazi da je tužena u obvezi naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu 176,48 eura na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od 2. veljače 2026., kao dana presuđenja (članak 151. stavak 3. ZPP-a), pa do isplate.

15. Slijedom iznijetog valjalo je odlučiti kao u izreci.

U Osijeku 2. veljače 2026.

Sutkinja: Ljiljana Jakša

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP).

O žalbi odlučuje županijski sud.

Dostavljeno:

1. Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu

2. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, Građansko – upravni odjel, na broj P-DO-54/25