Poslovni broj: P-1032/2023-21

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU

Pavla Lončara 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodigu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari prvotužitelja VS, oib: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja IS, oib: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Ivici Škunca, odvjetniku iz Zaprešića, protiv tuženika KS, oib: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Katarini Fabek Glasnović, odvjetnici iz Zaprešića, radi utvrđenja, nakon usmene, glavne i javne rasprave koja je održana 26. siječnja 2026. i zaključena u prisutnosti punomoćnika stranaka i tuženika, 2. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e :

1.Utvrđuje se da su tužitelji VS iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], i HS iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], građenjem stekli vlasništvo nekretnina koje se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu - Zemljišnoknjižnog odjela u Zaprešiću vode kao zemljišnoknjižna čestica broj 3652 - dvorište ukupne površine od 172 čhv upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] za k. o. [katastarska općina], kuća i dvorište kod kuće prema posjedovnom listu br. 522 za k. o. [katastarska općina], i to u suvlasničkim omjerima svakog tužitelja od po 1/3 dijela, što je tuženik KS iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti upis prava suvlasništva tužitelja na predmetnim nekretninama svakog u omjeru od 1/3 dijela uz istodobno brisanje njezinog prava suvlasništva u tim omjerima u zemljišnim knjigama.

2.Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.500,00eur, u roku 15 dana.

3.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi tako tvrde da su od 2001. zajedničkim radom i novčanim sredstvima dogradili i izgradili predmetnu nekretninu povećavši joj tržišnu vrijednost stvaranjem nove stvari, čime da su građenjem stekli pravo vlasništva te nekretnine, pa na temelju ulaganja vršenih u dogovoru s tuženikom smatraju da su stekli udio u toj imovini.

2.Stoga tužitelji ustaju tužbom i zahtijevaju pravnu zaštitu sadržaja kao u izreci, potražujući usto i nadoknadu troškova parničnog postupka.

3.U odgovoru na tužbu tuženik je osporio postavljeni stvarnopravni zahtjev tužitelja ističući usto i da je on (tuženik) sam, radom i vlastitom zaradom, sudjelovao u radovima građenja na predmetnoj nekretnini, pa predlaže tužbeni zahtjev odbiti, a tužitelje suditi na nadoknadu troškova parničnog postupka

4.Tokom dokaznog postupka sud je tako izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prijepis posjedovnog lista 522 k. o. [katastarska općina], izvod iz katastarskog plana, ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 15. lipnja 2010., predugovor od 17. svibnja 2005., podatke o stažu i plaći prvotužitelja i ugovor o kupoprodaji nekretnina od 11. srpnja 2005., saslušao je parnične stranke i proveo očevid na predmetnim nekretninama uz sudjelovanje građevinskog vještaka AS.

4a.Druge dokaze sud nije provodio, smatrajući da, kraj rezultata parničnog raspravljanja ostvarenih provedenim, prethodno već citiranim, materijalnim dokazima i saslušanjem samih parničnih stranaka, nisu potrebni i važni za odlučivanje, jer ne bi doveli do drukčije ocjene raspravnog materijala i utjecali na drukčiju suštinsku odluku suda o stavljenom zahtjevu tužitelja. Naime, u parničnom postupku se dokazima koje stranke predlažu provjerava istinitost njihovih tvrdnji o postojanju, ili pak nepostojanju spornih činjenica od kojih ovisi osnovanost njihovih istaknutih zahtjeva, a što znači da ako su činjenice koje su važne za odlučivanje, a između stranaka su sporne, već sa sigurnošću utvrđene iskazima stranaka, ne treba ih još utvrđivati i iskazima svjedoka, dok nesporne činjenice ionako nije potrebno dokazivati.

5.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza, kao i rezultata raspravljanja u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je prvoistaknuti stvarnopravni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

6.Tužitelji tako tvrde da su građenjem na nekretnini tuženika kčbr. [katastarska čestica], dvorište od 712 čhv, upisanoj u zkul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u periodu od 2001. stekli pravo suvlasništva stvari, pa zbog toga zahtijevaju od suda da utvrdi njihov udio u toj imovini od 2/3 dijela.

7.Tuženik, s druge strane, ističe kako je i sam vlastitim radom i sredstvima sudjelovao u takvom građenju.

8.Radi utvrđivanja pravnorelevantnih činjenica od kojih zavisi osnovanost tužbenog zahtjeva, sud je izveo prethodno već citirane materijalne dokaze, saslušao je stranke i održao očevid, te proveo građevinsko vještačenje koje je povjerio stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo AS.

9.U konkretnom slučaju nije sporna identifikacija predmetne nekretnine prema njezinim katastarskim i zemljišnoknjižnim oznakama, kao i izvatku iz zemljišne knjige, prijepisu posjedovnog lista i izvodu iz katastarskog plana, kao uostalom niti prema njezinoj površini, lokaciji i položaju na terenu.

10.Uvidom u ugovor o gotovinskom nenamjenskom kreditu od 15. lipnja 2010. utvrđeno je da ga je sklopio drugotužitelj radi namicanja novčanih sredstava iz kredita u svoti od 24.420,02eur. Da je ta svota uložena u radove građenja predmetne nekretnine, proizlazi iz suglasnih iskaza tužitelja, što, pak, nije dovedeno u razumnu i opravdanu sumnju iskazom tuženika.

11.Uvidom u predugovor od 17. svibnja 2005., kao i u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 11. srpnja 2005. utvrđeno je da je predmet tih pravnih poslova bio stan u [adresa], da je drugotužitelj sklopio predugovor, a glavni ugovor da je sklopio GS (djed drugotužitelja) koji je taj stan prodao za 60.000,00eur. Da je i ta svota uložena u radove građenja predmetne nekretnine, proizlazi iz suglasnih iskaza tužitelja, što, također, nije dovedeno u razumnu i opravdanu sumnju iskazom tuženika.

12.Naime, u konkretnom slučaju tuženik svojim iskazom i raspolaganjima prilikom očevida nekretnine ne osporava opseg radova na predmetnim nekretninama prema kazivanju tužitelja, kao i da su te radove izvršili upravo tužitelji (list 56-58), dok tvrdnju tuženika da je i on sam fizički radio sud cijeni neodlučnom, jer se povremenim i trenutačnim radom za drugog ne stječe nikakvo stvarno pravo, nego samo obvezno pravo na naknadu za obavljeni rad.

13.Budući da su tužitelji, dakle, što tuženik ne osporava, gradili predmetnu nekretninu, i to na način da su adaptirali i dogradili postojeću kuću, sagradili garažu na kojoj su nadogradili i stambeni prostor, sagradili 3 sjenice i paviljon za zabavu s betonskim košarkaškim igralištem, valja zaključiti da su tužitelji i financirali te radove, jer osim njih i tuženika, nitko drugi ne polaže nikakva stvarna ili bilo koja druga prava na predmetnim nekretninama, a niti sam tuženik ne tvrdi da bi odnosne radove, osim njega i tužitelja, financirao netko drugi. Tuženik, naime, kad osporava tužbene tvrdnje osporava tek da bi tužitelji u cijelosti i sami financirali radove, jer tvrdi da je u tomu i on sam sudjelovao, a ne da bi radove, pored njega (tuženika), financirao netko drugi.

14.U konkretnom slučaju tuženik tako u iskazu tvrdi da je i on sudjelovao u financiranju spornih radova na način da je 8 godina radio u tvrtki drugotužitelja DVS Optimus Centar i nije primao plaću, pa da je taj iznos uložen u predmetnu nekretninu, kao i da je prvotužitelju dao 20.000,00kuna otpremnine i 8.000,00kuna namaknutih prodajom dionica koji je taj novac iskoristio za financiranje radova uređenja i gradnje. Usto, da je prvotužitelj prodao traktor koji je on (tuženik) naslijedio i na ime kupovnine dobio građevinski materijal koji je korišten za gradnju predmetne nekretnine.

15.Mada takve tvrdnje tuženika nisu ničime dokazane, niti bi se one mogle sa sigurnošću dokazati izvan svake razumne i opravdane sumnje samo saslušanjem svjedoka kojeg predlaže tuženik, one nisu ni pravno odlučne, jer i da se takve tvrdnje uzmu kao točne, ne bi utjecale na procjenu vrijednosti ulaganja tužitelja u predmetnu nekretninu jer se radi o dobrovoljnoj raspoložbi tuženika koju valja uzeti kao dar, što znači da prvotužitelj time ne bi stekao ništa što bi morao vratiti tuženiku na bilo koji način.

16.Iz danog iskaza tuženika nadalje proizlazi da je radovima na predmetnoj nekretnini prigovorio tek 2017.-2018. kada su se odnosi između njega i prvotužitelja pogoršali, što znači da je tuženik prigovorio tužiteljima samo izgradnju paviljona za zabavu i betonskog košarkaškog igrališta sagrađenih 2024. (list 66), dok su svi ostali radovi izvršeni uz suglasnost tuženika. Međutim, tuženik ni u tom slučaju tužiteljima nije bez odgode zabranio gradnju, jer nije protiv tužitelja pokrenuo nikakav postupak, pa se ne može uzeti da je jasno, izvanjski svima vidljivo, manifestirao svoju volju da se prestani graditi na njegovom zemljištu i da su već zbog takvoga prigovora tužitelji postali nepošteni graditelji.

17.U konkretnom slučaju, po mišljenju ovoga suda, posve je neodlučno što između stranaka nije postojao nikakav prethodni usmeni i/ili pisani sporazum da će građenjem na nekretnini tuženika tužitelji steći pravo suvlasništva te nekretnine, jer su tužitelji, imajući u vidu da se radi o nekretnini koju je tuženik naslijedio iza svoga supruga i oca prvotužitelja u cijelosti temeljem zakona i ustupa od prvotužitelja, koji je usto i jedini zakonski nasljednik tuženika, pošteni graditelji na zemljištu tuženika, jer su gradeći uz suglasnost tuženika kojem su time poboljšani uvjeti života i stanovanja imali dovoljno razloga vjerovati da im pripada pravo graditi i da nekretninu grade za sebe primjereno onomu pravu za koje su vjerovali da im pripada, jer im tuženik takvu gradnju nije nikada zabranio, a koristi se pogodnostima takve gradnje.

18.Radi procjene sadašnje vrijednosti tako izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu i utvrđivanja da li je njima u građevinskom smislu izmijenjen identitet ranije stvari, sud je izveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo AS dipl.ing.arh.

19.Iz konačnih zaključaka provedene građevinske ekspertize tako proizlazi da procjena udjela ukupne vrijednosti ulaganja tužitelja u odnosu na cijelu nekretninu iznosi 2/3 dijela, te da je takvim ulaganjima došlo do promjene identiteta ranije stvari čime je nastala nova stvar.

20.Stranke nisu imale primjedbi na takve zaključke provedenog ekspertnog postupka, niti su tražile usmeno izjašnjenje vještaka na glavnoj raspravi.

21.Sud je potpuno prihvatio zaključke građevinske ekspertize smatrajući ih vrlo stručnim i valjano obrazloženim. Iako sud nema stručnog znanja potrebnoga za razjašnjenje svih okolnosti dane građevinske situacije, prihvatio je nalaz i mišljenje potonjeg vještaka iz razloga jer je našao da izneseni stavovi i odgovori mogu odoljeti baš svakoj kritici zasnovanoj na pravilima logičkog zaključivanja i životnog iskustva, a osim toga, u mišljenjima vještaka nema proturječja ili nedostataka, niti se pojavila bilo kakva sumnja u pravilnost konačnih zaključaka vještva.

22.Dakle, na temelju provedenog građevinskog vještačenja utvrđeno je da udio ukupne vrijednosti ulaganja tužitelja u predmetnu nekretninu u odnosu na cijelu nekretninu iznosi 2/3 dijela, te da je takvim ulaganjima došlo do promjene identiteta ranije stvari čime je nastala posve nova stvar, što pak tužiteljima dopušta postavljanje stvarnopravnog zahtjeva za pružanje pravne zaštite.

23.Rezimirajući u konačnici naprijed izloženo, sud zaključuje da su tužitelji kao pošteni graditelji građenjem koje im tuženik kao vlasnik zemljišta nije bez odgode ikada zabranio stekli pravo suvlasništva predmetne nekretnine u omjeru od 2/3 dijela na jednake dijelove, te je, sukladno odredbi iz čl. 153. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), odlučio kao u točki 1. izreke presude.

24.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).

25.Obzirom da su u ovom sporu uspjeli u cijelosti, tužiteljima pripada pravo potraživati od tuženika nadoknadu troškova ovog parničnog postupka u cijelosti u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26.Sud je temeljem čl. 2. ZPP-a tužiteljima priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00eur (Tbr. 7.1. OT), trošak pristupa na ročište 20. prosinca 2024. u iznosu od 500,00eur (Tbr. 9.2. OT), trošak pristupa na očevid od 30. travnja 2025. u iznosu od 1.000,00eur (Tbr. 9.7. OT), te trošak pristupa na ročište 26. siječnja 2026. u iznosu od 1.000,00eur (Tbr. 9.1. OT), što sveukupno iznosi 3.500,00eur, kao u točki 2. izreke presude.

27.Tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 24. lipnja 2024. jer su eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelji mogli istaknuti već u samoj tužbi. Iz istog razloga tužiteljima nije priznat niti trošak sastava podneska od 25. lipnja 2024., jer su imena svjedoka treba biti navedena već u samoj tužbi. Tužiteljima, također, nije priznat niti trošak zastupanja na pripremnom ročištu od 24. lipnja 2024. , jer je ono odgođeno krivnjom samih tužitelja.

28.Obzirom da je tuženik u cijelosti izgubio ovu parnicu, nema uvjeta da se naloži tužiteljima da tuženiku nadoknade troškove ovog parničnog postupka, zbog čega je zahtjev tuženika za nadoknadu troškova ovog parničnog postupka valjalo odbiti kao neosnovan i riješiti kao u točki 3. izreke presude.

29.Slijedom svega navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.

U Zaprešiću 2. veljače 2026.

Sudac:

mr. sc. Zvonimir Dodig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP-a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužiteljima, po pun., uz rješenje o plaćanju pristojbe na presudu prvotužitelju od 546,45eur,

2. Tuženoj, po pun.