Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: K-191/2017-56

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji toga suda Manon Juravić, kao sutkinji pojedincu uz sudjelovanje Ivane Botica Stanić kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenika DD zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 142/12, 56/15, 61/15-dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci-dalje u tekstu:

ODO u Rijeci broj: K-DO-1786/16-XX od 28. veljače 2017. nakon javne rasprave održane 28. siječnja 2026. u prisutnosti zastupnice općinskog državnog odvjetnika Adriane Bytyqui, okrivljenika DD i braniteljice okrivljenika iz povjerenja Valentine Vižintin, odvjetnice iz Rijeke, 2. veljače 2026. javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju članka 544. stavka. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25, 13/26-dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-191/17-2 od 21. travnja 2017. stavlja se izvan snage.

II. Okrivljenik DD, nadimka D, sin Ć i T, rođene Đ, rođen u [adresa], s mjestom stanovanja u [adresa], rođen **.**.1980., državljanin RH, po zanimanju kuhar, po zvanju kuhar, OIB [osobni identifikacijski broj], zaposlen kao kuhar u Vrsaru, restoran Il segreto, s mjesečnim primanjima od 1.300,00 eura, SSS, neoženjen, bez djece, bez vojnog čina, neodlikovan, srednjeg imovnog stanja, nije vlasnik nekretnine, vlasnik automobila Suzuki Vitara 2002. godište, kazneno neosuđivan, prekršajno neosuđivan, protiv narečenog se ne vodi postupak za drugo kazneno djelo,

k r i v  j e

što je

27. listopada 2016. oko 15:10 sati, u Rijeci, upravljajući osobnim vozilom marke "Fiat Punto" reg. oznake [registarska oznaka] iz smjera parkirališta caffe bara "Metropolis" u smjeru kolnika Ulice Bože Vidasa, protivno članku 45. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj: 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15-dalje u tekstu: ZSPC/08), olako držeći da time neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u cestovnom prometu, uključio se u promet na način da je izašao s parkirališta na kolnik, a da prethodno nije propustio motocikl marke "Honda" reg. oznake [registarska oznaka] kojim je Ulicom Bože Vidasa upravljao vozač ĆD, iz smjera Ulice Ivana Zavidića u smjeru Ulice Ivana Ćikovića Belog, koji je u namjeri izbjegavanja sudara naglo zakočio, izgubio kontrolu nad motociklom i pao na kolnik zadobivši pritom tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lisne kosti u području lijevog gležnja s pomakom,

dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

pa je time počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa-izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavak 1. i 2. KZ/11.

III. Na temelju članka 227. stavka 2. KZ/11 okrivljenik se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

IV. Na temelju članka 56. stavka 1., 2. i 3. KZ/11 okrivljeniku se izriče

u v j e t n a  o s u d a

pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odlaže za vrijeme od 2 (dvije) godine, te se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u tome roku ne počini novo kazneno djelo, a rok provjeravanja počinje teći od pravomoćnosti ove presude.

V. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavak 1. i 2. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 eura (dvije stotine eura), te je dužan naknadi troškove prometnog vještačenja u iznosu od 627,11 eura (šest stotina dvadeset sedam eura i jedanaest centi).

Obrazloženje

1. ODO u Rijeci uvodno citiranom optužnicom tereti okrivljenika zbog učina kaznenog djela u svemu činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci ove presude, time da je sud precizirao isto u odnosu na broj Narodnih novina vezano uz ZSPC, ne dirajući time u identitet same optužbe.

2. Povodom zahtjeva ODO u Rijeci istaknuto u optužnici sud je izdao kazneni nalog pod poslovnim brojem K-191/17-2 od 21. travnja 2017. (list 73-75) protiv kojeg je okrivljenik pravodobno podnio prigovor, slijedom čega je na temelju članka 544. stavak 1. ZKP/08 valjalo odlučiti kao u izreci i citirani kazneni nalog staviti izvan snage.

3. Pozvan na kaznenu odgovornost okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim.

4. U dokaznom postupku sud je proveo dokaze ispitivanjem svjedoka-žrtve ĆD (stranica 140-142), svjedoka TD (stranica 142-144), svjedokinje ĐD (stranica 144-145), stalne sudske vještakinje prometne struke FD dan na ročištu 27. kolovoza 2024. (stranica 148-151) te na ročištu održanom 28. siječnja 2026. (stranica 202), te su pročitani dopis Županijske uprave za ceste PGŽ od 11. rujna 2024. (stranica 155), Zapisnik o očevidu i djelomičnoj rekonstrukciji sastavljen na licu mjesta 14. ožujka 2025. (stranica 171-176), dopis Rijeka Plus od 25. studenog 2024. (stranica 170), zapisnik o očevidu broja 511-09-34-K-58/2016 od 2. studenog 2016. (list 2-3), zapisnici o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu ser. brojeva [serijski broj] i 1354385 (list 7-8), medicinska dokumentacija za ĆD, odnosno uvjerenje Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku od 13. prosinca 2016. (list 12-14 i list 40), izvješće o osiguranju mjesta događa od 28. listopada 2016. (list 15-18), situacijski plan (list 22), fotodokumentacija očevida (list 23-29), te je kao zadnji dokaz prije ispitivanja okrivljenika pročitan izvadak iz prekršajne evidencije (stranica 196-197), te iz kaznene evidencije za istog (stranica 198-199).

4.1. Iz iskaza ĆD, koji je na ročištu pred sudom izjavio da u postupku želi sudjelovati u svojstvu svjedoka-žrtve, a ne oštećenika, proizlazi da je spomenute zgode krenuo motorom prema dvorani na Zametu, te je imao namjeru otići do grada, došao je na glavnu cestu gdje postoji znak stop i uključivao se, dao je desni pokazivač smjera i otišao u desno, te se kretao ravninom prema crkvi, odnosno prema kafiću, a radilo se o udaljenosti od cca. 100 m. Odozdo je došao brzinom od cca. 35 km/h, a kada je došao na tu ravninu vozio je oko 40 km/h. Na polovici te ceste je autobusna stanica za 2A i vidio je okrivljenika da izlazi s parkirnog mjesta, te je vidio kako dolazi bijeli auto prema glavnoj cesti, nastavio je voziti jer zna da na tom mjestu uglavnom stanu kada izlaze na cestu, a u trenutku kada je uočio taj auto nije kočio, jer nije niti brzo vozio. Negdje na pola tog puta, kada je bio na udaljenosti od 25 m od tog vozila, isti je stao, te je dakle bio prešao pola udaljenosti od te autobusne stranice do njega, a vidio je istoga kako je stao prije nego što je ponovno krenuo svojim vozilom. Nastavio je voziti i došao je nekih 7 do 8 m blizu njega, takoreći nadomak njemu, vidio je da je isti pokrenuo auto, kočio je prednjom kočnicom, pa obzirom da su gume kako i cesta bile nezagrijane jer se radilo o mjesecu listopadu, motor je izletio ispod njega, odnosno guma nije mogla hvatati jer nije mogla dripati na podlogu. Kada je okrivljenik prvotno stao, tako je stajao cca. 3 do 4 sekunde, te je prvi puta dakle ispravno stajao, već je bio na pješačkom prijelazu, time da je istome bilo zahtjevno na tom mjestu uključiti se u promet, dosta je to sve skupa nezgodno, jer je njemu s desne strane drvo i ograda, što znači da je morao baš pažljivo izaći i nagnuti se kako bi vidio da li mu nailazi vozilo s njegove lijeve strane, a što je vidio po okrenutom mu kotaču ulijevo. Tom se prilikom kretao ravno, a on mu je naišao s desne strane.

4.1.2. Nastavno, iz iskaza svjedoka-žrtve proizlazi da ga je okrivljenik, dakle, tom prilikom cimnuo, te je pao i kaciga mu je ostala na glavi, a glavom je dodirivao središnju crtu na kolniku, te mu je glava kada je pao na kolnik bila djelomično na prometnoj traci namijenjenoj kretanju vozila iz suprotnog smjera, a tijelo je bilo na njegovoj prometnoj traci. U trenucima prije same prometne nesreće iz suprotnog smjera nije nailazilo niti jedno vozilo. Navedeni je svjedok pojasnio što je mislio pod time da ga je okrivljenik cimnuo, navodeći da nije znao da li će isti krenuti u promet na cestu, što je u konačnici i učinio, te ustvari je pod time smatrao da je isti krenuo svojim autom, nije znao što će se desiti, došao je ispred njega zbog čega je zakočio, dakle zakočio je u trenutku kada je on pokrenuo auto. U ono vrijeme nisu postojali ležeći policajci na cesti. Obzirom da je pao na drugu stranu, tijelom nije udario u auto okrivljenika, samo je čuo da je motor otklizao i čuo je kako je udario u nešto. Kojom se brzinom tom prilikom kretao zna, jer je pogledao na brzinomjer, time da zna da je ograničenje na toj dionici do 50 km/h. Tom je prilikom prednji dio vozila okrivljenika bio na kolniku oko pola metra, možda mrvicu manje, ali kada se podigao nakon pada to vozilo više nije bilo na istom mjestu, jer je vidio da se vratilo unazad 30 do 40 cm, nije mjerio, ali u svakom slučaju više nije bio na onom mjestu u kojem se nalazio u trenutku kada je naišao, odnosno nije bio na kolničkoj već pješačkoj traci. To cimanje je u stvari bio onaj trenutak kada je okrivljenik izašao na kolnik, jer više nije imao vremena nikakav manevar napraviti već samo stati na kočnicu i to je bilo to. Tom dionicom prolazi svakodnevno jer stanuje u blizini. Također, kako je maglenka vozila okrivljenika pala na sredinu kolnika, isti ju je nogom vratio prema rubniku, a rekao mu je neka to ne čini dok policija ne dođe. Zaključno, iz iskaza navedenog svjedoka-žrtve proizlazi da je okrivljenik kada je došao do pješačkog prijelaza, a prije nego što je krenuo na cestu, stao, što ga je i zbunilo jer je mislio da će isti ostati tako stajati, ali je krenuo kada je bio na udaljenosti od negdje 7 m, to je tako rekla policija, a to je u stvari tako bilo, a vraćao se na navedeno mjesto, zbog čega zna na kojoj ga je udaljenosti uočio. Mišljenja je da je isti kojim slučajem nastavio odmah s vožnjom kada je krenuo s parkirališta, a ne da je stao kao što je ranije naveo, ništa se ne bi bilo dogodilo.

4.1.3. Dopunski ispitan prilikom provođenja očevida i djelomične rekonstrukcije prometne nesreće, navedeni svjedok-žrtva je u bitnome iskazao, pritom sve pokazujući sudionicama, pa tako i vještakinji prometne struke, da je na ročištu pred sudom pogriješio kada je rekao da se kretao sredinom prometne trake, jer se kretao ulicom B. Vidasa na način da je motocikl vozio ipak malo na desno, za širinu jednog kotača prema rubniku, tj. za jednu širinu prema desno. Vozilo okrivljenika je stajalo, mislio je da ga je on vidio i da će ga propustiti. Uočio je njegovo vozilo kada okrivljenik tek izlazio s parkinga, a vozilo se kretalo i stalo prije izlaska na kolnik, da bi se vozilo okrivljenika pokrenulo i stalo kotačima izvan ruba kolnika, dok je on započeo kočiti, misli s dvije kočnice, i tu je pao. Okrivljenik je vozilo vratio unazad, kao i maglenku koja je bila na kolniku uslijed udarca motocikla u njegovo vozilo. Prije toga nije kočio niti je ubrzavao, vozio je normalno, a mislio je da će ga okrivljenik propustiti.

4.2. Iz iskaza svjedoka TD proizlazi da je bio na licu mjesta kada se prometna nesreća dogodila kada je prolazio pored kafića Metropolis. Tom se prilikom sve brzo dogodilo, vidio je bijelo vozilo kako izlazi naglo s parkirališta, motociklista je naletio po cesti, pa kako je vidio to vozilo naglo je zakočio. Motor je doletio velikom brzinom, motociklist je nakon pada klizio kolnikom, kao i sam motocikl koji je udario u prednji dio tog vozila odnosno haubu auta, te je izletio na cestu. Obzirom se motor u jednom trenutku popeo na trotoar takoreći bez ivičnjaka, mogao je i sam nastradati. Dakle, vozač tog bijelog vozila izašao je na kolnik, te je u jednom trenutku naglo stao, time da je sasvim sigurno stupio na kolnik. Čuo je kada je motociklist rekao vozaču tog automobila da ne pomiče vozilo, a on osobno da nije vidio da bi vozač automobila pomaknuo automobil no da mu se čini da je automobil u trenutku sudara bio više na kolniku nego kasnije kada su stigli policijski službenici.

4.2.1. Iz dopunskog iskaza navedenog svjedoka danog prilikom provođenja očevida i djelomične rekonstrukcije, u bitnome proizlazi da je vidio bijelo vozilo kako naglo izlazi s parkinga pored caffe bara Metropolis, a motocikl je velikom brzinom naletio po cesti. Motocikl se popeo na nogostup, potom je udario u haubu vozila volanom, a zatim izletio na cestu. Vozač bijelog vozila je izašao na kolnik te je naglo stao, time da je sasvim sigurno stupio na kolnik. Sve se naglo dogodilo, a on se maknuo u stranu, te ne zna da li je motocikl kočio niti njegovu brzinu, samo je odjednom pao, dok je on sam bio usredotočen na svoj život. Vidio je osobni automobil, ali ne zna točno gdje je stao, te ne zna da li se poslije micao ili ne, a obzirom da je bio usredotočen na svoj život, ne zna gdje je stajao okrivljenik u trenutku kada je motociklist pao. Vilica motora je zakačila haubu automobila ili nešto te se isti vratio na kolnik. Vozač motocikla se zaustavio na prometnoj traci za promet vozila iz suprotnog smjera, a ne zna da li se automobil vraćao unazad, a nije vidio da li je okrivljenik izašao iz auta niti je vidio nešto drugo. Prethodno nije čuo kočenje niti zna koliko je motociklista daleko bio.

4.3. Iz iskaza svjedokinje ĐD proizlazi da nije vidjela kako se prometna nesreća dogodila. Naime, tom je prilikom bila pozvana da dođe na mjesto prometne nesreće od strane svog prijatelja DD, obzirom je tog dana bila s njim na piću u kafiću Metropolis, te je u jednom trenutku otišla kući pješice, kada je i on izašao iz tog kafića i pozdravili su se. Okrivljenik ju je nazvao nakon što je napravila cca. 100 do 200 m prema svojoj kući, te joj je rekao dođe jer je imao prometnu nesreću, što je odmah i učinila. Tada je vidjela drugog sudionika koji je bio preko puta njih, a vozilo okrivljenika je bilo na onom mjestu s kojeg je izlazio s parkinga, odnosno ono je bilo postavljeno na izlazu s parkinga, a ne bi rekla da je njegovo vozilo bilo na kolniku, odnosno da je bilo toliko naprijed, dok je okrivljenik bio pored vozila. Dok je ona bila tamo, okrivljenik prije dolaska policije nije pomicao svoje vozilo. Nakon što su istoj svjedokinji predočene fotografije s lista 27 i to F5 i F6, iskazala je da joj se čini da je bila ta pozicija navedenog vozila kada je ona tamo došla, jer auto okrivljenika nije bilo na kolniku.

4.3.1. Iz dopunskog iskaza navedene svjedokinje danog prilikom provođena očevida i djelomične rekonstrukcije, proizlazi da nije vidjela kako se dogodila navedena prometna nesreća, obzirom je naknadno došla. Vozilo okrivljenika bilo je na položaju kakav je prikazan na fotografijama F5 i F6 lista 27, a dok je bila tamo vozilo nije pomicano. Krenula je pješke kući te se vratila natrag nakon par minuta na poziv okrivljenika. Nakon što se vratila, auto je nalazio tu na izlazu, te se nije pomicao, dok su policija i hitna došli poslije.

4.4. Iz Nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje prometne struke Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja Ivan Vučetić iz Zagreba, izrađenog za potrebe državnoodvjetničkog spisa od 17. veljače 2017., proizlazi da do prometne nesreće ne bi došlo da se vozač osobnog automobila zaustavio izvan kolnika Ul. Bože Vidasa te propustio motocikl ĆD, time da se okrivljenik u trenutku kontakta s motociklom nalazio prednjim krajem vozila minimalno 20 cm na kolniku ulice B. [adresa]. Zbog nedostatka tragova koji bi se odnosili na osobni automobil, nije moguće sa sigurnošću utvrditi kretanja vozila okrivljenika niti njegovu brzinu u trenutku same nesreće. U trenutku same nesreće nije bilo uvjeta koji bi smanjili mogućnost uočavanja, te do prometne nesreće ne bi došlo da je okrivljenik pravovremeno uočio i propustio ĆD. Također, prometnoj nesreći da je doprinijelo i poduzimanje radnje kočenja vozača motocikla te vožnja brzinom većom od dopuštene, a prometna se nesreća mogla izbjeći da je ĆD, ukoliko je to mogao učiniti na siguran način, tj. da nije bilo prometa iz suprotnog smjera, poduzeo radnju skretanja ulijevo te prelaskom u lijevu traku izbjegao vozilo okrivljenika.

4.4.1. Iz iskaza stalne sudske vještakinje prometne struke proizlazi da je mjesto na kojem se okrivljenik nalazio prije same prometne nesreće utvrdila na temelju tragova koji su zatečeni na kolniku tijekom očevida koji je provela PPP u Rijeci, utvrđena je dinamika nastanka prometne nesreće što uključuje mjesto reakcije vozača motocikla, mjesto pada vozača motocikla na kolnik, mjesto udara, odnosno poziciju osobnog automobila u trenutku udara motocikla, kao i duljinu klizanja motocikla nakon udara u vozilo. Tom je prilikom utvrđena minimalna udaljenost koliko je automobil okrivljenika bio prednjim dijelom na dijelu kolnika kojim se kretao motocikl. Dakle, navedeni je položaj vozila okrivljenika utvrđen najprije na temelju tragova struganja samog motocikla po kolniku.

4.4.2. Iz dopunskog Nalaza i mišljenja navedene vještakinje izrađenog nakon provedenog očevida i djelomične rekonstrukcije, proizlazi da se dinamika koja proizlazi iz iskaza okrivljenika u bitnome podudara s dinamikom iz prethodnog nalaza, no ne i u položaju osobnog automobila u trenutku sudara, dok s druge strane kako su tijekom očevida evidentirani tragovi na kolniku proizašli iz kočenja i klizanja motocikla na kolniku, a koji su se nalazili na udaljenostima većim od 9,2 m od lijevog boka vozila, dinamika prema iskazu oštećenika (kako ga naziva vještakinja) ne podudara se s materijalnim tragovima, te je stoga malo vjerojatna. Nastavno, prema zaključku vještakinje treba se dopustiti mogućnost da je okrivljenik bio zaustavljen prednjim dijelom vozila na južnom rubu kolnika, no prema tragovima evidentiranim tijekom očevida, najvjerojatnije se nalazio zaustavljen ili se kretao malom brzinom prednjim dijelom vozila oko 20 cm na kolniku ulice B. Vidasa. Razlog kočenja motocikliste nije moguće prometnim vještačenjem utvrditi. Vozilo okrivljenika nije, u trenutku udara motocikla u isti, bilo prednjim dijelom na kolniku u tolikoj mjeri da motociklista nije mogao, ukoliko je uočio izlazak osobnog automobila na kolnik na udaljenosti većoj od 30 m od mjesta udara izbjeći prometnu nesreću izmicanjem vozila dovoljno da prođe ispred zaustavljenog osobnog automobila i bez prethodnog poduzimanja radnje kočenja. Reakcijom intenzivnog kočenja pri brzini od oko 58 km/h, motociklista se mogao zaustaviti do mjesta udara u automobil ukoliko je uočio kretanje istog na udaljenosti od oko 29,41 m zapadno od mjesta udara. Zaključno, iz zaključka navedene vještakinje proizlazi da do prometne nesreće ne bi došlo da okrivljenik nije prednjim krajem osobnog automobila kojim je upravljao izašao iz prostora parkirališta na kolnik ulice F prije nego što je propustio ĆD.

4.5. Iz zapisnika o očevidu i djelomičnoj rekonstrukciji sastavljenog na licu mjesta 14. ožujka 2025. razvidno je da je sutkinja zajedno s vještakinjom i strankama obilazila lice mjesta, te je utvrđeno da je lice mjesta izmijenjeno u odnosu na dan događaja tako da su vremenske prilike drugačije, obzirom da je prilikom provođenja očevida i djelomične rekonstrukcije padala kiša i puhao vjetar. Također, motocikl marke Honda reg. oznake [registarska oznaka] kojim je kritične zgode upravljao svjedok žrtva ĆD nije bio na licu mjesta jer je isti motocikl prodao, kao što na lice mjesta nije pristupio niti okrivljenik sa svojim vozilom iz razloga jer više nema to vozilo, zbog čega se i ne može provesti potpuna rekonstrukcija. Tom je prilikom prometna vještakinja pristupila utvrđivanju FTM i PTM, a sve sukladno situacijskom planu koji prileži na listu 22., te se pristupalo svakom pojedinom sudioniku prometne nesreće, kao i svjedocima da pokažu što se tom prilikom događalo odnosno što su vidjeli da bi se događalo i gdje se svaki od njih nalazio.

4.6. Iz zapisnika o očevidu od 2. studenog 2016. razvidno je da je sastavljen 27. listopada 2016., da je mjesto prometne nesreće u Rijeci, kolnik ulice B. Vidasa nasuprot kbr. 2. ulice I. Lenca, s kolnikom u oba smjera, s preglednim raskrižjem, nagibom zavoja, bez prijelaza za pješake, dobrog stanja kolnika, širine kolnika 6,00 m, lijeve kolničke trake širine 3,00 m, koja je širina i one desne, desnog nogostupa širine 1,75 m, a onog lijevog širine 2,30 m. Također je razvidno da je ograničenje brzine na 50 km/h temeljem članka 53. stavak 1. ZSPC-a za naseljeno mjesto, uz oznake na kolniku: isprekidana uzdužna središnja crta na kolniku, kojom je prilikom kolnik bio suh, sunčano i danja svjetlost. Prilikom vršenja očevida utvrđena su oštećenja na prednjem braniku, prednjem lijevom svjetlu za maglu vozila okrivljenika, te lijevom boku, rezervoaru, upravljaču i ručici motocikla ĆD. Nastavno, kako motocikl tako i vozilo okrivljenika pronađeni su u promijenjenom položaju, a jedini očevidac same prometne nesreće bio je TD.

4.7. Iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu utvrđeno je da niti okrivljenik niti svjedok-žrtva ĆD tom prilikom nisu bili pod utjecajem alkohola.

4.8. Iz medicinske dokumentacije za ĆD razvidno je da je isti kritične zgode zadobio prijelom lisne kosti u području lijevog gležnja s pomakom, što je kvalificirano kao teška tjelesna ozljeda.

4.9. Iz situacijskog plana utvrđeno je mjesto i pravac početnog fotografiranja, A kao smjer kretanja osobnog automobila [registarska oznaka], B kao smjer kretanja motocikla [registarska oznaka], te su vidljivi trag kočenja motocikla, tragovi struganja lijeve bočne strane motocikla po kolniku prije kontakta s osobnim automobilom, kao i promijenjeni položaj samog motocikla te osobnog automobila. Također, iz situacijskog plana se ne utvrđuje sam točka sudara između osobnog automobila okrivljenika i motocikla svjedoka-žrtve.

4.10. Iz fotodokumentacije očevida razvidan je opći izgled mjesta prometne nesreće snimljeno iz smjera ulice Ivana Zavidića, što je ujedno smjer kretanja motocikla, opći izgled mjesta prometne nesreće snimljeno iz smjera Zametske ulice, snimak traga kočenja motocikliste, trag struganja motocikla prije kontakta s osobnim automobilom, položaj osobnog automobila [registarska oznaka] zatečen po dolasku očevidne ekipe, te smjer njegova kretanja, kao i oštećenje koja su na njemu nastala, trag struganja motocikla lijevom bočnom stranom nakon kontakta s navedenim vozilom, kao i oštećenja nastala na motociklu.

4.11. Iz izvatka iz prekršajne evidencije kao i one kaznene za okrivljenika utvrđeno je da isti nije kako prekršajno tako niti kazneno osuđivana osoba.

4.12. U obrani na raspravi okrivljenik je iskazao da ostaje pri obrani koju je iznio prilikom prethodnog ispitivanja na ODO u Rijeci, kao i svega onoga što je iskazao prilikom vršenja očevida i djelomične rekonstrukcije.

4.12.1. Prilikom prethodnog ispitivanja okrivljenik je u bitnome iskazao da tom prilikom nije izašao na cestu te da je zbog drvoreda na mjestu sudara malo pomaknuo automobil, možda 10 centimetara na cestu, kada je vidio kako motociklist 15 metara od njega pada na kolnik, motocikl da se klizao te udario u branik njegovog automobila. Smatra da nije kriv jer je izlazio iz parkirališta te nekih 10 cm izašao na kolnik kada je vidio da motociklist pada 10-15 metara od njega. Tom je prilikom trebao izaći iz parkirališta i skrenuti udesno, a nakon sudara da nije pomicao automobil koji mu je oštećen na način da je oštećen lijevi dio branika.

4.12.2. Prilikom provođenja očevida i djelomične rekonstrukcije pozvan od strane suda da ukoliko to želi u toj fazi postupka na licu mjesta pokaže poziciju na kojoj se nalazio sa svojim vozilom u trenutku započinjanja radnje vozilom u prometu uključivanja u promet, okrivljenik je iskazao da je mislio ići lijevo, grm je bio zelen, a sad je zima, jer je tad bila jesen, s druge strane nitko nije dolazio, pogledao je da li netko dolazi, dakle s ove druge strane nitko nije dolazio, pogledao je, čuo je motor, bam, bam, znači brzine, mijenjanje, kada je on sam stao, čovjek pada, klizi motor, pokazujući dio ceste ispred sebe na koju se uključivao, pa klizi na dio ceste kojim se kreću vozila iz suprotnog smjera, motor mu očeše rub branika i odbija se. Okrivljenik je tako pojasnio da je išao van, došao je do mjesta kojeg pokazuje i kojeg vještakinja ucrtava, pomaknuo se se naprijed, opet je pogledao jednu i drugu stranu i vidio da nema nikoga, ali čuo je motor, te je stao. Stao je na rubu malo uzvišenog nogostupa, ne na kolniku, te je samo čuo motor, ali ne i motoristu, vidio je tek kako klizi po bankini, udario mu je branik, a pao je ispred njega, nakon čega on sam nije išao u rikverc. Obzirom da puši, bio mu je otvoren prozor. Tako je okrivljenik iz vozila pokazao, ujedno iskazujući da je vozilom stajao više u desno da bi drugi auti mogli ulaziti na parkiralište.

5. Analizirajući rezultate cjelokupno provedenog dokaznog postupka, cijeneći obranu okrivljenika, kao i pojedine dokaze zasebno i u svojoj ukupnosti, sud je utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

6. Nesporno je da je okrivljenik kritične zgode upravljao osobnim automobilom marke Fiat Punto reg. oznake [registarska oznaka] i kretao se u Rijeci, iz smjera parkirališta caffe bara Metropolis u smjeru ulice Bože Vidasa, u koju se ulicu i uključivao u promet, kao što je nesporno da se tom prilikom istom ulicom iz smjera [adresa] R u smjeru ulice Ivana Ćikovića Belog kretao motociklom marke Honda reg. oznake [registarska oznaka] svjedok-žrtva ĆD, koji je tom prilikom izgubio kontrolu nad motociklom i pao na kolnik, time da je ograničenje brzine na navedenom mjestu bilo 50 km/h za naseljeno mjesto. Nastavno, nije sporno da je kritične zgode oštećen prednji branik, te prednje lijevo svjetlo za maglu vozila okrivljenika, kao što nije sporno da je svjedok- žrtva ĆD tom prilikom zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu prijeloma lisne kosti u području lijevog gležnja s pomakom. Navedeno proizlazi iz svih provedenih dokaza u ovom kaznenom postupku.

7. Okrivljenik negira učin djela, braneći se da tom prilikom nije izašao na cestu te da je zbog drvoreda na mjestu sudara malo pomaknuo automobil, možda 10 centimetara na cestu, kada je vidio kako motociklist 15 metara od njega pada na kolnik, da bi klizeći udario u branik njegovog automobila, nakon čega nije pomicao svoje vozilo odnosno nije s njim išao u rikverc. Međutim, iako okrivljenik prethodno iskazuje da je kritične zgode trebao svojim vozilom izaći s parkirališta i skrenuti u desno, prilikom provođenja očevida i djelomične rekonstrukcije iskazuje drugačije, odnosno da je mislio ići u lijevo. Također, iako okrivljenik sada tvrdi kako je kritične zgode grm bio zelen, te da je prilikom provođenja rekonstrukcije zima, provedenim dokazom uvidom u fotografije fotodokumentacije očevida, naročito one F7 s lista 28 te provođenjem očevida i djelomične rekonstrukcije, kada je prometna vještakinja sačinila fotografije povodom istog (stranica 180), razvidno je da nikakvog grma kako kritične zgode tako i tog 14. ožujka 2025. nije bilo s lijeve strane onog mjesta na kojem se okrivljenik trebao s parkirališta uključiti u promet, već jedino deblo bez grana i listova u donjem dijelu, obzirom se radi o visokom stablu.

7.1. Tako okrivljenik ujedno pojašnjava kako je izlazio van s parkinga, došao do mjesta kojeg je i pokazao i koje je vještakinja ucrtala, nakon čega se pomaknuo naprijed, opet pogledao jednu i drugu stranu i vidio da nema nikoga, ali je čuo motor, te je stao. Obzirom da je iz provedenih dokaza čitanjem zapisnika o očevidu, pregledom situacijskog plana, te u konačnici provođenjem očevida i djelomične rekonstrukcije na licu mjesta, utvrđeno kako je na mjestu s kojeg se okrivljenik trebao uključiti u promet u ulicu Bože Vidasa ravna i pregledna cesta njemu s lijeve strane, životno je nelogično da kada je okrivljenik pogledao lijevu i desnu stranu da ne bi nikoga bilo, naročito s njegove lijeve strane, tim više što tvrdi kako je tom prilikom čuo zvuk motora obzirom mu je zbog pušenja bio otvoren prozor, kao što ujedno tvrdi da je nakon što je pomaknuo vozilo do ruba nogostupa mogao vidjeti kolnik s lijeve strane. Također, a kao što je ranije navedeno, okrivljenik tvrdi kako je pogledao jednu i drugu stranu i vidio da nikoga nema, ali je čuo motor, te je stao, što bi značilo da je kada je čuo motor isti bio svojim vozilom u kretanju, jer je iskazao da je stao, a ne da je stajao osluškujući zvuk motora. Navedeno tim više, što okrivljenik iskazuje i da s druge strane nitko nije dolazio, pogledao je, čuo je motor, bam, bam, znači brzine, mijenjanje, kada je stao, čovjek pada, klizi motor. Nastavno, prilikom vršenja očevida i djelomične rekonstrukcije okrivljenik je postavio vozilo i iz samog vozila pokazao kako je bilo postavljeno kritične zgode njegovo vozilo neposredno prije same prometne nesreće, tvrdeći da je vozilom stajao više u desno da bi drugi auti mogli ulaziti na parkiralište, iako je iz fotografije sačinjene prilikom rekonstrukcije (stranica 180) razvidno da je vozilo prilikom rekonstrukcije postavio drugačije nego što je iskazao, odnosno znatno u lijevu stranu, bliže deblu stabla, dok je iz fotografije fotodokumentacije očevida F7 s lista 28 razvidno da je njegovo vozilo tada bilo postavljeno takoreći na sredini ulaza na parking, ali ipak nešto malo u lijevo.

7.2. Imajući u vidu sve ranije navedeno, odnosno da okrivljenik prvotno tvrdi da se s navedenog parkirnog prostora trebao uključiti u promet na cestu skrećući u desno, da bi potom iskazao da je imao namjeru otići na lijevu stranu ulice O [adresa], kao što prvotno tvrdi da je zbog drvoreda možda za 10 cm pomaknuo automobil na cestu, a potom tvrdi kako to nije nije učinio, već da je stao odnosno pomaknuo svoje vozilo do ruba nogostupa, insinuirajući da mu je zbog zelenog grma bila lošija vidljivost na lijevu stranu, iako takav grm uopće nije postojao, već deblo stabla, koje mu nije zaklanjalo pogled na lijevu stranu čak i kada nije bio vozilom do ruba nogostupa, što je razvidno iz fotografije sačinjene provođenjem očevida i djelomične rekonstrukcije sa stranice 180, kao što isti tvrdi da je stajao u trenucima prije same prometne nesreće, ali ujedno i da u trenucima kada je čuo motor da je bio u kretanju, time da je prethodno iskazao kako je u trenutku kada je izašao nekih 10 cm na kolnik vidio da motociklist pada 10- 15 m od njega, ne spominjući tu udaljenost prilikom provođenja rekonstrukcije, takva obrana okrivljenika cijenjena je životno nelogičnom i neuvjerljivom, nedecidiranom, te kao takvom usmjerenom na otklon od kaznene odgovornosti.

7.3. Pored takve obrane okrivljenika stoji iskaz ĆD koji je na ročištu pred sudom izjavio da u postupku želi sudjelovati u svojstvu svjedoka-žrtve, a ne oštećenika, koji tvrdi da je kada se motociklom kretao navedenom ulicom za širinu jednog kotača udesno, odnosno ne u potpunosti sredinom svoje prometne trake, vidio okrivljenika kako izlazi s parkirnog mjesta, ali je nastavio voziti obzirom na tom mjestu vozači uglavnom stanu kada izlaze na cestu, da bi okrivljenik stao kada je od njega bio udaljen cca. 25 m (tvrdeći da je tako stajao cca. 3-4 sekunde), zbog čega je nastavio voziti, pa kada je došao cca. 7-8 m blizu njega, takoreći nadomak njemu, okrivljenik je krenuo vozilom, time da je prednji dio njegovog vozila bio na kolniku za nešto manje od pola metra, a zakočio je kada je okrivljenik pokrenuo auto. Tako je prema kazivanju navedenog svjedoka, kada se podigao nakon pada s motocikla uočio da vozilo okrivljenika nije bilo na istom mjestu, već se vratilo unazad za 30-40 cm.

7.4. Takav iskaz svjedoka-žrtve u bitnome je u suglasju s iskazom svjedoka TD, jedinog očevica prometne nesreće koja se tom prilikom dogodila, u dijelu u kojem iskazuje da je vidio kako bijelo vozilo naglo izlazi na kolnik s parkirališta pored caffe bara Metropolis, tvrdeći ujedno da je sasvim sigurno vozač tog vozila stupio na kolnik. Međutim, prema kazivanju navedenog svjedoka motociklista je naletio po cesti velikom brzinom, a kada je vidio vozilo okrivljenika naglo je zakočio, time da je i okrivljenik svojim vozilom naglo stao, što je u konačnici iskazao u jednoj svojoj verziji događaja i sam okrivljenik, a kako je ranije navedeno. Vezano za brzinu kretanja samog svjedoka-žrtve ĆD, a uzimajući u obzir iskaz svjedoka TD da je isti naletio po cesti velikom brzinom, nije povjerovano iskazu ĆD u dijelu u kojem tvrdi da se tom prilikom kretao brzinom od oko 40 km/h i to na mjestu gdje nema prometnog znaka ograničenja brzine, već je u to vrijeme važilo ograničenje brzine od 50 km/h za naseljeno mjesto, što je utvrđeno provedenim dokazom čitanjem zapisnika o očevidu, te dopisa Rijeka Plus, kako je to i navedeno pod točkom 4.5. ovog obrazloženja. Tako i iz vještačkog nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje prometne struke FD, proizlazi da bi se ĆD svojim motociklom kritične zgode najvjerojatnije kretao brzinom od oko 58 km/h, a što je navedena vještakinja utvrdila iz svih parametara u odnosu na tragove kočenja naznačene u situacijskom planu, zapisnika o očevidu, te napose provođenjem očevida i djelomične rekonstrukcije.

7.5. Nastavno, iz provedenog prometnog vještačenja, sastavljenog od strane ranije navedene vještakinje prometne struke, te njenog iskazivanja na ročištu pred sudom, koje je sud u cijelosti ocijenio istinitim jer su dani od strane stručne i profesionalne osobe, nezainteresirane za ishod ovog kaznenog postupka, na koji ujedno stranke ni na koji način nisu prigovarale, proizlazi da se mora dopustiti mogućnost da je okrivljenik bio zaustavljen prednjim dijelom vozila na južnom rubu kolnika, no prema tragovima evidentiranim tijekom očevida i djelomične rekonstrukcije, najvjerojatnije se nalazio zaustavljen ili se kretao malom brzinom prednjim dijelom vozila oko 20 cm na kolniku ulice B. [adresa], dok se razlog kočenja motocikliste nije moglo prometnim vještačenjem utvrditi. Prema mišljenju vještakinje, vozilo okrivljenika nije, u trenutku udara motocikla u isti, bilo prednjim dijelom na kolniku u tolikoj mjeri da motociklista nije mogao, ukoliko je uočio izlazak osobnog automobila na kolnik na udaljenosti većoj od 30 m od mjesta udara izbjeći prometnu nesreću izmicanjem vozila dovoljno da prođe ispred zaustavljenog osobnog automobila i bez prethodnog poduzimanja radnje kočenja, odnosno reakcijom intenzivnog kočenja pri brzini od oko 58 km/h, motociklista se mogao zaustaviti do mjesta udara u automobil ukoliko je uočio kretanje istog na udaljenosti od oko 29,41 m zapadno od mjesta udara, time da do prometne nesreće ne bi došlo da okrivljenik nije prednjim krajem osobnog automobila kojim je upravljao izašao iz prostora parkirališta na kolnik ulice B. Vidasa prije nego što je propustio ĆD, kojeg je također s iste te udaljenosti i mogao uočiti.

7.6. Naime, odredbom članka 45. stavak 1. ZSPC/08 određeno je da vozač koji se vozilom uključuje u promet na cesti ili drugoj prometnoj površini (izlazak vozila iz garaže, dvorišta, parkirališta, stajališta, s površine na kojoj se ne obavlja promet vozila ili drugih sličnih površina), dužan je propustiti sva vozila i pješake koji se kreću cestom, odnosno prometnom površinom na koju se uključuje, te je stoga okrivljenik kritične zgode kada se uključivao u promet na ulicu Bože Vidasa s parkirališta pored caffe bara Metropolis sasvim sigurno bio dužan i mogao propustiti ĆD koji je tom prilikom upravljao motociklom navedenom ulicom. Navedeno iz razloga, što je povezujući sve provedene dokaze u ovom kaznenom postupku, utvrđeno da je okrivljenik nakon što je prošao prednjim dijelom vozila deblo sa svoje lijeve strane i bez stupanja vozilom na kolnik navedene ulice, imao preglednost na svoju lijevu stranu ceste, ukoliko se trebao uključiti u promet i skrenuti u lijevo, te je u svakom slučaju zbog preglednosti te ulice u tom dijelu i mogao uočiti motocikl kojim je upravljao ĆD. Međutim, obzirom okrivljenik tvrdi da je čuo zvuk motocikla koji nije vidio, sasvim je sigurno već i po tom zvuku trebao znati da se motocikl približava, ukoliko ga već nije vidio, te pričekati da prođe ulicom na koju se uključivao u promet, pa tek onda krenuti svojim vozilom. Kao što je to obrazloženo pod točkom 7.2. nije povjerovano navodima obrane okrivljenika da je kritične zgode stao uz sam rub kolnika, odnosno da nije stupio vozilom na kolnik navedene ulice, imajući pri tome u vidu iskaz svjedoka-žrtve ĆD koji tvrdi suprotno, a čiji je iskaz u suglasju u tom dijelu s onim svjedoka očevica same prometne nesreće Sardoča, koji je ujedno čuo kako ĆD nakon što je pao motociklom viče okrivljeniku da ne miče vozilo. Napose, i vještakinja prometne struke je mišljenja da se okrivljenik svojim vozilom najvjerojatnije nalazio zaustavljen ili se kretao malom brzinom prednjim dijelom vozila oko 20 cm na kolniku ulice B. [adresa]. Završno, obzirom da svjedokinja ĐD nije bila očevidac navedene prometne nesreće, te je na lice mjesta došla naknadno na poziv okrivljenika, svog prijatelja, s kojim je prethodno bila na piću u navedenom kafiću, ista svojim iskazom nije doprinijela boljem razjašnjenu činjeničnog stanja.

8. Dakle, tijekom postupka nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenik kao sudionik u cestovnom prometu kritične zgode kršio prometnu odredbu članka 45. stavak 1. ZSPC/08 na način da je njegova vožnja bila iz nehaja nepropisna, te je isti postupao sa svjesnim nehajem olako držeći da njegovim načinom vožnje, iako se u promet na ulicu Bože Vidasa mogao uključiti na siguran način bez stupanja vozilom na sam kolnik, na način da pričeka da svjedok-žrtva ĆD koji je nailazio s njegove lijeve strane prođe svojim motociklom, odnosno nije propustio istog, iako su postojali svi uvjeti ranije navedeni da to učini i na taj način izbjegne naglo kočenje ĆD u pokušaju da izbjegne sudar i njegov pad s motociklom nakon što je izgubio kontrolu nad istim i sve ono što se potom događalo, posebno uzimajući u obzir navod obrane okrivljenika da je pogledao jednu i drugu stranu i vidio da nema nikoga, ali je čuo zvuk motora.

8.1. Nastavno, protupropisna vožnja okrivljenika kritične zgode u direktnoj je uzročno posljedičnoj vezi s nastalom štetnom posljedicom, padom svjedoka-žrtve ĆD s motocikla koji je tom prilikom zadobio tešku tjelesnu ozljedu ranije navedenu, a što proizlazi iz Uvjerenja Zavoda za sudsku medicinu, s time da ubrojivost okrivljenika u vrijeme počinjenja predmetnog kaznenog djela nije bila osporena, niti je u bilo kojem trenutku postupka bila dovedena u pitanje.

9. Slijedom svega navedenog zaključuje se, a imajući u vidu ovako utvrđene rezultate provedenog dokaznog postupka, da je okrivljenik svojom protupropisnom vožnjom ostvario sva objektivna i subjektivan obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, slijedom čega je sud istog proglasio krivim.

9.1. Nije naodmet napomenuti da se svjedok-žrtva kritične zgode sasvim sigurno kretao svojim motociklom brzinom većom od one koja je određena za naseljeno mjesto i to onom većom od 50 km/h, odnosno po mišljenu prometne vještakinje brzinom od 58 km/h, time da i svjedok TD tvrdi da je isti naletio po cesti velikom brzinom, zbog čega je sasvim moguće da je takvim načinom vožnje ĆD doprinio nastanku prometne nesreće koja se tom prilikom dogodila, međutim ovaj sud u tom dijelu nije mogao mijenjati činjenično optuženje, jer bi na taj način dirao u identitet same optužbe.

10. Odlučujući o vrsti i visini kaznene sankcije sud je okrivljeniku olakotnim cijenio njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost, dok posebno otegotnih okolnosti sud nije našao.

10.1. Obzirom na raniju kaznenu neosuđivanost okrivljenika sud je istoga osudio na kaznu zatvora kao u izreci presude, te mu je potom izrekao uvjetnu osudu u uvjerenju da će se već samim prijekorom u smislu izricanja kazne bez njezina izvršenja ostvariti sve svrhe kaznenopravnih sankcija propisane zakonom.

11. S obzirom da je okrivljenik proglašen krivim, na temelju članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. stavak 2. ZKP/08, dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka s osnova paušalne svote u visini od dvije stotine eura, koji su troškovi odmjereni sukladno složenosti i duljini trajanja postupka, te imovinskim prilikama okrivljenika, kao što je dužan naknaditi i troškove prometnog vještačenja u ukupnom iznosu od šest stotina dvadeset sedam eura i jedanaest centi.

Rijeka, 2. veljače 2026.

Sutkinja:

Manon Juravić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 (petnaest) dana od dana ovjerenog primitka iste. Žalba se predaje ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.

Dostavna naredba:

1. ODO u Rijeci

2. okrivljeniku DD

3. braniteljici okrivljenika iz povjerenja Valentini Vižintin, odvjetnici iz Rijeke

4. svjedoku-žrtvi ĆD