Poslovni broj: Us I-3874/25-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: ZUG, državljanin Irana, rođen **.**.1985., zastupan po opunomoćeniku Zoranu Baueru, odvjetniku iz Zagreba, Kozarčaninova 2, protiv tuženika: Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi poništavanja rješenja, 02. veljače 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/25-06/6170, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 26. rujna 2025. godine.

II. Odobrava se tužitelju besplatna pravna pomoć u postupku međunarodne zaštite te se tuženiku nalaže da u roku od 15 dana pružatelju besplatne pravne pomoći, odvjetniku Zoranu Baueru iz Zagreba, nadoknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 €.

Obrazloženje

Tužitelj (državljanin Irana) tužbom osporava rješenje od 26. rujna 2025. godine, kojim je odbačen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj (RH). Takvo rješenje je doneseno s obzirom na utvrđenje da je tužitelju u Srbiji već odobren azil.

Tužitelj u tužbi navodi da se ne može primijeniti institut sigurne treće zemlje u odnosu na Srbiju. Ističe da je snimio filmove protiv vlasti u Srbiji te da je tamo još od 2022. godine maltretiran. U vezi s tim dostavlja fotografije svoje previjene desne ruke i medicinsku dokumentaciju iz RH.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu, kojoj se nije odazvao uredno pozvan tuženik. U dokaznom je postupku pročitana dokumentacija u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Tužbeni zahtjev je neosnovan.

Tužitelj je državljanin Irana te mu je nesporno u Srbiji rješenjem od 05. travnja 2019. godine već odobren azil, bez ikakvog vremenskog ograničenja.

Tužitelj uopće niti ne tvrdi da bi to rješenje o odobravanju azila u Srbiji ikada na bilo koji način bilo stavljeno izvan snage.

Tužitelju je zbog toga u RH 04. siječnja 2023. godine već bio odbačen zahtjev za međunarodnu zaštitu, nakon čega je preko Slovenije otišao u Austriju. Tužitelj je naknadno opet nezakonito ušao u RH te je 18. kolovoza 2025. godine ponovno izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u RH. Tužitelj je taj zahtjev podnio 20. kolovoza 2025. godine, a 23. rujna 2025. godine je i saslušan u povodu podnesenog zahtjeva.

Osporavanim rješenjem od 26. rujna 2025. godine je ponovljeni tužiteljev zahtjev za međunarodnu zaštitu u RH ponovno odbačen te mu je naloženo napuštanje RH i povratak u Srbiju.

Ovo rješenje je utemeljeno na čl. 43. st. 1. t. 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (NN 70/15, 127/17, 33/23 i 17/25 - ZMPZ), u kojem je propisano da će se zahtjev za međunarodnu zaštitu odbaciti ako je tražitelju međunarodna zaštita odobrena u trećoj državi čija prava i dalje uživa, pod uvjetom da će biti ponovno prihvaćen u toj državi.

Kao što je već rečeno, tužitelju je nesporno u Srbiji već odobrena međunarodna zaštita te ga Srbija mora prihvatiti na temelju čl. 3. st. 2. Sporazuma između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Republike Srbije o predaji i prihvatu osoba kojih je ulazak ili boravak nezakonit (NN MU 1/10).

U skladu s tim je tuženik u cijelosti pravilno i zakonito postupio kada je tužitelju odbacio i ponovljeni zahtjev za međunarodnu zaštitu.

Neosnovano tužitelj navodi da se u odnosu na Srbiju ne može primijeniti institut sigurne treće zemlje, jer se u konkretnom slučaju niti ne radi o odbačaju zahtjeva za međunarodnu zaštitu zbog primjene instituta sigurne treće zemlje (čl. 43. st. 1. t. 3. ZMPZ-a), već o utvrđenju nesporne činjenice da je tužitelju u Srbiji već odobrena međunarodna zaštita koju i dalje uživa (čl. 43. st. 1. t. 2. ZMPZ-a).

Zbog toga se ne mogu prihvatiti niti tužiteljevi navodi da je u Srbiji maltretiran. Naime, u slučaju da je kršio propise ili pravni poredak, odnosno da je predstavljao opasnost za nacionalnu sigurnost ili javni red i mir u Srbiji tada bi mu tamo svakako u međuvremenu bilo stavljeno izvan snage rješenje od 05. travnja 2019. godine o odobravanju azila, ali tužitelj niti ne tvrdi da bi do toga došlo.

Tužiteljev zavoj na desnoj ruci je na temelju recentne medicinske dokumentacije iz RH stavljen zbog nemogućnosti ekstenzije prstiju te ruke i zbog bolova, ali se pritom u tim nalazima ništa ne navodi o posljedicama navodnog višekratnog premlaćivanja u Srbiji. Tužitelj uopće niti ne posjeduje medicinsku dokumentaciju iz Srbije iz koje bi se moglo utvrditi da je tamo na bilo koji način zadobio ozljede desne ruke ili bilo koje druge ozljede.

U tom smislu se tužitelj neosnovano poziva i na načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja (non refoulement) iz čl. 6. ZMPZ-a u vezi čl. 43. st. 1. t. 2. ZMPZ- a.

Sud je na raspravnom ročištu kao nepotreban i neadekvatan odbio prijedlog za saslušanje tužitelja, a pritom dodatno treba imati u vidu da je i njegov opunomoćenik na raspravnom ročištu naveo da je po njegovim informacijama tužitelj u međuvremenu napustio RH.

Zbog svega navedenog je tužbeni zahtjev za poništavanje osporavanog tuženikovog rješenja od 26. rujna 2025. godine kao neosnovan odbijen, na temelju čl. 116. st. 1. Zakona o upravnim sporovima.

Odluka o besplatnoj pravnoj pomoći se temelji na zahtjevu postavljenom u tužbi, uz kojeg je priložen i obrazac zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći, a opunomoćenik tužitelja je na listi pružatelja besplatne pravne pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite. Ova je odluka utemeljena na čl. 60. ZMPZ-a, na čl. 8. i 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (NN 140/15 i 155/22) i uz primjenu Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) na neprocjenjivu vrijednost predmeta spora. Tako je priznat trošak sastava tužbe u visini od 250 bodova i trošak pristupa na ročište, također u visini od 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% sveukupno iznosi 1.250,00 €.

U Zagrebu, 02. veljače 2026. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba na presudu ne odgađa izvršenje osporavanog rješenja.

DNA:

1. odvj. Zoran Bauer

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ilica 335