REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Crikvenici - Stalna služba u Krku
Bodulska 2/d
51500 Krk
Poslovni broj: P-828/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sucu Nataliji Denona u pravnoj stvari tužitelja 1. KO r. EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Franjo Hodanić, odvjetnik iz Krka, protiv tuženika AO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao pravni slijednik pok. z.k. nositelja LO, radi utvrđenja prava vlasništva, izvan ročišta, 2. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
Utvrđuje se da su tužitelji KO r. EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i EO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svaki u ½ dijela stekli pravo vlasništva cijele nekretnine k.č.
28/6G ul. 191 k. o. [katastarska općina], pa se isti ovlašćuju nakon pravomoćnosti ove presude i temeljem nje izvršiti uknjižbu prava vlasništva na cijeloj toj nekretnini, svaki u ½ dijela i to s imena KOB, čiji je pravni slijednik IO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te uz njegovo istovremeno i cjelovito brisanje.
Obrazloženje
1. Tužitelji su 18. rujna 2024. podnijeli ovom sudu tužbu protiv uvodno označenog tuženika radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini oznake k.č.br.
28/6G, koja je upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koja da u naravi predstavlja spremište (mošunu) od 6 m2 u [adresa] u [adresa], za koju tvrde da su njezini stvarni vlasnici, i to svaki u ½ dijela. Naveli su da su predmetnu nekretninu stekli nasljeđivanjem iza svojih pok. roditelja. Njihov pok. otac CO da je predmetnu mošunu kupio od pok. K CO iz [adresa], zajedno sa pok. IO VO i pok. HO, koji su pak 1980. i 1981. godine zaključili sa CO dodatne ugovore kojim su mu ustupili svoje suvlasničke udjele na predmetnoj nekretnini za određene ustupke koje se ovaj obvezao učiniti. Od 1981. godine otac tužitelja da je isključivi samovlasnik i samoposjednik predmetne nekretnine, a nakon njegove smrti predmetnu nekretninu da je koristila njegova supruga DO, zajedno sa djecom, ovdje tužiteljima EO i KO rođ. EO. Nakon smrti DO predmetna nekretnina da je pripala njezinoj djeci, ovdje tužiteljima, svakome u ½ dijela, što da je razvidno iz ostavinskih rješenja iza pok. DO CO, poslovni broj O-224/81 i iza pok. DO, poslovni broj O- 317/09. Budući da su tužitelji i njihovi prednici još od 1981. u nesmetanom (mirnom) i samostalnom posjedu utužene nekretnine, to tužitelji drže da su u konkretnom slučaju ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na predmetnoj čestici. Zbog navedenog, predložili su da ovaj sud usvoji njihovu tužbu i donese presudu sa izrekom sadržaja kao u tužbenom zahtjevu.
2. Kao prilog činjeničnim navodima iz tužbe, tužitelji su dostavili vlasnički list i kopiju katastarskog plana za predmetnu nekretninu, zatim ugovor od 31. kolovoza 1980. godine koji je zaključen između DO, ZO, PO, VO i ŽO, nadalje izjavu " E – ŽO" iz koje bi proizlazilo da predmetna mošuna pripada obitelji E, zatim zapisnik o izvršenoj izmjeri Geodetskog zavoda d.o.o. Rijeka iz kojeg proizlazi da je korisnik predmetne nekretnine i komunalni obveznik tužitelj EO, rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Krku, poslovni broj O-224/81, koje je doneseno iza smrti pok. EO CO, a iz kojeg proizlazi da je između ostalog i predmetna nekretnina, temeljem zakona i sporazuma nasljednika, pripala djeci ostavitelja KO i EO, te rješenje o nasljeđivanju Javnog bilježnika Maje Muhvić iz Krka, poslovni broj O-317/09, koje je doneseno iza smrti pok. DO, majke tužitelja, a iz kojeg proizlazi da je ostavinska imovina pok. ostaviteljice pripala njezinoj djeci KO i EO, svakome u ½ dijela.
3. Predmetna tužba sa prilozima uredno je dostavljena tuženiku radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu, sve sukladno odredbama čl. 284. st. 1. i čl. 285. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), međutim, tuženik se na tužbu nije očitovao.
4. Odredbom čl. 331.b ZPP-a propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu, s tim da je u st. 2. tog članka propisano da se neće donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1. ovoga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3. ZPP-a).
5. Rukovodeći se sadržajem citirane zakonske odredbe, a imajući pritom u vidu navode iz tužbe i priležeću dokumentaciju, ovaj sud drži da su u konkretnom slučaju ispunjeni svi uvjeti iz čl. 331.b ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe.
6. Naime, osim što tuženik nije osporio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, a time i svoju legitimaciju u postupku, ovaj sud drži da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a kako te činjenice nisu osporene, niti su u suprotnosti sa dostavljenim dokazima, a nije utvrđeno niti postojanje kakvih drugih općepoznatih okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su opravdani razlozi spriječili tuženika da podnese svoj odgovor na tužbu u ovoj pravnoj stvari, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja, te odlučiti kao u izreci ove presude.
U Krku, 2. veljače 2026.
Sudac
Natalija Denona
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pisanim podneskom u 3 primjerka. Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl.353. st.2. ZPP-a).