REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I – 4945/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja LOOH, rođenog **.**.1991. u [adresa], Arapska Republika Egipat, državljanina Egipta, s trenutnim boravištem u Prihvatnom centru za strance Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik LO, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIIII policijske postaje Zagreb, Kruge 52, radi ograničenja slobode kretanja, 2. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-01/25-03/906, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 11. studenog 2025.

II. Tužitelju se ne odobrava besplatna pravna pomoć u ovom upravnom sporu.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, VIII policijske postaje Zagreb, KLASA: NK- UP/I-216-01/25-03/906, URBROJ: 511-19-34-25-1 od 11. studenog 2025. tužitelj se smješta u prihvatni centar za strance Ministarstva unutarnjih poslova, na najkraće moguće vrijeme, a najduže do dva mjeseca s tim da se smještaj računa od dana donošenja rješenja (točke 1. do 3. izreke).

2. Pravodobnom podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika iz svih zakonom dopuštenih razloga, u bitnome navodeći da je rješenje doneseno uz povrede kako hrvatskog tako i prava Europske unije, te Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Iznosi razloge na kojima je tuženik temeljio svoje rješenje, te ističe kako je pravo na slobodu zajamčeno člankom 5. Europske konvencije za ljudska prava, a zadržavanje stranca u svrhu udaljenja dopušteno je samo ako je nužno i posljednje sredstvo, pri tom tuženik mora dokazati da nijedna blaža mjera ne bi bila učinkovita, a iz osporenog rješenja nije razvidno da bi individualna procjena bila provedena u skladu s pravilom razmjernosti, budući da se tuženik nije osvrnuo konkretno na svaku pojedinu blažu mjeru. Nadalje navodi kako prekršaj protiv javnog reda i mira (nepravomoćno utvrđen) sam po sebi, nije dovoljan pokazatelj rizika od bijega s ciljem izbjegavanja udaljenja, a da tuženik mora dokazati konkretnu vezu između prekršaja i namjere izbjegavanja obveze napuštanja. Formulacija tuženika kojom rok smještaja određuje na do 2 mjeseca „jer je to najkraće moguće vrijeme…“ ukazuje na pasivan stav tuženika, a zadržavanje je zakonito samo ako postupak udaljenja teče kontinuirano i s dužnom pažnjom. Konkretne radnje koje su u predmetnom postupku učinjene nisu vidljive iz rješenja, a iščekivanje izdavanja putnih isprava, bez aktivnog djelovanja vlasti, nezakonito je i predstavlja povredu prava na slobodu.

2.1. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje, uz odobrenje besplatne pravne pomoći, za koju navodi da je prethodno odobrena od strane Ministarstva unutarnjih poslova, pozivom na tužbi priloženi e-mail, te nalog tuženiku da plati troškove zastupanja opunomoćeniku.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja, iznosi kronologiju postupanja i donošenja odluka u predmetu tužitelja. Ističe da su u postupku utvrđene sve relevantne činjenice i okolnosti na temelju kojih je doneseno rješenje, pri tom ukazuje kako je tužitelju omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i okolnostima uz prevođenje po prevoditelju za arapski jezik, za koji je izjavio da ga razumije u govoru i pismu.

3.1. Navodi da je tužitelju bio odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj, rješenjem PU požeško – slavonske od 14. siječnja 2025., a potom opisuje okolnosti događaja od 10. studenog 2025., a za koji je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu Pp-16179/2025 od 11. studenog 2025. oglašen krivim zbog prekršaja iz članka 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira i kažnjen novčanom kaznom, u koju mu je uračunato vrijeme uhićenja do vrijeme puštanja uz obvezu plaćanja preostalog dijela novčane kazne, i primjenu zaštite mjere udaljenja s područja Grada Zagreba u trajanju od 4 mjeseca.

3.2. Nadalje, tuženik u odgovoru navodi da je utvrđeno kako tužitelj zbog nepoštivanja pravnog poretka predstavlja opasnost za javni poredak, te mu je doneseno rješenje od 11. studenog 2025. o protjerivanju iz Republike Hrvatske, odnosno Europskog gospodarskog prostora (EGP) i određena zabrana ulaska i boravka na područje EGP-a u trajanju od jedne godine računajući od dana prisilnog udaljenja. Kako je izjavio da neće izvršiti obvezu napuštanja EGP-a, počinio prekršaj za koji je proglašen pravomoćno krivim, kako je gore navedeno, postoje okolnosti koje ukazuju da bi mogao izbjegavati obvezu napuštanja EGP-a odnosno RH, stoga je na temelju odredaba iz članka 214. stavka 2., podstavka 3. Zakona o strancima („Narodne novine“ broj: 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25, dalje: Zakon), imajući u vidu da je individualnom procjenom u skladu s pravilom razmjernosti utvrđeno da je udaljenje ne može osigurati primjenom blažih mjera, doneseno osporeno rješenje.

3.3. Tuženik navodi da je tužitelj 26. studenog 2025. izrazio namjeru za podnošenjem zahtjeva za međunarodnom zaštitom u Republici Hrvatskoj, te je na taj način izbjegao prisilno udaljenje, odnosno rješenje o protjerivanju se privremeno stavlja van snage dok se ne donese odluka o izraženom namjeri za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Također navodi kako je Upravni sud u Zagrebu, presudom poslovni broj: Us I-4491/2025- od 12. studenog 2025. u postupku sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja imenovanom strancu potvrdio osporeno rješenje, te da navodi tužbe, ne mogu utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

3.4. Iz sadržaja odgovora proizlazi da tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Sukladno članku 6. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 36/24, dalje ZUS) 30. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika stranaka održana je usmena rasprava, na kojoj je strankama omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora.

5. Na navedenoj raspravi stranke u bitnome navode kao u tužbi odnosno odgovoru na tužbu, izvođenje daljnjeg dokaznog postupka ne predlažu.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika.

7. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u postupku koji je prethodio ovom sporu, kao i činjenice koje je sam utvrdio.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno članku 114. stavku 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje doneseno u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 216. stavka 1. Zakona, uz obrazloženje u kojemu se navodi kronologija postupanja i donesenih odluka u odnosu na tužitelja, u pogledu primjene odredba navedenog Zakona.

9.1. Ograničenje slobode kretanja tužitelja temelji se na odredbama članka 214. stavka 1. i 2. Zakona.

10. Iz dostavljene dokumentacije spisa proizlazi da je tužitelju rješenjem Policijske uprave zagrebačke, VIII policijske postaje Zagreb, KLASA: NK-UP/I-216-04/25- 01/4954, URBROJ:511-19-34-25-1 od 11. studenog 2025. prestao zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj odobren rješenjem Policijske uprave požeško-slavonske, KLASA: UP/I-216-02/24-09/282457, URBROJ: 511-22-04-24-1 od 14. siječnja 2025. te mu je utvrđena dužnost napuštanja Europski gospodarski prostor (EGP). Istim rješenjem određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine računajući od dana prisilnog udaljenja, uz određenje da će ga se prisilno udaljiti u državu njegovog podrijetla Egipat, državu iz koje je došao u Republiku Hrvatsku ili uz njegov pristanak, u drugu treću zemlju (točke 1. do 3. izreke).

10.1. Tuženik obrazlaže da je individualnom procjenom u skladu s pravilnom razmjernosti utvrđeno kako se prisilno udaljenje ne može osigurati primjenom blažih mjera iz članka 213. stavka 1. Zakona, te da su ispunjeni uvjeti iz odredaba članka 214. stavka 2. podstavka 3. Zakona, a u odnosu na određeni rok do dva mjeseca tuženik obrazlaže da je to najkraće vrijeme koje je potrebno radi organizacije vraćanja u matičnu državu, sa ili bez policijske pratnje, odnosno osiguranja prisilnog udaljenja.

10.2. Pravomoćnom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pp-16179/2025 od 11. studenog 2025. tužitelj je oglašen krivim za počinjenje prekršaja činjenično opisanog u izreci, a kažnjivog po članku 14. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, 114/22 i 47/23) za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 400,00 eura, u to mu je uračunato vrijeme uhićenja do puštanja na slobodu kao dva dana zatvora, te utvrđena obveza plaćanja preostalog dijela novčane kazne, a primijenjena je i zaštitna mjera udaljenja s područja Grada Zagreba u trajanju od 4 mjeseca, s tim da je dužan napustiti područje Grada Zagreba u roku od 24 sata.

10.3. Spisu prileži zapisnik donositelja rješenja od 11. studenog 2025. u kojemu je evidentirana izjava tužitelja na temelju članka 51. i 70. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) u koji je sud izvršio uvid.

10.4. Presudom ovog suda poslovni broj: UsI-4491/2025-2 od 12. studenog 2025., pravomoćnom dana 6. prosinca 2025. osporeno rješenje tuženika potvrđeno je u postupku sudske kontrole zakonitosti ograničenja kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, na temelju članka 216. stavka 4. Zakona.

11. Sukladno članku 212. Zakona u svrhu ograničenja slobode kretanja radi osiguranja prisilnog udaljenja i povratka državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar ako se prisilno udaljenje i povratak ne može osigurati blažim mjerama (stavak 1.), smještaj u centru može trajati samo najkraće vrijeme koje je potrebno za prisilno udaljenje i dok su u tijeku aktivnosti radi prisilnog udaljenja koje se izvršavaju s dužnom pažnjom (stavak 2.).

12. Zakon u članku 213. stavku 1. propisuje da se u smislu odredbe članka 212. stavka 1. ovog Zakona mjerama koje su blaže od smještaja u centar smatraju: 1. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata; 2. polog određenih financijskih sredstava; 3. zabrana napuštanja određene adrese smještaja; i 4. javljanje u policijsku postaju u određeno vrijeme.

13. Prema članku 214. Zakona o strancima državljanina treće zemlje može se smjestiti u centar do šest mjeseci ako postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske sukladno članku 183. stavcima 2. i 3. ovoga Zakona (stavak 1.).

13.1. Prema stavku 2. članka 214. Zakona okolnosti koje mogu upućivati na postojanje rizika od izbjegavanja iz stavka 1. ovoga članka su da: državljanin treće zemlje nema ispravu o identitetu ili putnu ispravu; da nema prijavljen boravak; da je izjavio da neće izvršavati ili da će onemogućavati izvršenje mjera za osiguranje povratka; da je u drugoj državi članici EGP-a pravomoćno osuđen za kazneno djelo; da je protiv njega u tijeku kriminalističko istraživanje ili kazneni postupak ili je pravomoćno osuđen za kazneno djelo u RH; da ne izvršava ili nije izvršio rješenje o povratku; da ne izvršava ili nije izvršio obvezu odlaska u drugu državu članicu; da je nezakonito ušao u EGP odnosno RH; i da njegovo prethodno ponašanje upućuje na to da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno RH.

13.2. Prema stavku 3. članka 214. Zakona smatra se da postoji rizik od izbjegavanja obveze napuštanja EGP-a odnosno RH iz stavka 1. ovoga članka ako se utvrdi da je državljanin treće zemlje odbio dati osobne ili druge podatke i dokumente ili je dao lažne podatke; da se poslužio krivotvorenom ili tuđom ispravom; da je odbacio ili uništio ispravu o identitetu; da je odbio dati otiske prstiju; da silom ili prijevarom onemogućio prepratu u svrhu prisilnog udaljenja u zemlju u koju ga se prisilno udaljava; da se nije pridržavao obveza iz članka 213. stavka 1. ovoga Zakona; da je ušao u EGP odnosno RH prije isteka zabrane ulaska i boravka; da je boravio u drugoj državi članici EGP-a iz koje je nezakonito ušao u RH izravno ili tranzitom kroz treću zemlju (nedopušteno sekundarno kretanje) (stavak 3.).

14. Pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud je polazio od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, podataka sadržanih u dostavljenoj dokumentaciji, te činjenica koje je sam utvrdio.

15. Razmatrajući osnovanost tužbenih navoda utvrđeno je da istima pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti primjena materijalnog prava, nije dovedeno u pitanje. U postupku nisu utvrđene povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito.

15.1 Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih donosi odluku kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano, pri čemu se valjano očitovao na sve u postupku utvrđene činjenice i okolnosti koje su od utjecaja na primjenu odredaba Zakona na koje se poziva donositelj rješenja i zaključak o potrebi ograničenja kretanja tužitelju smještajem u Prihvatni centar za stance.

15.2. Prema ocjeni suda postoji zakonska osnova i razlozi za donošenje rješenja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim, a okolnosti na kojima je tuženik temeljio odluku ovaj sud u cijelosti prihvaća.

16. Tužitelj u tužbi, a niti tijekom spora nije osporio činjenična utvrđenja upravnih tijela na način kako su ona prethodno iznesena, a koja su dostatna za zaključak da postoji osnov za ograničenje slobode kretanja u skladu s odredbom članka 216. stavka 2. Zakona. U odnosu na razloge primjene mjere ograničenja slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance ističe se da su isti valjano obrazloženi, odnosno u konkretnom predmetu nije opravdano primijeniti bilo koju od drugih mjera propisanih člankom 213. stavkom 1. Zakona s obzirom na činjenice koje proizlaze iz pregledane dokumentacije, stoga je pravilan zaključak donositelja rješenja da se drugim mjerama ne može ostvariti svrha ograničenja slobode kretanja.

16.1. Imajući u vidu mjere propisane člankom 213. stavkom 1. Zakona, prema ocjeni suda nije opravdano primijeniti mjeru pologa putne isprave, koju tužitelj nedvojbeno posjeduje, budući da iz zapisnika o njegovu saslušanju proizlazi da je identitet utvrđen uvidom u tu ispravu, jer su utvrđene okolnosti koje ukazuju da bi mogao izbjegavati izvršenje obveze napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske, budući da nema putne karte, adresu smještaja niti financijskih sredstava, a pravomoćno je (naznačeno na presudi), suprotno navodima tužitelja u tužbi, osuđen zbog počinjenja prekršaja, stoga proizlazi da ne poštuje pravni poredak Republike Hrvatske.

17. U pogledu trajanja mjere ističe se da je mjera određena na vrijeme do 2 mjeseca u skladu s odredbom članka 212. stavka 1. i 2. Zakona, a istu sud prihvaća prikladnom i opravdanom u konkretnom slučaju, te primjerenom individualnim okolnostima tužitelja. Određeni rok ograničenja slobode kretanja najduže do dva mjeseca nužan je za postizanje zakonom propisane svrhe i razmjeran naravi potrebe za ograničenjem u konkretnom slučaju, zbog provjere identiteta i izdavanja putnog lista te organizacije vraćanja u matičnu državu.

18. Stoga, navode tužitelja sud nije prihvatio osnovanima. Ovo zato, jer podaci spisa tuženika dostavljenog sudu uz odgovor na tužbu daju osnova za zaključak da je u konkretnom predmetu tužitelju zakonito ograničena sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance.

18.1. Povrede odredaba na koje paušalno ukazuje tužitelj sud nije našao.

19. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

19.1. Razlozi ništavosti pojedinačne odluke na koje sud pazi po službenoj dužnosti, nisu utvrđeni.

19.2. Na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci, pod točkom I.

20. Zahtjev za besplatnom pravnom pomoći u predmetnoj upravnoj stvari, nije osnovan.

21. Člankom 3. stavkom 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku povratka („Narodne novine“ broj: 132/21, dalje: Pravilnik) propisano je da besplatna pravna pomoć u postupku povratka (u daljnjem tekstu: pravna pomoć) obuhvaća davanje pravnog savjeta (u daljnjem tekstu: pravni savjet) ili pomoć u sastavljanju tužbe i zastupanje pred upravnim sudom (u daljnjem tekstu: pravno zastupanje), sukladno članku 198. Zakona o strancima.

21.1. Prema stavku 4. članka 3. Pravilnika pružatelj pravne pomoći je odvjetnik ili pravnik iz udruge registrirane za obavljanje pravne pomoći pri Ministarstvu pravosuđa i uprave (u daljnjem tekstu: udruga), koji je naveden na popisu pružatelja pravne pomoći koji sastavlja Ministarstvo.

22. Ostvarivanje prava na pravno savjetovanje propisano je člankom 7. Pravilnika.

22.1. Prema stavku 1. članka 7. Pravilnika državljaninu treće zemlje, koji nakon primljene obavijesti iz članka 5. ovoga Pravilnika ne podnese zahtjev za odobrenje pravnog zastupanja, uručit će se popis pružatelja pravne pomoći za određeno područje upravnog suda ovjeren službenim pečatom, koji će državljanin treće zemlje predati odabranom pružatelju pravne pomoći.

22.2. Prema stavku 2. članka 7. Pravilnika ako se državljanina treće zemlje iz stavka 1. ovoga članka smješta u prihvatni centar za strance, uručit će mu se popis pružatelja pravne pomoći za područje upravnog suda na kojem se nalazi prihvatni centar za strance.

22.3 Prema stavku 3. članka 7. Pravilnika popis iz stavaka 1. ili 2. ovoga članka uručuje se državljaninu treće zemlje odmah nakon što je potpisao obavijest iz članka 5. ovoga Pravilnika.

22.4. Prema stavku 4. članka 7. Pravilnika pravo na pravni savjet državljanin treće zemlje može ostvariti jednokratno u odnosu na svaku odluku u vezi povratka.

23. Člankom 8. Pravilnika propisano je rješavanje zahtjeva za pravno zastupanje.

23.1. Prama stavku 1. članka 8. Pravilnika ako državljanin treće zemlje koji je podnio zahtjev za pravno zastupanje ispunjava uvjete za odobrenje pravnog zastupanja, nadležna PU/PP iz članka 5. ovoga Pravilnika donijet će rješenje o odobrenju pravnog zastupanja i dostaviti ga podnositelju zahtjeva zajedno s popisom pružatelja pravne pomoći.

24. Uvidom u obavijest o besplatnoj pravnoj pomoći koja je prilog predmetnom Pravilniku, i koji obrazac je dostavljen u spis (str. 24. i 25.) vidljivo je da je tužitelj navedenu obavijest zaprimio 11. studenog 2025., međutim, na istom obrascu „zahtjev za odobrenje besplatne pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje u upravnom sporu“ nije ispunjen niti je potpisan od strane tužitelja, pa slijedom navedenog, sud zaključuje da tužitelj nije zatražio besplatnu pravnu pomoć na ime pravnog zastupanja, odnosno za postupak koji se vodi pred sudom.

24.1. Pored navedenog, spisu prileži Lista pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka – Upravni sud u Zagrebu (dostavljeno uz prethodno navedenu obavijest, str. 26. do 28. spisa) pregledom koje je utvrđeno da se opunomoćenik tužitelja, odvjetnik LO na istoj ne nalazi, kao niti odvjetnik Nebojša Bestić iz Zagreba, koji je prema zamjeničkoj punomoći opunomoćenika LO zamijenio na ročištu 30. siječnja 2026.

24.2. Navod opunomoćenika tužitelja da je besplatna pravna pomoć odobrena od strane Ministarstva unutarnjih poslova, pozivom na ispis e-maila dostavljenog uz tužbu, nije osnovan, niti navedeno proizlazi iz dostavljene dokumentacije. Naime, vidljivo je da je opunomoćeniku tužitelja 26. studenog 2025. od strane LOO ispred Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini dostavljena obavijest prema kojoj je odvjetnika LO tužitelj izabrao za pružatelja besplatne pravne pomoći, na koji e-mail je odvjetnik LO odgovorio da prihvaća zastupanje. Dakle, radi se o odabiru pružatelja besplatne pravne pomoći za potrebe postupka odobrenja međunarodne zaštite, u kojim predmetima je odvjetnik LO na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći pred Upravnim sudom u Zagrebu i upravo na toj je listi tužitelj odabrao imenovanog opunomoćenika za pružatelja pravne pomoći (dostavljeno u spis od strane djelatnice Prihvatilišta za tražitelje međunarodne zaštite u Kutini, LOO, str. 20. do 22. spisa) što je opunomoćeniku svakako moralo biti poznato.

24.3. Stoga, budući da tužitelj nije podnio zahtjev za besplatnu pravnu pomoć za pravno zastupanje, a u okviru ostvarivanja prava na besplatnu pravnu pomoć, te da imenovani opunomoćenik nije na Listi pružatelja besplatne pravne pomoći državljanima trećih zemalja u postupku povratka – Upravni sud u Zagrebu, nema osnova za odobrenje iste u predmetnom upravnom sporu.

24.4. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.

25. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

25.1. Stoga, kako je odbijen zahtjev za poništenjem osporenog rješenja to je i zahtjev za naknadom troškova valjalo dobiti, kako je i riješeno u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 2. veljače 2026.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik LO, [adresa]

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava zagrebačka, VIIII policijska postaja Zagreb, Kruge 52

3. U spis