REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-2092/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja MTHL j. d. o. o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 44538444026, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog ureda Loboja u Zagrebu, Kneza Borne 14, protiv tuženika Primorsko- goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak, Rijeka, Adamićeva 10, OIB: 32420472134, kojeg zastupa službena osoba SŽČ, radi izvršenja rješenja komunalnog redara, 2. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja, odnosno radi oglašavanja ništetnim rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeka za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-04/25-01/63, URBROJ: 2170-03- 08/6-25-3 od 25. kolovoza2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Rješenjem Komunalnog redara Grada Raba, Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-363-04/25-01/03, URBROJ: 2170-13-04/05-25-3 od 11. lipnja 2025., određeno je izvršenje rješenja Komunalnog redara Grada Raba, Upravnog odjela za komunalni sustav i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-363-04/25-01/03, URBROJ: 2170-13-04/05-25-1 od 17. travnja 2025., izvršnog 19. svibnja 2025., u predmetu uklanjanja protupravno postavljenih predmeta od strane tužitelja, s javne površine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Mundanije, za dan 10. srpnja 2025., s početkom u 9:30 sati.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-363-04/25-01/63, URBROJ: 2170-03-08/6- 25-3 od 25. kolovoza 2025. odbio žalbu kao neosnovanu.

3.Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika te moli da se odredi odgoda izvršenja predmetnog pobijanog Rješenja, s obzirom na činjenicu da bi se tužitelju izvršenjem predmetnog Rješenja nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti i činjenicu da odgoda izvršenja predmetnog Rješenja nije protivna javnom interesu, a zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje u predmetnoj upravnoj stvari. Tužitelj ističe da je točno da njegov ugostiteljski objekt za 2025. nema potpisan ugovor o korištenju javne površine sa Gradom Rabom, a za držanje ugostiteljske terase sa pripadajućim stolovima i stolcima, no da se ugostiteljski objekt sa pripadajućom terasom, stolovima i stolcima, te škrinjom za sladoled na istome mjestu nalazi već punih 40 godina, da tužitelj navedeni ugostiteljski objekt u svom vlasništvu ima više od 30 godina, te za svo navedeno vrijeme ima sklopljen ugovor o korištenju javne površine sa Gradom Rabom, a za koje korištenje uredno podmiruje sve svoje ugovorne obveze u smislu plaćanja korištenja istog i striktnog održavanja predmetne javne površine u skladu sa zakonom i Pravilnikom o komunalnom redu Grada [adresa]. Pored navedenoga, predmetni ugostiteljski objekt već desetljećima je dio ugostiteljske ponude Grada Raba, a na koji su objekt građani i gosti Grada Raba navikli. Iz obrazloženja predmetnog Rješenja da nije jasno razvidno radi čega Grad Rab nije, nakon više desetljeća, jednostrano i bez valjanog razloga odlučio produžiti i za turističku sezonu 2025. Ugovor o korištenju javne površine Grada Raba sa tužiteljem. Tužitelj je u žalbi protiv predmetnog Rješenja istaknuo da će prema saznanju istog na mjestu na kojemu je do sada bila lijepa, uredna i skupa ugostiteljska terasa sa svom opremom, sada biti nekoliko, navodno, četiri (4) parkirališna mjesta. Tužitelj da je u predmetnoj Žalbi istaknuo i da je podmirio cjelokupno dugovanje prema Gradu Rabu u iznosu od 18.500,00 EUR, a nakon čega isti nema nikakvo dugovanje naspram Grada Raba s naslova Ugovora o korištenju javne površine. Tužitelj da je u predmetnoj Žalbi istaknuo da opravdano postavlja pitanje kako je u interesu Grada Raba odbaciti visoki novčani iznos od 18.500,00 EUR za zakup odnosno korištenje javne površine, a koji bi Grad Rab trebao dobiti s naslova Ugovora o zakupu odnosno korištenju javne površine od tužitelja, a zauzvrat navedeni i više desetljeno visoko vrijedni turističko-ugostiteljski prostor zamijeniti za parkirališni prostor za nekoliko automobila. Navedena parkirališna mjesta ni na koji način da neće popraviti kompletnu lošu parkirališnu sliku na području Grada Raba, a naročito u odnosu na najavljene radove na području gradske rive krajem 2025. godine, a o čemu je već provedena i javna rasprava, a na kojoj je predviđeno da se u cijelosti ukloni bilo kakav promet sa iste. Tužitelj da je radi takvog postupanja Grada Raba doveden u kritično nepovoljan položaj, a ovo iz razloga jer je Grad Rab donio predmetno Rješenje u vrijeme kada je uvelike već bila u tijeku turistička predsezona, a sam tužitelj, Društvo MTHL j. d. o. o. da je već imao sklopljen veći broj ugovora o radu sa sezonskim radnicima, te velike i značajne troškove u pravcu uređenja i dodatnog opremanja predmetnog ugostiteljskog objekta i to kako u novom inventaru, tako i u pogledu već sklopljenih ugovora s dobavljačima pića, sladoleda, i svega ostaloga što čini ugostiteljsku ponudu jednog takvog objekta. Predmetnim Rješenjem, donesenim u nevrijeme, odnosno u razdoblju turističke predsezone, sklopljenih ugovora o radu sa sezonskim radnicima, sklopljenih ugovora sa dobavljačima ugostiteljske ponude, tužitelj da je doveden u izuzetno nepovoljan položaj te se isti našao u situaciji opasnosti od podnošenja tužbi, kako u odnosu na sezonske radnike, tako i u pogledu ugovora sa dobavljačima i distributerima, te se istome, posljedično nastala velika i nenadoknadiva materijalna štete koja se može izraziti u tisućama eura. Izvršenjem predmetnog rješenja predmetni poslovni prostor da je praktički izgubio svoju svrhu i namjenu, te je još jedna domicilna obitelj lišena novčanih sredstava od kojih isključivo živi pri čemu se posebno ističe kako se radi o obitelji koja je sa otoka [adresa] i koja ima prebivalište na otoku [adresa], te koja svoj poslovni život i svoju sudbinu veže uz otok [adresa]. Ističe se da je člankom 8. stavkom 1. Odluke o korištenju javnih površina Grada [adresa] KLASA: 024-04/22-01/06, URBROJ: 2170-13- 02-01/02-22-23, koja je donesena na temelju članka 35. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), članka 104.,107. i 109. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“ broj 68/18, 110/18 i 32/20) i članka 5. i 22. Statuta Grada [adresa] („Službene novine Primorsko-goranske županije“ broj 4/21), Gradsko vijeće Grada Raba, na sjednici održanoj 28. prosinca 2022. godine propisano da se lokacije iz članka 3. iste Odluke, među ostalim i Ugostiteljska terasa, daju na korištenje putem javnog natječaja ili neposrednom dodjelom. Nadalje, ističe se da je odredaba članka 25. iste Odluke propisano da se javna površina i druga nekretnina za postavljanje ugostiteljskih terasa daje se bez provedbe javnog natječaja na temelju podnesenog zahtjeva, da se zahtjev za postavljanje ugostiteljske terase na javnoj površini ispred ugostiteljskog objekta, odnosno u njegovoj neposrednoj blizini, korisnici tih objekata podnose upravnom tijelu gradske uprave nadležnom za komunalne poslove za kalendarsku godinu te da upravno tijelo gradske uprave nadležno za komunalne poslove, ako je za istu površinu za dodjelu ugostiteljskih terasa zainteresirano više korisnika, zadržava pravo da bez obzira na zahtjeve, odobri postavljanje ugostiteljskih terasa proporcionalno površini poslovnih prostora koje koriste ti korisnici. Istom odredbom članka 25. stavka 6. predmetne Odluke da je propisano da se uz predmetni zahtjev kao prilozi moraju priložiti; 1. preslika katastarskog plana (MJ 1:1000) s ucrtanim prijedlogom terase, 2. tekstualni i grafički prijedlog uređenja terase s naznačenom površinom i dimenzijama, rasporedom stolova i stolica, 3. opis opreme i preslika iz kataloga ili fotografija, 4. opis uređenja partera, 5. arhitektonski prikaz u slučaju postave konzolne tende i 6. potvrda UO za financije o podmirenim obvezama prema Gradu Rabu. Ističe da je ovdje tužitelj Gradu Rabu podnio zahtjev za produljenje predmetnog Ugovora o korištenju predmetne javne površine na kojoj se nalazi predmetna ugostiteljska terasa, a uz koji zahtjev je, sukladno odredbama članka 25. predmetne Odluke, priložio sve potrebne priloge, a slijedom čega Grad Rab nije bio ovlašten odbiti odnosno ignorirati predmetni zahtjev tužitelja, obzirom isti ne smije arbitrarno odlučivati u pogledu davanja na korištenje javnih površine, nego je dužan kao jedinica lokalne samouprave držati se svih zakonskih i podzakonskih propisa kojima je vezena, a time i predmetnom Odlukom o korištenju javnih površina. Nadalje, čak i kada se na predmetnu javnu površinu za postavljanje ugostiteljske terase ne bi primjenjivale odredbe članak 25. predmetne Odluke, a primjenjuju se, ističe da je odredbom članka 18. stavka 2. iste Odluke propisano da, ukoliko se po isteku ugovora o korištenju za istu lokaciju raspiše natječaj sa licitacijom u zatvorenim kuvertama, najpovoljniji ponuditelj ima pravo sklapanja Ugovora o korištenju javne površine, a dok je odredbom članka 18. stavka 3. iste Odluke propisano da raniji korisnik koji za istu lokaciju sudjeluje u natječaju temeljem licitacije, ima pravo prvenstva ako; 1. udovoljava svim uvjetima natječaja, 2. je uredno i u cijelosti ispunio sve obveze prema Gradu Rabu po bilo kojem osnovu i 3. u slučaju da je njegov ponuđeni iznos jednak najvećem ponuđenom iznosu. Ističe da ovdje tužitelj ispunjava sve uvjete za pravo prvenstva za korištenje predmetne javne površine na kojoj se nalazi ugostiteljska terasa u slučaju kada bi bio raspisan natječaj odnosno licitacija za isti, slijedom čega je nejasno iz kojeg razloga Grad Rab s tužiteljem nije htio sklopiti Ugovor o korištenju za narednu kalendarsku godinu odnosno prihvatiti Zahtjev tužitelja za korištenje predmetne javne površine na kojoj se nalazi ugostiteljska terasa odnosno slijedom čega proizlazi da je opisano postupanje Grada Raba u predmetnome nezakonito, neosnovano i arbitrarno. Stoga predlaže da se oglasi ništetnim odnosno poništi rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 26. siječnja 2026. u prisutnosti opunomoćenice tužitelja, zaposlenika tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Opunomoćenica tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te ističe kako rješenje o izvršenju od 17. travnja 2025. niti rješenje od 11. lipnja 2025. nije uručeno tužitelju, zbog čega se i vodi upravni spor na ovom sudu pod brojem Us I-2093/2025. Ujedno predlaže da se kao svjedok sasluša zakonski zastupnik tužitelja SŽ, [adresa], VŽ, [adresa], zakonski zastupnik društva Arbum d. o. o. u čijem je vlasništvu sporni poslovni prostor i pokretnine unutar istog, trenutni zastupnik društva Arbum d. o. o. Vanja Matahlija, Hreljička zavrtnica 4c, Zagreb, CŽ komunalni redar koji je sudjelovao u izvršenju ovog rješenja, [adresa], KŽ komunalni redar koji je zapravo donio to rješenje, [adresa], LŽ gradonačelnik koji ima saznanja o predmetu, [adresa], HŽ, pročelnik koji ima saznanja u predmetu, [adresa], ŠŽ koja ima neposredna saznanja u pogledu donošenja spornih odluka, [adresa], 51281 [adresa], zatim UŽ, [adresa] i OŽ, [adresa] vijećnici u [adresa] koji imaju saznanja o predmetu i NŽ arhitekt koji ima saznanja o predmetu, Ruđera Boškovića 30, 21000 Split i ovdje zaposlenik tužitelja MŽ isto kao svjedok koji može danas iskazivati, te dalje izlaže kao u tužbi.

7. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu te ističe kako je u upravom sporu vođen postupak u odnosu na rješenje o uklanjanju gdje je tužba odbijena i utvrđeno je da je dostava rješenja bila uredna, te napominje kako tužitelj nije isticao neurednu dostavu niti kod donošenja rješenja o uklanjanju niti kod donošenja rješenja o izvršenju rješenja, a tuženik je i sam utvrdio da su dostave bile uredne, također smatra da tužitelj nema nikakve više pravne osnove da bi zadržao predmete na navedenoj terasi, odnosno da je istekao rok za korištenje javne površine. Također ističe da tužitelj nije naveo iz kojih razloga, odnosno na koje okolnosti predlaže saslušanje svjedoka.

8. Opunomoćenica tužitelja ističe kako su dostave rješenja bile neuredne i da sve predložene osobe imaju saznanja o ovoj upravnoj stvari i da društvo Arbum d. o. o. nije niti bilo obavješteno o uklanjanju niti o izvršenju obzirom da se radilo o njegovim stvarima i ističe da je tužitelj podnio zahtjev za ponovno korištenje te javne površine, sukladno o Odluci o korištenju javnih površini Grada [adresa], uz koju je priložio svu propisanu dokumentaciju, uz potvrdu da ne postoji nikakav javni dug prema gradu, a da je Grad Rab postupio protivno odredbama članka 25. i 18. navedene odluke i da nije niti odlučio o zahtjevu tužitelja.

9. Zaposlenik tužitelja ističe kako je Grad Rab znao da se prostor nalazi u vlasništvu Arbum d. o. o., sa svim stvarima i da je prostor iznajmljen ovdje tužitelju. Ističe da je u to vrijeme bio vlasnik Arbuma i da je radio cijeli projekt s gospodinom GŽ on je završio zaštitu kulturnih spomenika i dobara, takav fakultet postdiplomski studij i trajalo je dvije godine odobrenje svih papira od Konzervatora i Grada Raba i lokal je napravljen sa svom važećom dokumentacijom jedini na [adresa] ima odobrenje za sve izvedeno d a-ž, od tendi, svih konstrukcija, točionička, sve što je napravljeno je po odobrenju Konzervatora i Grada Raba. Jedini lokal ima kompletnu dokumentaciju i najveće ulaganje od svih terasa i lokala na tom cijelom području. Imamo najskuplju naknadu Gradu Rabu koja cifra ispada 18500 eura godišnje za korištenje javne površine. Sve ove ostale terase na području cijele ribe i Grada Raba su bespravno napravljene protuzakonito nema nitko odobrenje od Konzervatora. Radili su se nadstrešnice, temelji, tende, bušili su se stoljetni bez odobrenja konzervatora i sada je uklonjen jedini lokal s papirima sa svom propisanom dokumentacijom gdje su bili zaposlena djeca hrvatskog branitelja, a svi ostali lokali bez papira uredno rade, a za što nema pravne tržišne ekonomske osnove. Krše se prava branitelja koji žele pošteno raditi, a ne traže od države dodatne pogodnosti osim da mogu živjeti i raditi od svoje plaće i zaposlenja, tako da se više obitelji izbacuje na licu bez ikakvog smisla iz lokala koji tamo posluje 40 godina u potpuno istim gabaritima.

10. Službena osoba tuženika ističe kako je ovo prvi puta da se spominje da je vlasnik predmetne javne površine Arbum d. o. o., a eventualna dugovanja također ne znače da će biti udovoljeno zahtjevu za korištenje javne površine i još jedanput napominje da nema ovdje pravne osnove za korištenje istog.

11. Opunomoćenica tužitelja navodi da što se tiče navoda tuženika da ne postoji pravna osnova za korištenje javne površne ističe vlastito nepostupanje Grada Raba sukladno gore navedenoj odluci. Opunomoćenica tužitelja ističe kako se u predmetu koji se vodi pred ovim sudom pod poslovnim brojem Us I-2093/2025 preispituje zakonitost rješenja od 17. travnja 2025. i smatra kako to predstavlja prethodno pitanje, obzirom da se u ovom predmetu odlučuje o zakonitosti izvršenja tog rješenja.

12. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud nije našao da je potrebno saslušavati sve predložene svjedoke, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

13. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan iz svih razloga na koje se u obrazloženjima svojih odluka poziva tuženik, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud budući da isti imaju uporište u zakonskim normama kojima je regulirano predmetno upravno područje.

14. Odredbom članka 139. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09, 110/21, dalje: ZUP), propisano je da ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku (stavak 1.). Rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah (stavak 2.). Žalba protiv rješenja o izvršenju može se uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja i nema odgodni učinak (stavak 4.).

15. Dakle, nakon provedenih inspekcijskih pregleda, nesporno je utvrđeno da tužitelj sa javne površine nije uklonio ugostiteljsku terasu, kamenje, stolove i stolice, šank, nadstrešnicu, škrinju za sladoled, kutije za ambalažu i ostalo, zbog čega je i donijeto rješenje o izvršenju rješenja o uklanjanju od 17. travnja 2025. Tužitelj niti ne spori navedeno obzirom da se svi njegovi prigovori odnose na zakonitost rješenja kojim je naređeno uklanjanje spomenutih predmeta, pa su stoga i neosnovani jer se ovdje radi o izvršenju rješenja i žalba se može uložiti samo na vrijeme, mjesto i način izvršenja.

16. Tužitelj ističe da nije primio rješenje o izvršenju od 11. lipnja 2025. koje je predmet ovog upravnog spora. Uvidom u isto rješenje, vidljivo je da je dostava istog izvršena tužitelju 2. srpnja 2025. Međutim, nije vidljivo da li je ta dostava izvršena uredno sukladno odredbama ZUP-a, obzirom da u spisu nema dostavnice već spisu prileži samo ispis od strane Hrvatske pošte kada je pismeno uručeno. Ovaj Sud stoga smatra da se iz priloženog ne može zaključiti da je dostava predmetnog rješenja izvršena uredno, ali time tužitelj nije zakinut u ostvarivanju svojih prava, obzirom da je uložio žalbu na isto rješenje o kojoj je tuženik odlučivao.

17. Također je neosnovan navod tužitelja da se ovdje radi o prethodnom pitanju odnosno da se nije moglo donijeti ovdje osporavano rješenje tuženika bez da se prethodno okonča postupak zakonitosti rješenja o uklanjaju građevine, budući da isto ne predstavlja prethodno pitanje o kojemu ovisi odluka u postupku uklanjanja građevine, sukladno članku 104. ZUS-a.

18. Slijedom navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

19. Tužitelj je tužbenim zahtjevom predložio da se osporavano rješenje tuženika oglasi ništetnim, što nije moguće obzirom da se ništetnim mogu oglasiti samo upravni ugovora što ovdje nije slučaj. Isto rješenje se ne može oglasiti niti ništavim obzirom da ne sadrži nepravilnosti koje su po izričitoj zakonskoj odredbi propisane kao razlozi za ništavost rješenja (članak 128. ZUP-a).

20. Odredbom članka 42. stavak 2. ZUS-a, propisano je da Sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu.

21. Kako je tužitelj predložio da sud dopusti odgodni učinak tužbe, tj. odgodu izvršenja osporavanog rješenja, ali pri tome nije naveo u čemu se sastoji štetna posljedica koja bi za tužitelja nastupila izvršenjem rješenja, sud je zaključio da isti nije dokazao da bi se izvršenjem odluke istima nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. U konkretnom slučaju je i propisano da žalba nema odgodni učinak.

22. Slijedom iznesenog, sud smatra da je prijedlog neosnovan, obzirom da prema članku 42. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima, sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi.

23. Slijedom navedenoga, na temelju odredbe članka 42. stavak 2. ZUS-a odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

24. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS- a prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 2. veljače 2026.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja iz Odvjetničkog ureda Loboja u Zagrebu, Kneza Borne 14,

- tuženiku Primorsko-goranskoj županiji, Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Odsjeku za zaštitu okoliša i drugostupanjski upravni postupak, Rijeka, Adamićeva 10