Republika Hrvatska

Općinski sud u Požegi

Svetog Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Povrv-8/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu Anamariji Kovačević Turac, u pravnoj stvari tužitelja – ovrhovoditelja Brod-plin d.o.o., Trg pobjede 5, Slavonski Brod, OIB: 93572453653, zastupani po punomoćniku Ivanu Boškoviću, odvjetniku u Požegi, protiv I-tuženika - ovršenika EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i II-tužene – ovršenika UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, nakon glavne rasprave održane 30. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja, dana 2. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi koje je izdao javni bilježnik Domagoj Strinavić iz Nove Gradiške poslovni broj Ovrv-5/2021 od 12.11. 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženicima EM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i UM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da solidarno ovrhovoditelju Brod-plin d.o.o., OIB: 93572453653, Trg pobjede 5, 35000 Slavonski Brod na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 721395, namire tražbinu u iznosu od 262,67 eura/1.979,12 HRK uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.09.2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, s prethodno obračunatom kamatom u iznosu od 5,76 eura/ 43,41 HRK obračunatom do 31.08.2021., na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1932, u roku od 15 dana.

II U preostalom dijelu platni nalog se ukida.

III Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 189,30 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, na račun IBAN [broj bankovnog računa], model HR00, s pozivom na broj 1932, koja teče od dana donošenja presude pa do isplate u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj protiv tuženika kao ovršenika podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim potražuje iznos od 268,44 eura (ranije 2.022,53 kuna) na ime dospjele tražbine s osnove računa za isporučenu toplinsku energiju, te nastale troškove ovršnog postupka s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2. Tuženici su pravodobno uložili obrazloženi prigovor pa je sud sukladno čl. 58. st. 2. Ovršnog zakona rješenje o ovrsi stavio izvan snage te je postupak nastavljen u parnici.

2.1.Ovršenici u prigovoru koji sada predstavlja odgovor na tužbu, navode da ne postoji dug tuženika prema tužitelju, niti da postoji osnova po kojoj tužitelj može potraživati predmetni iznos od tuženika. Navode da nisu bili korisnici usluga opskrbe plinom koju pruža tužitelj u periodu za koji su računi izdani.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u analitičku karticu kupca za toplinsku energiju, račun br. 317/vp/1 i br. 398/vp/1 Brod –Plina d.o.o., obračun za toplinsku energiju za utuženo razdoblje str. lista 8-1-46-8-12-57, ugovor o potrošnji toplinske energije 1512/2016 i aneks ugovora o potrošnji toplinske energije 1512/2016, odluku od 6.9.2016., presudu Općinskog suda u Sl. Brodu Povrv-543/16, Presudu Županijskog suda u Varaždinu Gž-443/2018, međuvlasnički ugovor od 22. siječnja 2014., suglasnost suvlasnika zgrade od 22.1.2017., presudu Županijskog suda u Osijeku Gž-1291/24, Županijskog suda u Zagrebu Gž-4650/24 i Županijskog suda u Splitu Gž-2766/24, te ostalu sudsku praksu priloženu u spisu, te ostale priloge i podneske spisu.

4. Sud je analizom dokaza sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08 – Odluka US RH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP) ocijenio svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev osnovani, osim u dijelu ovršnog troška u skladu s čim je odlučio kao u točki I i II izreke.

5. U postupku je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva te zastara potraživanja.

6. Tužitelj je u podnesku od 28.3.2022. obrazložio da Brod-plin d.o.o. kao ovrhovoditelj od tuženika EM i UM potražuje solidarno utuženi iznos obzirom su se tuženici izdvojili iz toplinskog sustava zgrade koja se nalazi u [adresa], a jer je to novčani iznos koji su tuženici bili u obvezi platiti sukladno članku 5. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" broj: 99/14, 27/15,124/15) i to po osnovi troška priključne snage iz Termoenergetske suglasnosti a za razdoblje od rujna 2020. do kolovoza 2021.

6.1. Sukladno navedenom Pravilniku svaki se račun za toplinsku energiju sastoji od tri dijela i to: troškova isporučene toplinske energije za grijanje, troškova isporučene toplinske energije za zagrijavanje tople vode (ukoliko zgrada ima toplu vodu) i trošak snage. Kako su se tuženici izdvojili temeljem članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj: 80/13, 14/14) iz navedenog sustava tada nisu u obvezi platiti isporučenu toplinsku energiju za grijanje, ali su nakon izdvajanja iz toplinskog sustava i dalje u obvezi plaćati troškove, osim troškova toplinske energije i energije za zagrijavanje tople vode. Budući da tuženici ne koriste toplinsku energiju za zagrijavanje tople vode tužitelj je tuženicima ispostavio račune samo za trošak snage (fiksni trošak) te su tuženici obaviješteni nakon izdvajanja iz sustava grijanja, da su i dalje u obvezi platiti sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu i to po modelu 2S kada se snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline o ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Kako tuženici nemaju točno izračunatu priključnu snagu tada se primjenjuje ovaj model (2S) tj. umnožak 50W po m3. Tužitelj tvrdi da iz dostavljenih računa proizlazi da tuženici imaju volumen od 119,73 m3, a umnoškom 50 na utvrđeni volumen od 119,73m3 dobije se snaga samostalne uporabne cjeline koja iznosi 5,987 kW. Cijena naknade je vidljiva iz računa i iznosi 22 kn/kW mjesečno. Umnoškom snage samostalne uporabne cjeline s cijenom naknade (5,987) dobije se iznos od 131,70 kuna bez PDV-a, a što uvećano za PDV daje iznos od 164,63 kuna mjesečno

6.2. Na temelju priloženih računa tužitelj je kao ovrhovoditelj predložio javnom bilježniku da donese rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te da naloži tuženicima kao ovršenicima da mu isplate ukupno 2.022,53 kuna (sada 286,67 eura) sa zateznom kamatom na iznos od 1.979,12 kuna od 16. rujna 2021. pa do isplate kao i iznos od 43,41 kuna koji predstavlja obračunatu kamatu do 31. kolovoza 2021. te trošak ovršnog postupka u iznosu od 156,25 kuna (sada 20,74 eura), a na koji trošak je tužitelj kao ovrhovoditelj zahtijevao zateznu kamatu od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate.

6.3. Tužitelj je u svom podnesku od 28.3.2022. istakao da je ovlašteni predstavnik suvlasnika sklopio ugovor o potrošnji toplinske energije s društvom Brod-plin d.o.o. i da se taj ugovor sklapa sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar predmetne zgrade. Ovlašteni predstavnici suvlasnika sklopili su 6. rujna 2016. ugovor o potrošnji toplinske energije i aneks ugovora o potrošnji toplinske energije za Blok 4 – jug u [adresa] i sukladno članku 7. navedenog ugovora tužitelj je ocijenio da su tuženici u obvezi plaćanja troška snage tijekom cijele godine. Izdvajanjem tuženika iz zajedničkog toplinskog sustava ugovor ga nije prestao obvezivati te se on i dalje smatra krajnjim kupcem u odnosu prema tužitelju. Sukladno gore navedenom tužitelj ovim putem naglašava da obveza plaćanja troška snage nije tužiteljevo proizvoljno tumačenje propisa, već je jednako tumačenje vidljivo iz gore navedenog prijedloga zakona i mišljenja Vlade.

6.4.Trošak za snagu tuženici trebaju platiti jer isti predstavlja fiksni dio ukupnog računa za toplinsku energiju koji služi za pokrivanje troškova rada kotlovnice na kojoj se nalazi i stan tuženika, odnosno troškovi potrošnje električne energije za rad kotlovnice, troškovi potrošnje vode za punjenje sustava, troškovi redovnih servisa kotlovnice, troškovi eventualnih popravka kotlovnice, troškovi osiguranja kotlovnice, troškovi radnika tužitelja koji upravljaju kotlovnicom, troškovi očitanja mjerila toplinske energije, troškovi baždarenja i umjeravanja zajedničkog mjerila toplinske energije itd. Bitno je za istaknuti da ti troškovi pokrivaju rad kotlovnice i kod isporuke toplinske energije za grijanje i za zagrijavanje potrošne tople vode, a koja se zagrijava i preko zime ali i preko ljeta, što znači da kotlovnica radi cijelu godinu, pa se zato i trošak snage naplaćuje cijelu godinu.

6.5. Tužitelj se pozvao na brojne odluke prvostupanjskih i drugostupanjskih redovnih sudova, te istakao da se iz istih može utvrditi da su sudovi zauzeli pravne stavove koji idu u prilog tužitelju.

7. U istaknutom prigovoru - odgovoru na tužbu tuženici su istakli prigovor zastare tužiteljevog potraživanja, uz napomenu da nisu s tužiteljem u nikakvog ugovornom odnosu i ne koriste tužiteljeve usluge. Istakli su da ne koriste isporučenu tužiteljevu toplinsku energiju niti uslugu sanitarne tople vode. Napomenuli su da su o izdvajanju iz sustava kako centralnog grijanja tako i sanitarne tople vode tužitelja uredno obavijestili, a opet uz napomenu da su o svom trošku izvršili izdvajanje iz navedenog sustava i uspostavili si grijanje putem struje. Također je uspostavljeno i grijanje tople vode putem bojlera, kako u kuhinji tako i u kupaonici te je o svemu obaviješten i Vodovod d.o.o. pa zbog svega toga tuženici ističu da je ispostavljanje navedenih računa suprotno načelu jednake vrijednosti davanja iz članka 15. Zakona o obveznim odnosima i načelu savjesnosti i poštenja iz članka 12. ZOO-a. Izdvajanjem iz sustava grijanja prestala je njihova obveza plaćanjem bilo kakvih naknada tužitelju i zbog toga tuženici smatraju da izdvajanjem iz sustava grijanja oni nemaju obvezu plaćanja bilo kakvih naknada jer s tužiteljem nisu u ugovornom odnosu.

7.1.Istakli su da je njihov stan 14. 07. 2015. godine potpuno zakonito izdvojen iz zajedničkog toplinskog sustava zgrade ( što priznaje i tužitelj u svom očitovanju ), a sve radnje izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava su provedene u skladu sa odredbama članka 45. Zakona o tržištu toplinske energije. Od srpnja 2015. nakon zakonito provedenog postupka izdvajanja njihovog stana iz sustava grijanja, u taj stan ni na koji način nije bilo moguće isporučivati toplinsku energiju za njegovo zagrijavanje, a jednako tako od dana njihovog izdvajanja više nije bilo niti instalirane snage jer su sukladno projektu izdvajanja fizički bile uklonjene i blindirane cijevi koje su vodile prema radijatorima kao i sami radijatori ( snaga tih radijatora je do tada činila instaliranu snagu ). Pošto im od tada ni na koji način nije bilo moguće isporučivati toplinsku energiju, u potpunosti osporavaju zakonitost bilo kakvih potraživanja navedenih troškova za el. fiksnu instaliranu snagu radijatora, fiksni trošak, koji je i po navodima samog tužitelja ( iz točke 4. podneska tužitelja ) sastavni dio svakog računa za toplinsku energiju, sastavni dio toplinske energije (naučno općepoznata činjenica da energiju čini snaga u jedinici vremena) i da je račun za toplinsku energiju direktno vezan uz činjenicu o postojanju /nepostojanju isporuke toplinske energije. Dakle i prema navodima samog tužitelja iz točke 4. njihovog očitovanja instalirana snaga ili fiksni trošak čine sastavni dio svakog računa za toplinsku energiju, pa je samim tim jasno da taj fiksni trošak nakon izdvajanja iz sustava grijanja ne može postati nikakav „trošak snage" ili ostali troškovi koje oni žele naplaćivati. Ovu činjenicu je svojim presudama jasno ustvrdio Općinski sud u Slavonskom Brodu i Županijski sud u Varaždinu potvrđivanjem prvostupanjske presude, ustvrdivši da nakon izdvajanja njihovog stana 14. srpnja 2015. godine iz sustava grijanja tužitelj više nije isporučivao toplinsku energiju ( isto ni na koji način nije bilo moguće ) te da tužitelj ne može ispostavljati račun za neisporučenu toplinsku energiju ( sastavni dio je i instalirana snaga paušal ). Ovom Presudom suda ostali su dužni platiti samo paušal za mjesece prije njihovog izdvajanja iz sustava grijanja, a nakon provedenog izdvajanja od 14. srpnja 2015. nadalje prema pravomoćnoj presudi Općinskog suda oni za njihov stan nisu više dužni plaćati nikakve račune za neisporučenu toplinsku energiju niti za instaliranu snagu-paušal kao sastavni dio toplinske energije. Mada nije od važnosti u rješavanju ovog spora ističu da u točki 6. svog očitovanja Brod-plin iznosi potpuno neistinitu činjenicu da su za zgradu u kojoj je njihov stan i za ostale zgrade vezane na kotlovnicu Blok 4 JUG ovlašteni predstavnici suvlasnika 5 zgrada zaključili Ugovor o potrošnji toplinske energije. Taj dostavljeni ugovor je zaključen godinu dana nakon njihovog izdvajanja iz sustava grijanja, a očito je zaključen i nezakonito. Ugovor je za zgrade u kojima ona nije bila ovlašteni predstavnik suvlasnika izvan svojih zakonskih ovlasti zaključala IM za 5 zgrada vezanih na kotlovnicu JUG. Imenovana nije bila niti je suvlasnik njihove zgrade, a u vrijeme potpisivanja ugovora sa Brod-plimom sigurno nije bila ovlaštena predstavnica suvlasnika njihove zgrade za zaključenje ugovora. Ovlašteni predstavnik suvlasnika njihove zgrade koju čine ulazi sa kućnim brojevima 4/27 do 4/30 tijekom 2016. godine ( od siječnja 2014. do ožujka 2017. ) bio je EM, jedan od tuženika, a što dokazuju priloženim izvodom iz Međuvlasničkog ugovora i Odlukom suvlasnika njihove zgrade kojom se tek od 1. ožujka 2017. umjesto EM imenuje novi predstavnik suvlasnika zgrade.

7.2. Tuženici su obrazložili da im je tuženik ispostavio račun za trošak snage u vidu fiksne mjesečne naknade tj. tzv. fiksni trošak koji predstavlja fiksnu mjesečnu naknadu obuhvaćenu troškom isporučene toplinske energije i oni koji su se zakonito izdvojili iz sustava centralnog grijanja nisu dužni plaćati tužitelju navedene novčane iznose po osnovi snage.

8. Dakle sporno je jesu li tuženici u obvezi tužitelju plaćati tzv. fiksnu naknadu jer ne koriste uslugu tužitelja u smislu grijanja i tople vode, a jer su izdvojeni iz sustava.

9. Sud je izvršio uvid u ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 1512/2016 koji su zaključili tužitelj i ovlašteni predstavnik suvlasnika za zgradu [adresa], ulaz 34, [adresa], IM, **.**.2016., aneks tome ugovoru od 6. rujna 2016., odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju za naselje E [adresa], blok IV-jug, ulaz 1-9 i 27 do 34 [adresa], mjerno mjesto 210, te su izvršeni uvidi u račune za mjesec rujan 2020. godine br. računa 3752020059-7213956, za mjesec listopad 2020. godinebr. računa: 4223320050-7213956, za mjesec studeni 2020. br. računa 4689720053- 7213956, za prosinac 2020. godine račun br. 5153520056-7213956, za siječanj 2021. godine račun br. 24521051-7213956, za veljaču 2021. godine račun br.488221056- 7213956, za ožujak 2021. godine broj računa 955521050-7213956, za travanj 2021 br. računa 1420321056-7213956, za svibanj 2021. godine račun br. 1885921055- 7213956, za lipanj 2021. račun br. 2350121054-7213956, za mjesec srpanj 2021. br. računa 2815321050-7213956 i za mjesec kolovoz 2021. godine br. računa3278921054-7213956. Iz priloženih računa je razvidno da se odnose na trošak snage.

10. Na temelju ovako izvedenih dokaza sud je zaključio da tužitelj od tuženika osnovano potražuje trošak za snagu jer navedeni trošak mjesečno predstavlja fiksni dio ukupnog računa za toplinsku energiju, a koji trošak služi za pokrivanje troškova rada kotlovnice na kojoj se nalazi i stan tuženika. Sud prihvaća stav tužitelja da su troškovi za snagu oni troškovi koji se odnose na potrošnju električne energije za rad kotlovnice, troškovi potrošnje vode za punjenje sustava, troškovi redovitih servisa kotlovnice, troškovi eventualnih popravaka kotlovnice, troškovi osiguranja kotlovnice, troškovi radnika tužitelja koji upravljaju kotlovnicom, troškovi baždarenja i umjeravanja zajedničkog mjerila toplinske energije i dr. Naime, ovlašteni predstavnik suvlasnika zgrade IM sklopila je ugovor s tužiteljem 6. rujna 2016. i taj ugovor obvezuje i tuženike jer se i oni smatraju krajnjim kupcem u odnosu prema tužitelju i dužni su plaćati po osnovi troškova za snagu navedene mjesečne iznose od 164,63 kuna odnosno sada 21,85 eura (uključen PDV) .

11. Dakle, potraživanje tužitelja odnosi se samo na plaćanje troška snage a ne i trošak Grijanja isporuke tople vode, potraživanje se odnosi na mjerno mjesto za zgradu u [adresa], blok IV, ulaz 27 [adresa], tuženici su se izdvojili iz sustava zajedničkog grijanja iz sustava tople vode sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o tržištu toplinske energije i da prema odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE kao krajnji kupci koji su se izdvojili iz zajedničkog toplinskog sustava imaju obvezu plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, a prema priloženim računima iz kojih je sud ( i analitičke kartice) utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

12. Prema odredbi članka 45. ZTTE regulirano je postupanje krajnjih kupaca toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije prigodom prigodom izdvajanja iz toplinskog sustava tako da je u stavku 1. određeno da se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije, iznimno od odredbi članka toga Zakona, može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje uvjeta koji su navedeni pod točkama 1. – 8. toga članka. Daljnje postupanje propisano je u stavku 2. istoga članka, a odredbom članka 45. stavak 3. ZTTE propisano je da krajnji kupac iz stavka 1. ima obvezu plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu. Sukladno odredbi članka 18. stavak 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije za vrijeme obustave isporuke toplinske energije iz stavka 2. ovog članka krajnji kupac je dužan plaćati sve troškove, osim troškova energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

13. Odredbom članka 2. stavak 2. točka 3. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14, 27/15 i 124/15) propisano je da se ukupni troškovi toplinske energije sastoje od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno ako ne postoji termoenergetska suglasnost tada se priključna snaga utvrđuje primjenom faktora 50W/m3 uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnik vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije. Zbog ovih razloga tuženici koji su se izdvojili iz zajedničkog sustava grijanja, odnosno kojima je obustavljena isporuka toplinske energije, bez obzira o vremenu kada su se iz sustava izdvojili te bez obzira kupuju li toplinsku energiju za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, moraju sudjelovati u pokrivanju prouzrokovanih troškova tj. moraju plaćati fiksni trošak tj. naknadu koja se odnosi na troškove snage, a kako je već ranije istaknuto, zbog grijanja zajedničkih dijelova zgrade ili unutarnjih i vanjskih instalacija zgrade.

14. U tom pravcu je u svojim revizijskim odlukama zauzeo stav Vrhovni sud Republike Hrvatske ( Rev 127/23 od 5.travnja 2023., Rev 870/22 od 14.ožujka 2023. i druge)kada je istakao da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja sukladno odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE plaćati sve ostale troškove osim troškova električne energije – koju energiju ( uostalom) za grijanje stana niti vode niti ne koriste. Dakle, krajnji kupci kao što su tuženici dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage tj. dužni su plaćati troškove koji nisu u vezi s troškovima isporučene toplinske energije, ali nastaju kao nužni troškovi u obavljanju djelatnosti proizvodnje distribucije toplinske energije za cijelu zgradu, a ne ovise o utrošenoj količini toplinske energije pa se ostvaruju i u zagrijavanju toplinskih instalacija i to stoga što se izdvajanjem pojedinog krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava u pravilu i u bitnome ne mjenjaju opisani troškovi snage kao fiksni troškovi održavanja cjelokupnog toplinskog sustava od postrojenja za proizvodnju toplinske energije, distribucijske mreže ili vanjskih instalacija, toplinske podstanice i unutarnjih instalacija u zgradi - kao niti troškovi koji po prirodi stvari nastaju u zagrijavanju navedenih instalacija ili zajedničkih prostora.

14.1. Iako su točno navodi tuženika da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu br. Povrv 543/16-12 od 24.studenog 2017. naloženo da su dužni platiti samo paušal za mjesece prije njihovog izdvajanja iz sustava grijanja, a nakon provedenog izdvajanja od 14. srpnja 2015. nadalje prema pravomoćnoj presudi suda tužitelj nema pravo zahtijevati da mu tuženik plati račune za isporučenu toplinsku energiju koju nije isporučio, u recentnoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzet je stav da su krajnji kupci dužni nakon izdvajanja sukladno odredbi članka 45. stavak 9. ZTTE plaćati sve ostale troškove osim troškova električne energije – koju energiju za grijanje stana niti vode niti ne koriste. Dakle, krajnji kupci kao što su tuženici dužni su plaćati tzv. fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage.

15. To su razlozi zbog kojih je sud održao platni nalog na snazi za iznos glavnog potraživanja) i za zateznu kamatu na glavno potraživanje u ukupnom iznosu od 268,44eura (ranije 2.022,53 kuna), a sve sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP- a i uz primjenu odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO/05) dok je za trošak ovršnog postupka platni nalog ukinut jer i trošak ovršnog postupka, zajedno sa troškovima koji su nastali nakon što je sud postupao po pravilima parničnog postupka predstavlja jedan jedinstveni trošak o kojem je trebalo odlučiti temeljem odredaba ZPP-a, uz napomenu da nije osnovan prigovor zastare potraživanja jer je tužitelj u okviru roka propisanog člankom 232. stavak 1. točka 1. ZOO/05 podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave ( dana 27.9.2021) pa ni najstarije potraživanje za rujan 2020. koje je dospjelo 15.10.2020. nije zastarjelo.

16.Obzirom da su tužba i tužbeni zahtjev tužitelja osnovani, sud je odlučio kao u izreci, te temeljem čl. 451. ZPP-a platni nalog održao na snazi, osim u dijelu ovršnog troška o kojemu je odlučio u odluci o parničnom trošku postupka.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Naime, sud je na ime troškova ovršnog postupka priznao tužitelju trošak na ime predujma naknade javnog bilježnika u iznosu od 4,15 eura/ 31,25 kuna (obračunat PDV od 25%) dok mu preostale ovršne troškove nije priznao obzirom da na izjavljeni prigovor nisu nastali.

17.1.Nadalje je sud opunomoćeniku tužitelja priznao trošak za zastupanje na pripremnom ročištu dana 25.4.2023. koje je odgođeno i na kojemu se raspravljalo samo procesnim pitanjima u iznosu od 25,00 eura, pristup na ročišta 28.1.2025 i 29.4.2025. odgođena prije početka raspravljanja u iznosu od 12,5 eura za svako, trošak zastupanja na ročištu održanom dana 30.12.2025. u iznosu od 50,00 eura, pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 25,00 eura, sastav podneska od 6.10.2023. u iznosu od 12,5 eura ( Tbr.8.t.4) što sve uz obračunati PDV od 25% iznosi 171,88 eura.

7.2.Tužitelj je obveznik plaćanja sudske pristojbe za donesenu presudu, a sukladno članku 4. točka 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine 118/18) i Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj: 53/19 i 92/21) u iznosu od 13,27 eura a što znači da je zbog održanog platnog naloga na snazi u cijelosti ukupan trošak tužitelja utvrđen u iznosu od 189,30 eura. Sud je također priznao tužitelju zbog činjenice da se radi o jedinstvenom trošku i kako je tužitelj zahtijevao zateznu kamatu na trošak, tada mu je sud sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP-a dosudio zahtijevanu zateznu kamatu od donošenja presude pa sve do isplate.

18. Zbog iznesenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 2. veljače 2026.

Sudac:

Anamarija Kovačević Turac

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnik Ivan Bošković, Požega

2. EM, iz [adresa]

3. UM, iz [adresa]