Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička 2, 52440 Poreč-Parenzo

Poslovni broj: P-423/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sucu toga suda Vlatki Markuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja STAN d.o.o. za upravljanje nekretninama, OIB: 44374442615, Poreč, Pionirska 1, zastupanog po punomoćniku Dejvidu Kazalcu, odvjetniku u Poreču protiv tuženika SŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada nepoznata boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici Mateji Knežević, odvjetnici u Poreču, radi isplate, bez održavanja rasprave, 02. veljače 2026.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog ovoga suda poslovni broj Pl-1088/2024-2 od 05. studenog 2024. u dijelu kojim je naloženo tuženiku da plati tužitelju iznos od 952,55 eura (devetsto pedeset dva eura i pedeset pet centi) uvećan za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 31,03 eura od 26. studenog 2021.,

- na iznos od 31,03 eura od 26. prosinca 2021.,

- na iznos od 31,03 eura od 26. siječnja 2022.,

- na iznos od 31,03 eura od 26. veljače 2022.,

- na iznos od 31,03 eura od 26. ožujka 2022.,

- na iznos od 31,03 eura od 26. travnja 2022.,

- na iznos od 31,03 eura od 26. svibnja 2022.,

- na iznos od 31,03 eura od 26. lipnja 2022.,

- na iznos od 31,03 eura od 26. srpnja 2022.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. svibnja 2023.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. lipnja 2023.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. srpnja 2023.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. kolovoza 2023.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. rujna 2023.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. listopada 2023.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. studenog 2023.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. prosinca 2023.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. siječnja 2024.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. veljače 2024.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. ožujka 2024.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. travnja 2024.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. lipnja 2024.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. srpnja 2024.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. kolovoza 2024.,

- na iznos od 42,08 eura od 26. rujna 2024.

II U preostalom dijelu platni nalog poslovni broj Pl-1088/2024-2 od 05. studenog 2024. se ukida.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati troškove ovog parničnog postupka u iznos od 180,54 eura (sto osamdeset eura i pedeset četiri centa) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga na temelju vjerodostojne isprave, koju tužbu je sud prihvatio i izdao platni nalog poslovnog broja Pl-1088/2024-2 od 05. studenog 2024.

2. Kako je boravište tuženika nepoznato, a nalazi se u inozemstvu, sud mu je postavio privremenu zastupnicu u osobi Matee Knežević, odvjetnice u [adresa], rješenjem poslovnog broja Pl-1088/2024-12 od 02. travnja 2025.

3.Protiv navedenog platnog naloga tuženik je po privremenoj zastupnici podnio prigovor protiv platnog naloga u kojem osporava osnov i visinu navedenog potraživanja te ističe prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije. Tvrdi da tuženik nije bio u nikakvom odnosu s tužiteljem pa da je potraživanje tužitelja u cijelosti neosnovano. Ističe i prigovor zastare. Smatra da nisu postojale zakonske osnove za izdavanje platnog naloga te da ne postoji pravni interes za izdavanje platnog naloga obzirom nije udovoljeno svim uvjetima radi izdavanja platnog naloga. Ističe kako ugovor o upravljanju nekretninom od 25. kolovoza 2014. nije potpisan od strane suvlasnika koji imaju potrebnu većinu za potpisivanje takvih ugovora. Radi navedenog predložio je da sud stavi izvan snage pobijani platni nalog te da odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4.Povodom prigovora stranke su dopisima od 04. lipnja 2025. i 26. kolovoza 2025. upozorene na prava, obveze i rokove iz članka 461.a Zakona o parničnom postupku.

5.Tužitelj se očitovao na prigovor tuženika navodeći da iz čl.5. Međuvlasničkog ugovora o uzajamnim odnosima u svezi upravljanja i korištenja nekretnine od 16. lipnja 2014. godine, iz Ugovora o upravljanju nekretninom od 25. kolovoza 2014., te iz Odluke gradonačelnika Grada Poreča o postavljanju prinudnog upravitelja klasa: 024- 01/23-01/36 od 13. ožujka 2023. proizlazi da su suvlasnici nekretnine na adresi [adresa], a u kojoj zgradi se nalazi i stan tuženika, povjerili upravljanje zgradom trgovačkom društvu ''Stan d.o.o. za upravljanje nekretninama'', te je ono, kao upravitelj ovlašteno pokretati sudske postupke, u ime i za račun suvlasnika zgrade, radi naplate zajedničke pričuve od suvlasnika koji tu pričuvu ne plaćaju. Visina sredstva zajedničke pričuve da je određena u članku 12. Međuvlasničkog ugovora i Odluci suvlasnika i to u iznosu od 2,00 kuna/0,2654 eura po metru kvadratnom njihovog posebnog dijela mjesečno. Pritom da je člankom 13. Međuvlasničkog ugovora utvrđena obveza plaćanja mjesečnih doprinosa, a što je u skladu sa Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (dalje: ZV) prema kojem su suvlasnici dužni sredstva zajedničke pričuve uplaćivati mjesečno. Da su člankom 14. Međuvlasničkog ugovora određeni korekcijski koeficijenti, pa tako za stambeni prostor koeficijent iznosi 1,00. Odlukom o postavljanju prinudnog upravitelja od 13. ožujka 2023. visina sredstava zajedničke pričuve iznosi 0,36 eura po m2 posebnog dijela mjesečno. Budući da površina posebnog dijela tuženika iznosi 116,90 m2 (što je vidljivo u priloženom popisu suvlasnika nekretnine u Prilogu 1. Međuvlasničkog ugovora i u zk izvatku ), iznos doprinosa na ime sredstava zajedničke pričuve za tuženika do srpnja 2022., sukladno Međuvlasničkom ugovoru iznosi 233,80 kuna/31,03 eura mjesečno (116,90 m2 x 2,00 kuna x koef. 1,00=233,80 kuna/31,03 eura), a od ožujka 2023. sukladno Odluci o postavljanju prinudnog upravitelja iznosi 42,08 eura (116,90 m2 x 0,36 eura = 42,08 eura). Nadalje navodi da je uz tužbu priložio i e-izvadak iz zemljišnih knjiga za stan tuženika iz kojeg proizlazi da je tuženik suvlasnik predmetne stambene zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] za K. O. [katastarska općina]. Kao suvlasnik navedene zgrade, tuženik da je dužan plaćati doprinose za zajedničku pričuvu, a koja obveza proizlazi iz odredbi ZV-a. Što se tiče prigovora zastare ističe da sukladno čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. S obzirom da se potraživanje za zajedničku pričuvu smatra tražbinom povremenih davanja, iz navedenog proizlazi da je prigovor zastare djelomično osnovan. Ne osporava da je za dio potraživanja prema tuženiku protekao zastarni rok od tri godine, ali ukazuje na činjenicu da, unatoč tomu, dug tuženika kao takav i dalje postoji. Nadalje navodi da je zakonska obveza svakog suvlasnika plaćati doprinose za zajedničku pričuvu. Neplaćanjem iste suvlasnik time ne šteti upravitelju, već direktno oštećuje ostale suvlasnike nekretnine, vlastitu stambenu zgradu, a između ostalog i sebe kao suvlasnika te nekretnine. Zajednička pričuva je namjenski vezana zajednička imovina svih koji susuvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine, te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova (čl. 90. st. 1. ZV-a). Što se tiče navoda tuženika da Ugovor o upravljanju nekretninom od 25. kolovoza 2014. nije potpisan potrebnom većinom ističe kako je taj ugovor pravovaljan, potpun i uredan. Da je potpisan od strane suvlasnika koji imaju potrebnu većinu, a što da proizlazi iz popisa suvlasnika nekretnine u Prilogu 1. međuvlasničkog ugovora u kojem su jasno navedeni vlasnički udjeli za svakog suvlasnika posebno i iz kojeg proizlazi da je predmetni ugovor potpisan od strane suvlasnika čiji vlasnički dijelovi iznose 74,8% ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova predmetne nekretnine. Naime, čl. 20. predmetnog Ugovora o upravljanju je određeno da isti stupa na snagu kad ga potpiše većina suvlasnika čiji vlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti. Radi svega navedenog povukao je tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga u dijelu koji iznosi 248,24 eura, a u cijelosti je ostao kod preostalog novčanog potraživanja.

6.Tuženik se očitovao na navode tužitelja koje osporava u cijelosti. Ponavlja navode iz svoga prigovora te dodatno osporava da bi površina stambenog prostora tuženika iznosila 116,90 m2 jer da to ne proizlazi iz isprava koje je tužitelj priložio. Istaknuo je da je opće poznata činjenica da površina upisana u zemljišnim knjigama i priloženom popisu ne pora odgovarati stvarnom stanju. Što se tiče djelomičnog povlačenja tužbe navodi da je tužitelj pogrešno zbrojio preostalo novčano potraživanje navodeći da ono iznosi 994,63 eura, a ne 952,55 eura. Iz toga da proizlazi nedosljednost navoda tužitelja i nevjerodostojnost njegove dokumentacije. Nadalje osporava da bi tužitelj dokazao visinu tražbine za razdoblje od ožujka 2023. po kojoj bi visina zajedničke pričuve iznosila 0,36 eura po m2. Pojašnjava da Odluka od 13. ožujka 2023. nije vjerodostojna budući da su u njoj navedene dvije različite nekretnine, k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zbog čega se na takvoj nevjerodostojnoj ispravi ne može temeljiti vjerodostojnost tražbine. Radi svega navedenog predložio je da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti i obveže ga na naknadu parničnih troškova.

7. Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak sukladno odredbi članka 461.a stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ 4/77, 36/77, 36/80, 6/80, 69/82, 43/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91, "Narodne novine"

53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19,80/22, 114/22, 155/23 – u nastavku ZPP). Sud je na temelju članka 461.a stavak 4. ZPP-a te u skladu s načelom ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a) donio presudu bez održavanja ročišta jer se, s obzirom na iznijete činjenice i dokazne prijedloge, pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta.

8. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u: Odluku o postavljanju prinudnog upravitelja na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 13. ožujka 2023. (6-7), z.k. izvadak (8-9), Ugovor o upravljanju nekretninom (10-13), otvorene stavke partnera po nivou i vrsti rada do 23. listopada 2024. (14), Međuvlasnički ugovor o uzajamnim odnosima u svezi upravljanja i korištenja nekretnine (15-22), Odluku o iznosu zajedničke pričuve po m2 od 27. svibnja 2014. (23).

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od ukupno 1.242,87 eura na ime plaćanja zajedničke pričuve za stan na adresi [adresa], u vlasništvu tuženika i to za mjesece od veljače 2021. do rujna 2024., a što proizlazi iz Otvorenih stavaka partnera po nivou i vrsti rada do 23. listopada 2024. (14), Međuvlasničkog ugovora (15-22), Odluke o visini zajedničke pričuve po m2 od 27. svibnja 2014. (23), Odluke o postavljanju prinudnog upravitelja (6-7), te iz zk izvatka (8-9).

10.Tužitelj je osoba koja upravlja zgradom u kojoj se nalazi predmetni stan tuženika, a koja se nalazi u [adresa], i kao takva je ovlaštena pokretati sudske postupke u ime i za račun suvlasnika zgrade, a što proizlazi iz Ugovora o upravljanju nekretninom u [adresa] (10-13).

S obzirom na navedeno neosnovan je prigovor tuženika o promašenoj aktivnoj i pasivnoj legitimaciji.

11. Odredba čl. 375.st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14 – u nastavku ZV) propisuje da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlansički ugovor). Stavak 2 istog članka propisuje da između ostalog međuvlasnički ugovor sadrži uvjete i način prikupljanja i raspolaganja sredstvima zajedničke pričuve.

Iz čl.12. Međuvlasničkog ugovora (15-22) proizlazi da suvlasnici utvrđuju sredstva potrebna za pokriće troškova redovnog održavanja i upravljanja nekretnine, a koja ne mogu biti niža od 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela godišnje. Iznos sredstava zajedničke pričuve po m2 njihovog posebnog dijela mjesečno, suvlasnici određuju odlukom donijetom sukladno st. 3. čl. 2. ovog Ugovora.

Iz čl.13. Međuvlasničkog ugovora (15-22) proizlazi da je svaki suvlasnik obvezan plaćati na ime sredstava zajedničke pričuve, mjesečni doprinos u rokovima i na način naveden na računu ili uplatnici.

Iz čl. 14. Međuvlasničkog ugovora (15-22) proizlazi da obračun sredstava zajedničke pričuve se vrši u skladu s čl. 12. i 13. Ugovora s koeficijentom 1,00.

12.Tuženik prigovara da bi površina njegovog stana iznosila 116,90 m2 jer da priloženi ugovori i planovi da nisu javne isprave iz kojih bi se mogla utvrditi takva relevantna činjenica.

Površina predmetnog stana relevantna je činjenica s obzirom da o njoj ovisi visina zajedničke pričuve kako je naprijed navedeno.

Iz z.k. izvatka (8-9) proizlazi da je predmetna zgrada etažirana i da je suvlasnički dio tuženika - 117/890 etažno vlasništvo (E-2) s kojim je neodvojivo povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine - stana na I katu zgrade, označen s "B", površine 116,90 m2.

Nadalje, iz popisa posebnih dijelova koji je sastavni dio međuvlasničkog ugovora (20-21) proizlazi da površina stana na I katu iznosi 116,90 m2.

Iz tog popisa proizlazi da su suvlasnici toga stana upisani AŠ, RŠ i MŠ svaka u 1/3 dijela, dok iz zk. izvatka proizlazi da je vlasnik toga stana proizlazi da je vlasnik toga stana tuženik iz čega bi proizlazilo da su prethodni vlasnici predmetnog stana, danas u vlasništvu tuženika, bile AŠ, RŠ i MŠ, čemu tuženik nije prigovorio.

Kako je zemljišnoknjižni izvadak javna isprava, svaki onaj tko tvrdi suprotno mora to dokazati. Tuženik je samo paušalno ustvrdio da površina njegovog stana upisana u zemljišnoj knjizi ne odgovara stvarnom stanju. Ničim to nije dokazao, a niti je predložio izvođenje bilo kojeg dokaza kojim bi se to provjerilo. S obzirom na to sud njegov prigovor u potpunosti smatra neosnovanim i neutemeljenim.

13.Odredbom čl. 20. Ugovora o upravljanju nekretninom (10-13) ugovoreno je da ugovor stupa na snagu danom potpisa ugovora od većine suvlasnika čiji vlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti vlasničkog dijela. Tim ugovorom je ugovoreno da su se svi suvlasnici obvezali plaćati zajedničku pričuvu u mjesečnim obrocima. Taj ugovor su potpisali suvlasnici: Zagrebačka banka d.d., ŽŠ, KŠ, HŠ i DŠ.

Iz popisa posebnih dijelova i potpisa suvlasnika (20-21) proizlazi da Zagrebačka banka d.d. ima vlasnički udio od 24,39%, ŽŠ od 8,58%m, KŠ od 3,63%, a HŠ i DŠ od 23,48%, što ukupno iznosi 60,08%.

Odredba čl. 375.st.3. ZV-a propisuje da odluke koje proizlaze i međuvlasničkog ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice svih posebnih dijelova nekretnine, koja odredba je ukomponirana i u predmetni Međuvlasnički ugovor u čl. 19.

Znači predmetni Ugovor o upravljanju nekretninom potpisali su suvlasnici čiji vlasnički udio prelazi 50% ukupne vrijednosti iz kojeg razloga je prigovor tuženika da ga nisu potpisali suvlasnici koji imaju potrebnu većinu, neosnovan.

14. Nadalje, Međuvlasničkim ugovorom (10-13) je ugovoreno da suvlasnici utvrđuju sredstva potrebna za pokriće troškova redovnog održavanja i upravljanja nekretnine (zajedničku pričuvu), a koja ne mogu biti niža od 0,54% vrijednosti njihovog posebnog dijela godišnje. Iznos sredstava zajedničke pričuve po m2 njihovog posebnog dijela mjesečno, suvlasnici određuju odlukom donijetom sukladno čl. 3. st. 2. ovog Ugovora (da odluke o stvaranju i planiranju zajedničke pričuve se smatraju donesenim kada se za njih izjasne suvlasnici čiji vlasnički dijelovi prelaze 50% ukupne vrijednosti vlasničkih dijelova i iste obvezuju sve suvlasnike).

Iz Odluke suvlasnika predmetne zgrade od 27. svibnja 2014. (23) proizlazi da su utvrdili iznos zajedničke pričuve u iznosu od 2,00 kn/m2. Tu Odluku potpisali su svi suvlasnici.

Iz Odluke o postavljanju prinudnog upravitelja na nekretnini izgrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Grada Poreča od 13. ožujka 2023. (6-7) proizlazi da visina zajedničke pričuve iznosi 0,36 eura/m2 za nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica] na adresi [adresa].

Tuženik je prigovorio da iz navedene Oluke Grada Poreča nije jasno na koju nekretninu se ona odnosi, da li na k. č. br. [katastarska čestica] ili 341 k. o. [katastarska općina].

Doista su u toj Odluci naznačene dvije k.č., međutim, uz k. č. [katastarska čestica] naznačena je i adresa na kojoj se ona nalazi a to je [adresa]. To je upravo predmetna nekretnina u kojoj tuženik ima svoj stambeni prostor tako da naznaka druge čestice oznake k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sud smatra kao omašku.

Znači, iznos pričuve za predmetni stan tuženika za razdoblje od veljače 2021. do srpnja 2022. iznosi 31,03 eura, a od svibnja 2023. do rujna 2024. iznosi 42,08 eura mjesečno.

15.Tuženik je prigovorio zastari predmetnog potraživanja, koji prigovor je tužitelj djelomično prihvatio tako da je za dio svog novčanog potraživanja koji se odnosi na razdoblje od veljače 2021. do rujna 2021., za iznos od 248,24 eura povukao tužbu. Tuženik se nije protivio povlačenju ali je istaknuo da je tužitelj pogrešno zbrojio preostalo potraživanje , da ono ne iznosi ukupno 994,63 eura već 952,55 eura.

Znači, nakon navedenog djelomičnog povlačenja tužbe tuženik više nije isticao prigovor zastare, a niti se je usprotivio tom djelomičnom povlačenju. S obzirom na to sud je za dio novčanog potraživanja koje se odnosi na razdoblje veljače 2021. do rujna 2021., a iznosi ukupno 248,24 eura, ukinuo platni nalog.

16.Što se tiče preostalog novčanog potraživanja koje se odnosi na razdoblje od listopada 2021. do kolovoza 2024., u odnosu na njega nije nastupila zastara sukladno čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima s obzirom da je tužba s prijedlogom za izdavanje platnog naloga podnesena 02. studenog 2024.

S tim u vezi valja napomenuti da nije od utjecaja što je tužitelj krivo zbrojio koliko ukupno iznosi to preostalo potraživanje. Naime, sud drži da se radi o omašci u zbrajanju što nije pokazatelj nedosljednosti niti neuvjerljivosti dokumentacije dostavljene po tužitelju. Naprotiv iz nje u potpunosti proizlazi osnovanost tražbine tužitelja (osim u dijelu za koji je nastupila zastara), a to je da je tuženik obveznik plaćanja zajedničke pričuve za stan od 116,90 m2 čiji je vlasnik, a za koji nije platio ugovorenu zajedničku pričuvu za utuženi period.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a s obzirom na vrijednost predmeta spora od 1.242,87 eura, te s obzirom da tuženika zastupa punomoćnik koji je odvjetnik, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Tužitelj je uspio za iznos od 952,55 eura što iznosi 77,00%, dok je tuženik uspio za iznos od 248,28 eura što iznosi 23,00%. Oduzimanjem uspjeha tuženika od uspjeha tužitelja dobijemo 54,00%.

Sud je tužitelju priznao trošak sastava tužbe za izdavanje platnog naloga u iznosu od 75,00 eura (Tbr. 7. st. 5.), trošak PDV-a od 25% na taj iznos tj. 18,75 eura (Tbr. 46.), trošak sastava podneska od 25. lipnja 2025. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8. st. 1.), trošak PDV-a od 25% na taj iznos tj. 37,50 eura (Tbr. 46.), trošak sudske pristojbe na tužbu s prijedlogom za izdavanje platnog naloga i na rješenje o platnom nalogu u iznosu od 53,09 eura, ukupno 334,34 eura. Od tog iznosa 54,00% iznosi 180,54 eura koji iznos pripada tužitelju na ime troškova ovog parničnog postupka.

18. Radi svega navedenog sud je presudio kao u izreci.

U Poreču-Parenzo 02. veljače 2026.

S u d a c:

Vlatka Markuš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu koja se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba ne odgađa ovrhu.

Dna:

- tužitelju p.p.

- tuženiku po privremenoj zastupnici.