REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

P 1051/25-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKOG ZAVODA ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3 protiv tuženika CROATIA OSIGURANJA d.d. ZAGREB, OIB: 26187994862, Podružnica Split, Trg Hrvatske bratske zajednice 8, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave održane dana 24. rujna 2025. g. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 2. veljače 2026. g.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

''Dužan je tuženik Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, u korist Državnog proračuna RH iznos od 3.915,47 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 31. siječnja 2020. g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana 30. prosinca 2019. g., koja je evidentirana pod brojem P 6380/19, u kojoj je naveo da je rješenjem tužitelja, broj IN- 60858 od **.**.1994. HN priznato pravo na invalidsku mirovinu počevši od 17. veljače 1994. g. s kojim danom je tužitelj i započeo s isplatom. Potpuni gubitak radne sposobnosti osiguranika tužitelja da je bio izazvan bolešću 60% i povredom na radu 40%. Pravomoćnom presudom ovog suda broj I P 1930/95 od 20. lipnja 2000. g. tuženiku da je naloženo podmiriti štetu tužitelju s osnova 40% dijela isplaćenih mirovina korisniku HN kojoj je uzrok povreda na radu. Tuženik da je po toj presudi postupio i isplatio zatraženi iznos od 50.066,40 kn. Naknadno da je podmirena šteta nastala do 30. travnja 2014. g. Nepravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Splitu broj P 424/17 od 7. siječnja 2019. g. da je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 25.476,39 kn za razdoblje od 1. svibnja 2014. g. do 31. prosinca 2016. g. Po istom činjeničnom i pravnom osnovu tužitelj da i dalje trpi štetu isplatom mirovina te potražuje daljnji iznos od 29.501,09 kn za razdoblje od 1. siječnja 2017. g. do 30. studenog 2019. g. Odgovornost tuženika za razdoblje od 1. siječnja 2017. g. do 31. prosinca 2018. g. da se temelji na odredbi čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13) koji je bio na snazi do 31. prosinca 2018. g., a za razdoblje od 1. siječnja do 30. studenog 2019. g. na odredbi čl. 164. novog Zakona o mirovinskom osiguranju iz Narodnih novina broj 115/18 koji je od tada na snazi. Visina štete za razdoblje od 1. siječnja 2017. g. do 31. prosinca 2018. g. da se temelji na odredbi čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju, a za razdoblje od 1. siječnja do 30. studenog 2019. g. na odredbi čl. 161. novog Zakona o mirovinskom osiguranju. Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženika obvezati na isplatu iznosa od 29.501,09 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik je priznao pasivnu legitimaciju po teretnom vozilu IMT, a osporio osnovu i visinu postavljenog zahtjeva u cijelosti navodeći da je tužitelj imao obvezu obratiti se tuženiku sa zahtjevom za naknadu imovinske štete u mirnom postupku, a kako ga upućuju odredbe čl. 11. st. 1. i 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Tuženik se usprotivio potraživanju zateznih kamata i troškova jer nije ničim izazvao da se pokretne postupak. Zahtjev da je inače potpuno neosnovan jer je osiguranik tuženika HN rođen **.**.1942. te je, sukladno odredbi čl. 33. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju stekao pravo na starosnu mirovinu i to 2007. g. Ukoliko bi se provelo financijsko vještačenje i utvrdilo da bi iznosi koji bi osiguraniku bili isplaćeni na ime starosne mirovine bili manji od iznosa koji se isplaćuju na ime invalidske mirovine tada bi tuženik bio u obvezi eventualno isplatiti samo razliku za koju bi invalidska mirovina premašila starosnu mirovinu i to u utvrđenom razmjernom iznosu isplaćene mirovine, a s obzirom da se ima primijeniti zakon koji je vrijedio u vrijeme nastanka štetnog događaja.

Na ročištu od 6. listopada 2020. g. doneseno je rješenje kojim je određen zastoj postupka u ovoj pravnoj stvari za vrijeme od 30 dana, a nakon prijedloga tužitelja od 26. studenog 2020. g. sud je 4. prosinca 2020. g. donio rješenje o nastavku postupka. Nakon pravomoćnosti rješenja o nastavku postupka predmet je dobio novi broj P 170/21.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom rješenja tužitelja broj IN-60858 od 3. svibnja 1994. g., prijave o povredi na radu od 18. prosinca 1987. g., presuda ovog suda broj I P 1930/95 od 20. lipnja 2000. g. i broj P 424/17 od 7. siječnja 2019. g., specifikacije isplaćenih svota mirovina korisniku HN za razdoblje od 1. siječnja 2017. g. do 30. studenog 2019. g., ispisa iz AOP-a i ispisa isplata po mjesecima.

Nakon ovako provedenog postupka sud je donio presudu pod poslovnim brojem P 170/21 od 9. svibnja 2022. g. kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen. Odlučujući o žalbi tuženika drugostupanjski sud je rješenjem broj Gž-691/22 od 20. veljače 2025. g. ukinuo presudu u pobijanom, dosuđujućem dijelu i predmet u tom dijelu vratio ovom sudu na ponovno suđenje. Predmet je dobio novi broj P 1051/25.

U nastavku postupka sud je pročitao i proveo sve već izvedene dokaze.

Stranke nisu popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet ovog spora nakon donošenja ukidnog rješenja suda drugog stupnja je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 29.501,09 kn odnosno 3.915,47 EUR sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od 31. siječnja 2020. g. do isplate, koji iznos tužitelj potražuje od tuženika s osnova naknade stvarne štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja HN u razdoblju od 1. siječnja 2017. g. do 30. studenog 2019. g.

U postupku nije bilo sporno da je osiguraniku tužitelja rješenjem tužitelja broj IN-60858 od 3. svibnja 1994. g. priznato pravno na invalidsku mirovinu počevši od 17. veljače 1994. g. radi potpunog gubitka radne sposobnosti radi bolesti (60%) i povrede na radu (40%). Tužitelj smatra da je tuženik u obvezi podmiriti štetu s osnova isplaćenih mirovina korisniku HN s osnova 40% dijela kojoj je uzrok povreda na radu (po povratku kući iz II. smjene na osiguranika tužitelja naletio je motocikl i oborio ga, a prema navodima prijave o povredi na radu), pa je tuženik u pravomoćno okončanim postupcima pred ovim i Trgovačkim sudom u Splitu tu štetu tužitelju već plaćao temeljem pravomoćnih presuda (I P 1930/95 od 20. lipnja 2000. g. i P 424/17 od 7. siječnja 2019. g.).

U periodu koji predstavlja predmet ovog postupka (od 1. siječnja 2017. g. do 30. studenog 2019. g.) na snazi je bio Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18, dalje ZOMO).

U ranijoj, ukinutoj presudi broj P 170/21 od 9. svibnja 2022. g. izraženo je mišljenje da je u postupku trebalo, kako se očitovao tužitelj u tužbi, primijeniti Zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a ne u vrijeme štetnog događaja, što znači ZOMO-a iz 2013. g., jer se šteta koju trpi tužitelj sastoji u isplatama dijela mirovine koju tužitelj isplaćuje osiguraniku HN koja nastaje u trenutku svake isplate budući da se svakom isplatom umanjuje njegova imovina.

Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Prema st. 2. ove odredbe naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz tog Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, neovisno o činjenici naknadnog ispunjenja uvjeta na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.

Nadalje, sud se u ukinutoj presudi odlučio i za primjenu odredbe ZOMO-a, a ne odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14, dalje ZOOP) koji je bio na snazi u vrijeme kad je tužitelju nastupila šteta, smatrajući da se radi o načelu lex posterior derogat legi priori odnosno primjeni ZOMO-a, kao kasnijeg zakona. Stoga da, prema odredbi čl. 161. st. 2. ZOMO-a, tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u punom iznosu novčanih davanja isplaćenih na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u utuženom razdoblju, odnosno u konkretnom slučaju u visini 30% isplaćenih mirovina radi ozljede izvan rada, a ne samo u razmjernom iznosu isplaćenih iznosa invalidske mirovine.

U ukidnom rješenju broj Gž-691/22 od 20. veljače 2025. g. izraženo je pravno shvaćanje (koje sadrži i odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-60/2022 od 1. veljače 2022. g.) da je za odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kad su izvršene isplate mirovina. Tuženik da se, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, nalazi u istom pravnom statusu kao i sam štetnik.

Nadalje, obveza tuženika da je regulirana ZOOP-om temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog Zakona i njime preuzetih obveza. Prema odredbi čl. 27. ZOOP-a obveza tuženika postojala bi samo ukoliko bi postojala razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja kojim mu je invalidska mirovina priznata i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu.

Stoga da je potrebno utvrditi postoji li eventualno razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je uzrok invalidnosti bila (isključivo) ozljeda na radu.

Tuženik je u podnescima od 24. svibnja 2021. g. i od 18. siječnja 2022. g. predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem. Pun. tuženika je, međutim, na ročištu od 24. rujna 2025. g. izjavila kako tuženik povlači prijedlog za provođenje dokaza financijskim vještačenjem te je predložila zaključiti raspravljanje i odbiti tužbeni zahtjev.

Tužitelj ne samo da nije predložio provođenje dokaza financijskim vještačenjem nego se pun. tužitelja na ročištu od 26. siječnja 2022. g. takvom prijedlogu tuženika usprotivila navodeći da je taj dokaz suvišno provoditi.

Stoga proizlazi da sud nije bio doveden u priliku provjeriti da li je invalidska mirovina koju tužitelj isplaćuje svom osiguraniku veća od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju da je uzrok invalidnosti bila (isključivo) ozljeda na radu, jer ni jedna od stranaka nije predložila provođenje dokaza financijskim vještačenjem.

Stoga je, uz prihvaćanje pravnog stava suda drugog stupnja, koji je interpretiran, tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci.

Odluka o troškovima parničnog postupka nije donesena jer tuženik, koji je uspio u sporu, nije popisao parnični trošak.

U Splitu, 2. veljače 2026. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).