Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 163 P-1341/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Jadranki Nižić-Peroš, u pravnoj stvari tužitelja 1. DG pok. ZG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. KG. DG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. GG sina D iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 4. UG sina D iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku mr. sc. Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko - upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave od dana 16. prosinca 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka te objave dana 2. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak, površine 248467 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji realni dio je na Skici sudskog očevida od 08.09.2025. godine izrađene po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću, dipl. ing. geod., označen likom žute boje i slovima A-B-C-D-E-A te ima površinu od 52329 m² i to: tužitelj DG pok. ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 dijela, tužitelj KG pok. Z, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 dijela, tužitelj GG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/6 dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti ishode uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici koja će nastati od označenog dijela čestice na svoje ime, ukupno za cijelo, i to tužitelj DG pok. ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 dijela, tužitelj KG pok. DG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 dijela, tužitelj GG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/6 dijela, tužitelj UG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/6 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da su tužitelji vlasnici realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak, površine 172501 m², upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji realni dio je na Skici sudskog očevida od 08.09.2025. godine izrađene po stalnom sudskom vještaku za geodeziju Frani Vlatkoviću, dipl. ing. geod. označen likom zelene boje i slovima D-E-F-G-D te ima površinu od 25356 m² i to: tužitelj DG pok. ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 dijela, tužitelj KG pok. Z, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 dijela, tužitelj GG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/6 dijela, tužitelj UG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/6 dijela, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da tužitelji temeljem ove presude, a nakon njezine pravomoćnosti ishode uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici koja će nastati od označenog dijela čestice na svoje ime, ukupno za cijelo, i to tužitelj DG pok. ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 dijela, tužitelj KG pok. Z, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/3 dijela, tužitelj GG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/6 dijela, tužitelj UG, OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/6 dijela, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi od 19. lipnja 2024. navode kako su stvarni vlasnici i posjednici za cijelo realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak, površine 248467 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji realni dio je na Skici lica mjesta dipl. ing. geod. NG od 26. veljače 2008. označen slovima A-B-C- D-E-F-G-A te ima površinu od 52.329 m2. Tužitelji su stvarni vlasnici i posjednici za cijelo realnog dijela nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pašnjak, površine 172501 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji realni dio je na Skici lica mjesta dipl. ing. geod. NG od 26. veljače 2008. označen slovima G-F-J-I-H-G te ima površinu od 25356 m2. Na navedenim nekretninama upisan je kao vlasnik Republika Hrvatska, za cijelo, dok su stvarni vlasnici opisanih dijelova nekretnina, i to za po 1/3 dijela tužitelji pod 1) i pod 2), te za po 1/6 dijela tužitelji pod 3) i pod 4). Tužitelji su pravo vlasništva na predmetnim nekretninama stekli dosjelošću sami i putem svojih prednika. Naime, predmetne nekretnine su oduvijek bile u vlasništvu i posjedu pravnog prednika tužitelja, pok. KG pok. K. Njegovi sinovi su bili IG i RG. IG je bio otac pok. DG, koji je bio pravni prednik tužitelja, i to otac tužitelju pod 2) KG, a djed tužiteljima pod 1), pod 3) i pod 4). Tužitelji su stoga nasljeđivanjem pok. KG i diobom s nasljednicima pok. RG i nasljednicima pok. DG, a tužitelj pod 1) i temeljem nasljeđivanja pok. ZG pok. DG, a tužitelji pod 3) i pod 4) temeljem darovanja zaključenog s ocem ŽG pok. DG, stupili u posjed i vlasništvo nekretnina koje su predmetom ovog postupka i od tada se nalaze u neprekinutom, mirnom i savjesnom posjedu istih nekretnina. Predmetne nekretnine kao i cjelokupno područje u neposrednoj blizini istih od davnina se nazivalo „ [adresa] pa se tako naziva i danas. Na ovim nekretninama su još prednici tužitelja iste obrađivali, sadili poljoprivredne kulture, sjekli stabla odnosno drva koja se nalaze na istim nekretninama te ih prodavali, pojedini dijelovi predmetnih nekretnina su služili za ispašu stoke. Potom, dijelovi predmetnih nekretnina su služili prednicima tužitelja kao livade koje su se kasnije kosile radi sijena. Danas predmetne nekretnine u pretežitom dijelu predstavljaju neobrađeni pašnjak obrastao sa stablima smreke i nekoliko stabala hrasta koji su pak narasli ponajviše stoga jer su tužitelji i njihovi prednici za vrijeme rata bili prisiljeni reducirati ispašu na ovim nekretninama do kada su u pretežitom dijelu predstavljale pašnjak, obradive oranice te dio šume. Svakako su tužitelji i njihovi pravni prednici oduvijek čuvali i držali predmetne nekretnine kao svoje i u tome ih nitko nikada nije uznemiravao niti im osporavao posjed i vlasništvo istih nekretnina, i to kako fizičke osobe tako niti Republika Hrvatska ili njezina tijela. Realni dijelovi predmetnih nekretnina su omeđeni plotovima i kamenim suhozidom, a međe između nasljednika pok. IG i pok. RG su vidljive u obliku plota te među nasljednicima pok. KG nema sporova oko toga koji realni dijelovi predmetnih nekretnina su vlasništvo i posjed nasljednika pok. PG odnosno pok. DG, odnosno kako su se oni međusobno podijelili. Tužitelji su dana 11. siječnja 2024. godine podnijeli Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru zahtjev za mirno rješenje spora koji se vodio pod posl. br. N-DO-13/2024 o kojemu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru nikada nije donijelo meritornu odluku, zbog čega tužitelji sada podnose ovu tužbu pozivom na odredbu čl. 186.a. st. 5. Zakona o parničnom postupku.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 18. srpnja 2024. predlaže predmetnu tužbu odbaciti, budući tužitelji prije podnošenja predmetne tužbe nisu ispunili procesne pretpostavke propisane odredbom čl.186.a ZPP-a. U konkretnom slučaju tužitelji su se obratili tuženici Zahtjevom za mirno rješenje spora 11. siječnja 2024. Međutim, Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, vratilo je zahtjev na dopunu u smislu odredbe čl.186- a ZPP-a i čl. 38. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine broj 67/2018., 21/2022.) upozorilo navodeći kako zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve što i tužba, te ostavio tužiteljima rok od 15 dana za dopunu istoga. Odredbom čl.186. st.1. ZPP-a propisano je da tužba treba sadržavati zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl.106. ZPP-a). Odredbom 106. st. 2. ZPP-a, propisano je podnesci moraju biti razumljivi i moraju sadržavati sve ono što je potrebno da bi se u vezi s njima moglo postupati. Ako podnesak nije razumljiv ili ne sadržava sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupati, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi odnosno dopuni i odrediti mu rok za ponovno podnošenje podneska. Prema odredbi čl. 109. st. 4. ZPP-a smatrati će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku i ispravljen sukladno dobivenom uputom suda, ako bude vraćen bez ispravka ili bez dopune, odbaciti će se. S obzirom da tužitelji u ostavljenom roku nisu dopunili zahtjev za mirno rješenje spora na način da se po njemu može postupati sukladno čl.109. st. 4. ZPP-a smatra se da je zahtjev povučen. Odredbom čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti zahtjevom za mirnim rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Iz citirane zakonske odredbe proizlazi da obraćanje državnom odvjetništvu ima značenje procesne pretpostavke u sporovima protiv Republike Hrvatske zbog čega, ako navedena pretpostavka nije ispunjena u trenutku podnošenja tužbe, nije dopušteno raspravljanje u parnici i donošenje meritorne odluke o tužbenom zahtjevu. Opreza radi, za slučaj da Sud iz nekog razloga ne odbaci tužbu, tuženica ističe da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te isti predlaže u cijelosti odbiti kao neosnovan.

3. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao zk izvadak za predmetne nekretnine (l.s. 9-10), zapisnik Općinskog suda u Zadru od dana 19. lipnja 2000. (l.s. 11-14), skicu lica mjesta (l.s. 15-16), ugovor o darovanju od 20. ožujka 2021. (l.s. 17), zahtjev za mirno rješenje spora (l.s. 18-20, 27-29, 42-43), odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora (l.s. 30,44-45), službenu bilješku (l.s. 46), nalaz i mišljenje sudskog vještaka geometra (l.s. 58-62), te su saslušani svjedoci CG i HG i stranke (l.s. 65-70), a pročitana je i odluka agrarnog suda (l.s. 76-82).

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. S obzirom na predmet spora u ovoj pravnoj stvari te na činjenicu da je na čest. 407/1 i 407/2, sve k. o. [katastarska općina], kao vlasnik upisana Republika Hrvatska, to je za odlučivanje o osnovanosti tužbenog zahtjeva bilo potrebno utvrditi jesu li osnovani navodi tužitelja u ovoj pravnoj stvari, da su osobno i po svojim prednicima stekli pravo vlasništva na navedenim nekretninama.

5.1. U odnosu na prijedlog tuženice da sud odbaci tužbu jer tužitelji prije podnošenja tužbe nisu ispunili procesne pretpostavke propisane odredbom čl.186.a ZPP-a, za istaknuti je da prijedlog tuženice nije osnovan.

5.2. Naime, kako proizlazi iz stanja spisa, tužitelji (tamo predlagatelji) su se prije podnošenja tužbe obratili tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora i to dana 11. siječnja 2024. te je tužena 15. siječnja 2024. vratila zahtjev tužiteljima na dopunu u smislu odredbe čl.186-a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11,

25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje u tekstu – ZPP) i čl. 38. Zakona o državnom odvjetništvu (Narodne novine broj 67/2018., 21/2022., dalje ZODO) te upozorila tužitelje navodeći kako zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve što i tužba, te ostavila tužiteljima rok od 15 dana za dopunu istoga.

5.3. Tužitelji su odgovorili tuženici dana 23. siječnja 2024. te su u bitnome naveli da smatraju da je zahtjev za mirno rješenje spora uredno dokumentiran te su predložili donošenja državnoodvjetničke odluke sukladno dokumentaciji koja je dostavljena uz zahtjev.

5.4. Tužitelji su ponovno od strane tuženice dana 30. siječnja 2024. pozvani na dopunu svog zahtjeva za mirno rješenje spora, uz napomenu da će se zahtjev ukoliko ne bude ispravljen ili dopunjen smatrati kao da nije niti bio podnesen.

5.5. Tužitelji nisu odgovorili na ponovljeni zahtjev te je službenom bilješkom od 16. svibnja 2024. od strane tuženice dovršen rad na predmetu za mirnim rješenjem spora uz napomenu da je za rješavanje istog prošao zakonski rok od 3 mjeseca te je u bilješci konstatirano kako u traženom roku predlagatelji odnosno tužitelji nisu dopunili svoj zahtjev sukladno pozivu državnog odvjetništva.

5.6. Prema mišljenju ovoga suda tužitelji nakon podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nisu imali obvezu podnositi dodatnu dokumentaciju na zahtjev tužene. Postupak mirnog rješenja spora i parnični postupak su zasebni postupci, a postupak mirnog rješenja spora procesna je pretpostavka za vođenje parničnog postupka (čl. st.1. ZPP-a), te sud u parničnom postupku odlučuje samo u granicama ovlasti koje ima u tom postupku. Kako pogrešno tužena navodi, u konkretnom slučaju se ne može govoriti o nepoštivanju roka iz čl.186.a st.6. ZPP-a odnosno podnošenju tužbe tužiteljice prije proteka tri mjeseca od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora jer su tužitelji ispunili svoju obvezu podnošenjem zahtjeva za mirnim rješenjem spora. Naime, čl.186.a ZPP-a je propisano da ako zahtjev iz st.1. toga članka ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od njegova podnošenja, podnositelj zahtjeva može podnijeti tužbu nadležnom sudu (st.5.). Sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora odnosno prije isteka roka iz st.5. toga članka (st. 6.).

5.7. Stoga, obzirom da su tužitelji nesporno prije podnošenja predmetne tužbe podnijeli tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora i na taj način postupili sukladno odredbi čl. 186.a. st.1. ZPP-a to nisu ispunjene pretpostavke za odbacivanjem ove tužbe kako tužena pogrešno zaključuje.

6. Na temelju izvedenih dokaza u ovoj pravnoj stvari utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je kao vlasnik predmetnih nekretnina, kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisana Republika Hrvatska (l.s.9-10),

- da je dana 19. lipnja 2000. sastavljen zapisnik pred Općinskim sudom u Zadru (l.s. 11-14), u izvanparničnom postupku predlagatelja TG (oca tužitelja pod 1. DG protiv predloženika Republike Hrvatske u odnosu na nekretnine zvane "Gaj" te su na istome saslušani svjedoci i to:

- EG u dobi od 86 godina, koji je naveo da je predlagatelj, a ranije njegov otac u posjedu nekretnine zv. ‘Gaj’ koja je u naravi šuma, dok je bio mladić stari ljudi su pričali da je to [adresa], da su ljudi dolazili kupovati drva kod predlagateljeva oca jer su u tom gaju bili veliki hrasti za prodaju, a obitelj DG je sjekla drva i za svoje potrebe. „Gaj“ da se nalazi se u blizini raskrsnice [adresa]– [adresa] i [adresa] kod „Mazija“, i to da su posjedovali s jedne i s druge strane ceste od ove raskrsnice prema Murvici. Poznaje predlagateljeva oca i pradjedu KG i djeda BG i DG – oca predlagatelja, a poznato mu je da je KG još ovu nekretninu stekao i za nju davao volove. U mjestu se govorilo da je ta zemlja bila obitelji G – gospodska obitelj kojoj se davalo za zakup u novcu i u naturi ali se ne sjeća jesu li U sudjelovali u agrarnim postupcima dok je gaj bio dijelom ograđen i dijelom žicom, a negdje zidom ograđen,

- ĆG u dobi od 89 godina, koji je naveo da je u [adresa] bio šumar i poznato mu je da predlagatelj ima nekretninu zv. ‘Gaj’ koji je u naravi hrastova šuma, da je jednim dijelom gaj bio ograđen i to u dijelu gdje je bila kuća BG. Od kako zna za sebe postojao je ovaj tzv. [adresa] koji se se nalazi u blizini križanja ceste za Ražanac s desne strane gledajući iz [adresa]. Sjeća se da je 1941. godine talijanska vojska sjekla drva u ovoj šumi i da mu je BG rekao da su mu za ovu sječu plaćali. Za vrijeme dok je bio šumar 12 godina čuvao je državnu šumu koja se nalazila uz ovu ‘Grabovčevu’, a ovu privatnu šumu su mogli samo nadzirati da se u njoj ne bi sjeklo, ali je nisu čuvali. U nekim dijelovima da bila mlada šuma jer se pomlađivalo, a u drugim da su bili veći hrasti.

- VG u dobi od 75 godina, koji je naveo da mu je poznato da Grabovci odnosno predlagatelj imaju nekretninu zv. ‘ [adresa] koji je u naravi šuma i jednim dijelom je pašnjak, a bilo je nešto i voćaka koje su sada zapuštene. Radi se o velikom kompleksu od više hektara, koji se nalazi istočno od ceste Zadar–Ražanac, a sjeverno od ceste Briševo–Zemunik, nesjeckana. Nekretnina je ograđena dijelom suhozidom, a dijelom žicom. Poznavao je prednike predlagatelja i to njegovog oca ĆG, strica PG i djeda BG pok. KG. Negdje oko 1949. ili 1950. godine iza rata je za potrebe sela tražio od N da im dozvole da upotrijebe kamen iz suhozida za potrebe krečane, i to da su dozvolili BG, te ĆG i PG. Za vrijeme stare Jugoslavije (kraljevine) U da su u gaju napravili kuću za žandare i ‘finance’ gdje je bio i dućan s nekim potrepštinama. Sjeća se da je trgovinu vodio sada pok. Ive pok. BG. U da su ovu nekretninu strogo čuvali i zna se kao dijete bojao da blago ne uđe u njihovu šumu jer su bili strogi i strogo su čuvali ovu šumu. U tom vrijeme je na ovoj nekretnini bilo i velikih hrastova promjera i do jednog metra, i oni su to sjekli i za svoje potrebe i za prodaju. Još da mu je njegov otac pričao da je obitelj N prodala neke volove i kupila dio ovog gaja i to sigurno još za vrijeme Austro- ugarske, a poznato mu je da su obrađivači sudjelovali u agrarnim postupcima, a ne znam jesu li i U sudjelovali u ovim postupcima, a da je u to vrijeme on bio predsjednik NOO-a i odbornik Skupštine općine Zadar. I nikada nitko smetao, a sjeća se da je do toga isto šuma općenarodna imovina koja je dijeljena mještanima sela zv. „Gaj Taminov“ i da su oni dijelili strogo do ovog [adresa] jer su znali granice, a što je bilo negdje 1952. godine. Da je pretežito bila šuma, a samo u jednom ravnom dijelu voćnjak sa zasađenim bajamama, višnjama, a što je sađeno između I i II Svjetskog rata.

- da su na skici lica mjesta (l.s.15-16) izrađenoj od strane geometra NG dana 26. veljače 2008. označene predmetne nekretnine u dijelu i površini kako tužitelji potražuju ovim tužbenim zahtjevom te je iz iste razvidno da su predmetne nekretnine sa svih strane ograđene plotom i suhozidom,

- da je ŽG čest. zem. [katastarska čestica] površine 30885 m2 darovao sinovima UG i GG dana 20. ožujka 2021.

- da iz odluke Sreskoga suda u Biogradu na moru posl.br. Agr/310005948/31 slijedi da su GG BG, ĆG i PG, svi pok. KG te AG razrješenjem kmetskog odnosa dosuđene u vlasništvo nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], dok iz iste, kao niti iz povijesnog zk izvadka ne proizlazi da se odluka odnosi na ovdje predmetne nekretnine.

6.1. U ovoj pravnoj stvari proveden je očevid na licu mjesta dana 8. rujna 2025. uz sudjelovanje vještaka geometra ŠG te je neposrednim opažanjem utvrđeno da se radi o zemljištu koje se nalazi uz asfaltiranu cestu, koje je u cijelosti obraslo stablima, da se u dijelu nalazi put i to duž velikog dijela pokazane nekretnine dok je na orto foto snimci utvrđeno da se radi o površini sa svih strana ograđenoj suhozidom, u površini kako proizlazi sa skice lica mjesta sa lista 61 spisa, a u odnosu na koji položaj dugogodišnjeg posjedovanja nekretnine su u skladu sa utvrđenjima ovoga suda iskazivali i svjedoci saslušani u ovome i izvanparničnom postupku iz 2000.

7. Saslušan kao svjedok CG je naveo da se nekretnina koja je predmet spora zove [adresa], tu je kao dijete čuvao ovce i često je tuda znao prolaziti kao lovac. Sa južne strane i dijelom sa istočne strane je ograđena sa suhozidom te se nalazi u blizini ceste Zadar - Mazija. Da se radilo o nekretninama grofa JG, što zna iz priča jer je njegov pradjed bio upravitelj imanja. Zna i da je to bilo od obitelji GG međutim ne zna točno od koga i pravni slijed kako su isti to stjecali ali da je bila samo jedna obitelj GG i zna da su ovaj najistočniji dio dobili braća R, IG, KG i Ž, njih 4 brata. Čuo je za IG i zna da je to otac od tužitelja pod 1., ali ne zna tko je RG. Zna da je IG imao brata KG, ČG i R, a ako je to sve nekada bilo od pok. ĆG, oca od IG i KG, ČG i P, onda su poslije njih to stekli i ovdje tužitelji. Predmetna nekretnina da je šikara, šuma i tu da su isključivo U sjekli drva, on je na njih naišao u više navrata. Da su sjekli drva na istočnom dijelu gaja, vidio ih je i prošlu godinu, a viđao ih je kako na površini od 100- 150 metara sijeku drva. Naveo je i da su za ući u [adresa], u istočni dio postojala tri ulaza i to jedan veći i jedan manji sa istočne strane i još jedan sa sjeverne strane. Koliko je vidio Grabovci su držali u posjedu otprilike 400X150 (naknadno je naveo 100 sa 150 metara) metara otprilike. Na skici sudskog očevida sa lista spisa 61 je pokazao da su tužitelji u posjedu držali istočni dio te je na skici sa olovkom ocrtao gdje su se nalazili sjeverni i istočni ulazi. Gaj da je bio zatvoren sa južne, istočne i sjeverne strane suhozidom. On je čuvao ovce do ovog dijela koji je predmet spora jer je tu bila granica između Milina i Grabovaca, a na ovome dijelu što U kažu da je njihov, nitko osim njih da nije čuvao, doveli bi ih i zatvorili da stoje tu i to najviše otac od UG, Ž (Vladimir) Grabovac i njegova pok. baka C. Naveo je i da nikada nitko nije sprječavao H u korištenju toga zemljišta dok je njegov pok. otac bio lugar i nije mu padalo na pamet da spriječi Grabovčeve u posjedu tog dijela, a koliko on zna niti netko drugi.

7.1. Iz sadržaja iskaza svjedoka HG slijedi da živi u kući udaljenoj oko 200 metara od predmetne nekretnine koja je bila nekada od BG, ĆG i PG, a da su tužitelji unuci od DG te da je DG imao sinove R, ČG, IG i KG, a da je Ž imao sina K. Kao dijete je tu viđao kako je baba C gonila ovce, viđao je ČG i T, te zna po pričama svoga djeda da se ovaj dio koji je predmet spora nalazi u posjedu obitelji ČG i da je u njihovom posjedu bio za vrijeme 2. svjetskog rata kada su samo U držali u posjedu taj dio. Radi se o nekretnini koja je više-manje sa svih strana ograđena odnosno sa sjeverne strane se nalazi put, sa istočne i donje strane se nalazi suhozid, a koliko se sjeća, do ceste je bio nekada zid te su Grabovci djeljenici sa E koji imaju nekretnine u blizini. Zna da se U sjekli drva ali ne zna tko je izgradio taj suhozid. Radi se o površini od nekoliko hektara te je zadnje vidio da su sjekli drva U, nasljednici od njih, a vidio je UG kako pila drva. Nikada nije čuo da bi netko nekada I osporavao pravo na posjed te nekretnine. Mirovo pravo ime da je B, ali da ga svi zovu Ž. Na nekretninu da se može ući sa ceste Zadar- Ražanac, sa ceste Zadar- Zemunik, a sa sjeverne strane se nije moglo ući jer je to od PG. Naveo je i da nikada nije čuo da između obitelji PG postoji nekakav spor u vezi predmetnog dijela.

8. Saslušan u ovome postupku tužitelj pod 1. DG je naveo da je predmetnu nekretninu stekao prvo njegov pradjed KG ili RG, nije siguran koje mu je pravo ime i nijem siguran na koji točno način je on to stekao, međutim, od kraja 19. stoljeća da je ta nekretnina u posjedu njihove obitelji jer je njegov pradjed rođen 1800. i neke godine, njega je naslijedio njegov djed DG, koji je imao četiri sina, njegovog oca ZG, stričeve D, R i KG. Oni, tužitelji da su unuci od pok. DG, a KG je sin od pok. DG, dok je njegov otac ZG, a od GG i UG otac je B. R, sin od njegovog djeda DG je dobio u podjeli neke druge nekretnine jer su se oni u obitelji podijelili još nekih 1970.-ih godina, a nikada unutar njihove obitelji nije bilo spora oko toga da bi ovaj predmetni dio nekretnine pripao D, KG i ZG. On da je rođen 1968., te je sa svojim ocem odlazio tu pilati drva, a nekada je čuvao i ovce. Suhozid da je najvjerojatnije napravio pradjed, a kada sam ja dolazio sa ocem i stricem tu zid već postojao. Često je dolazio i lugar iz sela SG, kada su oni pilali drva i nikada im ništa nije branio da oni rade na toj nekretnini. Za ući u nekretninu ima ulaz sa istočne, sjeverne i zapadne strane, on ulazi sa sjeverne strane gdje je dio koji je pripao njegovom ocu. Sjeverni dio da je dio koji se nalazi uz asfaltiranu cestu odnosno dio sa kojeg se krenulo na očevidu na lica mjesta. Njegova obitelj je držala u posjedu svih 77000 m2 koji su predmet ovog spora i sa cijele te površine su pilali drva, a ta drva su bila za njih, te su taj gaj zvan [adresa] pošumljavali. Oni da graniče sa nekretninama CG, a između njihovih nekretnina sa istočne strane da se nalazi suhozid, a s druge strane su nekretnine od druge loze N, od pok. PG. Nikada nitko im nije osporavao pravo na posjed ove nekretnine niti pradjedu, djedu, a niti njegovom ocu i stričevima. Prošlu godinu je pilao drva i nikada ga nitko u tome nije sprječavao. Koristio je cijelu parcelu, a sve da se dogovaralo sa tužiteljima, sinovima od stričeva. Zajedno su birali koje će drvo posjeći a koje ostaviti radi pošumljavanja i tako bi išli po cijeloj parceli i birali koje drvo će sjeći Do nazad nekih 3 godine je njegov stric B tu čuvao ovce, a on je kao dijete praznike provodio kod strica te sa stricem išao čuvati ovce. Tek prije nekoliko godina, a kada je išao vidjeti u postupku obnove zemljišnih knjiga na koga se vodi ovaj dio nekretnine koju su oni označili u postupku obnove da je njihov su saznali da se obitelj DG ne vodi kao vlasnik ove nekretnine koja je predmet spora.

8.1. Tužitelj pod 4. UG je u svome iskazu naveo da se u cijelosti pridružuje iskazu saslušanog tužitelja DG, budući je isti u cijelosti točan. Pojasnio je u odnosu na strica R, da se prvobitno radilo o jednoj ogromnoj parceli preko koje je sada prošla sada asfaltirana cesta pa je cesta presjekla tu parcelu na dva dijela, a cijela ta ogromna parcela se zvala [adresa]. Stric R se odselio u [adresa], pa je dogovor unutar obitelji bio da njemu odmah pripadne sjeverno-istočni dio ove parcele, a koji se asfaltiranom cestom odvojio od ovog predmetnog dijela. Njegov otac je rođen 1945., da je do prije 3-4 godine imao oko 30 ovaca te je cijeli život na predmetnom dijelu imao ovce.

9. Tužitelji su u ovoj pravnoj stvari dokazali pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine od strane svojih prednika, a ovaj sud smatra utvrđenim da su njihovi prednici izvanknjižni vlasnici sporne nekretnine koju su stekli temeljem dosjelosti.

10. Na ročištu provedenom u izvanparničnom postupku u spisu ovoga suda broj R1- 43/2000 18. lipnja 2000 saslušani svjedoci, EG (86 godina starosti), ĆG (89 godina starosti, radio je kao šumar 12 godina) i VG (75 godina starosti) su u bitnome istovjetno iskazivali o tome da se predmetna nekretnina naziva [adresa], da su još pradjed KG, djed BG i otac od ZG (oca tužitelja pod 1.) posjedovali te nekretnine, prodavali drva hrastova te da se ta nekretnina nalazi u blizini raskrsnice [adresa]– [adresa] i [adresa] kod „Mazija“, kao i da ih nikada nitko nije smetao u posjedu te nekretnine. Posebno je istaknuo ĆG, koji je čuvao državnu šumu, da je predmetna nekretnina bila privatna. Također su iskazivali o tome da je nekretnina bila dijelom ograđena žicom i dijelom suhozidom.

10.1. Navode saslušanih svjedoka iz 2000 godine potvrdili su i u ovome postupku saslušani svjedoci CG i HG koji su u bitnome naveli i da nikada nisu čuli da je unutar obitelji ZG postojao spor u odnosu na ove nekretnine te su iskazivali o dugogodišnjem nesmetanom posjedu od strane obitelji ZG.

11. Iskaze saslušanih svjedoka, kako u prethodno navedenom izvanparničnom postupku, tako i u ovome parničnom postupku ovaj sud nalazi istinitima, uvjerljivima i detaljnima, a radi se i o mještanima, nezainteresiranima za i shod ovoga postupka te im je ovaj sud u cijelosti poklonio vjeru.

12. Na temelju dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari te ocjenom istih, ovaj sud utvrdio je da je sporna nekretnina, preko 100 godina u posjedu prednika tužitelja i sada tužitelja. Naime, kako proizlazi iz spisa, pok. KG pok. K je bio otac od IG (Mile) i RG. IG (Mile) Grabovac je bio otac pok. DG

- ocu tužitelja pod 2. KG, a djed tužiteljima pod 1., 3. i 4. Kako je naveo svjedok CG, radilo se o samo jednoj obitelji KG te su ovaj najistočniji dio dobili braća i to otac tužitelja pod 1.- ZG pok. DG, R pok. DG (koji je u podjeli dobio druge nekretnine), KG pok. DG i Ž pok. DG (B) – otac tužitelja pod 3. i 4. U odnosu na pravni slijed stjecanje navode tužitelja i svjedoka CG potvrdio je i svjedok HG, a iskazivali su i o tome kako je baba C, baka od tužitelja pod 1., 3. i 4. na predmetnim nekretninama čuvala ovce.

12.1. O dugogodišnjem posjedu prednika tužitelja u izvanparničnom postupku je iskazivao i svjedok EG kada je naveo da je još pradjed ZG, KG držao u posjedu ove nekretnine i za nju steći da je davao volove (što je potvrdio i svjedok VG navodeći da je to bilo za vrijeme Austro -ugarske, kao i da je na tome području između I. i II. svjetskog rata bio voćnjak), dok je tamo saslušani svjedok ĆG iskazivao i o tome kako je 1941. talijanska vojska sjekla drva u [adresa] i plaćala im za to.

12.2. Iz iskaza saslušanih svjedoka u izvanparničnom postupku ovaj sud zaključuje da su svjedoci zvali djeda od TG BG, a ne IG, kako navode tužitelji u ovome postupku jer su isti istovjetno u tome postupku iskazivali o prednicima predlagatelja ZG i to ocu ĆG, djedu BG i pradjedu KG.

13. Kako su naveli tužitelji, a i saslušani svjedok HG, unutar obitelji je došlo do podjele i to sa nasljednicima pok. RG (brata od DGK, oba pok. KG) na način da su predmetne nekretnine pripale nasljednicima pok. DGK i nasljednicima pok. DG, sinovima R – koji je u podjeli dobio druge nekretnine, Ć (D), DGK i KG pa su tužitelj pod 1. temeljem nasljeđivanja svoga oca pok. ZG pok. DG, tužitelj pod 2. temeljem nasljeđivanja oca pok. DG i tužitelji pod 3. i pod 4. temeljem darovanja zaključenog s ocem ŽG pok. DG iz 2021. stekli vlasništvo predmetnih nekretnina i to tužitelji pod 1. i 2., svaki za 1/3 dijela i tužitelji pod 3. i 4., svaki za 1/6 dijela.

14. Također, imajući u vidu izgled sporne nekretnine, njezinu ograđenost suhozidom te položaj u prostoru, odnosno činjenicu da se ista nalazi upravo u dijelu kako su opisivali saslušani svjedoci, te da je ograđena plotom i suhozidom, plotom odvojena i od nekretnine koja je od nasljednika pok. PG – brata od pok. DG (l.s.15 -16), ovaj sud nalazi utvrđenom činjenicu da se radi o nekretnini koja je u naravi predstavljala pašnjak obrastao niskim raslinjem, s koje su posjednici, prednici ovdje tužitelja, ubirali drva za ogrijev te da je navedena nekretnina u posjedu prednika ovdje tužitelja svakako i duže od 100 godina, kada se uzme u obzir da je bila još u posjedu pradjeda tužitelja.

15. Kako je na temelju svih dokaza provedenih u ovoj pravnoj stvari utvrđeno da su navodi tužitelja u tužbi osnovani, to je dovelo i do osnovanosti tužbenog zahtjeva, o kojemu je sud odlučio temeljem odredbe čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV), kojom je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

16. U konkretnom slučaju, iz činjeničnih navoda u tužbi i tijekom postupka, po ocjeni ovog suda, proizlazi da se tužitelji pozivaju na dosjelost kao pravnu osnovu stjecanja ove nekretnine.

17. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

18. Prema odredbi čl. 388. st. 2. ZV, stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka.

19. S obzirom na činjenične navode u tužbi o predmetnom zahtjevu valjalo je odlučivati primjenom pravila odredbi Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ), a koja pravna pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. godine („Narodne novine“, broj 73/91).

20. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje ovih pretpostavki: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dosjelosti određeno zakonom, dok je za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo 30 ili 40 godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. OGZ).

21. Nadalje se za stjecanje vlasništva prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ zahtijeva pošten posjed, dok je pošten prema pravnom pravilu iz paragrafa 328. OGZ onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju. Teret dokaza činjenice da posjed nije pošten je pak na tuženiku, a koji navedeno niti tvrdi niti pak dokazuje.

22. Ocjenjujući izvedene dokaze, ovaj sud nalazi da su tužitelji u konkretnom slučaju dokazali da se nalaze u samostalnom, poštenom, neprekidnom posjedu utuženih nekretnina kakav posjed ovih nekretnina su ranije imali njihovi prednici, svakako od prije II. Svjetskog rata. Svakako, s obzirom i na utvrđenje da su predmetne nekretnine bile u posjedu obitelji DG i na dan stupanja na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa, 22. studenog 1946.(što ovaj sud zaključuje kada su svjedoci saslušani u izvanparničnom postupku 2000 godine, starosi 80 ak godina iskazivali o tome da su još kao mladi bili upoznati s time da se radi o [adresa]), te su nekretnine nakon toga dana bile u istom režimu, kao i sve ostale nekretnine u privatnom vlasništvu, pa se na njima moglo gubiti, mijenjati ili stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava sukladno propisima koji su važili u pojedinom povijesnom razdoblju.

23. Nadalje je istaći da je Republika Hrvatska potpisnik Konvencije o zaštiti ljudskih prava, a isto tako je od 2013. godine članica Europske Unije, zbog čega je u svom pravnom sustavu dužna primjenjivati Europsko pravo, pa prema tome i Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i Protokole koji su sastavni dio te Konvencije. Zbog toga je dužna primjenjivati i Protokol br. 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava, a isto tako dužna je primjenjivati i odluke Europskog suda za ljudska prava. Europski sud za ljudska prava je već odlučivao u predmetima protiv Republike Hrvatske koji su se ticali stjecanja prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, pa je tako donio odluke u predmetima „ V“ protiv Republike Hrvatske iz 2009. godine, te u predmetima A i dr. protiv [adresa] i Š protiv Republike Hrvatske iz 2016. godine, koje su po ocjeni ovoga suda donesene u istom činjeničnom supstratu kao što je činjenični supstrat u ovom predmetu. Iz navedenih odluka Europskog suda za ljudska prava proizlazi da je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV zbog retroaktivnih učinaka i štetnih posljedica koje su iz toga proizlazile u odnosu na vlasnička prava trećih osoba koji bi zbog odredbe takvog zakona izgubili svoja prava na nekretninama, a koja su im oduzeta za vrijeme socijalističke vladavine. Međutim, u konkretnom predmetu proizlazi da nitko od trećih osoba, osim tužitelja ne polaže pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini i da bi isključivu korist od ukidanja ovog zakonskog članka imale lokalne vlasti koje bi stekle prava u pogledu predmetnog zemljišta, zbog čega u konkretnom slučaju to nisu razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi izvan snage odredbu čl. 388. st. 4. ZV.

24. U ovom predmetu na temelju provedenih dokaza proizlazi da su tužitelji osobno i preko svojih prednika bili u isključivom i neprekidnom posjedu najmanje 100 godina, kako to slijedi iz iskaza saslušanih svjedoka, koji su iskazivali životno, na temelju osobnih neposrednih saznanja, a istodobno nezainteresirani za ishod ovog spora te da su istekom roka od 40 godina iz čl. 159. st. 4. ZV ispunili zakonske uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga se po ocjeni ovoga suda može zaključiti da su tužiteljevi prednici na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96.), a koji se primjenjuje od 1. siječnja 1997. godine, postali vlasnicima predmetnog zemljišta stupanjem na snagu tog zakona, jer su u tom trenutku bili u neprekidnom poštenom posjedu preko 40 godina. Ta odredba Zakona o vlasništvu ostala je na snazi gotovo tri godine dok je nije ukinuo Ustavni sud Republike Hrvatske 17. studenog 1999. godine. Pri tome, s obzirom na navode u Odlukama Europskog suda za ljudska prava, nevažno je za određivanje može li se u njihov zahtjev za utvrđenjem vlasnika nekretnine dosjelošću okvalificirati kao imovina zaštićena čl. 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju vrijeme kada je tužitelj podnio tužbu, tj. da li ju je podnio prije ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZV od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske ili ju je podnio kasnije.

25. S obzirom na naprijed navedeno, može se zaključiti da je tužiteljev prednik temeljem izvorne verzije odredbe čl. 388. st. 4. ZV ex lege postao vlasnikom predmetne nekretnine i to 1. siječnja 1997. godine kada je Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stupio na snagu. Također, u ovom predmetu nema nikakve naznake da bi ukidanjem odredbe čl. 388. st. 4. ZV nitko drugi osim javne vlasti stekao ikakva prava u pogledu predmetnog zemljišta ili da bi neka druga stranka, osim tužiteljeva prednika ikada potraživala kakva prava nad tim zemljištem. Stoga u ovom slučaju ne postoje razlozi koji su potaknuli Ustavni sud Republike Hrvatske da stavi odredbu čl. 388. st. 4. ZV izvan snage, zbog čega je u takvim okolnostima na temelju važećih zakonskih propisa tužiteljev prednik stekao vlasništvo na predmetnim nekretninama dosjelošću.

26. Dakle, iz izvedenih dokaza slijedi da su tužitelji dokazali neprekinuti valjani pravni slijed načina stjecanja prava vlasništva na predmetnim nekretninama, pa je, temeljem citiranih odredbi, valjalo prihvatiti postavljeni tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu ovoj pravnoj stvari.

27. Odluka o trošku nije donesena obzirom da isti nije zatražen.

Zadar, 2. veljače 2026.

S u t k i nj a

Jadranka Nižić-Peroš, univ. spec. iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi preko ovoga Suda na nadležni županijski sud, pisano u dovoljnom broju primjeraka za Sud i stranke ovoga postupka.

DNA:

1. Tužiteljima po punomoćniku,

2. Tuženiku.