REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-354/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Nevenku Jurišiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ERSTE&STEIERMÄRKISCHE BANKA d.d., OIB 23057039320, Jadranski trg 3a, Rijeka, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 18.prosinca 2025. u nazočnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja, na ročištu za objavu odluke dana 2.veljače 2026.,

p r e s u d i o j e:

I - Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu za kupnju stana broj 2402006-1031262160/51400607-5102027828 sklopljenog 26. kolovoza 2004 između tužitelja, kao korisnika kredita, i tuženice kao kreditora i to članka 10. stavka 1. i 2. koje glase: "Za obradu zahtjeva i odobravanje kredita Korisnik kredita dužan je prije korištenja kredita platiti 01,000% naknade na iznos kredita, obračunate s datumom Ugovora. Za slučaj prijevremenog povrata kredita Banka ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama Banke ".

II - Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s osnova ništetnosti odredbe o naknadi za obradu zahtjeva i odobrenje kredita iznos od 434,92 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 17.rujna 2004. do 31.prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1.siječnja 2008. do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

III - Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju s osnova ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita iznos od 255,08 eura s pripadajućim zateznim kamatama od 24.prosinca 2012. do 31.srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, a koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

IV – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 203,08 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2.veljače 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 31.1.2024. ovom sudu poštom preporučeno poslao tužbu radi utvrđenja ništetnosti i isplate 690,00 EUR. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome: da je tužitelj 26.8.2004. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu glede iznosa od 68.484,00 CHF; da su u ugovoru odredbe o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i naknadi za prijevremenu otplatu kredita; da su navedene odredbe ništetne i nepoštene; da je tuženik po osnovi tih ugovornih odredbi neosnovano stekao utuženi iznos.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda; da osporava osnovu, a ne osporava visinu zahtjeva; da osporava tužitelju status potrošača; da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive; da je tužitelj informiran o istima; da se ulaznom naknadom pokrivaju različiti troškovi poslovanja banke; da odredba ne uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama među strankama; da prigovora zastari; da osporava tijek zateznih kamata.

3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja i saslušanjem tužitelja.

Od dokaznog prijedloga za saslušanje svjedokinje SK tuženik je odustao tijekom postupka.

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi i isplatu novčanog iznosa stečenog bez osnove.

4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91), koje se primjenjuju temeljem čl.1163.Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka te da su ugovorene naknade za obradu kreditnog zahtjeva i za prijevremenu otplatu kredita te koliko su iznosile te naknade.

Sporno je da li su predmetne odredbe ugovora ništetne.

4.3.Prije obrazlaganja merituma, glede prigovora mjesne nenadležnosti, treba reći da bi ovaj sud bio nadležan temeljem čl.59.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) jer je ugovor s tužiteljem sklopljen očito od strane tuženikove splitske poslovne jedinice (podružnice) što je vidljivo i iz toga da je kasnija komunikacija 2022. (list 7) vršena od strane splitske organizacijske jedinice tuženika.

Osim netom navedenog, nije sporno da je tužitelj imao i ima prebivalište u mjestu koje je pod teritorijalnom nadležnošću ovog suda, a Ugovorom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora, dakle u Rijeci, koja je od prebivališta tužitelja udaljena skoro 350 km. Odredbom čl. 1. st. 3. Direktive vijeća EEZ 93/13 od 5. travnja 1993. regulirani su uvjeti u potrošačkim ugovorima te se nepoštenom smatra jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima ili obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Mjesna nadležnost u ovom slučaju određena je u tipskom ugovoru prema unaprijed formuliranom obrascu, pa kako se radi o odredbi o kojoj nije među strankama pregovarano, niti je tužitelj očito mogao utjecati na sadržaj te odredbe (jer da jest jamačno bi predložio da bude nadležan neki sud bliži mjestu njegovog prebivališta), ista je protivna načelu savjesnosti i poštenja. Prema članku 81.ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, smatra se da je ugovorna odredba o kojoj se nije pregovaralo nepoštena, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ugovaranjem nadležnosti suda u sjedištu tuženika kao trgovca za sve sporove tuženik ostvaruje pogodnost bitno manjih troškova u odnosu na tužitelja kao korisnika kredita s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja, [adresa], od suda čija je nadležnost ugovorena, Zagreba, što bi se tužitelja izazvalo troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu o položaju ugovornih strana. Uostalom, o navedenom je zauzeo stav Građanski odjel Vrhovnog suda RH zaključkom broj Su IV-308/2020 - da se radi o klauzuli o kojoj se nije posebno pregovaralo, da je ista ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a imajući u vidu udaljenost između prebivališta potrošača i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe i druge bitne okolnosti, kada se može raditi o ništetnoj prorogacijskoj klauzuli. U konkretnom slučaju s obzirom na udaljenost prebivališta tužitelja od suda koji je ugovoren, može se kazati da je tuženiku kao bankarskoj, financijski moćnoj instituciji svakako jednostavnije osigurati prisutnost punomoćnika na nekom drugom sudu u Republici Hrvatskoj, nego što je to tužitelju. Za dodati je da tuženik tijekom postupka nije ničim dokazao da bi se o prorogacijskoj klauzuli pregovaralo. U svezi svega navedenog o ovoj ugovornoj odredbi, skreće se pozornost na stavove Županijskog suda u Puli (Gž- 788/2022) o tumačenju mjerodavnih propisa. Utoliko je na ročištu odbijen prigovor mjesne nenadležnosti.

5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

U predmetnom ugovoru o kreditu je naznačeno da za obradu zahtjeva i odobravanje kredita tužitelj je dužan prije korištenja kredita platiti 1% naknade na iznos kredita obračunate s datumom ugovora, a u slučaju prijevremenog povrata kredita tuženik ima pravo naplatiti jednokratnu naknadu sukladno važećim odlukama tuženika. Sve navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora.

5.1.Visina naknada naplaćenih od tužitelja je nesporna među strankama s tim da su, prema dopisu tuženika od 9.11.2022., iste naplaćene 17.9.2004. i 24.12.2012.

5.2.Tužitelj je u iskazu naveo: da je predmetni ugovor o kreditu sklopio radi pribave sredstava za kupnju stana koji se koristi za njegovo osobno stanovanje, a ne za iznajmljivanje; da u vrijeme dizanja kredita nije imao u vlasništvu ni obrt ni firmu niti je kredit na bilo koji način povezan s obavljanjem neke gospodarske djelatnosti; da nije skupa s referentom banke sudjelovao u sastavljanju teksta ugovora već je dobio ugovor pripremljen od strane tuženika na nekakvom standardnom formularu; glede ugovornih odredbi koje su predmet spora u ovom postupku da nije stekao dojam da bi s referentom u banci mogao pregovarati o sadržaju tih odredbi već je to bilo više po principu "uzmi ili ostavi"; da mu u banci djelatnici tuženika nisu ništa objasnili o naknadi za obradu zahtjeva i odobravanje kredita te naknadi za prijevremeni povrat kredita niti mu je kazano koja je svrha naplate tih naknada i što se njima podmiruje; da je kredit prijevremeno vratio u prosincu 2012. te je tom prilikom platio i naknadu za prijevremeni povrat kredita, a što se tiče naknade za obradu kreditnog zahtjeva ne može se sad točno sjetiti je li ta naknada bila oduzeta od iznosa kredita koji mu je odobren i tako naplaćena ili mu je možda jednostavno naplaćena sa računa na koji je primao plaću kod tuženika.

6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o naknadi (tzv. ulazna naknada ili naknada za obradu kredita), za navesti je da u kolektivnom sporu, koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod br. P-1401/12, takve odredbe ugovora o kreditu nisu bile predmet spora pa stoga sud u pogledu ovih odredbi nije vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora u smislu čl.502.c ZPP.

6.1.Po pitanju ništetnosti (ništavosti) ugovorne odredbe o toj naknadi, recentna sudska praksa je zauzela sljedeće stavove:

-Sud Europske unije je u spojenim predmetima C-224/19 i C-259/19 vezano uz nepoštenost ugovorne odredbe o tzv. ulaznoj naknadi odgovorio na prethodno pitanje koje glasi: „Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba ugovora o zajmu sklopljenog između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima, što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri.", a imajući u vidu navedeni stav Suda Europske unije u predmetu Županijskog suda u Varaždinu br. Gž-1656/2022 pravomoćno je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti te odredbe budući da tuženik nije dokazao koji troškovi/usluge su obuhvaćeni ugovorenom tzv. ulaznom naknadom;

-ništetan je dio odredbe Ugovora, prema kojem tužiteljica snosi ulazne kreditne naknade u visini sukladno odluci o naknadama kreditora jer su sporne ugovorene naknade očito uzrokovale neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, osobito što je tuženik nakon isplate kredita umanjenog za iznose predmetnih naknada obračunavao tužitelju ugovorne kamate na cijeli iznos odobrenog kredita, pa se te sporne odredbe ugovora ukazuju nepoštenima prema tužitelju kao korisniku kredita i podređenoj ugovornoj strani u odnosu na tuženika (ŽS Sl.Brod: Gž-662/2022);

-kako tuženik nije dokazao da predmetna naknada za obradu kredita odgovara nekim stvarno pruženim uslugama ili stvarno nastalim troškovima, ocijenjeno je da je ista nepoštena (ŽS Bjelovar: Gž-1308/2022).

6.2.S obzirom na to:

-da je predmetni ugovor sastavljen na tuženikovom obrascu što je vidljivo iz izgleda predmetnog ugovora, a to je naveo i tužitelj u iskazu koji iskaz tuženik nije osporio,

-da je tužitelj iskazao da nije bilo moguće mijenjati stavke ugovora i da nije bilo moguće sklopiti ugovor o kreditu bez odredbe o naknadama za obradu i prijevremenu otplatu,

-da tuženik nije dokazao da se o toj odredbi pojedinačno pregovaralo,

-da u ugovoru o kreditu nije navedeno na što se te jednokratne naknade odnose i tuženik nije dokazao koja usluga ili troškovi su podmireni iz tih naknada, a koji bi bili u izravnoj vezi s ugovorom o kreditu,

-da je tužitelju zbog plaćanja ove naknade isplaćeno 1% manje kredita od iznosa navedenog u ugovoru, a obračunavanje anuiteta i kamata je vršeno kao da mu je isplaćen kredit u punom iznosu čime je stvorena značajna neravnoteža na strani tužitelja kao ugovorne podređene stranke, te je osim toga prilikom otplate kredita platio još 255,08 EUR,

to se temeljem čl.81.st.1., 2. i 4. te čl.87.st.1.ZZP/03, a uzimajući u obzir i gore citiranu sudsku praksu, po ocjeni ovog suda radi o nepoštenoj tj. ništavoj ugovornoj odredbi o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva, a analogno tome nepoštena i ništava bi bila odredba o naknadi za prijevremeni povrat kredita.

6.3.Tuženik možda i jest u ugovoru uputio na primjenu drugih propisa/odluka banke o naknadama te je i naveo postotak naknade za obradu zahtjeva, ali to ne znači da takav nizak stupanj informiranosti tužitelja kao potrošača te ugovorne odredbe čini valjanima.

6.4.Tablica koju je tuženik dostavio (list 39-40), a sadrži vrijeme potrebno za obavljanje pojedinih radnji u procesu obrade kredita, ne predstavlja dokaz koji po svom sadržaju može dovesti do povoljnije presude za tuženika.

6.5.Prigovor da tužitelj nije potrošač također nije osnovan. Naime, tužitelj je u iskazu naveo da je kredit podignut za kupnju stana koji se koristi za osobne svrhe te da nije bio nositelj obrta ili vlasnik trgovačkog društva. Tuženik nije dokazao suprotno.

6.6.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

Budući da u kolektivnom sporu predmet spora nisu bile ove odredbe o naknadama već one o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, to se može reći da u konkretnom slučaju zastara nije ni počela teći jer se tek ovom presudom odlučuje o ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi.

7.Stoga, imajući u vidu izneseno, imajući u vidu izneseno, prihvaćen je tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti i odlučeno je kao u izreci presude pod I.

7.1.Što se tiče odluke u izreci pod II. i III., treba reći sljedeće. Imajući u vidu utvrđenje pod točkom 7., posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.104.st.1.ZOO/91).

Kako je tuženik učinio nespornim da mu je tužitelj platio 434,92 EUR dana 17.9.2004. te potom 255,08 EUR dana 24.12.2012. na predmetnih naknada, to je tuženiku naloženo temeljem čl.210.ZOO/91 platiti tužitelju navedene iznose.

7.2.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos dosuđen pod točkom IV., treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.214.ZOO/91.

Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog iznosa do isplate.

8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.1.ZPP te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

8.1.Tužitelju je dosuđeno sukladno traženju: 150,00 EUR za ročišta od 23.9.2025. i 18.12.2025. te 53,08 EUR na ime pristojbe tužbe i presude što zbrojeno iznosi 203,08 EUR.

Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.

U Splitu, 2.veljače 2026.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.stranaka