P-1956/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U SINJU

Sinj, Petrovac 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sucu Boži Šitumu u pravnoj stvari tužitelja FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grad Sinj, OIB: 03210055420, Dragašev prolaz 24, radi prava vlasništva nekretnine, nakon zaključene glavne rasprave, javno održane dana 16. prosinca 2025. godine, u prisutnosti tužitelja i zastupnika tuženika, dana 02. veljače. 2026. godine,.

p r e s u d i o  j e:

Utvrđuje se da je tužitelj FĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], stvarni vlasnik i posjednik nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica] upisanu u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] površine 479 m2. Pa slijedom navedenog tužitelj je ovlašten na temelju ove presude u zemljišnim knjigama Naslovljenog suda zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na odnosnoj nekretnini na svoje ime uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu te ga predlaže odbiti kao neosnovanog navodeći da je sporna nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao društveno vlasništvo, a kao organ upravljanja upisan je NO Općine Sinj, da je u posjedovnom listu Državne geodetske uprave, Područni ured za katastar Split, Odjel za katastar nekretnina Sinj, posjedovni list 1330 kao posjednik upisano Stambeno poduzeće, Dragašev prolaz, [adresa], da tuženik drži da se nisu ispunile pretpostavke za priznanje prava vlasništva dosjelošću.

3. U dokazne svrhe pregledani su, izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu, izvod iz katastarskog plana, dopis tuženika od 12. srpnja 2016. godine., prijepis posjedovnog lista br. 2512 i 1330 K. O. [katastarska općina], uvid u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju, posl. br. O-103/13, uvid u ovjerenu izjavu ČĆ izveden dokaz uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta GĆ, izveden je dokaz saslušanja svjedoka ĆĆ, LĆ, ZĆ kao i dokaz saslušanja tužiteljice.

4. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva nekretnine č. zem. [katastarska čestica] upisana u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] površine 479 m2 na temelju zakona, dosjelošću.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nesporno je da je kao nositelj prava vlasništva sporne nekretnine u zemljišnim knjigama ovog suda upisano Društveno vlasništvo, a kao organ upravljanja je upisan NO Općine Sinj.

7. Uviđajem na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodeta GĆ, utvrđuje da se radi o nekretnini koja je sa sjeverne, južne i istočne strane omeđena betonskim zidom. U donjem dijelu parcele sa istočne strane po čitavoj njezinom širini nalazi se od opeke i betona izgrađeni kočak, po slobodnoj procjeni starosti više od 30 godina. Po navodima vještaka geometra predmetni kočak koji se proteže na istočnom dijelu parcele do njezine polovine je ucrtan u mapu katastra koja datira još iz prve polovice 60- tih godina. Na polovici parcele nalazi se 15 zasađenih trsova loze, iznad kojih je podignuta odrina od željeza. Po slobodnoj procjeni radi se o starijim lozama. Na drugoj polovici parcele zasađen je krumpir, predmetna parcela sa zapadne strane graniči sa č. zgr. [katastarska čestica], koja u naravi predstavlja zgradu sa dvorištem. Iz dvorišta te zgrade kroz žičana vrata je ulaz na parcelu koja je predmet spora. Vidljivo je da se na parcelu na kojoj se nalazi zgrada također nalazi loza i odrina od identičnog materijala koja je izgrađena i na parceli koja je predmet spra. Ujedno, ogradni zid parcele na kojoj je kuća sa sjeverne strane proteže se istim pravcem, u istoj visini i od istog materijala, te omeđuje sa sjeverne strane parcelu koja je predmet spora. Sa južne strane oba dvije parcele omeđuje zid sa žičanom ogradom, tako da obadvije parcele u naravi izgledaju kao da su jedna cjelina. Na oba dvije parcele se sa glavne ceste – ulice ulazi istim ulazom sa željeznim ulaznim vratima, te su oba dvije parcele cca 1 m niže visinske razlike u odnosu na glavnu ulicu.

8. Saslušani su svjedoci, ĆĆ, LĆ, ZĆ. Svjedoci u bitnome isto iskazuju, da su upoznati s predmetnom nekretninom, još od 60-ih godina prošlog stoljeća, u posjedu ĐĆ, oca tužiteljice i njegove obitelji koji su obrađivali navedenu nekretninu i imali "kočake" u kojima su držali prasad, kokoši, da je iza smrti ĐĆ ostala supruga MĆ, te da je tužiteljica i njena obitelj nastavili obrađivati predmetnu nekretninu, također da i tužiteljica ima i sestru ČĆ koja živi u [adresa].

9. Uvidom u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju, posl. br. O- 103/13, da su nasljednici iza MĆ, tužiteljica i sestra ČĆ.

10. Uvidom u ovjerenu izjavu ČĆ, razvidno je da je predmetna nekretnina pripala upravo tužiteljici.

11. Prema odredbi članka 28. stavak 2. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91, 9/92, 77/92) savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina. U članku 30. istog Zakona navodi se da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici.

12. Prema odredbi članka 159. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 114/01, 79/06) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Odredbom stavka 2. istog članka predviđeno je da samostalni posjednik čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe nepokretnu stvar dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a prema odredbi stavka 3. tog članka samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina.

13. Propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovog članka.

14. Nadalje, potrebno je navesti kako je prema shvaćanju ovog suda, u konkretnom slučaju u vrijeme dosjedanja potrebno uračunati vrijeme od kada su se tužiteljevi prednici nalazili u posjedu predmetne nekretnine do 17. studenoga 1999., a sukladno članku 388. ZVDSP-a i to stoga što u vrijeme dosjedanja, sukladno shvaćanju Europskog suda za ljudska prava izraženim u odlukama F (Zahtjev broj: 35298/04), Č (Zahtjev broj:22768/12) i G i dr. (Zahtjev broj: 37685/10) protiv Republike Hrvatske, treba uračunati i vrijeme do 8. listopada 1991., a ovakav stav zauzet je i u recentnoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske (odluka broj Rev- 2776/2016-2 od 29. siječnja 2019.). Republika Hrvatska je, kao članica Europske unije i Vijeća Europe, dužna primjenjivati odredbe (Europske) Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (MU 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, u daljnjem tekstu: Konvencija) i njezinih Protokola, kao i primjenjivati pravna stajališta prihvaćena odlukama Europskog suda za ljudska prava (odjeljak II. 2. Konvencije).

15. Dakle, pretpostavke za dosjelost su posjed određene kakvoće, vrijeme zakonom određeno, te sposobnost stvari da bude u vlasništvu, odnosno sposobnost biti vlasnikom te stvari.

16. Sud je poklonio vjeru saslušanim svjedocima koji su iskazivali o načinu stjecanja vlasništva tužitelja, kao i o posjedu prednika tužitelja, imajući u vidu da je riječ o ljudima koji su cijeli život prisutni u neposrednoj blizini predmetne nekretnine, koji imaju neposredna saznanja o posjedu tužiteljice i posjedu ĐĆ, za kojeg je utvrđeno, iskazima svjedoka, da je desetljećima bio u posjedu predmetne nekretnine te da je izvršavao posjedovne čine na istoj, 60-ih godina prošlog stoljeća. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj, računajući posjed prednika, u posjedu predmetne nekretnine, dugi niz godina, desetljećima, dakle kroz vremenski period duži od 60 godina, da je navedeni posjed pošten, jer nisu imali, tužiteljica i prednici, razloga sumnjati da im ne pripada pravo na posjed radi čega je prihvaćen tužbeni zahtjev u cijelosti.

17. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

S U D A C :

Bože Šitum

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

1. tužiteljica

2. tuženik

Nakon pravomoćnosti

Porezna uprava, Ispostava Sinj