REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-811/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja ČU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Filip Miličić, odvjetnik u Vukovaru, K. A. Stepinca 58, protiv tuženika Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak Ulica grada Vukovara 78, Zagreb, OIB: 76767369197, radi povrata sredstava, 2. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-034-08/24-01/1037, URBROJ: 525-14/103-25-3 od 2. srpnja 2025. i Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju KLASA: 440-12/18-06-01- 01/0091, URBROJ: 343-1601/01-24-023 od 12. studenog 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-034-08/24-01/1037, URBROJ: 525-14/103-25-3 od 2. srpnja 2025. odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv Odluke o povratu sredstava Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija za plaćanja), KLASA: 440- 12/18-06-01-01/0091, URBROJ: 343-1601/01-24-023 od 12. studenog 2024.

1.1. Navedenom Odlukom o povratu sredstava određuje se da je tužitelj obvezan u roku od 30 dana od dana zaprimanja odluke vratiti iznos od 39.352,32 eura/296.500,00 kn, a koji iznos je obvezan uplatiti na račun Agencije za plaćanja. Također je određeno da tužitelj može prije isteka roka za povrat sredstava određenog tom odlukom podnijeti zahtjev za plaćanje duga na rate, pri čemu žalba podnesena protiv te odluke ne odgađa rok za podnošenje zahtjeva za plaćanje duga na rate. Na posljetku, određeno je da žalba podnesena protiv Odluke ne odgađa izvršenje iste.

2. Tužitelj u tužbi navodi kako je zahtjev za isplatu 3. rate odbijen budući da je u skladu s člankom 10. Ugovora propisano da projekt mora biti u funkciji do datuma podnošenja konačnog zahtjeva za isplatu, a da je objekt tužitelja upisan u upisnik odobrenih objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla 29. studenog 2024., dakle nakon podnošenja zahtjeva za isplatu konačne rate. Nadalje, iznosi navode koji se odnose na odbijanje zahtjeva za isplatu 3. rate, da prema natječajnoj dokumentaciji za odobravanje sredstava nije bio postavljen uvjet da bude registriran kao subjekt u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla, te navodi kako je stoga njegov projekt bio u funkciji jer su u potpunosti realizirani svi ciljevi iz poslovnog plana na temelju kojeg su mu odobrena sredstva. Tvrdi kako je odluka o povratu strogo formalističke naravi te da u istoj nije navedeno iz kojih razloga je odlučeno da se iznos potpore mora vratiti u cijelosti niti zašto tužitelj mora biti registriran kao subjekt u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla jer to ne proizlazi iz natječajne dokumentacije. Nadalje, navodi da je ta obveza uvedena tek naknadno putem mjere 75.01 pa da je pogrešan zaključak tuženika da projekt tužitelja nije bio u funkciji. Predlaže Sudu saslušati ga te svjedoka FU, oca tužitelja na okolnost registracije subjekta i pripadajućih objekata u poslovanju s hranom, te po provedenom postupku poništiti osporavano rješenje tuženika i Odluku Agencije za plaćanja.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenja, te navodi da se tužbeni prigovori suštinski podudaraju s navodima tužitelja u izjavljenoj žalbi. Nadalje, navodi da su uvjeti natječaja pravno obvezujući u skladu s člankom 20. stavkom 7. Pravilnika o provedbi tipa operacije 6.1.1. „Potpora mladim poljoprivrednicima“ i tipa operacije 6.3.1. „Potpora razvoju malih poljoprivrednih gospodarstava“ iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. - 2020. (Narodne novine, br. 21/18., dalje : Pravilnik). Navodi da je Agencija za plaćanja tužitelju izdala Odluku o odbijanju zahtjeva za isplatu 3. rate, a koja za posljedicu ima izdavanje Odluke o povratu sredstava i traženja povrata isplaćenih sredstava u skladu s odredbom poglavlja 18. točke 1. alineje 1. Natječaja za provedbu tipa operacije 6.1.1. „Potpora mladim poljoprivrednicima“ iz Programa ruralnog razvoja Republike Hrvatske za razdoblje 2014. – 2020., od 11. travnja 2018. te njegovim prvim izmjenama od 31. srpnja 2018. i drugim izmjenama od 1. ožujka 2019. (dalje: Natječaj) i članka 18. točke 18.1. pod 3. Ugovora o financiranju (KLASA: 440-12/18-06-01-01/0091, URBROJ: 343-1501/01-19-003) od 9. rujna 2019.

3.1. U odnosu na tužbeni navod da je Odluka o povratu formalističke naravi i da nema odlučnih razloga zbog kojih je odlučeno da potporu mora vratiti u cijelosti, tuženik ističe da su tužbeni navodi paušalni, da Odluka o povratu jasno sadrži pravni propis i utvrđeno činjenično stanje te da nije propisana mogućnost djelomičnog povrata. U vezi prigovora da po Natječaju tužitelj nije trebao imati dokumentaciju kojom bi bio dužan biti upisan u registar subjekata i pripadajućih objekata u poslovanju s hranom, poziva se na točku 4. pod 4.1. Priloga 2 Natječaja, kao dokumenti koje je potrebno učitati kako bi se dokazala provedba aktivnosti navedenih u poslovnom planu, pa u vezi komore za zrenje mesa i hladnjače za meso, Agencija nije neosnovano od tužitelja zatražila dostavu Izvoda iz Upisnika odobrenih objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla, budući da su predmetne aktivnosti iz Poslovnog plana u direktnoj vezi s proizvodnjom hrane, odnosno proizvodnjom suhomesnatih proizvoda, što je i sam tužitelj opisao u Poslovnom planu te je jasno istaknuo u istome da će prihode ostvariti, između ostaloga, i od prodaje suhomesnatih proizvoda.

3.2. U vezi tužbenog navoda da obveza registracije subjekta i pripadajućeg objekta u poslovanju s hranom nastaje u natječajnoj dokumentaciji za intervenciju 75.01., a ne u natječajnoj dokumentaciji po Natječaju, tuženik ukazuje da je postupak zrenja mesa jedan od tehnoloških postupaka prerade mesa i da objekt u kojem se obavlja djelatnost prerade mesa, u cjelini (sve tehnološke faze) ili djelomično (odgovarajuće pojedine tehnološke faze), podliježe odobravanju, što jasno proizlazi iz članka 11. stavka 2. Zakona o higijeni hrane i mikrobiološkim kriterijima za hranu (Narodne novine, broj 83/22.) i članka 73. stavka 2. Zakona o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima koje se provode u skladu s propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja (Narodne novine, broj 52/21.) te Priloga III. Uredbe (EZ) br. 853/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o utvrđivanju određenih higijenskih pravila za hranu životinjskog podrijetla (SL L 139/55, 30.04.2024). Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 19. siječnja 2025. te je na takav način strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika u skladu s odredbom članka 91. stavka 3. ZUS-a. Opunomoćenik tužitelja je ostao pri tužbenim navodima i dokaznim prijedlozima te je predložio usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora pobliže određenom na raspravnom zapisniku (str. 309 spisa).

5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnog postupka te u sve isprave priložene istima te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelju na temelju Ugovora o financiranju KLASA: 440-12118-06-01-01/0091, URBROJ: 343-1501/01-19-003 sklopljenog dana 09. rujna 2019. odobren iznos potpore od 370.625,00 kn.

6.1. Nadalje, nakon što su mu isplaćene 1. i 2. rata, zahtjev za isplatu 3. rate je odbijen Odlukom Agencije za plaćanja KLASA: 440-12/18-06-01-01/0091, URBROJ: 343-1504/01-24-019 od 29. ožujka 2024. koja je u žalbenom postupku potvrđena rješenjem Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske KLASA: UP/II-034-08/23-01/937, URBROJ: 525-04/125-24-7 od 7. studenog 2024. Stoga je Odluka o odbijanju isplate 3. rate postala izvršna, konačna i pravomoćna, jer ju tužitelj nije osporavao u upravnom sporu.

6.2. U toj Odluci se kao razlog odbijanja zahtjeva za isplatu 3. rate navodi da tužitelj kao subjekt u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla za opremanje spornog objekta za preradu suhomesnatog proizvoda, kao prijavljene aktivnosti iz Poslovnog plana, podliježe postupku odobravanju u skladu s odredbom člankom 73. stavkom 2. Zakona o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima koje se provode sukladno propisima o hrani, hrani za životinje, o zdravlju i dobrobiti životinja, zdravlju bilja i sredstvima za zaštitu bilja te za sporni objekt nije ishodio rješenje o uvjetima odobrenju odnosno rješenje o odobrenju istoga objekta, čime nije udovoljio odredbi iz članka 7. stavka 4. Pravilnika ni odredbi iz članka 10. Ugovora. Naime člankom 10. Ugovora o financiranju propisano je da projekt mora biti u funkciji do datuma podnošenja konačnog zahtjeva za isplatu. Utvrđeno je da je tužitelj prekršio odredbe propisane člankom 7. stavkom 4. Pravilnika te člankom 10. Ugovora o financiranju te samim time nije ispunio uvjete i kriterije propisane Pravilnikom i Natječajem.

6.3. K tome, iako je rješenjem Uprave veterinarstva 29. studenog 2024. tužitelj ispunio sve uvjete po Ugovoru, člankom 10. Ugovora je propisano da projekt mora biti u funkciji do datuma podnošenja konačnog zahtjeva za isplatu, a kako je tužitelj podnio Zahtjev za isplatu konačne, odnosno 3. rate 29. kolovoza 2022., dok je predmetno rješenje Uprave veterinarstva kojim se objekt tužitelja upisuje u upisnik odobrenih objekata u poslovanju s hranom životinjskog podrijetla ishođeno 29. studenog 2024., dakle nakon podnošenja Zahtjeva za isplatu konačne, odnosno 3. rate te nakon donošenje Oluke o povratu, tužitelj nije zadovoljio uvjete iz Natječaja i Ugovora koji su morali nedvojbeno biti ispunjeni do datuma podnošenja zahtjeva za isplatu konačne 3. rate.

7. Stoga se prigovori tužbe suštinski odnose na utvrđenja i razloge donošenja Odluke Agencije za plaćanja od 29. ožujka 2024. o odbijanju isplate 3. rate i razloge za odbijanje tog zahtjeva tužitelja te su isti bili predmetom tog postupka, a koji je pravomoćno okončan rješenjem Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva Republike Hrvatske KLASA: UP/II-034-08/23-01/937, URBROJ: 525-04/125-24-7 od 7. studenog 2024. kojim je žalba tužitelja odbijena, a to rješenje tužitelj nije osporavao u upravnom sporu.

8. Članak 34. stavak 2. Pravilnika propisuje da Agencija za plaćanja zahtijeva povrat sredstava u skladu s Uredbom (EU) br. 2116/2021 te nacionalnim zakonodavstvom.

8.1. Prema poglavlju 18. točki 1. alineji 3. Natječaja, propisano je da Agencija za plaćanja donosi odluku o povratu sredstava nakon izvršene isplate potpore ako se korisniku izda odluka o odbijanju zahtjeva za isplatu nakon što mu je dio sredstava isplaćen.

8.2. U skladu s člankom 144. stavkom 4. Zakona o poljoprivredi (Narodne novine broj 30/15., 118/18., 42/20., 127/20., 52/21. i 152/22., dalje: Zakon) korisnik je dužan uplatiti sredstva na račun Agencije za plaćanja u roku od 30 dana od dana njezine dostave.

9. Posljedica odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu ovdje konkretno 3. rate, u skladu s citiranim odredbama Natječaja, Pravilnika i Zakona, je donošenje Odluke o povratu sredstava u skladu s poglavljem 18. točkom 1. alinejom 3. Natječaja. .

10. Dakle, Odluka o povratu donesena je kao izravna posljedica donošenja Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu 3. rate, a tužbeni navodi su zapravo usmjereni na pobijanje pravomoćne Odluke o odbijanju zahtjeva za isplatu od 29. ožujka 2024. i nisu relevantni za pobijanje Odluke o povratu. Dakle, tužitelj suštinski prigovara već pravomoćnoj odluci, koje je navode mogao isticati u žalbi protiv iste, te eventualno te odluke pobijati u upravnom sporu kojeg nije pokrenuo. Stoga Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja i svjedoka FU, oca tužitelja na okolnost registracije subjekta i pripadajućih objekata u poslovanju s hranom, budući da je utvrđivanje navedenoga bilo predmetom postupka radi isplate 3. rate, a ne predmetnog postupka. Također, suprotno shvaćanju tužitelja, nije riječ o formalizmu niti rigoroznosti u primjeni prava, već se radi o pravilnoj primjeni jasnih i nedvosmislenih odredaba Natječaja, Pravilnika te Zakona.

11. Stoga je Sud osporavano rješenje tuženika i odluku prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitima te je u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci ove presude.

12. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 2. veljače 2026.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Tužitelju, po opunomoćeniku

2. Tuženiku