Poslovni broj: P Ob-45/2025-12
Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru po sucu toga suda Katji Morić Arambašić, kao sucu pojedincu, u parničnom postupku tužitelja: pod 1) mlt. BAI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) mlt. BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] te oboje zastupani po zz majci ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], a ona po punomoćnici Darii Krajina Štivičić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Peši, odvjetniku u Zadru, radi povišenja uzdržavanja, nakon održane glavne rasprave na kojoj je bila isključena javnost zaključene 28. studenog 2025. u prisutnosti zz tužitelja pod 1-2), njihove punomoćnice, tuženika i njegovog punomoćnika te objave 02. veljače 2026.
p r e s u d i o j e
I. Mijenja se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 15. listopada 2019., odobren Rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. R1 Ob-184/20 od 27. travnja 2020. u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje te se određuje da je ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], počevši od 07. ožujka 2025,. kao dana podnošenja tužbe, pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, dužan za uzdržavanje mlt. BAI, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa od 199,08 EUR (1.500,00 kn) doprinositi novčani iznos od 290,00 EUR mjesečno, slijedom čega mu se nalaže da isplati:
- za ožujak 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za travanj 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za svibanj 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za lipanj 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za srpanj 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za kolovoz 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za rujan 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za listopad 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za studeni 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za prosinac 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za siječanj 2026. iznos od 90,00 EUR,
- od 01. veljače 2026. pa nadalje dok budu za to postojali zakonski uvjeti, iznos od 290,00 EUR,
s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom sa zateznim kamatama tekućim od 01-og u mjesecu za protekli mjesec, a ostale koji budu dospijevali najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, od 01. srpnja 2025. pa do isplate po stopi od 5,15 %, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to na tekući račun zz i majke ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod OTP banke d.d., IBAN: [broj bankovnog računa] i sve u roku od 15 dana,
dok se u preostalom dijelu od dosuđenog mjesečnog iznosa do traženog mjesečnog iznosa tužbeni zahtjev tužiteljice pod 1) BAI odbija kao neosnovan.
II. Mijenja se Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 15. listopada 2019., odobren Rješenjem Općinskog suda u Zadru posl. br. R1 Ob-184/20 od 27. travnja 2020. u dijelu koji se odnosi na uzdržavanje te se određuje da je ŽA, OIB: [osobni identifikacijski broj], počevši od 07. ožujka 2025,. kao dana podnošenja tužbe, pa nadalje dok za to postoje zakonski uvjeti, dužan za uzdržavanje mlt. BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], umjesto iznosa od 199,08 EUR (1.500,00 kn) doprinositi novčani iznos od 290,00 EUR mjesečno, slijedom čega mu se nalaže da isplati:
- za ožujak 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za travanj 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za svibanj 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za lipanj 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za srpanj 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za kolovoz 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za rujan 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za listopad 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za studeni 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za prosinac 2025. iznos od 90,00 EUR,
- za siječanj 2026. iznos od 90,00 EUR,
- od 01. veljače 2026. pa nadalje dok budu za to postojali zakonski uvjeti, iznos od 290,00 EUR,
s tim da je dospjele obroke dužan platiti odjednom sa zateznim kamatama tekućim od 01-og u mjesecu za protekli mjesec, a ostale koji budu dospijevali najkasnije do 10-og u mjesecu za tekući mjesec, sve zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 %, od 01. srpnja 2025. pa do isplate po stopi od 5,15 %, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i to na tekući račun zz i majke ĆA, OIB: [osobni identifikacijski broj], otvoren kod OTP banke d.d., IBAN: [broj bankovnog računa] i sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi trošak ovog parničnog postupka mlt. tužiteljima pod 1-2) BAI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu od 500,00 EUR u roku od 15 petnaest dana.
Obrazloženje
1. Dana 07. ožujka 2025. mlt. BAI i mlt. BA (dalje u tekstu: mlt. tužitelji pod 1-2) podnijeli su protiv ŽA (dalje u tekstu: tuženik) tužbu radi povećanja uzdržavanja u kojoj su u bitnome naveli da je Rješenjem ovog suda posl. br. R1 Ob-184/20 od 27. travnja 2020., razveden brak između njihove majke i tuženika te odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 15. listopada 2019., kojim je određeno da će oni nastaviti živjeti sa majkom, a sa tuženikom održavati osobne odnose uz obvezu tuženika da na ime uzdržavanja za svakog njih doprinosi mjesečni iznos od 1.500,00 kn, sveukupno 3.000,00 kn. Da su se protekom vremena od donošenja odluke o uzdržavanju općenito povećali životni troškovi, pa da su se tako povećale i njihove potrebe, zbog čega novčani iznosi koji tuženik doprinosi za njihovo uzdržavanje više nisu niti približno dostatni. Kako s tuženikom nisu uspjeli postići sporazum o izmjeni odluke o roditeljskoj skrbi, a on uz primanja koja ostvaruje ima mogućnosti i dodatne zarade s obzirom na svoje vještine i znanja, da podnose ovu tužbu i predlažu da sud odnese presudu kojom će tuženika obvezati da za tužiteljicu pod 1) BAI plaća iznos od 300,00 EUR mjesečno, a za tužitelja pod 2) BA iznos od 260,00 EUR mjesečno, sve počevši od dana podnošenja tužbe pa ubuduće dok za to budu postojali zakonski uvjeti, zajedno sa zakonskim zateznima kamatama.
2. Tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 17. travnja 2025. u bitnome naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Naime, da je nesporno da je on obvezan sklopljenim Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 15. listopada 2019. odobrenim Rješenjem ovog suda posl. br. R1 Ob-184/20 od 27. travnja 2020 (dalje u tekstu: Plan) doprinositi iznos od po 1.500,00 kn za svakog tužitelja, što je doista manje o današnjeg minimalnog novčanog iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje djeteta koji za tužiteljicu pod 1) iznosi 252,56 EUR, a za tužitelja pod 2) 229,60 EUR, sukladno Odluci nadležnog Ministarstva. Međutim, kako je on u obvezi uzdržavati dvoje mlt. djece, što redovno i čini, da se ovdje ima primijeniti odredba čl. 314. st. 3. Obiteljskog zakona, koja dopušta da se potrebe maloljetnog djeteta za uzdržavanje utvrde u iznosu nižem od zakonskog minimuma. Osim toga, da je njegova materijalna situacija takva da ne dozvoljava nikakvo povećanje iznosa uzdržavanja, već upravo suprotno – smanjenje. Naime, da je on zaposlen na nepuno radno vrijeme kod poslodavca Ad Acta Plus j.d.o.o gdje ostvaruje mjesečna primanja od 347,15 EUR, obavljajući poslove u Istarskoj županiji, gdje ima osiguran smještaj i hranu, tako da preostali iznos za plaćanje uzdržavanja i osnovnih osobnih životnih potreba, uspije namiriti obavljajući nadničarske poslove u građevini. Također da u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje ima evidentirane neizvršene osnove za plaćanje u iznosu od 23.214,11 EUR. Dakle, da sve ono što on zaradi povrh plaće odlazi na uzdržavanje ovdje tužitelja i pokrivanje osobnih nužnih troškova. Nadalje, da tužitelji pod 1-2) nisu ničim dokazali koje su to promijenjene okolnosti nastupile koje bi eventualno opravdavale izmjenu iznosa uzdržavanja utvrđenog Planom, s obzirom da nisu dostavili nikakve dokaze o tome da su porasli njihovi životni troškovi, a niti su dokazali da je na njegovoj strani došlo do poboljšanja imovnog stanja, s obzirom da je njegov račun već neprekidno u blokadi 2372 dana. Također, da tužitelji pod 1-2) nisu obrazložili temeljem čega su došli do iznosa koje potražuju tužbom, s obzirom da isti premašuju minimalne iznose određen Odlukom nadležnog Ministarstva, već su ih odredili proizvoljno i paušalno. Slijedom svega navedenog, predlaže tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan.
3. U daljnjem tijeku postupka pribavljeni su podaci Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Zadar o visini dohodaka i primitaka za tuženika za razdoblje od siječnja 2020. do kolovoza 2025., te su saslušani zz mlt. tužitelja pod 1- 2) i tuženik kao stranke, nakon čega je zaključeno s raspravljanjem u ovoj pravnoj stvari.
4. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem isprava priloženih spisu i to: Rješenje ovog suda posl. br. R1 Ob-184/20 od 27. travnja 2020. s Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi od 15. listopada 2019. (l.s. 5-14), Obračunski list plaće za tuženika za siječanj 2025., veljaču 2025. i ožujak 2025. (l.s. 23-25), Potvrdu o blokadi računa i novčanih sredstva ovršenika izdanu od strane FINE 17. travnja 2025. (l.s. 26) Potvrdu o visini dohodaka i primitaka za tuženika za razdoblje od siječnja 2020. do kolovoza 2025. izdane 08. listopada 2025. od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Zadar (l.s. 31-41), dana 28. studenog 2025. saslušao zz tužitelja pod 1-2) i tuženika kao stranke (l.s. 43-48), izvršio uvid u Potvrde o transakciji izdane od strane OTP banke d.d. od 01. listopada 2025. i 05. studenog 2025. (l.s. 50-51), račune (l.s. 52-70) te Potvrde o provedenom nalogu za plaćanje Zagrebačke banke d.d. za razdoblje od travnja 2025. do studenog 2025. (l.s. 76-77).
Tužbeni zahtjev mlt. tužiteljice pod 1) je djelomično osnovan, a tužitelja pod 2) je osnovan.
5. Mlt. tužitelji pod 1-2) tužbom traže povišenje iznosa za uzdržavanje koje je dužan davati tuženik kao roditelj koji s njima ne živi u zajednici, počev od 07. ožujka 2025. kao dana podnošenja ove tužbe.
5.1. Tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu tvrdeći da tužitelji pod 1-2) nisu dokazali da su se u međuvremenu promijenile okolnosti na način da bi opravdavale povećanje njegove obveze, a da osim toga da on nije niti u mogućnosti plaćati veći iznos od onog koji mu je već određen.
6. Odredbom čl. 209. st. 1. (Narodne novine broj: 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23, dalje - ObZ) propisano je da su roditelji dužni uzdržavati svoje maloljetno dijete.
6.1. Odredbom čl. 285. ObZ propisano je da osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni način uzdržavanja određen prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.
7. Među strankama nije sporno da je tuženik, kao otac mlt. tužitelja pod 1-2), Planom od 15. listopada 2019. obvezan na ime uzdržavanja doprinositi za svakog tužitelja iznos od po 1.500,00 kn, odnosno 199,08 EUR, a kako to proizlazi iz priloženog Plana, već je sporno da li su se potrebe tužitelja pod 1-2) u međuvremenu povećale i njegova mogućnost da plaća povećane iznose.
8. Radi utvrđenja spornih okolnosti saslušana je majka i zz tužitelja pod 1-2) te tuženik kao stranka.
8.1. Iz iskaza majke i zz tužitelja pod 1-2) ĆA proizlazi da je u vrijeme kada su ona i tuženik sklopili Plan u listopadu 2019. kćer BAI imala 10 godina, a sin BA 7 godina te da su oboje išli u osnovnu školi, a da danas BAI ima 16 godina i od rujna 2024. ide u srednju školu, zbog čega se sada za nju plaćaju knjige. Da oboje djece sada s osnova obrazovanja ima nove troškove za instrukcije iz matematike i fizike, a BA još i za instrukcije iz engleskog. Da osim toga BAI ima dodatan trošak zbog problema sa tenom, a BA zbog bavljenja sportom, koje troškove nisu imali ranije.
8.2. Ovaj sud je poklonio vjeru navodima zz tužitelja pod 1-2) s obzirom da je ista iskazivala o okolnostima koje su joj osobno poznate, a i tuženik je u svom iskazu potvrdio da tužitelji pod 1-2) idu na instrukcije.
8.3. Cijeneći naprijed navedeno zajedno sa opće poznatom činjenicom da je zbog uvođenja EUR kao službene valute 2023. i inflacije, u RH došlo do značajnog poskupljenja na svim poljima života, ovaj sud je našao da je doista, uslijed proteka preko 5 godina od sklapanja Plana došlo do promijenjenih okolnosti na temelju kojih je tuženiku određena obveza uzdržavanja mlt. tužitelja pod 1-2), a naročito u odnosu na tužiteljicu pod 1) BAI koja je još u vrijeme podnošenja ove tužbe zbog svoje dobi prešala u kategoriju koja ima veće ukupne minimalne potrebe, slijedom čega je zahtjev mlt. tužitelja za povećanjem uzdržavanja uslijed promijenjenih okolnosti cijenio osnovanim.
9. Slijedom navedenog, nadalje u postupku trebalo je odlučiti o osnovanosti visine iznosa uzdržavanja koji se traži tužbom, uz primjenu odredbe čl. 307. ObZ iz koje proizlazi da je potrebno utvrditi ukupan iznos sredstava potrebnih za uzdržavanje, te mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati pri čemu treba uzeti u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti sjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske odredbe uzdržavanja.
9.1. Odredbom čl. 311. ObZ propisano je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovu zdravlju i druge slične troškove djeteta.
9.2. Iz iskaza majke i zz tužitelja pod 1-2) ĆA, kojoj je ovaj sud poklonio vjeru iz naprijed navedenih razloga, proizlazi da mlt. tužitelji pod 1-2) s njom žive u stanu u njezinom vlasništvu za koji otplaćuje ratu kredita od 315,00 EUR mjesečno. Da sad mlt. tužiteljica pod 1) BAI ide u 1. razred srednje škole za što je platila knjige 100,00 do 150,00 EUR i još 70,00 EUR za školske potrepštine te da ista ide na instrukcije iz matematike 2-3 puta mjesečno na što se troši od 60,00-90,00 EUR mjesečno i instrukcije iz fizike 1-2 puta mjesečno na što se troši 30,00-60,00 EUR mjesečno, s obzirom da jedan sat košta 30,00 EUR. Također da BAI zbog problema sa tenom 1-2 puta mjesečno ide na čišćenje lica kod medicinske sestre, što košta od 35,00-70,00 EUR mjesečno. Da mlt. tužitelj pod 2) BA sad ima 13. godina i da i dalje ide u osnovnu školu gdje su mu knjige besplatne. Da i on ide na instrukcije iz fizike i iz matematike 1-2 puta mjesečno koje koštaju 30,00 EUR po satu te instrukcije iz engleskog 2-3 puta mjesečno što košta 40,00 EUR po svakom odlasku. Također da trenira rukomet za što se plaća 50,00 EUR članarina te jednom godišnje 200,00 EUR za svu potrebnu opremu, kao i svaki drugi vikend turnir na što troši oko 10,00-15,00 EUR ukoliko se radi o Županijskim natjecanjima. Međutim da bio je i na državnom prvenstvu što je koštalo 200,00-300,00 EUR. Da oboje djece imaju i trošak školskih izleta.
9.3. Pri ocjenjivanju potreba mlt. tužitelja pod 1-2), ovaj Sud je na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je mlt. tužiteljica pod 1) BAI, koja je rođena **.**.2009. tijekom ovog postupka navršila 16 godina, dok je mlt. tužitelj pod 2) BA, koji je rođen **.**.2012., tijekom ovog postupka navršio 13 godina, da su oboje zdravi te da su njihove potrebe za higijenskim i školskim potrepštinama, odjećom, obućom i ostalim uobičajene za djecu njihove dobi. Da od posebnih potreba oboje mlt. tužitelja pod 1-2) imaju trošak instrukcija na što tužiteljica pod 1) BAI troši od 90,00 do 150,00 EUR mjesečno, a tužitelj pod 2) BA od 70,00 do 180,00 EUR mjesečno, dok mlt. tužiteljica pod 1) BAI ima još dodatne potrebe zbog odlaska na tretmane čišćenja lica 35,00-70,00 EUR mjesečno i činjenice da sada kupuje knjige za školu, a tužitelj pod 2) BA trošak bavljenja sportom prosječno oko 110,00 EUR mjesečno uključujući članarinu, izdatke za opremu i putovanja, do kojeg iznosa je ovaj sud došao na način da je zbrojio sve izdatke na godišnjoj razini i iste podijelio sa 12 mjeseci.
9.4. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, pri tome vodeći računa o troškovima života te imajući u vidu podatke Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalnog rada (Narodne novine, broj 75/25) prema kojima su minimalni novčani iznosi koje je dužan davati roditelj koji ne živi s djetetom za mjesečno uzdržavanje djeteta u dobi od 7 do 12 godina iznosili 264,00 EUR, a za dijete u 13 do 18 godina u 2025. iznosili 290,00 EUR, to ovaj Sud na temelju izvedenih dokaza utvrdio da je za zadovoljenje ukupnih potreba mlt. tužitelja pod 1-2) od podnošenja tužbe 07. ožujka 2025. pa nadalje potreban iznos od po 500,00 EUR za svakog tužitelja. Naime, iznosi propisani od strane nadležnog Ministarstva koje je dužan plaćati roditelj koji ne živi s mlt. djetetom, su minimalni iznosi koji ne obuhvaćaju i posebne potrebe koje pojedino dijete ima poput troška instrukcija, koje posebne potrebe imaju ovdje mlt. tužitelji pod 1-2) te troška uzrokovanog nekim zdravstvenim stanjem koje posebne potrebe ima ovdje mlt. tužiteljica pod 1) ili troška bavljenja sportom koje ima ovdje tužitelj pod 2). Ovdje je za istaći da je ovaj sud našao da oba tužitelja imaju jednake mjesečne potrebe, iako tužiteljica pod 1) ide u srednju školu te su njezine potrebe s te osnove veće, kako u pogledu školskih potrepština, tako u pogledu cijene izleta te održavanja socijalnih odnosa koji u tim godinama iziskuju dodatan trošak za razliku od djeteta koje još uvijek ide u osnovnu školu, poput tužitelja pod 2), s obzirom da tužitelja pod 2) ima značajne troškove s osnove bavljenja sportom.
10. Kako bi se utvrdile sve okolnosti propisane odredbom čl. 307. ObZ na strani tuženika kao obveznika uzdržavanja za istog su pribavljeni podaci od nadležnih institucija, izvršen je uvidom u dokumentaciju koju je u spis dostavio tuženik te je isti saslušan kao stranka.
10.1. Uvidom u Potvrde o visini dohodaka i primitaka za tuženika izdane od 08. listopada 2025. od strane Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Zadar, utvrđeno je da isti u 2023. ostvario sveukupno iznos od 20.242,09 EUR i to iznos od 18.266,31 EUR sa osnove nesamostalnog rada i iznos od 1.955,48 EUR s osnove neoporezivih primitaka, u 2024. godini sveukupno iznos od 9.990,72 EUR i to iznos od 9.016,72 EUR sa osnove nesamostalnog rada i iznos od 974,46 EUR s osnove neoporezivih primitaka te za razdoblje od siječnja 2025. do kolovoza 2025. sveukupno iznos od 2.777,20 EUR s osnove nesamostalnog rada.
10.2. Uvidom u Obračunski list plaće za tuženika za siječanj 2025, veljaču 2025. i ožujak 2025. utvrđeno je da bez obzira koliko sati mjesečno tuženik radio, bilo 160, bilo 184, da uvijek prima istu plaću u iznosu od 347,15 EUR.
10.3. Uvidom u Potvrdu o blokadi računa i novčanih sredstva ovršenika izdanu od strane FINE 17. travnja 2025. utvrđeno je da je na računima i novčanim sredstvima ovršenika evidentirano 2372 dana neprekinute blokade, odnosno 180 dana blokade u prethodnih 6 mjeseci zbog neizvršenih osnova za plaćanje u iznosu od 23.314,11 EUR.
10.04. Iz iskaza tuženika proizlazi da je isti u vrijeme kada je sklopljen Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi 2019. bio vlasnik trgovine željezarijom, međutim da je taj posao otišao u stečaj zbog čega je 2020. zatvorio trgovinu. Da je u studenom iste godine otišao u Njemačku gdje je jedno vrijeme radio kao vodoinstalater. Da se u veljači 2022. vratio u RH, nakon čega 3 mjeseca nije radio, da bi se zaposlio kod prijatelja kao šanker u konobi do listopada 2022. Da od listopada 2022. do travnja 2023. nije radio, kada se zaposlio na poslovima postavljanja solarnih panela kod poslodavca iz Slovenije, s tim da je bio prijavljen u RH jer isti ovdje ima poslovnicu. Da je nakon toga u ožujku/travnju 2024. promijenio poslodavca te da sada radi za Ad Acta Plus j.d.o.o. koja se bavi istim poslom. Da je zadnjih godinu i pol dana njegovo radno mjesto na području [adresa], gdje boravi 15-20 dana, ovisno o poslu i vremenskim uvjetima gdje ostvaruje plaću od 347,15 EUR, s tim da mu je u cijelosti plaćen trošak stanovanja i hrane, kao i trošak puta. Da uz plaću, svaki mjesec od poslodavca dobije stipendiju od 600,00 EUR koja se također isplaćuje na račun te da osim toga od poslodavca nema nikakvih drugih uplata sa bilo koje osnove vezano uz posao koji obavlja. Da osim ovog posla, iako je u mjesecu 10-15 dana slobodan, trenutno ne radi niti jedan drugi posao. Da je on po zanimanju hotelijersko turistički tehničar, međutim da je taj posao radio svega par mjeseci nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja. Da je on zdrav i radno sposoban te da nema posebnih potreba. Kada dođe u [adresa], da boravi kod svoje djevojke. Da je zajedno sa bratom suvlasnik za ½ dijela kuće i nekoliko nekretnina u [adresa], koje je naslijedio iza oca. Da kuća nije etažirana, niti fizički podijeljena između njega i brata te da u istoj živi njihova majka, tako da se ova kuća ne iznajmljuje. Da niti nekretnine nisu podijeljene između njega i brata te da imaju sveukupnu površinu od oko 10.000 m[2] i u naravi predstavljaju poljoprivredno zemljište koje se ne obrađuje, tako da bi njega od toga pripadalo pola, odnosno 5.000 m[2] . Da vrjednijih pokretnina nema u svom vlasništvu. Da osim tužitelja pod 1-2) nema druge djece koju je dužan uzdržavati. Da osim što redovno plaća određeni iznos uzdržavanja za djecu, da je u cijelosti snosio trošak Laurine proteze od oko 2.000,00 EUR što je uplatio kroz 2 godine na rate, kao što joj je platio izlet za Interliber. Također da djeci kada ga nazovu i pitaju za novac kad im nešto treba, uplati dodatan iznos koji plaća uz uzdržavanje, pa da tako to učinim kada im treba za instrukcije na koje idu ili kupovinu robe i sl. Da djeca ne borave kod njega preko vikenda, kako je određeno Planom, već da provedu zajedno najviše sat vremena, međutim da se on trudi da to bude i više i češće te da ih često zove i na ručak, međutim da djeca uvijek imaju neke izlike zašto ne mogu na što on ne može utjecati, a da smatra da je to iz razloga jer majka ne da da s njime provode vrijeme kada je u blizini njegova djevojka.
10.5. Kada se poveže iskaz tuženika zajedno sa podacima Porezne uprave o njegovim primanjima u 2023., dolazi se do zaključka da je isti u toj godini dok je radio za stranog poslodavca u osam mjeseci od travnja 2023. do prosinca 2023 zaradio sveukupno iznos od 20.242,09 EUR, što gledano prosječno na mjesečnoj razini iznosi 2.530,26 EUR, od čega s osnove dohotka od nesamostalnog rada 2.283,28 EUR mjesečno. Kako je tuženik radio kod istog poslodavca do ožujka/travnja 2024. isti je ta tri/četiri mjeseca ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 6.849,86 do 9.133,15 EUR, pa kako je nakon toga promijenio poslodavca, dakle nastavio raditi, to je za zaključiti da Porezna uprava nema točnu evidenciju o njegovim primanjima u 2024. jer ima samo evidentiran iznos od 9.016,72 EUR sa osnove dohotka od nesamostalnog rada i iznos o0d 974,46 EUR s osnove neoporezivih primitaka. Također, Porezna uprava nema točnu evidenciju o primanjima tuženika niti u 2025. s obzirom da ima za razdoblje od siječnja 2025. do kolovoza 2025. evidentirano ukupan prihod od samo 2.777,20 EUR, što gledano prosječno na mjesečnoj razini iznosi 347,15 EUR, odnosno točno onoliko koliko je tuženiku obračunata plaća, a sam tuženik u svom iskazu navodi da uz to redovno svaki mjesec prima još 600,00 EUR stipendije.
10.6. Cijeneći navedeno zajedno sa činjenicom da tuženik ima nepodmirenih dugovanja u iznosu od 23.314,11 EUR, ovaj sud je našao da tuženik očito ne prijavljuje sve svoje prihode kako bi izbjegao plaćanje dugova te da je njegovo imovno stanje puno bolje od onog što proizlazi iz službenih evidencija. Neuvjerljivo je da netko za istu vrstu posla sa mjesečne plaća od cca 2.280,00 EUR ode kod drugog poslodavca na plaću od 347,15 EUR.
10.7. Dakle, pri ocjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati, odnosno tuženika, Sud je utvrdio da je isti zdrav i radno sposoban, da nema obvezu osim mlt. tužitelja pod 1-2) uzdržavati drugu djecu, da ostvaruje primanja koja su sigurno veća od evidentiranih kod Porezne uprave, da nema troškova stanovanja jer su mu isti kada je na poslu u [adresa] plaćeni od strane poslodavca, a kada je u [adresa] stanuje kod djevojke, da sigurno pola mjeseca nema niti troškova prehrane jer mu iste plaća poslodavac te da isti ima vrijednu imovnu jer je suvlasnik ½ dijela kuće u [adresa] i više nekretnina ukupne površine 10.000 m[2] . Naime, to što tuženik ne želi poduzeti pravne radnje i podijeliti se sa svojim bratom koji se suvlasnik preostalog djela nekretnina, ne umanjuje činjenicu da isti ima imovnu kojom može raspolagati. Nadalje, ovaj sud je uzeo u obzir i činjenicu da je tuženik svaki mjesec 10 do 15 dana slobodan te da isti ima znanja i vještine da radi razne poslove jer je do sada vodio svoju trgovinu, radio kao vodoinstalater, kao konobar i kako postavljač solarnih panela te poslove u građevini, pa isti ima mogućnosti ostvariti dodatna primanja, a što po navodima iz odgovora na tužbu i čini. Kasnije poricanje tuženik izneseno u iskazu da osim posla kod poslodavca Ad Acta Plus j.d.o.o. ne radi niti jedan drugi posao, iako je 10-15 dana svaki mjesec slobodan, ovaj sud je cijenio kao nastojanje da svoje imovno stanje prikaže lošijim nego što jeste radi uspjeha u ovom sporu. Na isti način ovaj sud je cijenio i dostavljanje Potvrda o provedenom nalogu Zagrebačke banke d.d. iz kojih proizlazi da je iznose za uzdržavanje ovdje tužitelja platila tuženikova nova partnerica KA umjesto njega, tim više što najranija datira od 16. travnja 2025., dakle dan prije podnošenja odgovora na tužbu u ovoj pravnoj stvari, kada je tuženik već bio upoznat s ovim postupkom je je tužbu zaprimio 14. ožujka 2025. Slijedom navedenog, ovaj sud je našao da je tuženik u mogućnosti doprinositi za mlt. tužitelje pod 1-2) u iznosu većem od do sada utvrđenog bez da time ugrozi svoju egzistenciju, što je po njegovim navodima iznesenim u iskazu već i činio, s obzirom da tvrdi da je u cijelosti snosio trošak Laurine proteze od 2.000,00 EUR na način da ju je platio kroz dvije godine, dakle cca 83,00 EUR mjesečno, zatim trošak izleta na Interliber, instrukcija, kupovine robe i sl.
11. Prilikom donošenja odluke o visini uzdržavanja, ovaj Sud je osim ukupnih potreba djeteta i mogućnosti tuženika kao roditelja koji je sukladno odredbi čl. 288. ObZ dužan uzdržavati svoje mlt. dijete, uzeo u obzir i dopunske kriterije, pa je vodio računa i o doprinosu majke, njenoj brizi u podizanju zajedničke djece na koji način ista ispunjava svoj udio u obvezi uzdržavanja sukladno čl. 310. st. 1. ObZ te je našao da je tuženik dužan doprinositi za uzdržavanje mlt. tužitelja pod 1-2) od dana podnošenja tužbe pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti iznos od po 290,00 EUR za svakog.
11.1. Naime, po ocjeni ovog Suda, iako su ukupne potrebe mlt. tužitelja pod 1- 2) veće, na ovaj način ukupnim novčanim doprinosima tuženika, uz rad i brigu koju će ulagati majka s kojom mlt. tužitelji pod 1-2) žive, biti će zadovoljene njihove redovite potrebe. Iako je tuženik dužan uzdržavati dvoje djece, ovaj sud nije umanjivao njegovu obvezu ispod minimalnog iznosa određenog sukladno odredbi čl. 314. st. 3. ObZ jer isto nije obveza, već samo mogućnost koju u ovom slučaju nije bilo potrebno utvrditi jer po mišljenu ovog suda podmirivanje dosuđenim iznosima tuženik neće ugroziti svoju egzistenciju. Ovdje je za napomenuti da je ovaj sud u odnosu na tuženika pod 2) dosudio veći iznos od traženog, s obzirom da nije vezan zahtjevima stranaka (čl. 426 ObZ), a našao je da isti ima povećane potrebe s osnove obrazovanja na ime instrukcija i s osnove bavljenja sportom, što su roditelji sukladno odredbi čl. 94 ObZ dužni poticati.
12. Dakle, s obzirom da je ovaj Sud utvrdio da su se od 15. listopada 2019. kada se sklopljenim Planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi tuženik obvezao za uzdržavanje mlt. tužitelja pod 1-2) plaćati mjesečno 1.500,00 kn za svakog, odnosno iznos od 199,08 EUR za svakog, promijenile okolnosti na temelju kojih je donesena ta odluka na način da su uslijed odrastanja tužitelja, uvođenja valute EUR i inflacije u RH troškovi porasli, to je našao osnovanim zahtjev mlt. tužitelja pod 1-2) da se povisi iznos za njihovo uzdržavanje te je odredio iznose koji ujedno odgovaraju minimalnim iznosima koje je dužan plaćati roditelj koji ne živi s djetetom za njegovo uzdržavanje sukladno Odluci Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalnog rada (Narodne novine, broj 75/25).
12.1. Međutim, kako je zz tužitelja potvrdila da tuženik od dana podnošenja tužbe redovno do 15 u mjesecu za tekući mjesec plaća svoju obvezu uzdržavanja, a iz dostavljenih potvrda o provedenom nalogu proizlazi da se radi o ukupnom iznosu od 400,00 EUR mjesečno, dakale iznosu od 200,00 EUR mjesečno za svakog tužitelja, to je ovaj sud za ožujak 2025. travanj 2025., lipanj 2025., srpanj 2025., kolovoz 2025., rujan 2025., listopad 2025., studeni 2025., prosinac 2025. i siječanj 2026. umanjio njegovu obvezu, pa ga je za to razdoblje obvezao da plati iznos od po 90,00 EUR mjesečno za svakog tužitelja.
12.2. Slijedom navedenog, ovaj sud je obvezao tuženika za razdoblje od podnošenja tužbe 03. ožujka 2025. do 31. siječnja 2026. na uplatu razmjernog dijela iznosa, a od 01. veljače 2026. pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti na uplatu iznosa koji odgovara visini njegove nove obveze, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice pod 1) odbio kao neosnovan, a kako je to navedeno u toč. I. i II. izreke ove presude.
12.3. Odluka o stopi zakonske zatezne kamate temelji se ona odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23).
13. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 366. st. 1. ObZ kojom je propisano da će u stvarima u kojima se odlučuje o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i u stvarima uzdržavanja djeteta, sud o troškovima postupka odlučiti slobodno, vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, pa je ovaj sud uzimajući u obzir da tužiteljica pod 1) nije uspjela samo u neznatnom dijelu svojeg zahtjeva u pogledu visine, dok je u cijelosti uspjela u pogledu osnova, a da je tužitelju pod 2) dosuđeno i više nego je tražio, našao da je tuženik dužan istima naknaditi cijeli trošak, pa je tužiteljima pod 1-2) zastupanima po punomoćniku iz redova odvjetnika priznat trošak za cjelokupni prvostupanjski postupak u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7. st. 2. al. 7. Tarife), što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 50), iznosi 400,00 EUR, te sa priznatim PDV-om od 25 % u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 42), sveukupno iznosi 500,00 EUR, te je tuženik obvezan na plaćanje istog, a kako je odlučeno u toč. III. izreke ove presude.
U Zadru, 02. veljače 2026.
S U D A C
Katja Morić Arambašić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu u RH. Žalba se podnosi pismeno, putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove odluke.
DNA:
1. Tužiteljima pod 1-2) po punomoćniku,
2. Tuženiku po punomoćniku.