REPUBLIKA HRVATSKA

Kov-501/2024-7

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27., Split

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, u optužnom vijeću sastavljenom od suca Katarine Peršen, kao predsjednika vijeća, uz sudjelovanje Maje Šarić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenika ŽB, zbog kaznenog djela iz čl. 236. Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 125/11,144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 i 136/25 – u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o potvrđivanju optužnice, povodom optužnice oštećenika kao tužitelja EB, nakon održane sjednice optužnog vijeća, 02. veljače 2026.

r i j e š i o  j e

Na temeljem čl. 355. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12,56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje ZKP/08) obustavlja se kazneni postupak protiv okrivljenog ŽB, zbog kaznenog djela iz čl. 236. KZ/11, a povodom optužnice oštećenika kao tužitelja PB od 09. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom oštećenik kao tužitelj ŠB podigao je optužnicu 07. srpnja 2024. protiv okrivljenika ŽB, zbog kaznenog djela iz čl. 236. KZ/11.

2. Okrivljenik na dostavljenu optužnicu s poukama o pravima nije uložio odgovor.

3. Predsjednik vijeća je prije ispitivanja osnovanosti optužnice, postupajući u smislu odredbe čl. 344. ZKP/08 utvrdio da je optužnicu podnio oštećenik kao tužitelj kao ovlašteni tužitelj koji je preuzeo kazneni progon u zakonskom roku, a nakon što je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu pod brojem Kis-DO-304/2023 od 12. lipnja 2024. obustavilo istragu protiv ŽB koja je pokrenuta temeljem rješenja br. Kis-DO-304/2023 od 21. studenoga 2023. zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevarom – opisano po čl. 236. st. 2. u svezi sa st. 1. a kažnjivo po čl. 236. st.2. KZ.

4. Okrivljeniku se optužnicom oštećenika kao tužitelja stavlja na teret počinjenje kaznenog djela prijevare iz čl. 236. KZ/11. Uvidom na navedenu prijavu/optužnicu, kao i dokaze ovo vijeće smatra da nema dovoljno dokaza da je okrivljenika osnovano sumnjiv za kazneno djelo koje je predmet optužbe. Prema odredbi čl. 355. st. 1. t. 4. ZKP/08, propisano je da će optužno vijeće rješenjem obustaviti kazneni postupak u odnosu na sve ili pojedine točke optužnice, ako utvrdi da nema dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za kazneno djelo koje je predmet optužbe, odnosno da je proturječje između prikupljenih dokaza očito takvo da bi na raspravi izricanje osuđujuće presude bilo nemoguće, dok je u članku 355. stavku 2. istog Zakona propisano ako nije vođena istraga, vijeće će rješenjem odbaciti optužnicu ako utvrdi postojanje razloga iz stavka 1. ovog članka.

5. Stoga, da bi vijeće moglo utvrditi navedene okolnosti, nužno se mora kritički osvrnuti na dokaze koje se predlaže izvesti u dokaznom postupku i ocijeniti ih u smislu citirane odredbe Zakona o kaznenom postupku, dakle, ima li dovoljno dokaza da je okrivljenik osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret.

6. Ovo vijeće je pribavilo cjelokupni spis Općinskog državnog odvjetništva KiS-DO- 304/2023.

7. Pregledom dokaza na kojima se optužnica temelji, utvrđeno je da iz iskaza okrivljenika ŽB proizlazi da se nije radilo o nikakvoj pozajmici, već o prijenosu poslovanja oštećenikova restorana u Komiži na okrivljenika i da se potraživanje oštećenika odnosi na razliku prijenosa poslovanja restorana između cijene koju je dogovorio s okrivljenikom i cijene koju je dogovorio s ČB i SB. Nadalje, iz njegove obrane proizlazi da je okrivljenik u prostor predmetnog restorana u Komiži ušao početkom 2018. a okrivljenik i oštećenik su ugovor o prijenosu poslovnog udjela zaključili tek 2. studenoga 2018. dok je ugovor o zajmu zaključen 4. siječnja 2019. gotovo godinu dana nakon što je okrivljenik ušao u taj prostor te s njim poslovao tijekom sezone 2018. Isto tako iz iskaza okrivljenika proizlazi da je okrivljenik trebao oštećeniku platiti obvezu kroz nekoliko sezona odnosno kroz 4-5 sezona. Okrivljenik je naveo da je oštećenik prenio na njega poslovne udjele te da su o tome zaključili ugovor i da mu je izdao bjanko zadužnicu na iznos od 50.000,00 kuna i da ga je oštećenik teretio za razliku između kupoprodajne cijene po kojoj je posao i društvo prodao ČB i cijene od 80.000,00 eura koju je on dogovorio s oštećenim. Oštećeni se s ČB dogovorio za prodaju restorana za nekih 58.000,00 eura zbog čega je oštećeni od njega tražio nekih 18.000,00 eura. Priznaje da je oštećenom dužan iznos od 11.000,00 – 12.000,00 eura ali da ga nije namjeravao prevariti. Posao da nije išao kako je očekivao 2019. mu je dijagnosticiran karcinom i zbog toga nije mogao vraćati dug potom je završio u zatvoru u Engleskoj a iz zatvora se vratio u Hrvatsku 2023. Oštećeni da je u vrijeme dok se liječio od karcinoma bio korektan. Na ime duga je oštećenom predao svoj automobil vrijedan oko 5.000,00 eura. Tijekom poslovne suradnje je oštećenom izdao još dvije bjanko zadužnice jednu na iznos od 500.000,00 kuna i jednu na iznos od 150.000,00 kuna. Potvrdio je da je potpis na ugovoru o zajmu njegov ali ugovor da nije ni čitao prije potpisivanja. Sezonu je odradio od svibnja do kraja rujna 2018. i nije imao praktički ni za plaću a oštećeni ga je pritiskao jer je ugovor o zakupu bio potpisan na 12 godina te se trebala plaćati zakupnina u iznosu od 12.000,00 eura godišnje. Nakon prve sezone je oštećenom rekao da odustaje od kupnje poslovnih udjela tj. da ih ne može kupiti a onda je oštećeni te poslovne udjele prodao ČB.

8. Prema ugovoru o zajmu od 4. siječnja 2019. zaključenom između zajmodavca EB i zajmoprimca ŽB zajmodavac je zajmoprimcu pozajmio gotovinu u iznosu od 68.000,00 eura koju se zajmoprimac obvezao vratiti u najdužem periodu do 15. srpnja 2022. uz mjesečnu kamatu od 5% na početnu vrijednost glavnice, u slučaju kašnjenja otplate. Dospijeće godišnje otplate od minimalno 10.000,00 eura je određeno najkasnije do 15. srpnja tekuće godine. U čl. 4. ugovora je navedeno da kao osiguranje plaćanja zajmoprimac predaje zajmodavcu bjanko zadužnicu na iznos od 500.000,00 kuna. Navedeni ugovor je ovjeren kod javnog bilježnika Maje Radovani pod br.ovjere OV-52/2019 od 4. siječnja 2019. Spisu je priložena bjanko zadužnica na kojoj je naveden datum izdavanja 4. siječnja 2019. a koju je izdao dužnik ŽB vjerovniku EB na iznos od 500.000,00 kuna a ista je ovjerena kod javnog bilježnika Maje Radovani pod br.ovjere OV-53/2019 od 4. siječnja 2019.

9. Prema ugovoru o prijenosu poslovnih udjela u društvu Jelovnik 99 j.d.o.o. Komiža, koji je pribavljen tijekom istrage od Trgovačkog suda u Splitu, proizlazi da je zaključen između prenositelja EB i stjecatelja ŽB dana 2. studenoga 2018. koji je istog dana ovjeren kod javnog bilježnika Borice Kovačevića pod br.ovjere OV- 4901/2018. Iz navedenog ugovora proizlazi da je prenositelj imatelj dvaju poslovnih udjela, svakog u nominalnom iznosu od 5,00 kuna, te da oba udjela prenosi na stjecatelja uz naknadu od 1,00 kune. Temeljem navedenog ugovora te odluka o izmjeni i dopuni društvenog ugovora izvršene su promjene u sudskom registru u odnosu na navedeno trgovačko društvo.

10. Oštećenik je u svome iskazu naveo da je oglasio prodaju restorana u Komiži na Rivi a koji je poslovao u sklopu njegovog trgovačkog društva Jelovnik 99 j.d.o.o. te da su ga kontaktirali NB i ŽB, početno da se dogovarao s NB a nakon par dana u pregovore da se uključio ŽB s kojim je kasnije više pregovarao o poslu i prostoru. U siječnju 2018. s okrivljenikom se dogovorio da će mu prodati poslovne udjele u društvu za iznos od 68.000,00 eura mu je okrivljenik cjelokupan iznos trebao platiti u prvoj sezoni poslovanja (polovinu odmah, a polovinu nakon određene sezone), što nije učinio i da je iznos od 68.000,00 eura iznos duga kojeg mu okrivljenik nije vratio. U siječnju 2018. ŽB je predao ključ restorana. Nije se mogao sjetiti je su li on i ŽB zaključili ugovor o prijenosu poslovnih udjela u trg.društvu Jelovnik 99 j.d.o.o. Sam ŽB da se nakon nekog vremena ponudio da će mu dati zadužnicu kao osiguranje plaćanja a to da je upravo zadužnica od 4. siječnja 2019. Nije se mogao sjetiti je li mu ŽB dao još koju zadužnicu. Misli da nije tražio prisilnu naplatu putem Fina-e po zadužnici ali zna da je odlazio na Fina-u i da mu je gospođa koja tamo radi nešto tražila a kako je živio u [adresa] da mu je bilo nezgodno odlaziti na Fina-u. Da je ŽB radio cijelu jednu sezonu 2018. ne zna kako mu je išao posao ali da je tu uvijek dobra sezona. Zaključenje ugovora o zajmu iz 2018. da mu je ponudio ŽB kao osiguranje. Bjanko zadužnicu da mu je dao ranije ali da je moguće da je bjanko zadužnica ovjerena istog dana kada i ugovor o zajmu da bi potom naveo da je moguće da je bjanko zadužnicu ŽB dao istog dana kad je zaključen ugovor o zajmu a ranije da mu je dao suglasnost da će mu dati bjanko zadužnicu. Nije se o tome mogao precizno izjasniti niti se mogao sjetiti ostalih detalja dogovora s ŽB. Inventar koji se nalazio u restoranu koji je prethodno predao ŽB da je početkom 2019. prodao ČB i DB. ŽB da nije dao zajam već da ga je zaključio kao nekakvo osiguranje njegovog potraživanja koje da se odnosi isključivo na prijenos poslovnih udjela. Prostor u kojem se nalazi restoran nije u njegovom vlasništvu već je on plaćao zakupninu. Poznato mu je da je ŽB završio u zatvoru u Engleskoj kao i da ima karcinom.

11. Svjedok NB je naveo kako je ŽB stupio u kontakt s EB koji je objavio oglas o prodaji restorana „Jidro“ u Komiži i da se nekoliko puta našao s ŽB i EB dok su oni pregovarali o prodaji restorana. Dogovorili su cijenu od 75.000,00 eura na rok od 3 godine i da se cijena plati nakon nekoliko odrađenih sezona kad bi ŽB mogao od zarađenog novca platiti tu cijenu. Radio je u tom restoranu neka dva mjeseca od svibnja do 15. srpnja 2018. a u restoran je zapravo došao 1. veljače 2018. Restoran je bio u vrlo lošem stanju i trebalo je u njega dosta uložiti pa da su on i ŽB uložili 25.000,00 eura svog novca svaki po 12.500,00 eura. Za restoran je trebao platiti i zakupninu od 12.000,00 eura godišnje a za tu 2018. je prvi dio zakupnine platio EB jer on i ŽB nisu još finalizirali dogovor a drugi dio zakupnine je platio ŽB jer su se EB i ŽB tako dogovorili. 16. srpnja 2018. svjedok NB je otišao iz restorana. Misli da su ŽB i njegova supruga ostali u restoranu do 10. listopada 2018. Odmah nakon te sezone su ŽB i EB prodali restoran ČB. Koliko mu je poznato ŽB je ostao dužan EB iznos od otprilike 18.000,00 eura i da je ŽB na ime duga EB dao svoj automobil „Mitshubishi Pajero“ a taj automobil je tada vrijedio 4-5 tisuća eura. EB da mu je kada ga je sreo spominjao da mu je ŽB ostao dužan 20-tak tisuća eura te da će mu ŽB taj dug podmiriti na način da će mu napraviti bazen na kući koju gradi. Kasnije je ŽB završio u zatvoru u Engleskoj te se razbolio od karcinoma pa misli da nije EB preostali dio duga podmirio. EB je restoran prodao ČB za iznos od 55.000,00 eura a kada su EB pitali zašto je OB prodao po tako niskoj cijeni a oni su u restoran uložili 25.000,00 eura te preuredili a njima nepreuređeni restoran Franko nije htio dati ispod 75.000,00 eura im je EB rekao da živi u [adresa] i da mu se više ne da s tim baviti. EB nije mogao prodati restoran jer nije bio vlasnik već udjele u društvu Jelovnik 99 j.d.o.o. u sklopu kojeg je poslovao restoran. ŽB je potpisivao sve što mu je Ž donosio bez da je znao što to znači. Poznato mu je da je potpisivao neke zadužnice ali ne i koju još dokumentaciju ali da je ŽB kada bi mu EB donio papire sve potpisivao te se uvalio u probleme. Ne zna je li OB prodao restoran ili udjele u društvu ili pravo na ime i da misli da OB i dalje radi u tom prostoru u kojem je ŽB prethodno poslovao, te mu je poznato da je OB kupio i prostor neposredno uz ovaj. Odnos između NB i ŽB vezano uz ulaganje Perovićevih 12.500,00 eura u preuređenje restorana nema nikakve veze s odnosom između ŽB i EB.

12. Kazneno djelo prijevare iz čl. 236.st. 1. Kaznenog zakona čini onaj tko s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist dovede nekoga lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica u zabludu ili ga održava u zabludi i time ga navede da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini. Kvalificirani oblik ovog kaznenog djela opisan u st.2. istog članka postoji kada je kaznenim djelom pribavljena znatna imovinska korist ili prouzročena znatna šteta. Prema čl. 87.st. 29. Kaznenog zakona vrijednost imovinske koristi ili štete je znatna ako prelazi 7.963,37 eura.

13. Dakle, da bi se ostvarila obilježja ovog kaznenog djela potrebno je da je okrivljenik ŽB prilikom dogovaranja pozajmice odnosno prijenosa poslovnih udjela postupao prema EB s tzv. prijevarnom namjerom, dovodeći ga u zabludu da će svoju obvezu prema njemu ispuniti a unaprijed odlučivši da to neće učiniti.

14. Oštećenik EB je teretio okrivljenika ŽB za prijevarno postupanje u svezi pozajmice – ugovora o zajmu od 4. siječnja 2019. i ne vraćanja duga u iznosu od 68.000,00 eura.

15. Iz obrana okrivljenika ŽB te iskaza svjedoka NB kao i svjedočkog iskaza oštećenog EB proizlazi da se nije radilo o nikakvoj pozajmici između oštećenika i okrivljenika već o prijenosu poslovanja oštećenikova restorana u Komiži na okrivljenika.

16. Za navesti je kako odgovarajuća pisana dokumentacija nije istovremeno pratila poslovni odnos između okrivljenika i oštećenika pa tako iz iskaza ispitanih svjedoka, obrane okrivljenika proizlazi da je okrivljenik u prostor predmetnog restorana u Komiži ušao početkom 2018. a okrivljenik i oštećenik su ugovor o prijenosu poslovnih udjela zaključili tek 2. studenoga 2018. dok je ugovor o zajmu zaključen 4. siječnja 2019. što je gotovo godinu dana nakon što je okrivljenik već ušao u taj poslovni prostor te s njim poslovao tijekom sezone 2018. Nadalje, dokumentacija koja je zaključena između okrivljenika i oštećenika nije međusobno podudarna jer je s jedne strane zaključen ugovor o prijenosu poslovnih udjela u društvu Jelovnik 99 j.d.o.o. koji prijenos je prema ugovoru gotovo besplatan ( za 1,00 kunu) dok je s druge strane zaključen ugovor o zajmu iznosa od 68.000,00 eura. Isto tako je oštećenik naveo da mu je okrivljenik cjelokupan iznos trebao vratiti u prvoj sezoni poslovanja (pola odmah a drugu polovinu nakon odrađene sezone) što nije učinio dok okrivljenik i svjedok NB navode da je okrivljenik trebao oštećeniku platiti kroz nekoliko sezona tj. kroz tri sezone kako navodi svjedok NB ili kroz 4-5 sezona kako navodi okrivljenik. Da bi se radilo o takvom dogovorenom dužem roku plaćanja proizlazi i iz roka vraćanja iz ugovora o zajmu a radi se o roku vraćanja od 2 i pol godine tj. kako je navedeno zaključno s datumom 15. srpnja 2022.

17. Što se tiče visine preostalog duga okrivljenik spominje iznos od 11.000,00 – 12.000,00 eura s tim da navodi da je oštećeniku na ime duga predao svoj automobil vrijedan oko 5.000,00 eura što je svojim iskazom potvrdio i svjedok NB kada je naveo kako mu je sam oštećenik EB rekao da mu je okrivljenik ostao dužan iznos od 20-tak tisuća eura kao što svjedok NB spominje da je okrivljenik oštećeniku predao na ime duga svoj automobil.

18. Iz iskaza okrivljenika i svjedoka AB potraživanje oštećenika EB se odnosi na razliku prijenosa poslovanja restorana između cijene koju je dogovorio s okrivljenikom i cijene koju je dogovorio s ČB i SB. Isto tako oštećenik EB se u svome iskaz nije mogao sjetiti bitnih činjenica poslovnog odnosa s okrivljenikom tj. je li zaključen ugovor o prijenosu poslovnih udjela, kada mu je okrivljenik dao bjanko zadužnicu, je li postojala jedna ili više zadužnica, je li pokušao prisilnu naplatu putem FINA-e.

19. Po ocjeni optužnog vijeća, razmatrajući prikupljene personalne i materijalne dokaze na kojima oštećenik kao tužitelj temelji optužnicu, u njihovoj ukupnosti, vršeći preliminarnu a ne vrijednosnu ocjenu istih jer u ovoj fazi postupka vijeće na to nije ovlašteno već samo raspravno vijeće nakon kontradiktornog raspravljanja, ne postoji dovoljno dokaza koji bi upućivali na dostatan stupanj osnovane sumnje za zaključak da bi djelovanje okrivljenika onako kako je opisano u optužnici, sadržavalo elemente inkriminiranog kaznenog djela na način kako im se optužnicom stavlja na teret. Za zaključiti je da su okrivljenik i oštećenik dogovorili poslovnu suradnju u svezi prijenosa poslovanja oštećenikovog restorana u Komiži koji je poslovao u sklopu trgovačkog društva Jelovnik 99 j.d.o.o. za iznos od 68.000,00 eura s tim da je navedeni iznos po odrađenim sezonama trebalo otplatiti u roku od najmanje tri godine. Obzirom na loše poslovanje restorana u prvoj i jedinoj sezoni kada je u istom poslovao okrivljenik, kojem je u 2019. dijagnosticiran karcinom, od kojeg se liječio i nije radio, okrivljenik je odustao od kupnje tih udjela o čemu je obavijestio oštećenika, pa je oštećenik potom poslovanje prenio na ČB i DB i za razliku, između cijene koju su mu platili ČB i HB do cijene koju je za preuzimanje restorana dogovorio s okrivljenikom, je teretio okrivljenika. Dakle, ovdje se ne može govoriti o tome da je okrivljenik ŽB u vrijeme dogovaranja suradnje s oštećenikom početkom 2018. postupao s tzv. prijevarnom namjerom prema oštećeniku EB tj. ne može se govoriti da je okrivljenik postupao s namjerom da od oštećenika preuzme poslovanje restorana i poslovne udjele u društvu Jelovnik 99 j.d.o.o. te mu iste nikada ne plati. U konkretnom slučaju ne radi se o kaznenopravnoj odgovornosti već o građanskopravnom odnosu između okrivljenika ŽB i oštećenika EB u svezi podmirenja duga.

20. Slijedom svega navedenog, valjalo je pozivom na odredbu čl. 355. st. 1. toč. 4. ZKP/08 optužnicu odbaciti, te je odlučeno kao u izreci.

U Splitu 02. veljače 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Katarina Peršen

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od tri dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri primjerka, a o njoj odlučuje u drugom stupnju vijeće Županijskog suda u Splitu.

DNA:

- Okrivljeniku,

- oštećeniku kao tužitelju,

- Pun. oštećenika kao tužitelja JB, odvj. u [adresa],

- u spis