REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Ante Starčevića 23, 21260 Imotski

P-803/2025-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Nevenki Kolovrat, u pravnoj stvari tužitelja tužitelja NĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Silviji Đerek Matković, odvjetnici u Imotskom, protiv tuženika: 1. NĐT, 2. NĐT OĐ, 3. N O pok. JĐ, 4. N J pok. JĐ, 5. S A ž. O, 6. Č - JĐ pok. V, 7. Č - SĐ pok. V, 8. Č P pok. V, 9. Č O. B, tuženici ad. 1.- ad. 9. ,zastupani po privremenom zastupniku Matei Burazin Lončar, odvjetnici u Imotskom, 10.Republika Hrvatska, OIB:52634238587, zastupana po ODO Split, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave i objavljene presude, dana 2. veljače 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se tužitelj NĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik nekretnine koju tvori d. č. zem. [katastarska čestica] površine 263 m2, u z. u. [broj ZK uloška] II.zk tijelo,, ukupno površine 263 m2( od toga pod zgradom 60 m2) u K. O. [katastarska općina], prikazana i označena na skici vještaka mjernika AĐ ing.geod od 22.12.2025.godine, koja skica čini sastavni dio ove presude, pa je tužitelj temeljem ove presude ovlašten izvršiti upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini na svoje ime u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, uz istodobni izbris upisanih zemljišnoknjižnih ovlaštenika i upisanih tereta, sa imena tuženika, što su tuženici dužni trpjeti, a sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik nekretnina opisanih u izreci presude, koje u naravi čine jednu cjelinu, jasno omeđenu od susjednih nekretnina. Tužitelj tvrdi da je ovu nekretninu stekao kupnjom, a samo greškom da su u zemljišnim knjigama upisani tuženici, iako sa navedenom nekretninom nemaju nikakvog dodira, pa tužitelj imajući pravni interes predlaže sudu da prihvati tužbeni zahtjev prikazan u izreci presude.

2. Tužena ad.10. Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu usprotivila se istoj u cijelosti.

3. Tuženicima ad. 1.- ad. 9., za koje tužitelj tvrdi da su odsutni i nepoznatog boravišta, a ta činjenica je utvrđena u tijeku postupka, postavljen je temeljem članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), privremeni zastupnik u osobi Matee Burazin Lončar, odvjetnice u Imotskom (to rješenje, odnosno Oglas o postavljanju objavljeno je u «Narodnim novinama», te na oglasnoj ploči ovog suda), koja se u odgovoru na tužbu opreza radi usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu pridržavajući pravo iscrpniji odgovor na tužbu dati do potrebe nakon provedenih dokaza.

4. U tijeku postupka u dokazne svrhe sud je pročitao zk izvatke ovoga suda od 10. srpnja 2025., izvadak iz posjedovnog lista, situaciju s katastarskim stanjem sa ucrtanom nekretninom koju je sačinio vještak Davor Bubalo od 22. prosinca 2025., obavljen je očevid na licu mjesta u Vinjanima Donjim, dana 24. studenog 2025., čitanjem Ugovora zaključenog između OĐT kao prodavatelja te NĐ kao kupca, "U [adresa], **.**.2008.", izveden je dokaz saslušanjem ČĐ, VĐ i PĐ kao svjedoka u postupku.

5. Osnovan je tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnina označenih u izreci presude. Položaj i narav parcela opisanih u izreci presude utvrđen je očevidom na licu mjesta kojeg je sud obavio dana 24. studenog 2025. u Vinjanima Gornjim, pregledom kopije katastarskog plana sa situacijom s katastarskim stanjem, dok je upis prava vlasništva tuženika na ovoj parceli utvrđen i čitanjem z.k. izvatka ovoga suda od 10. srpnja 2025. .

7. Predmet ove uknjižbe je nekretnina položena u Vinjanima Donjim, zaseok Jelavići, sjeverno u odnosu na asfaltni put koji prolazi kroz zaseok. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja obiteljsku kuću, s pripadajućim dvorištem, a sve je od susjednih nekretnina ograđeno veoma starim suhozidom. Kuća se sastoji od dva dijela, novijeg i starijeg, koji je po kazivanju tužitelja građen u 19. stoljeću. Onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na č. zem. [katastarska čestica] u naravi predstavlja dvorišni prostor predmetne obiteljske kuće, dok je seoska ulica-put položena južno u odnosu na dvorišni prostor, a taj put i dvorišni prostor dijeli stari suhozid. Sve ovo na skici mjernika vještaka označeno je i prikazano točkama te fotografirano.

8. Na navedeni nalaz i mišljenje vještaka Davora Bubala stranke nisu iskazale primjedbe, a tužitelj je u skladu s istim uredio tužbeni zahtjev podneskom od 27. prosinca 2025.

9. Sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka ČĐ pok. O , VĐ pok. Ć i PĐ pok. M. Svjedok ČĐ pok. O iskazao je da cijeli život živi u ovom zaseoku i zna da je ova nekretnina pripadala BĐ, koja je istu naslijedila od svoje tetke T i ova kuća predstavljala je njihovu kuću, u kojoj je živila Veronikina obitelj, odnosno njezin otac Ć od kojeg je ona naslijedila ovu nekretninu. Iskazao je da je OĐT ovu nekretninu prodala tužitelju i oko toga nema nikakvog spora, a suhozid kojim je nekretnina omeđena oduvijek je isti i on omeđuje nekretninu od susjednih nekretnina. Iskazao je da zna da je ova kuća građena ima više od 100 godina i nikada nitko tužitelja a ni njegove pravne prednike nije ometao u posjedovanju i vršenju vlasničkih pravo na istoj, te da zna da je ulica koja je položena južno od kuće upisana je na tuženika ad. 10. ali ni u jednom dijelu nekretnina ne ulazi u nju. Svjedok VĐ pok. Ć iskazao je da cijeli život živi u ovom zaseoku, slušao je iskaz ČĐ kojega u cijelosti potvrđuje. Svjedok PĐ iskazao je da cijeli život živi u ovom zaseoku i kao dijete igrao se ispred kuće koja je predmet ovog postupka i zna da im je BĐ u više navrata pekla uštipke, a u ostalom dijelu iskazuje kao svjedok ČĐ pok. O i VĐ pok. Ć.

10. Nakon izvedenih dokaza u ovom postupku z.z. tuženika ad. 10. iskazao je da na predmetnoj nekretnini ne postoji zemljište u funkciji puta, već je put položen južno u odnosu na predmetnu nekretninu.

11. Tako izvedeni dokaz u tijeku postupka upućuju na zaključak da bi se nekretnina na koju se odnosi tužbeni zahtjev nalazila u posjedu pravnih prednika tužitelja kroz zakonom propisano vrijeme. Ocjena je ovog suda, da su pravni prednici tužitelja dosjelošću stekli vlasništvo na nekretninama koje su predmet ovog postupka, koja je u zemljišnim knjigama upisana kao vlasništvo Republike Hrvatske, budući da su se u njenom posjedu kao pošteni posjednici nalazili znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem članka 159. stavak 3. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN broj 91/96 i dr. - dalje ZOV), stekli vlasništvo na istoj. Naime, prema ustaljenoj sudskoj praksi, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću, sukladno pravnom shvaćanju ESLJP, nužna pretpostavka jest neprekinuti posjed određene kvalitete tužitelja ili njegovih pravnih prednika u propisanom trajanju, u koje se uračunava i posjed prije 08. studenog 1991. (i kada je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu), pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. st. 4. ZOV ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999., i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i sl.), obzirom na stečena subjektivna građanska prava. Dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na nedvojben zaključak da su tužitelj i njegovi pravni prednici kao pošteni posjednici, koristili spornu nekretninu znatno ranije od 17. studenog 1959., te su na taj način dosjelošću, temeljem naprijed navedenih propisa stekli vlasništvo nad istom. Ovakav zaključak proizlazi iz isprava priloženih u spis, kao i iskaza svih saslušanih svjedoka. Prema odredbi članka 18. st. 3. ZOV, posjed je pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema stavku 5., iz tog članka, posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno. Kako je već navedeno, svi dokazi izvedeni tijekom postupka upućuju na zaključak da je tužitelj pošteni posjednik sporne nekretnine, da se on i njegovi pravni prednici u nesmetanom posjedu iste nalaze znatno duže od 40 godina, od 17. studenog 1959., te su stoga dosjelošću stekli vlasništvo nad istom. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev u cijelosti je usvojen kao osnovan, jer je očigledno da se zbog nesklada koji postoji između stvarnog vlasničkog stanja i zemljišnoknjižnih upisa, ova nekretnina pogrešno u zemljišnim knjigama vodi upisana kao vlasništvo tužene Republike Hrvatske, iako je stvarni vlasnik baš tužitelj.

U Imotskom, 2. veljače 2026.

SUDAC

Nevenka Kolovrat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana nadležnom Županijskom sudu, a putem ovog suda.